Prilozi poznavanju sakralne baštine Vrbice, Lozice i Mokošice

872
Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43
dva proroka, koji kao da su slikani po crtežima, a bliski likovima proroka
s Poliptiha Pesaro iz Vatikanskih muzeja (1464.). 21 Slika Gospe od Vrbice
potvrđuje tvrdnju Grge Gamulina da se Dobričevićev morfološki stupanj
vremenski poklapa s odgovarajućim stupnjem mletačkog quatrocenta.
U Vrbici se uz ljetnikovac tada Jelene Antunove Lazzari i udovice Nikole
Mili Boškovića i sestre dubrovačkog nadbiskupa Grgura Lazzarija 22
nalazila kapela sv. Josipa, koju je dala sagraditi Jelena/Jele Mili Bošković
1771., a na oltarnoj pali nalazili su se, uz sv. Josipa, sv. Vinko Fererski i sv.
Jelena. Iznad natpisa u luneti smjestio se reljef sv. Vinka Fererskog, prenesen
iz porušene crkve sv. Vinka Fererskog na otoku Koločepu, 23 koju je
bio dao sagraditi glasoviti dubrovački trgovac Vice Stjepanov Skočibuha
(1534.-1588.) i donator oltarne pale Silazak Duha Svetoga Santi di Tita
u dubrovačkoj dominikanskoj crkvi. 24 Tada je kapela na Koločepu bila u
vlasništvu Iva Fačende, zete Jele Mili Bošković, koja je obnovila ljetnikovac,
dala posaditi veliki vinograd i urediti perivoj. Danas se ta kapela,
uz ljetnikovac, nalazi u vlasništvu Dubrovačke biskupije i pod titularom
sv. Terezije od početka XX. st. Izvor donosi i podatak kako je prvu misu
u crkvi održao 2. svibnja 1773. dubrovački nadbiskup Nikola Puljizević
(Pugliesi) – Zatonjanin (1767.-1777.). Svečanost je održana u nazočnosti
brojne rodbine i mlade vlastele. Imanje s kapelom bilo je ostavljeno Niki,
supruzi Iva Markolice Fačende, koji je bio tajnik Dubrovačke Republike.
Valja spomenuti kako je njegova unuka Nike bila vlasnica slike Piettà
Collona, nastale u Michelangelovoj radionici. 25 Ispred ulaza u kuću Jele
Mili Bošković nalazio se kameno grlo zdenca s grbom obtelji Maxi, a isti
grb je pisac vidio na arhitravu crkve sv. Ivana Krstitelja u Prtuši na otoku
21. PETER HUMFREY, La pittura a Venezia nel Rinascimento, Milano 1996, 60.
22. V. B. LUPIS, Žene u oporukama dubrovačkih trgovaca iz Sofi je, Zbornik međunarodog
znanstvenog hrvatsko-bugarskog skupa Istaknute hrvatske i bugarske intelektualke
u znanosti u umjetnosti (u tisku); MARIJAN SIVRIĆ, Oporuke redovnika dubrovačkih
benediktinskih samostana, Benediktinci na području Dubrovačke nadbiskupije, Dubrovnik
2010, 234-242.
23. VICKO LISIČAR, Koločep nekoć i sada, Dubrovnik 1932, 80: “Već s gata pokazuje
mi gospar Alfred Svilokos prama sjevero-zapadu rt Ratac, gdje se sada nalazi lijep
zaselak, a okolo njega je novi park gospara Paska Baburice.“ Ondje je, kako hoće stalna
tradicija, bila kapelica sv. Vinčenca Fererskog, ali od nje više nema ni kamena, već je
mjesto do danas zvano: „na Vičencovu“ ili „ispod sv. Vičenca“.
24. JOZO LUETIĆ, Pomorci i jedrenjaci Republike Dubrovačke, Zagreb 1984, 97-98;
KRUNO PRIJATELJ, O autoru Skočibuhine pale u dubrovačkih dominikanaca, Peristil
6/7, Zagreb 1963/64; VLADIMIR MARKOVIĆ, „Slikarstvo“, Katalog izložbe Zlatno
doba Dubrovnika, Zagreb 1987, 362.
25. V. B. LUPIS, Oltarna pala iz dominikanskog samostana vlasteoskog roda Pucić i
Pietà Collona, Dubrovnik 1, Dubrovnik 2008, 233-243.