Božić - 2011.

IZVOR 

LIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI 

GOD. XIX. BOŽIĆ 2011. BR. 11 (38)

BOGOSLUŽJE U BOŽIĆNE BLAGDANE 

PROSINAC 2011. 

24. subota, Badnji dan - 21,00 s. u crkvi sv. Ante Ponoka 

24,00 s. u crkvi sv. Nikole Tavelia Ponoka 

25. nedjelja, Boži - 9,00 s. u crkvi sv. Ante sv. Misa 

10,30 s. u crkvi sv. Nikole Tavelia sv. Misa 

26. ponedjeljak, sv. Stjepan - 9,00 s. u crkvi sv. Ante sv. Misa 


14,00 s. poetak blagoslova obitelji od Kamena 

27. utorak, sv. Ivan - 10,00 s. u crkvi na groblju sv. Misa 

31. subota, Stara godina - 14,00 s. u crkvi sv. Ante sv. Misa zahvalnica 

16,00 s. u crkvi sv. Nikole Tavelia sv. Misa zahvalnica 

SIJEANJ 2012. 

1. nedjelja, Nova godina - 9,00 s. u crkvi sv. Ante sv. Misa 


6. petak, Sv. Tri kralja - Bogojavljenje, 

9,00 s. u crkvi sv. Ante sv. Misa i blagoslov vode 

10,30 s. u crkvi sv. Nikole Tavelia sv. Misa i blagoslov vode 

8. nedjelja, Krštenje Isusovo - 9,00 s. u crkvi sv. Ante sv. Misa 


26. etvrtak - Susret o. župnika sa studentima u Zagrebu

LIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI 

GOD. XIX. BOŽIĆ, 2011. BR. 11 (39) 

Dragi vjernici ! 

U rujnu ove godine 

sam posjetio jednu našu 

staricu u našem selu. 

U razgovoru mi ree: 

»Dok smo ovdje živjeli 

duša nam je bila puna 

svjetlosti.« 

Danas? Svjetla nam 

ne fali. Naša radna mjesta 

i naše duše su do zadnjeg kutka 

osvijetljene hladnom jasnoom. Naveer 

jedni bježe iza treperenja monitora, 

drugi u sjaju svijea, a neki 

opet tamo gdje tijela dršu u svijetlu 

svjetlucajuih re ektora. Ali jednom 

pregorjet e re ektori, ugasiti 

se svijee i iskljuit e se ekrani. Mi 

imamo svjetla, ali svjetla nemamo. 

I za to ne postoji prekida, jer neke 

stvari još uvijek ne možemo upaliti: 

unutarnji mir, na primjer, opuštenu 

radost zbog postojanja, svijest da se 

isplati živjeti i slijedei dan. Umjetnost 

svijetljenja nas samih doveli 

smo do krajnjih granica. Svjetla 

napretka dovela su do toga da ak 

i smee ove zemlje koje smo proizveli 

više nego ikada skae u oi. 

IZVOR 

IZVOR 

OTKRIĆE SVJETLA 

Oko nas je postalo tamnije 

i hladnije. 

Za Boži e se 

proitati poruka koja 

bi se mogla ovako 

izraziti: Primi svjetlo! 

Zaboravi na trenutak 

na munu želju da sam 

svijetliš! Doi ugrije 

se na tuem svjetlu. 

Dozvoli da budeš voljen! Upoznaj 

ga! Dozvoli da te osvoji! 

Božje svjetlo se ne pali. Ono se 

otkriva. Je li to kao otkrie novoga 

kontinenta? Kao kad prvi put otvaraš 

škrinju s blagom? Ima nešto od 

svega toga, ali je tiše, intimnije. To 

je nešto kao što je amanski slikar 

Gerrit von Honthorst naslikao. Marija 

digne rubac s Djeteta Isusa, i 

toplo, dobro svjetlo obasja lica svih 

prisutnih. Marija je u pravom smislu 

rijei otkrivaica svjetla. Na nju 

pada najvei sjaj neega što ljudske 

oi ne mogu obuhvatiti: Bog postaje 

jedan od nas, Bog koji je postao ovjekom 

se oituje. 

To je, dakle, istina. Svijet nije 

izgubljen. Svijetlo je jae od noi. 

1

Uistinu slaviti Boži je avantura duha 

i putovanje prema otkriu duše. To 

znai, svjetlo – Boga- ponovo otkriti, 

jer su ga prikrili maramama novoga 

doba. Svjetlo još gori ispod ljuske 

sagraene samo od ljubavi prema 

samom sebi. Ta ljuska može otpasti. 

Svjetlo može svijetliti i na mom licu 

pa se opet mogu smijati i pjevati. 

Rado te gledam 

I ne mogu se toga nasititi, 

Jer ne mogu dalje, 

ostadoh stojei i molei. 

O kad bi mi razum bio bezdan 

A duša široko more 

da te mogu shvatiti. 

SRETAN BOŽI I BLAGOSLOVLJENA 

NOVA 2012. GODINA 

Vaš župnik fra Nediljko Šabi 

BLAGOSLOV OBITELJI 

Blagoslov obitelji poinjemo na drugi dan Božia, na sv. Stjepana 

26. prosinca u 14,00 sati s Kamena. 

Za blagoslov obitelji pripremiti: blagoslovljenu vodu, križ i svijeu. 

Cijela se obitelj skupi na molitvu. To je služba Božja u vašoj kui. 

Kod blagoslova treba paziti da se ugase telefoni, televizija i radio. 

Preporuam da obitelj prije nego sveenik doe razmisli bi li se pretplatili 

na koji vjerski list: GLAS KONCILA, KANA, MALI KONCIL, MARI- 

JA, VERITAS ili druge? 

Koliki doprinos možemo dati za Crkvu, a koliki za uzdržavanje sve- 

enika? Poželjno je da roditelji o tome porazgovaraju sa svojom djecom. 

Raspored blagoslova obitelji 2011. 

26. prosinca, ponedjeljak u 14,00 sati - Kamena 

27. prosinca, utorak u 12,00 sati - Kamena što ne završimo pa Kraj. 

28. prosinca, srijeda u 9,00. sati - Kraj i dio Podgraca 

29. prosinca, etvrtak u 9,00 sati - ostatak Podgradca i Donji Ratac 

30. prosinca, petak u 9,00 sati - Gornji Ratac i Ekonomija 

31. prosinca, subota od 8,00 do 15,00 sati - Blato 

2. sijenja 2012., ponedjeljak u 9,00 sati - Draevice 

3. sijenja 2012., utorak u 9,00 sati - ostatak Draevica 

4. sijenja 2012., srijeda u 13,00 sati - Selo 

5. sijenja 2012., etvrtak, obitelji koje nisu blagoslovljene u odre- 

en dan, bilo bi lijepo da se jave župniku. (mob. 098/415-505). 

2 IZVOR

BOŽIĆ JE BLAGDAN DJETETA 

»Svako novoroene koje dolazi 

na svijet donosi poruku: Bog nije izgubio 

nadu u ovaj svijet« (R. Tagore). 

Jedna od središnjih tema Božinog 

dogaaja i poruke jest dijete. Moglo bi 

se rei da dijete stoji u središtu Božinog 

otajstva po kojem Bog iz ljubavi prema 

ovjeku postaje - malo dijete. Ta ideja 

proteže se kroz svetopisamske tekstove 

Božinog bogoslužja. I starozavjetni naviještaj 

govori o djetetu. »Dijete nam se 

rodilo, sin nam je darovan. Na pleima 

mu je vlast. Ime mu je Savjetnik divni, 

Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni. 

Na daleko e mu se vlast prostirati i miru 

nee niti kraja« (Iz 9,5-6). To Izajino proroštvo 

bogoslužje Božine noi primjenjuje 

na Isusa. On je onaj obeani Mesija, 

Bog silni, Savjetnik divni, Knez mironosni. 

Sv. Pavao govori »Kad doe punina 

vremena odasla Bog svoga sina, od žene 

bi roen» (Gal 4, 4). I tu se Sin Božji 

raa kao dijete, kao sin biva nam darovan. 

Evanelist Luka u svom izvješu o 

Isusovu roenju zapisa: »Kad se [Djevici 

Mariji] navršilo vrijeme da rodi, porodi 

sina svoga prvoroenca« (Lk 2, 6). 

Evanelist Luka, za razliku od Izaije, 

pripovijeda na koji se nain ovo dijete 

rodilo, kako nam je »sin darovan«. 

U betlehemskim jaslicama raa se siromah 

i slabašan. Majka mu je Djevica 

Marija. Pooim Josip brine se o Djetetu. 

Evanelje ne preskae od djeteta na 

odraslog Vladara i Savjetnika, Kneza 

mira, kako to ini prorok Izaija. Novi 

se Zavjet zadržava na djetetu i poziva 

IZVOR 

nas u tom djetetu prepoznati Sina Božjega. 

Jer upravo o tom Betlehemskom 

Djetetu postaje jasno tko je Bog, tko je 

Onaj kojega nam želi darovati, što zapravo 

želi uiniti za nas i s nama. Naš 

Bog je iskusni odgojitelj koji nas malo 

po malo uvodi u tajnu života. Njegov 

Sin je postao dijete, raste i razvija se 

poput ostale djece. S tim želi pokazati 

da i u nama postoje sve sastojnice našega 

bogosinovstva koje se u zajedništvu 

s Bogom dadu ostvariti. 

Dijete izvor radosti 

U Betlehemskom Djetetu Bog izgovara 

svoje »da« za svako ljudsko dijete. 

S tim potvruje da je svako dijete 

važno, vrijedno i dragocjeno. O Božiu 

Bog nam se objavio u liku maloga djeteta. 

Kao nevino dijete došao je k nama. 

3

To udo Božje ljubavi prema nama ne- 

emo nikada do kraja shvatiti, ali mu se 

uvijek, i ne samo za Boži, možemo i 

moramo diviti. 

Dijete prouzrokuje radost, izaziva 

nježnost i budi divljenje. Dijete nam 

daje novu nadu. Dijete nas okree prema 

budunosti. Sa svakim djetetom poinje 

nešto novo. Svako je dijete izvanredan 

dar Božje ljubavi. Dijete nas oslobaa 

od naše osamljenosti. Pred djetetom je 

budunost. Dijete je okrenuto prema 

naprijed, bez žurbe i uzbuenosti, radosno 

i puno pouzdanja. Uvjereno je, 

sigurno, da život ima budunost. Djeje 

oi ulijevaju pouzdanje i odvažnost. 

Boži nas poziva da zauzmemo 

nov i pozitivan stav prema djetetu. To je 

doista potrebno, jer što se tie djece nije 

baš sve najbolje ni u našem narodu, ni 

u našim Tuepima. Žalosno je da se sve 

manje djece raa. Broj djece i u našem 

mjestu se smanjuje. Sve manje je djece u 

obiteljima. Sve više škola se zatvara, jer 

nema djece. Našem je društvu potrebno 

vratiti raspoloživost, velikodušnost i radost 

prema djetetu za koje kao da ima 

sve manje mjesta. Potrebno je stvoriti 

uvjete za »jedno dijete više«. Roditi dijete 

je velik pothvat, izvor radosti, ali 

i izvor poteškoa. Ali to je i jedinstvena 

mogunost koja je dana roditeljima. 

Danas, kao i juer, najvei dar koji se 

dogaa na svijetu je novi život. 

Dijete nas mijenja 

Imati djecu nije samo važno zbog 

demografskog stanja nacije. To je veoma 

važno, rekao bih prevažno, za itav 

naš život, za našu dobrobit, za našu bu- 

4 

dunost i naš stav prema životu. Indijski 

pjesnik Rabindranath Tagore je otprilike 

ustvrdio: Svako novoroeno dijete donosi 

poruku, da Bog nije izgubio nadu 

u ljude, da se nije razoarao u ovjeanstvu. 

Ako nam ponestaje nade i pouzdanja 

nije li to upravo zbog toga što ne 

gledamo dovoljno djeci u oi kako bi od 

njih poprimili nadu i pouzdanje, sigurnost 

da Bog nije izgubio nadu u nas. 

Isto tako vjera u Boga, Stvoritelja i 

Uzdržavatelja, se jaa po djeci i preko 

djece. Ako pozorno pratimo nastanak 

ljudskog života, roenje i rast djeteta, 

ostajemo zadivljeni tim udom stvorenja, 

divimo se Božjem stvarateljskom 

djelu. Po samoj svojoj prisutnosti dijete 

u obitelji mijenja obiteljske odnose. 

Iako samo po sebi ne može ništa uiniti, 

u obitelji dijete postaje ravnopravan lan 

s kojim treba raunati. Od zrele djevojke 

dijete ini majku, od zrela muškarca oca. 

Pojava djeteta u obitelji budi u roditeljima 

nove snage. Kolijevka postaje središte 

doma. Pogledi oca i majke se otvaraju 

prema treemu, njihovu djetetu. Dijete je 

blagoslov obitelji, ono ini boljim svoje 

roditelje. Pomaže im da njihova ljubav 

postane velikodušnija. Dijete ih mijenja 

po samoj svojoj nazonosti. 

Boži je obveza brinuti se o djeci. 

I kod nas je sve više djece koja rastu 

u podvojenoj obitelji. Sve više je djece 

bez istinske njege i ljubavi, sve više 

onih koji su na teret roditeljima, rodbini 

i susjednima. U svijetu je sve više djece 

koja žive na ulici. To nas na Boži mora 

zabrinuti i potresti. Boži je Božji krik i 

vapaj za djetetom, da bude prihvaeno 

IZVOR

od svoga nastanka, ljubljeno od roenja, 

od prvih koraka i ranih godina rasta 

i razvoja. Boži nas poziva da dademo 

svoje bezuvjetne »da« za dijete, za svako 

dijete. Od dobrog i bezbrižnog djetinjstva 

zavisi itav kasniji život. 

Boži prosvjeduje protiv djece beskunika 

u Africi i Latinskoj Americi. 

Protiv duhovnog beskuništva sve djece 

svijeta. Boži je protiv toga da djeca 

moraju teško raditi, da u ranoj mladosti 

budu vojnici i ratnici. Boži je glasan 

poziv za mir, jer svaki rat najviše šteti 

djeci. Boži je i nama poziv da uimo 

od djece. Dijete nas iznenauje mnogim 

pitanjima i izjavama. Ui nas jednostavnosti 

života. Pronalazi laka rješenja 

za teška pitanja. 

Dijete nam pokazuje put prema Bogu 

U blaženoj Djevici Mariji po Isusovu 

roenju materinstvo dobiva novu 

ulogu. Biti majka znai roditi Isusovu 

brau i sestre, koji su u Isusu pozvani 

biti sinovi i keri Oca na nebesima. 

Stoga svaka majka može s Isusovom 

Majkom ponavljati: »Odsad e me, evo, 

svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika 

mi djela uini Svesilni« (Lk 1, 48-49). 

Dijete koje se rodilo u srcu majke budi 

divljenje, radost i zahvalnost. 

Isus stavlja dijete posred svojih 

uenika, stavlja dijete u sredinu, na ono 

mjesto u životu koje mu doista pripada. 

Dijete nije gurnuto u kraj, nije izbaeno 

iz obitelji i društva. Isus mu vraa vrijednost 

i dostojanstvo djeteta Božjega. 

Stavlja ga u sredinu i kaže: »Tko god 

jedno ovakvo dijete primi u moje ime, 

mene prima« (Mk 9, 37). 

IZVOR 

Dijete pokazuje opuštenost, strpljivost, 

istu i nepatvorenu radost. 

Djeca daruju i primaju. Posjeduju veliko 

povjerenje u odrasle i u Boga. Djeca 

raspršuju naše nepovjerenje, imaju 

pouzdanje u budunost, gaje nadu u 

Boga. Sve to možemo i trebamo uiti 

od djece. S djecom se možemo približiti 

kraljevstvu Božjem. S njihovim 

stavom prema životu možemo stupiti u 

Božji svijet ljubavi koji nam je postao 

dostupan o Božiu. S djecom možemo 

postati nova stvorenja. 

Boži je blagdan djeteta: blagdan 

Božjeg Sina koji je postao ovjekom i 

blagdan sve djece svijeta. Zastanimo i 

promatrajmo Dijete u jaslama, otvorimo 

oi za svu djecu svijeta. Dijete nas vodi 

za ruku, pokazuju nam put prema Bogu. 

Dinko Arai 

5

Majka i dijete 

Uz sliku na naslovnoj stranici 

Fra Nediljko je dobio na dar sliku 

s naslovne stranice. Bogorodica 

s Djetetom u naručju. Majka 

i dijete. Jedna posebna majka 

i jedno posebno dijete. Isus i 

Marija - slika majke i djeteta. 

Fra Nediljko je bio oduševljen 

malim darom punim simbolike. 

Odlučio je da motiv majke 

s djetetom, da Marija s Isusom 

krasi naslovnu stranicu 

Božićnog broja »Izvora«. Jer, Isus i Marija, 

Majka i Dijete su glavne osobe Božićnog 

događaja i blagdana. 

Zaustavimo se na divnom prizoru Majke 

s Djetetom. Umjetnik se nadahnuo na 

jednoj od najpoznatijih ikona koja se časti 

pod imenom »Eleousa«, što znači Nježna, 

Milosrdno nježna, Milosrdna. Majka 

Božja milostivna je najčešći oblik u kojem 

je prikazana Bogorodica s Djetetom. Djevica 

drži Dijete u lijevom naručju. Saginje 

se prema Djetetu, naginje se na stranu na 

kojoj je njezino Dijete. Marija se naginje 

prema Isusu da molitelju pokaže gdje je 

zapravo središte ikone, tko je glavno lice 

ovog prizora. Dijete se privija, prislanja uz 

majku, okreće se majci. 

Djevičino lice je puno topline i ljudskog 

razumijevanja. Na Marijinu čelu je zvijezda sa 

šest krakova. Tri zvijezde od kojih jedna na 

čelu a druge dvije na ramenima označuju Marijino 

trajno djevičanstvo. Zvijezde na ramenima 

znak su i Marijine majčinske moći, moći 

njezina zagovora. Svijetle krune ovjenčavaju 

Isusovo i Marijino lice. Iako je malo Dijete, 

crte njegova lica pokazuju oznake odrasle 

osobe. To upućuje na njegovo poslanje 

na ono što sve mora poduzeti 

da bi izveo spasenje ljudskoga 

roda. Dijete miluje majčin obraz. 

Upire svoj pogled u Majku. Drži 

svežnjić u ruci. Tajanstveni spis. 

Zapis o tajni koju nosi sa sobom. 

Tajna života i smrti, muke i 

uskrsnuća. 

Lik žene iz puka postaje 

lice Djevice. Slika prikazuje 

svu nježnost, svu prisnost koja postoji između 

majke i djeteta. Teško je gotovo nemoguće 

riječima izraziti taj jedinstveni odnos 

između majke i djeteta, djeteta i majke. 

Svojom glavom Majka zaklanja dijete koje 

je čvrsto prislonila uza se. 

Milostivna, milosrdna je ime i naziv 

koji pokazuje Djevičin stav prema čovječanstvu. 

Milosrdnim pogledom Gospa 

gleda svoje dijete i svu djecu svijeta, neznatne 

i siromahe jer je njima obećano 

kraljevstvo. Ona je sveopća majka, majka 

sviju. Majka milosrdna je u isto vrijeme 

Majka nježnosti, Majka nježna. Ta je 

osobina koja označava njezin stav prema 

Djetetu. Majka produhovljena lica, kao 

da je oslobođena tjelesnosti predskazuje 

novo stvorenje. Njezino lice je puno nebeskog 

veličanstva, a u isto vrijeme nosi 

na sebi posve ljudsko obilježje. Djevičin 

dubok pogled upravljen je ne samo Djetetu. 

Velikom pozornošću obuhvaća sav 

Božji narod koji joj se obraća i povjerava 

njezinom zagovoru. Djetinjsko povjerenje 

u majčinsku zaštitu izraženo je i u ovoj slici 

na jednostavan, ali jasan način. 

6 IZVOR

Pralik i slika žene i majke 

Mnogo je umjetnika pokušalo prikazati 

temu Isusa i Marije, sliku Gospe s Djetetom 

u naručju. Majka koja pokazuje, pruža 

dijete. Ona ga nosi, dariva. Kao i svaka 

majka zna da je dijete dar. Dijete je joj Bog 

povjerio. Na brigu i njegu. Ali dijete nije njezino. 

Dijete u naručje majke. Plod vlastitog 

tijela, krv od majčine krvi, meso od majčina 

mesa. Majka i dijete. Majka je uvijek s djetetom, 

jer samo s djetetom žena je majka. 

A i dijete je dijete ukoliko ima majku. Dijete 

bez majke je siroče. Nema djeteta bez majke, 

niti majke bez djeteta. I Majka je Marija 

gotovo uvijek prikazana s Djetetom u naručju. 

Nerazdvojivi su Isus i Marija. Jer nema 

Marije bez Isusa, niti Isusa bez Marije. 

Dijete je božansko biće. Čitavim bićem 

je ono što jest. I zbog toga je lijepo. Nije 

podložno ni zakonu, ni sudbini. U djetetu je 

sama sloboda. U njemu 

je mir. Djetinja nevinost, 

bezazlenost, 

ljepota koja očarava, 

ljepota koja izvire iz 

ljepote srca. Ljepota 

svijeta i svemira koje 

je Bog podario ljudima 

zrcali se u očima 

jednog djeteta. 

Svako je dijete jedno 

malo čudo. 

Majka s ikone 

pritišće svoje dijete 

čvrsto uza se. Radosna 

je i ponosna na 

svoga jedinca, ponosna 

da ima takvoga i 

tolikoga sina. Svaka 

je majka ponosna na 

svoje dijete. Zabrinu- 

IZVOR 

ta je za njegovo zdravlje, za njegov uspjeh, 

za njegovu budućnost. Samo što ova majka 

koja grli svoga sina sluti koja će biti njegova 

sudbina. Zbog toga je taj pokret tako 

ljudski, iskonski, svima razumljiv. 

U slici, u liku ove majke, prepoznaju se 

sve naše majke, sve naše male gospe, koje 

s mukom, jučer i danas, podižu na noge 

svoju djecu. Kao što jedna žena umjetniku 

služi da prikaže Mariju, tako se u Mariji ogledaju 

sve majke i to kroz svu kršćansku povijest. 

I ovaj se lik može primijeniti na svaku 

ženu i majku. 

Zagrli život, tučepska majko! Nasloni 

dijete na svoje grudi! Neka sluša otkucaje 

tvoga srca. Sagni glavu nad njim, jer dijete 

je u središtu tvoga života. U tvom srcu i 

tvojoj pameti. Divi se Božjem stvorenju. Ljubav 

i nježnost prema tvom djetetu utječe na 

njegov rast i razvoj, na njegov odnos prema 

sebi i tebi, prema svijetu 

oko sebe. Prve 

dvije godine su odlučujuće 

za kasniji 

život tvoga djeteta, 

za njegovu budućnost. 

Ljubav i nježnost 

koju daruješ, 

urodit će toplinom i 

zauzetošću na kasnije 

pokoljenje. Ljubav 

i razumijevanje kojim 

prihvaćaš i odgajaš 

novi život ostaje čvrsto 

upisan u srcu i 

pameti tvoga djeteta. 

»Tko spasi jedno 

dijete, spasio je svijet«. 

Majka i dijete za 

budućnost svijeta. 

Dinko Aračić 

7

BOŽIĆNE ČESTITKE 

Božićno vrijeme bi za svakog čovjeka trebalo biti čudesno jer je 

to vrijeme milosti, pomirenja, milosrđa i ljubaznosti, topline, ljubavi i međusobnog 

razumijevanja. 

Kad se u ponoć oglase crkvena zvona, otvaraju se sva vrata, a posebice 

vrata srca. Ispuni nas radost, božanski mir, shvatimo koliko smo 

maleni na ovom svijetu. Kad se okrenemo oko sebe i vidimo ozarena lica, 

uzvratimo osmijeh i stisak ruke, uvidimo da je lijepo biti čovjek uz čovjeka 

i čovjek čovjeku. 

Ali na treba za to čekati samo Božić. Tako treba biti svakoga dana 

našega života u kojemu uzimamo, ali moramo i davati od srca, s radošću i 

ne očekujući uzvrat. 

Jedan je Bog koji je za ljude učinio puno čuda i darovao ono što je 

najvrjednije – život svoga Sina. Zato svi mi trebamo, koliko možemo, slijediti 

njegov put i djela pa će svijet biti puno ljepši, topliji i sretniji. 

Ljubav, nada, mir. Kratke riječi koje imaju duboko značenje i smisao. 

Ne bi smjele ostati samo prazne riječi na bijelom papiru ili isprazna obećanja. 

Čovjeku je tako malo potrebno za sreću. U darivanju ne smijemo biti 

škrti jer je ponekad i samo lijepa riječ dovoljna za nečiji osmijeh na licu. Svi 

u sebi imamo nešto što možemo darovati. Zbog toga se ne moramo otvoreno 

hvaliti, ali ni biti preskromni jer se za dobra djela daleko čuje. 

Sretan Vam i blagoslovljen Božić, 

a u Novoj 2012. puno zdravlja, mira i ljubavi. 

Učenici i djelatnici Osnovne škole Tučepi 

8 IZVOR

Dragi mještani, 

godina na izmaku donijela nam je, hvala Bogu, uspješnu turističku sezonu i to 

je činjenica koja je za život nas Tučepljana od najvitalnijeg značaja, ali i od 

ogromnog, bolje rečeno presudnog, utjecaja na ukupan razvoj cijele naše općine. 

Materijalna blagodat, kao izravna posljedica turističke „žetve“, daje nam 

sigurnost i učvršćuje temelje bolje budućnosti, no predstavlja i obvezu pomoći 

onim članovima naše zajednice koji, iz ovih ili onih razloga, ne uspijevaju sebi i 

svojoj obitelji osigurati egzistenciju po mjeri današnjih potreba i standarda. 

Uvjeren da ćemo, kako na osobnoj tako i na kolektivnoj razini, djelovati 

upravo po ovim kršćanskim načelima, koristim prigodu zaželjeti svim svojim Tučepljanima 

čestit i blagoslovljen Božić te sretnu i uspješnu Novu 2012. godinu. 

Općinski načelnik Ante Čobrnić 

IZVOR 

OTVORI BIBLIJU 

• Ako tražiš mir: Rimljanima 5,1; II. Ivanova 14 

• Ako sve ide po želji: I. Timoteju 6; Jakov 2, 1-17 

• Kada zapoinješ s novim zadatkom: Psalam 1 

• Kada želiš s ljudima oko sebe pravilno postupati: Rimljanima 12 

• Ako imaš brige u obitelji: Psalam 121; Izaija 40 

• Kada si obeshrabren: Psalam 23, 42, 43 

• Kada nevolja postaje vea: II. Timoteju 3; Hebrejima 13 

• Kada te prijatelji napuste: Matej 5; I. Korinnanima 13 

• Kada dolazi iskušenje: Psalam 15, 19, 139; Matej 4; Jakov 1 

• Kada ti je svega previše: Psalam 34, 71 

• Kada ne možeš zaspati: Psalam 4, 56, 130 

• Kada si imao svau: Matej 18; Efežanima 4; Jakov 4 

• Kada si umoran: Psalam 75, 1-7; Matej 11, 28-30 

• Kada želiš dobiti oproštenje: Luka 15; Filemonu 

• Kada si bolestan: Psalam 6, 39, 41, 67; Izaija 26 

• Kada je tvoja vjera slaba: Psalam 126, 146; Hebrejima 11 

• Kada ti se ini da je Bog daleko: Psalam 25, 125, 138; Luka 10 

• Kada se osjeaš usamljeni i nesiguran: Psalam 27, 91; 

9

KALENDAR UTJEHE 

SIJEČANJ 

Nedostaje li ti utjehe? Ali znaj, 

postoji netko, tko ju je ve pripremio. 

Znaj, jedan koji suosjea s patnjama 

ovjeka, a takoer i s tvojima: 

Bog, tvoj otac. Nije mu teško utješiti 

te; njegova ljubav je toliko velika, da 

e uvijek nai rijei i putove utjehe. 

Njegova sila pomaganja je neobuhvatna, 

tako da e uvijek nai put i pomo 

za tebe - iako možda ne odmah danas, 

ali u pravo vrijeme. 

Je li ti pretežak teret koji ti je Bog 

položio na lea? Možda ti se ini težak, 

jer ga nisi voljan preuzeti na sebe i ne 

nosiš ga korak po korak. Uvijek ga ponovo 

uzmi u ruke. Možda preesto gledaš 

svoj križ i važeš, da li da ga uope 

uzmeš. Meutim, na takav nain ga ne 

možeš nositi. S time eš biti pun samosažaljenja, 

a teret e ti postati nepodnošljiv. 

Stavi svoj križ na lea i iskusit eš 

da ga možeš nositi. On dolazi iz Oevih 

ruku. Odvagan je u ljubavi za tebe i zato 

nikada nije pretežak. 

VELJAČA 

Možda misliš da je Bog protiv 

tebe. Iako ti izgleda da se Bog bori protiv 

tebe, u biti on se bori za tebe, jer on 

jest i ostaje tvoj Otac koji te ljubi. Nekada 

se postavlja kao protivnik kao što je 

uinio i kod Jakova, da bi te izazvao na 

strpljivu borbu vjere. Kao i on, i ti trebaš 

uvijek iznova uzviknuti: »Ne puštam te 

dok me ne blagosloviš« (Post 32, 27). 

Kroz takvu borbu vjere. Bog e te uiniti 

pobjednikom i nositeljem blagoslova, 

kojem e moi povjeriti velike zadatke. 

Ako se ne možeš osloboditi žalosti 

i depresije, izgovori glasno jedino 

ovu rije: »Da, Oe, želim svoj križ.« 

Ta rije uinit e ti teški teret lakšim. 

Voljno predanje Božjem djelovanju ima 

mo promijeniti ljudsko srce. Time e 

nevolja izgubiti svoju gorinu. 

OŽUJAK 

Ako želiš spoznati ljubav Boga, 

tvoga Oca, slušaj njegovu izreku: »Njihovih 

se grijehe ne u više spominjati.« 

(Jer 31, 34) Bog je zaboravio 

našu i najtežu krivnju grijeha, ako smo 

se pokajali. Ali nešto drugo nikada ne 

zaboravlja: mala djela i žrtve koje smo 

uinili za njega. Tko može shvatiti tu 

ljubav? Takvo Božje djelovanje bit e ti 

ohrabrenje, da se i u najtežim asovima 

pouzdaš u njega. 

TRAVANJ 

Bog tvoj Otac esto te vodi putovima 

koji ti se ne sviaju i koji su 

naporni. Onda je došlo vrijeme dobivanja 

zadae, prihvaanja i priznavanja 

njegove volje u svakoj prilici. Tko je 

nauio lekciju u svakoj prilici poštivati 

Božju volju, nauio je nešto, što e potom 

njegov život uiniti sretnim i radosnim. 

I u najtežim trenutcima možemo 

uživati taj mir i biti sretni, jer poivamo 

u njegovoj volji, koja je najbolja. Zato 

se moli u najveim nevoljama i teškoa- 

10 IZVOR

ma: »Neka bude tvoja volja!« Tada eš 

i u najveoj patnji prihvaajui njegovu 

volju biti pobjednik. 

SVIBANJ 

Ne omalovažavaj dane u kojima 

se ništa osobito ne dogaa. Ne omalovažavaj 

ni male mogunosti, malu snagu. 

Bog ljubi maleno, siušno: Betlehem, 

mali narod: »crvia Jakovljeva« (Iz 41, 

14). On ti poruuje: »Iz malenog e postati 

velik narod.« To je zakon u Božjem 

kraljevstvu. Tko u obinim danima hoda 

ponizno i vjerno i u malome je vjeran. 

Gospodin e ga postaviti nad mnogima. 

Iskusit e velike stvari i moi djelovati. 

LIPANJ 

Jesi li se jutros molio? Možda si 

rekao: »Ne mogu se moliti. Molitva 

nema smisla. Bog me ipak ne uje! Previše 

sam zao.« Ali, varaš se, on uje. 

Radi se o tome, da izaberemo pravi broj, 

ako želimo nekoga nazvati. Poni molitvom, 

koja je preduvjet svim molitvama 

i uvijek doseže do Božjega srca. Priznaj 

mu da si jadan, grješan, da si zatajio, 

da si u posljednje vrijeme mnogo puta 

sagriješio i što je sve zasjenilo tvoj cijeli 

život. Kaži Bogu tko si i kako stoji s 

tobom. Priznaj svoje grijehe i drugima, 

jer krivica mora izai na vidjelo. Tada 

eš iskusiti oproštenje, rješenje i osloboenje. 

Bog, koji te ljubi i koji te ne 

može vidjeti nesretnog eka na tebe da 

doeš. One, koji priznaju svoje grijehe, 

prihvaa u svoje naruje. Njihove molitve 

su uslišane, jer nema više neoproštene 

krivice koja bi sprijeila tvoj susret s 

Bogom Ocem. 

IZVOR 

PISMO PRIJATELJU 

Morao sam ti pisati ovo pismo da ti 

kažem koliko te volim i koliko se brinem 

za tebe. Jučer sam te vidio dok si šetao 

i smijao se sa svojim prijateljima. Nadao 

sam se da ćeš uskoro poželjeti i sa mnom 

tako šetati. Naslikao sam zalazak sunca 

za završetak tvoga dana i šapnuo hladnim 

brezama da te osvježe. Čekao sam. 

Nisi zvao, ipak ja te i dalje volim. 

Kad sam te prošle noći promatrao 

kako toneš u san, želio sam, tako sam te 

želio dodirnuti. Spustio sam mjesečinu do 

tvoga lica, rasula se po tvojim obrazima 

kao tisuću suza. Pored svega, nisi mislio 

na mene, a ja sam te tako želio utješiti. 

Sljedećeg jutra raspršio sam briljantan 

izlazak sunca u veličanstveno jutro 

– za TEBE. Ali ti si se probudio kasno, 

zatim žurio na posao i nisi ni primijetio. 

Moje nebo postalo je oblačno, a moje 

suze bile su kiša. Volim te. Kad bi me 

samo saslušao. Zaista te volim. 

Pokušao sam ti to reći u tišini zelene 

livade i plavoga neba. Vjetar je šapnuo 

moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim 

bojama po cvijeću. 

Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu 

da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi 

ti mogle pjevati. Oduševio sam te sunčevim 

zracima i parfemom prirodnog mirisa. 

Moja ljubav prema tebi je dublja od 

bilo kojeg oceana i značajnija od bilo 

čega što treba tvoje srce. 

Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo 

i koliko se brinem za tebe! 

Moj Otac te također pozdravlja. Želim 

da ga upoznaš. On se također brine. 

Očevi su jednostavno takvi. 

Molim te javi se uskoro. Nije važno 

koliko će vremena proći. Ja ću čekati jer 

te volim! Tvoj prijatelj 

ISUS KRIST! 

11

SV. LUKA 

evanelist, biskup, muenik, prvi crkveni povjesniar (I. stoljee) 

Uvod 

Svaka biskupija i župa, svaki narod, 

pleme i pokrajina, svaka crkva i 

kapela, svaki samostan, pa i mnoge bolnice, 

škole, kulturne i društvene ustanove, 

društva i udruge, zvanja i zanimanja 

imaju svoga sveca zaštitnika. Svi znaju 

da je sv. Ante Padovanski zaštitnik Župe 

Tuepi i da mu je posveena velika i 

divna crkva, koja je, nedavno obnovljena, 

zasjala u svoj svojoj ljepoti. 

Meutim, osim župske crkve, gotovo 

u svim župama ima i drugih crkava 

i kapela, koje su izraz žive vjere pojedinih 

dijelova župe. Njih su uglavnom 

podigli i gradili dijelovi župe ili pojedinci 

kao izraz svoje zahvalnosti, ili kao 

zavjet za primljene milosti. 

Osim toga, u nekim krajevima, npr. 

u Neretvanskoj i Imotskoj krajini, u Makarskom 

primorju i drugdje, postoji narodni 

obiaj da pojedino pleme (danas 

obitelji koje imaju isto prezime) štuje 

svoga „plemenskoga sveca“. O toj temi 

se je dosta pisalo u znanstvenoj literaturi. 

Budui da su to sve sveci iz prvoga 

doba kršanstva, znanstvenici su došli 

do zakljuka da bi misionari, kada bi 

pokrstili neko pleme, dali mu za zaštitnika 

jednoga kršanskog sveca, mjesto 

poganskoga božanstva, koje je to pleme 

prije krštenja slavilo. 

U Makarskom primorju stoljeima 

se ustalio izraz „služiti svoga sveca“, 

pa se i danas može uti taj izraz. Prije 

je bilo, a i danas je u mnogim mjestima 

tako, da na blagdan svoga svece obitelji 

dolaze u ckrvu, ispovjede se i prieste, 

slave sv. Misu, pohode grobove svojih 

predaka i za njih mole, zatim prirede 

za rodbinu, prijatelje i župnika objed ili 

veeru. Dakle, to je plemenski i obiteljski 

svetac i blagdan. 

Dr. fra Milan Šetka, profesor na 

Franjevakoj visokoj bogosloviji u Makarskoj 

i dugogodišnji vrijedni župnik 

u Tuepima, u svojoj dragocjenoj knjizi 

„Tuepska spomenica“ (1968.) pod naslovom 

„Zaštitnici plemena“ popisao je 

sva tuepska plemena (prezimena) i svece 

zaštitnike pojedinih plemena. Tako je 

fra Milan zabilježio da 18. listopada sv. 

Luku, evanelista, posebno štuju: Šari- 

i, Vidii i Vitlii. Stoga emo prikazati 

život i djelovanje sv. Luke. 

Život 

Luka je bio iz Antiohije u Siriji, poganin, 

vrlo naobražen, kao pisac gotovo 

umjetnik, a po zanimanju lijenik, kako 

svjedoi sv. Pavao (Kol 4, 14). Kršanstvo 

je upoznao i prihvatio u rodnom gradu 

oko 40. godine. To je svakako dokaz 

da su vrlo rano i intelektualci i društveno 

priznata zvanja (Luka je lijenik) prihva- 

ala kršanstvo i postajala oduševljeni 

sljedbenici Isusa Krista, Boga i ovjeka. 

Sv. Luka nije bio Isusov uenik, nikada 

Isusa nije vidio, ni susreo, niti je s 

njim razgovarao. Susreo je sv. Pavla - 

„apostola naroda“ - i ubrzo postao njegov 

12 IZVOR

uenik, pratilac i prijatelj. Pratio je Pavla 

na njegovu drugomu i treem apostolskom 

putovanju. Oko 50. godine prešao 

je s Pavlom u Europu i osnovao prvu kršansku 

zajednicu (župu) na europskom 

tlu, u naselju Filipima u Makedoniji (Dj 

16, 10-17). Možda je sv. Pavao ostavio 

svoga uenika Luku neko vrijeme Filipima 

da vodi tek osnovanu kršansku zajednicu. 

Poslanicu Filipljanima Pavao je 

napisao oko 60. godine. U proljee 58. 

god. Luka putuje zajedno s Pavlom u Jeruzelem 

i u tomu gradu upoznao je neke 

Isusove uenike, u prvom redu apostole: 

sv. Petra, Ivana i Jakova, koji je bio prvi 

jeruzalemski biskup. Kad je sv. Pavao 

uhien i odveden u sužanjstvo u Rim, 

Luka ga je pratio, pa je u Rimu susreo sv. 

Petra i njegova uenika sv. Marka, even- 

elista (Dj 28,14-31). 

Kad je sv. Pavao podnio mueniku 

smrt 29. lipnja 67. godine, Luka je 

napustio Rim, ali nema sigurnih podataka 

o njegovu misionarskom djelovanju. 

Jedni vele da je propovijedao 

evanelje u Dalmaciji, Italiji i Galiji 

(današnja Francuska), a drugi tvrde da 

je djelovao u Makedoniji, Grkoj (biskup 

grada Tebe) i Maloj Aziji (današnja 

Turska). Umro je u 84. godini života 

muenikom smru. Njegovo se je tijelo 

štovalo u Carigradu, zatim u Padovi 

i Veneciji. I u našoj domovni ima dosta 

crkava posveenih sv. Luki (Dubrava, 

Jajce, Kalinovac, Kolan, Kuie, Luka, 

Lukovo, Lukovo Šugarje, Osijek, 

Novska, Otok, Podbablje, Rijeka, Sitno 

Gornje, Split, Trnbusi, Trogir, Zagreb, 

Ždrelac i drugi). 

IZVOR 

Pisana djela 

Iako sv. Luka nije bio Isusov uenik, 

ipak je jedan od najplodnijih pisaca 

Novoga zavjeta. Napisao je na grkom 

jeziku dva djela: „Evanelje“, tj. Isusov 

život i nauk, i „Djela apostolska“, tj. 

poetak i razvitak Crkve Kristove, i to 

veim dijelom apostolsko i misionarsko 

djelovanje sv. Pavla. 

Raffaello Sanzio, Sv. LUKA, Evanđelist, 

Muzej Mimara, Zagreb 

Sam je na poetku svoga Evanelja 

posvjedoio: „Kad ve mnogi poduzeše 

sastaviti izvješe o dogaajima, koji se 

ispuniše meu nama…, pošto sam sve 

od poetka pomno ispitao, naumih i ja 

sve po redu napisati“ (1,1-3). U toj prvoj 

reenici svoga Evanelja sv. Luka 

13

nastupa vrlo ozbiljno pruža itateljima 

nekoliko vrlo važnih podataka. 

Najprije svjedoi da su mnogi kršani 

„sastavili izvješa o dogaajima“, 

tj. da su pokušali opisati Isusov život, 

nauk, smrt i uskrsnue. To je prvo 

svjedoanstvo da je mlada kršanska 

zajednikca poela stvarati svoju, tj. kršansku 

književnost. Iako u ono doba 

knjiga nije bila lako dostupna širemu 

itateljstvu, ipak je vrlo važan podatak 

da se je pojavilo puno kršanskih 

pisaca.Vjerojatno su se mnogi od njih 

nadali da e baš njihov tekst biti prihvaen 

kao dio novozavjetne objave 

(Sveto pismo). No, to se nije dogodilo. 

Samo je dio tih tekstova sauvan (kao i 

drugih antikih pisaca) i oni se nazivlju 

„apokri ma“, tj. spisi koji ne pripadaju 

službenim spisima Novoga Zavjeta, 

nego je to kršanska književnost za 

vjerniki puk. 

Drugi je važan podatak što sv. Luka 

naglašava da želi pristupiti svomu poslu 

vrlo ozbiljno, tj. znanstveno. On e najprije 

„sve od poetka pomno ispitati“. 

To je i danas znanstvena metoda - „ispitati“, 

tj. znanstveno istražiti, i to „pomno“, 

tj. ozbiljno, brižljivo i marljivo. 

To je nain rada, a onda dolazi objekt, 

tj. što? Luka tvrdi „sve“, dakle, cjelovito, 

a ne djelomino, i to „od poetka“, tj. 

a ne samo neki kasniji dio, ili vremenski 

bliži piscu. 

Sv. Luka piše lijepim književnim 

jezikom, a kao lijenik posebno pazi 

na medicinsku teminologiju, tj. svaku 

bolest nazivlje njezinim imenom, dok 

drugi evanelisti uglavnom svaku bo- 

lest nazivlju „groznicom“. Evanelje je 

napisao oko 62. godine prvoga stoljea. 

Lukine poruke 

Sv. Luka u svomu Evanelju 

posebnu pozornost posveuje Isusovu 

djetinstvu. Time je obogatio naše 

znanje o malom Isusu, npr. opširno 

piše o sv. Elizabeti i Zakariji i njihovu 

sinu Ivanu Krstitelju, o sv. Josipu, 

Bogorodici Mariji i malom Isusu - od 

navještenje do roenja u Betlehemu, 

poklona kraljeva i prikazanja u Hramu 

(1, 5-52). 

Posebno je opisao Isusovu Majku 

Mariju i istakao njezin divni stav kad 

joj je arkaneo Gabrijel navijestio da 

e postati majkom Sina Božejga. Istakao 

je njezinu poslušnost volji Božjoj: 

„Neka mi bude po rijei tvojoj“ (1, 38). 

Vrlo je živo opisao prikazanje u Hramu 

i rije starca Šimuna: „I tebi e samoj 

ma peobosti dušu“ (2, 35). Time joj 

je najavio da e sa svojim Sinom biti 

suotkupteljica ljudskoga roda. Pisac je 

tako lijepo opisao Bogorodicu Mariju 

da je taj njegov opis kroz proteklih 20 

stoljaa bio osnovni dokument o Božjoj 

Majci, koji su razmatrali teolozi, a 

umjetnici kista i dlijeta izraujui Marijin 

lik ostvarili vrhunska djela svjetske 

umjetnosti. Tako se je od najstarijih 

vremena stvorio glas da je sv. Luka naslikao 

prve slike Blažene Djevce Marije. 

Tako je dobro opisao Bogorodicu da 

bi se moglo rei kako ju je odlino „naslikao“. 

Na taj je nain sv. Luka postao 

prvi Marijin životopisac, prvi mariolog 

i prvi apostol štovanja i širitelj popožnosti 

prema Bogorodici Mariji. 

14 IZVOR

Razmatrajui njegovo Evanelje 

upada u oi kako sv. Luka naglašva da 

je Bog dobar i da je Isus Spasitelj svih 

ljudi. ovjek se ne treba bojati Boga, 

jer Luka istie veliko Božje milosre, 

praštanje i spremnost pomoi ljudima. 

Treba se sjetiti, npr. udovice iz Naima, 

kojoj je uskrisio sina (7), ili Jairove 

keri (8), stava prema javnoj grješnici 

(7), uzetomu bolesniku (5), desetorici 

gubavaca (7), opsjednutima (8), bolesnoj 

ženi (8) i drugima. Na jednom 

mjestu on nastupa „protiv svoje struke“, 

tj. za bolesnu ženu piše da je „sve 

svoje imanje potrošila na lijeenja i 

nitko joj nije mogao pomoi“ (8, 43). 

A to piše Luka, lijenik! 

Na poseban je nain prikazao milosrdnoga 

Nebeskog Oca u prispodobi 

o izgubljenom sinu (15) i brigu dobroga 

pastira o izgubljenoj ovci (11). Dobro 

Isusovo srce prikazao je susretu s carinikom 

Zakejom (19) ili kad Isus plae 

nad svojim gradom Jeruzalemom, koji 

nije htio prihvatiti Božji poziv i stoga 

ga eka propast (19). A kako se ljudi 

trebaju vladati u svakidašnjem životu 

pokazao je u prispodobi o milosrdnom 

Samarijancu, koji pomaže unesreenom 

ovjeku, iako je tuin, tj. pripadnik 

drugoga naroda (10). 

Neke Lukine značajke 

Ve je reeno, da je sv. Luka bio 

lijenik, a kao pisac pokazao se i književnikom 

i povjeniarom. On je u 

svoje doba bio vrhunski intelektualac 

i time što je prihvatio kršasnsku vjeru 

pokazao je da je ta „nova“ vjera baš 

za intelektualce. Takvi su bili i njegov 

IZVOR 

uitelj apostol Pavao, Justin lozof, 

Tertulijan i mnogi drugi. Luka je kao 

kršanin, sveenik, biskup, navjestitelj 

i pisac Evanelja, postao uzorni sjedbenik 

Isusa Krista i kao svjetionik bacio 

je velike snopove svjetla vjere i kulture, 

koji i danas osvjetljuju i osuševljavaju 

suvremenoga ovjeka. Svaki suvremeni 

intelektualac ima što nauiti od evanelista 

Luke. 

Iako je roen u Siriji, napustio je 

svoj rodni grad i svoju domovinu i vei 

dio života proveo u inozemstvu: u Maloj 

Aziji, Makedoniji, Grakoj, Italiji i 

drugdje. I u naše doba mnogi naši ljudi 

ne ostaju u svomu zaviaju, nego odlaze 

u druge krajeve lijepe naše domovine, 

ili u druge države, blize i daleke. Dakle, 

sv. Luka je suvremenom ovjeku 

u mnogoemu vrlo slian i blizak. On 

je zapravo uzor i model kako bi trebao 

živjeti i djelovati u suvremenom svijetu 

vrhunski intelektualac, karakteran ovjek 

i duboki i iskreni vjernik. 

Oznake: vol (prema Ezekijelu 1,10), 

knjiga, sjedei piše Evanelje, ili slika 

Bogorodicu Mariju. 

Zaštitnik: lijenika, posebno kirurga, 

apotekara, medicinskih sestara, 

bolnikog osoblja, medicinskih udruga 

i medicinskih fakulteta (npr. Beirut, Louvain, 

Montreal i dr.), slikara, pisaca, 

književnika, povjesniara, zlatara, mesara 

i stoke. 

Imendan: Luka, Lukica, Lukiša, 

Likša, Luketa, Luketina, Lukan. 

Blagdan: 18. listopada. 

Fra Gabrijel Juriši 

15

16 IZVOR

IZVOR 

SVETA KRIZMA U TUČEPIMA 2011. 

Bertin pozdrav 

Ovako je Berta Jeličić pozdravila našega 

ovogodišnjeg krizmatelja don Nediljka 

Parlova. 

Poštovani izaslaniče našega Oca Nadbiskupa! 

U ovaj svečani dan naša župna zajednica, 

okupljena u Božjem hramu, iskreno Vas 

pozdravlja. 

Posebno Vas pozdravljamo mi – nas 

27 krizmanika na dan naše opredijeljenosti 

za Krista. 

Radujemo se darovima Duha Svetoga, 

koji nas uči ljubiti i služiti životu. 

U ovom vremenu kada nam svi nude 

materijalističko ruho, treba nam pečat Kristova 

Duha da pronađemo prvi put, upoznamo 

istinu i zavolimo život. 

Spremni smo, po polaganju vaših ruku, 

primiti darove Duha Svetoga, ljubav Nebeskoga 

Oca i obećanje Uskrsloga Gospodina. 

Vjerujemo da će ovaj dan biti i dan 

duhovne obnove za naše kumove, roditelje, 

obitelji i za cijelu župu! 

Krizmatelj don Nediljko Parlov u Tučepima 2011. godine 

17

Krizmanici 2011. g. 

Ivan Čobrnić, sin Frančeska i Daniele 

Domagoj Čović, sin Marinka i Jugane 

Ana Đukanović, kći Stanislava i Nele 

Berta Jeličić, kći Alberta i Sanje 

Diana Lekaj, kći Mihil i Kristine 

Ivica Luketina, sin Marija i Albine 

Krešimir Luketina, sin Tonči i Rdmila 

Ivana Mijačika, kći Ivana i Marije 

Josip Milković, sin Nikice i Marije 

Antonijo Mravičić, sin Marina i Katice 

Josip Mravičić, sin Ante i Brigite 

Nina Pašalić, kći Nina i Olivere 

Ela-Petra Prdelet, kći Pjera i Nevenke 

Dora Šarić, kći Joška i Damire 

Ivan Šarić, sin Zlatka i Eveline 

Jure Šarić, sin Dragomira i Marije 

Roko Šarić, sin Paške i Ljiljanka 

Antonija Šimić, kći Jure i Milene 

Mate Šimić, sin Joze i Mladenke 

Miroslav Šimić, sin Marina i Beti 

Marin Tomaš, sin Damira i Gracije 

Maja Vidić, kći Dobrivoja i Biljane 

Ana Visković, kći Iva i Diane 

Hrvoje Visković, sin Tomislava i Snježane 

Marina Visković, kći Ivana i Patricije 

Kristina Vladić, kći Damira i Jadranke 

Laura Vodanović, kći Vjeke i Sandre Marije 

Sveta krizma moje sestre 

Primanje peata dara Duha Svetoga za svakoga kršanina je veliki doživljaj 

i trenutak u kojem postajete punoljetni u vjeri. To je korak u odraslost. Meu 

onima koji su ove godine primili sakrament svete krizme bila je i moja najmlaa 

sestra. Zajedno smo proživjeli taj njezin rast u vjeri i pripreme za primanje sakramenta, 

a sam taj dan u crkvi svetog Ante, te kasnije na zajednikom objedu, 

prošao je u slavljenikoj atmosferi i zajedništvu. Naime, kroz njezino srce i u 

našu je obitelj ušao novi val vjere i nade. Poznato je da na mladima svijet ostaje 

i da e naši krizmanici u budunosti znati biti sol zemlje i svjetlo svijeta i to e 

im pomoi da budu ljudi duha, a ne materije. Natalija ukanovi 

18 IZVOR

Nekoliko dana je preostalo do posjeta 

pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Mediji 

svakodnevno izvještavaju o injenicama 

koji govore o opsežnim pripremama 

protokolu zbivanja, informacija i 

puno reakcija na njih. Jedino ega nedostaje 

jest poruka vjernika o tome što nam 

znai dolazak Svetog Oca. Zato sam 

sama promišljala što meni kao vjernici 

znai dolazak Svetog Oca, vrhovnog poglavara 

Crkve i vjere koju ispovijedam. 

Stijenu koju je postavio sam Gospodin, 

moj Spasitelj i Otkupitelj, Isus 

Krist povezao je nevidljivim ali jakim 

mrežama vjere. Zato sam ponosna što 

moju malu i voljenu zemlju ve etvrti 

put posjeuje poglavar, katolike crkve. 

Uputilo se u Zagreb 47 Tuepljana. 

Sretna sam što sam meu njima. Došli 

Na kraju Mise Sveti Otac blagoslovio je 

kamene temeljce za nove crkve diljem Hrvatske 

i Bosne i Hercegovine. Među njima je i kamen 

temeljac za našu novu crkvu koju ćemo 

graditi s trgom i prostorijama za mlade na 

vrtu današnje uljarske zadruge. 

Za vrijeme blagoslova kamena temeljca 

župnik je otišao do našeg kamena o kome 

smo pisali u prošlom broju Izvora. 

IZVOR 

IŠČEKIVANJE PRIJATELJA 

Papa Benedikt XVI. u Hrvatskoj 

smo pred katedralu. Tu susreemo vesela 

lica. Svatko svakoga pozdravlja 

kao da smo jedna obitelj. Svi smo oduševljeni 

molitvom i programom. Papa i 

mladi to je za mene bio dio neba. Tako 

sam mislila i razmišljala. 

Sutradan svi idu u jednom pravcu. 

Svi veseli i puni oduševljenja. Iz svih 

krajeva Domovine. Dolaze i iz inozemstva. 

Sv. Misa sa Svetim Ocem je na Hipodromu. 

Mislila sam da je juerašnji 

dan bio vrhunac moga života. Odjednom 

se sve promijenilo. 

Nitko ne može procijeniti koliko je 

svijeta došlo na taj divni susret. Nema 

kiše. Sunce s neba i iz moje duše grije 

moj život. Govorili su mediji oko 400 do 

500 tisua. Vidim oltar. Vidim kamene 

temeljce za nove zidane crkve. Meu njima 

i naš. Papa e ga blagosloviti. Prepoznajem 

fra Nediljka kako stoji pred našim 

kamenom temeljcem za našu novu crkvu 

19

s trgom i prostorijama za mlade. Pomišljam 

kako je Hipodrom svima dostupan 

i bezopasan.Tako e biti i s našom novom 

crkvom. Hvala Bogu da naša Opina i Crkva 

misle na našu djecu i na naše starce. 

Naše molitve odlaze k Ocu nebeskome 

dok ekamo blagoslov Svetoga Oca. 

Svi su ljudi zajedno u svakom kutu naše 

Nedavno nas je posjetio papa Benedikt 

XVI. Djelovao je taj posjet na naš 

narod kao posebni blagoslov s neba. 

No ubrzo nakon toga dogodio se slučaj 

»Dajla«. Da je taj slučaj režirao najgori 

neprijatelj Hrvatske, ne bi ga bolje izrežirao. 

Iskreni vjernici i Hrvati su se pobojali 

da će tim slučajem biti izbrisan onaj tako 

lijepi dojam koji je u Hrvatskoj ostavio Papin 

posjet. Taj strah je shvatljiv,ali nije u 

toj mjeri opravdan.S jedne strane duboki 

dojmovi se ne brišu tako lako,a s druge 

strane ne može jedan ovako neznatni događaj 

obezvrijediti ono plodno zajedništvo 

Svete Stolice i Hrvata kroz povijest. 

Zato smo za iduću godinu za temu 

kalendara »Hrvatski mučenici« izabrali: 

Pape u povijesnom pohodu hrvatskog 

naroda. Svaki katolički narod oslanjao se 

u svojoj povijesti na pomoć iz Rima i dobivao 

potporu od papa. Hrvatski narod tu 

je pomoć i potporu imao i osjetio u svim 

presudnim časovima svoje povijesti. 

Pripremljen je i poseban Kalendar 

za 2012. s temom »Pape i Hrvati«. Sigurno 

će radovati vjernike. U kalendaru je izdvojeno 

12 događaja, vezanih uz 12 papa. 

To su: 

1. Ivan IV. (640.-642.) 

uspostavlja prve kontakte s Hrvatima, 

2. Agaton (678.-681.) 

sklapa savez s Hrvatima, 

PAPE I HRVATSKA 

zemlje zavapili Gospodinu. Sam Sveti 

Otac vidljivi je znak naše vjere i nade. 

Najljepše hodoaše u mom životu. 

No, to nam nije dosta. Moji Tuepljani 

i ja na isti dan u nonim satima 

hodoastimo Gospi u Krasno. Imamo potrebu 

rei Bogu i Majci Mariji: »Hvala«! 

Župljanka 

3. Ivan VIII. (872.-882.) 

priznaje 879. g. Branimirovu Hrvatsku, 

4. Ivan X. (914.-928.) 

dopušta uporabu glagoljice, 

5. Grgur VII. (1073.-1085.) 

šalje krunu kralju Zvonimiru, 

6. Aleksandar III. (1159.-1181.) 

prvi papa na hrvatskom tlu, 

7. Inocent IV. (1043.-1054.) 

uvodi biskupa u krug glagoljaša, 

8. Pijo II. (1458.-1464.) 

zaštitnik u obrani od turskih napada, 

9. Siksto V. ( 1580.-1590.) 

potomak hrvatskih roditelja, 

hrvatski misli i radi, 

10. Pijo IX. (1846.-1878.) 

uspostavlja Zagrebačku nadbiskupiju 

i metropoliju, 

11. Ivan Pavao II. (1978.-2005.) 

najveći prijatelj Hrvata, 

12. Benedikt XVI. (2005.-). 

još smo pod dojmom njegova posjeta 

Na kalendaru su portreti svih spomenutih 

papa. U kalendar su uneseni i 

veliki hrvatski stradalnici za vjeru i dom. 

Preporučujemo svakoj hrvatskoj obitelji 

da stavi u svoju kuću taj kalendar i da 

svaki mjesec pročita nešto o bogatim 

vezama hrvatskoga naroda s papama. 

Bilo bi dobro da se za to ljudi obrate 

svojim župnicima ili katoličkim knjižarama.Može 

i izravno na Biskupski ordinarijat 

u Gospiću, Senjskih žrtava 36. 

20 IZVOR

OVOGODIŠNJA PROSLAVA BLAGDANA SVETOGA ANTE 

Mnoštvo vjernika, Tu- 

epljana i njihovih 

gostiju, proslavili su i 

ove godine vrlo sveano 

blagdan zaštitnika 

mjesta, svetoga Antuna 

Padovanskoga. Naime, 

na sveanoj koncelebriranoj 

misi u Gornjim 

Tuepima okupili su se 

svi kako bi proslavili 

euharistiju te uli propovijed 

monsinjora 

Vjekoslava Husjaka, 

biskupa bjelovarsko - 

križevake biskupije. 

Prvopričesnici su sudjelovali u procesiji 

Osim toga, u sveanoj procesiji kojoj su vjernici imali priliku za sv. 

prije mise sudjelovali su ovogodišnji ispovijed. Prije euharistijskog slavlja 

prvopriesnici, te ovogodišnji kriz- u ponedjeljak, položeni su i vijenci 

manici, a za vrijeme cijele svea- na mjesnom groblju ispred središnosti 

slavlje je pjesmom uveliavao njeg križa, a proslava je u veernjim 

Crkveni zbor. Uoi same proslave satima nastavljena na Luici uz bo- 

održana je trodnevna molitvena prigati zabavni program. 

prema, »trodnevnica svetom Anti« u 

Natalija ukanovi 

Nositi kip i barijak velika je čast i obaveza!

Propovijed mons. Vjekoslava Husjaka, biskupa bjelovarsko-križevačke biskupije 

Sveti Ante Padovanski propovjednik obraćenja 

Svetac svega svijeta, sveti Ante, poznat 

je ponajprije kao čudotvorac; njemu se 

obraćaju ljudi svih vjera i naroda i traže duhovno 

i tjelesno zdravlje, izgubljene stvari i 

svaku utjehu koju može izmoliti kod Boga. 

On je ipak, iako vrlo mlad, bio veliki propovjednik 

Božje riječi. Kao i naš spasitelj Isus 

Krist i sveti Ante je obilazio sela i gradove 

i uvjerljivom riječju obraćao ljude. Bio je, 

kažu njegovi životopisci, jak na riječi i djelu. 

U gotovo svim njegovim propovijedima, 

osobito onima za vrijeme korizme, on 

ukazuje na napastovanje koje čovjek trpi od 

strane nečastivog i potrebu da se čovjek 

tomu odupre milošću Božjom i svojim trudom 

i molitvom. On kaže: »Sotona se zaljubljuje 

u dušu čovjeka kad ga navodi na grijeh, 

ali dušu mu zarobi kada čovjek svjesno 

prihvaća napasti; napasnik se poistovjeti s 

grešnikom kada ostvari svoje zle namjere. 

Tako ga podjarmi i osvoji zamkom loših navika.« 

Sveti Ante želi jednostavno reći, da 

čovjek koji podlegne napastima i padne u 

grijeh istovremeno izgubi i svoju slobodu. 

A napasti su uvijek iste, one kojima je 

đavao kušao Isusa u pustinji. Sveti Ante ih 

predstavlja na svoj način: »Kako je đavao 

kušao Gospodina grijehom neumjerenosti 

u jelu i piću dok je bio u pustinji, grijehom 

oholosti kad ga je vodio na hram i grijehom 

škrtosti kad mu je pokazao sva blaga svijeta, 

tako kuša i nas svaki dan: kuša nas neumjerenošću 

u pustinji posta, taštinom i ohološću 

kad se molimo u hramu Božjem, kuša 

nas bezbrojnim oblicima škrtosti na društvenom 

položaju u kojem se nalazimo.» 

Drugim riječima, kušnja neumjerenosti 

u jelu i piću, jest kušnja lijenosti kada 

Mons. Vjekoslav Husjak propovijeda 

očekujemo da nam kruh čudom padne s 

neba i da ga nezasluženo i neumjereno 

uživamo; kušnja tajne, kada mislimo da 

krivom molitvom u hramu možemo kušati 

samoga Gospodina; kušnja vlasti kada 

društvenom položaju i ljudskoj časti služimo 

više nego Bogu. 

Da bi se čovjek izliječio, sveti Ante 

podsjeća da prije svega treba proći kroz 

»vrata« obraćenja, kroz sakramenat ispovijedi: 

»Ispovijed su prava vrata neba i prava 

vrata raja! Jer uistinu preko ispovijedi, 

kao kroz vrata skrušeni grješnik dolazi do 

Božanskog milosrđa, ozdravlja po milosti 

Božjoj, uzdiže se do lica Boga Oca koji ga 

prihvaća kao vlastitog sina.« 

Da bismo ostali u milosti Božjoj moramo 

se hraniti nebeskom hranom koju nam 

je Krist ostavio u euharistiji, ali moramo i 

vjerovati da je to uistinu njegovo pravo tijelo: 

»Krist je dao svojoj Crkvi svečanu i 

bogatu gozbu; dao joj je svoje pravo tijelo 

bogato svakom duhovnom snagom i nare- 

22 IZVOR

dio da se dijeli svima koji budu u njega vjerovali. 

Zbog toga moramo čvrsto vjerovati 

i ustima ispovijedati da je ono tijelo koje 

je Djevica rodila, koje je bilo pribijeno na 

križ, koje je ležalo u grobu i uskrslo treći 

dan, koje je uzašlo s desna Ocu, da je to 

tijelo stvarno dao apostolima i da ga Crkva 

svaki dan posvećuje i dijeli svojim vjernicima. 

Jer uistinu, na izgovorene riječi Ovo 

je moje tijelo, kruh se pretvara u tijelo 

Kristovo. Onomu tko ga dostojno prima to 

tijelo daje dvostruku utjehu: ublažuje napasti 

i hrani pobožnost.« 

Povratak Ocu mora biti popraćen, 

kaže dalje sveti Ante, pobožnim djelima, 

molitvom, milostinjom i postom. Čovjek 

se grijehom udaljuje od Boga i mora mu 

se vratiti molitvom; grijehom kida svoje 

odnose sa svojim bližnjim i mora mu se 

ponovno približiti milostinjom i dobrim djelima; 

grijehom se čovjek zatvara u samog 

IZVOR 

sebe i gubi vlastitu slobodu jer ne zna što 

je dobro a što zlo. Sva ta tri pobožna djela 

sveti Ante često preporučuje u svojim 

propovijedima. 

Osobito za vrijeme korizme na razne 

načine govori o molitvi. Evo dijelova nekih 

njegovih propovijedi. Molitva je prije svega 

povratak Ocu, povratak u nebeski Jeruzalem: 

»Predraga braćo, upravimo svoju molitvu 

Bogu da ozdravi rane naših grijeha, 

da nas pomiri sa sobom kako bismo postali 

dostojni povratka iz ovog Jerihona u 

nebeski Jeruzalem odakle smo pali. Neka 

nas pomogne on sam koji je blagoslovljen 

u vijeke vjekova.« 

Za molitvu je zatim, potrebna sabranost 

i potpuno predanje Bogu: »Dragi brate, 

kada služiš svog bližnjega, sasvim mu se 

posveti. Isto tako, kada se moliš Bogu, ne 

brini se o tome što će biti od tvojih dobrih 

djela, o tome što si učinio i što ćeš učiniti, 

Župnik i mons. Vjekoslav Husjak predvode procesiju 

23

ostavi po strani sve lake misli kad moliš, jer 

baš u tom trenutku dolaze beskorisne misli 

koje ometaju pravu molitvu.« 

Moliti iznad svega treba ponizno, ali i 

uvijek nastojati da se obratimo: »Često se 

događa da kažemo nekom dobrom čovjeku: 

Moli za mene grešnika! U tim riječima 

prepoznajemo glas poniznosti, jer tražimo 

da drugi moli za nas. Ali ostaje oholost ako 

sami i dalje ostanemo u grijehu.« 

Sveti Ante je svjestan da molitva često 

ostaje neuslišana, ali i upućuje na razlog 

zašto je možda tomu tako: »Koliko 

boli i trpnje! U duhovnom životu nikakve 

slasti, u dobrim djelima nikakve utjehe, u 

molitvi tama duše, u zemaljskim stvarima 

obmana! Trebamo li se zbog toga razočarati? 

Moramo li prestati moliti? Ne, nikako! 

Ako su vrata milosti Božje i zatvorena, 

možda je to zbog naših grijeha; ali možda 

su zatvorena i radi toga da nas potaknu da 

se molimo s više žara i predanosti.« 

Moliti, dakle, moramo uvijek, usprkos 

teškoćama i tami duše. Glede potrebe 

neprestane molitve sveti Ante ističe dalje 

da su milostinja i molitva usko povezane: 

»Milostinjom se ostvaruje molitva bez prestanka 

i zahvaljivanje Bogu kako kaže sveti 

Pavao: Molite bez prestanka (1 Kor 5,17) 

i zahvaljujte uvijek Bogu. (Ef 5,20)« 

Milostinja je povratak bližnjemu. Drugomu 

moramo pomoći, jer smo i sami 

odgovorni za stanje u kojem se nalazi naš 

bližnji. Zbog toga sveti Ante opominje da 

drugoga prije svega prihvatimo: »Prihvatite 

jedni druge kao što je Krist nas prihvatio 

na slavu Božju. Ako je tvoj bližnji slijep 

zbog oholosti, budi ponizan i pomozi mu 

da progleda; ako je hrom zbog dvoličnosti, 

uspravi ga istinom; ako je gubav zbog 

razvrata, očisti ga riječju i primjerom čistoće; 

ako je gluh zbog škrtosti, pokaži mu 

primjer siromašnog Isusa; ako je mrtav 

zbog neumjerenosti u jelu i piću, uskrisi 

ga vlastitom uzdržljivošću.« 

Ali i naše duševno zdravlje ovisi od 

naše darežljivosti prema bližnjemu. »Da 

bismo ozdravili, nema ništa korisnije od 

širokogrudne milostinje: uzalud se obraćamo 

Bogu i tražimo oprost za svoje grijehe, 

ako prije toga, prema vlastitim mogućnostima, 

nismo pomogli potrebnima i 

siromašnima.« 

Milostinja je i nužna pomoć da se od 

zemaljskih probitaka i briga kao bršljan uzdignemo 

prema nebeskim stvarima: »Bršljan 

se sam ne može uzdići uvis ako se 

ne priljubi granama drveta, tako se ni bogataš 

ovoga svijeta ne može uzdići prema 

nebu sam, nego samo milostinjom koju 

je dao siromašnima; ona ga diže uvis kao 

ruke siromaha kojima je pomogao.« 

U konačnici, kaže Svetac svega svijeta, 

milostinja je izgrađujuća za onoga komu 

se pomaže, a darovatelju je nada i zalog 

vječne nagrade: »Miris milostinje izgrađuje 

bližnjega jer preko nje vidi dobar primjer i 

slavi Boga, a duša onoga koji daje tješi se 

nadom da će primiti plod vječnoga života.« 

Post je povratak samom sebi. Posteći 

mi sami sebi kažemo: ovo hoću, ono neću. 

Odričući se stvari koje su po sebi dobre, mi 

se ne odričemo u negativnom smislu, nego 

radi nečega, da postanemo slobodniji i da 

se slobodno možemo odlučiti da Boga 

slavimo i da mu služimo. Sve to možemo 

jer smo prihvatili milost Božju. Zbog toga 

sveti Ante opominje da pazimo kako milost 

Božja koju smo primili ne bi bila uzaludna: 

»Isusov post koji je trajao četrdeset dana i 

četrdeset noći uči nas na koji način možemo 

činiti pokoru za naše grijehe i kako se 

moramo ponašati da milost koju primamo 

ne bude uzaludna. Jer uzalud prima milost 

24 IZVOR

Božju onaj koji ne živi po milosti koja mu 

je darovana; uzalud prima milost Božju tko 

misli da ju je primio po svojoj zasluzi; prima 

je uzalud onaj koji, poslije ispovijedi vlastitih 

grijeha, odbija činiti pokoru u pogodno 

vrijeme, u vrijeme spasenja.« 

Sažimajući svoje misli o obraćenu, sveti 

Ante nas na koncu podsjeća da služenje 

Bogu mora biti radosno, darežljivo i puno 

pouzdanja u njegovo milosrđe: »Post mora 

biti radosna lica, milostinja darežljive ruke, 

molitva puna pouzdanja u Božje milosrđe. 

Jer prava zadovoljština i sreća sastoje se 

od ta tri djela: molitve, milostinje i posta.« 

Svjestan da čovjek sam ne može učiniti 

ništa, nego da mu je uvijek potrebna 

Božja pomoć i da radi toga treba neprestano 

moliti, sveti Ante i sam često završava 

svoje propovijedi molitvom: »Budi 

ti Bože, moj zaštitnik. Zaštiti me i obrani 

svojim rukama raširenim na križu, kao što 

IZVOR 

Križ i hrvatski barijak zajedno u procesiji 

kvočka raširenim krilima štiti svoje piliće; 

budi moja zaštita, u tvom boku probodenom 

kopljem daj mi da nađem zaklon, 

da se zaštitim od neprijatelja. Jer ti si moj 

oslonac da ne padnem i moje pribježište 

kojem ću se uteći ako i posrnem. Zbog 

tvoga imena, Sine Davidov, budi vodič 

meni slijepcu, pruži ruku svoga milosrđa 

e nahrani me mlijekom svoje milosti. Sine 

Davidov, smiluj se meni grešniku.« 

»Skrušimo se dakle, predraga braćo, 

i molimo da nam se Isus smiluje i dođe 

među nas, da nam donese svoj mir, da nas 

oslobodi grijeha, da ukloni iz našeg srca 

svaku sumnju i učvrsti u našoj duši vjeru 

u svoju muku i uskrsnuće, da zajedno s 

apostolima i svim vjernima postignemo 

vječni život. Neka nam to podari onaj koji 

je blagoslovljen, dostojan hvale i slavan u 

sve vjekove. I svaka vjerna duša neka odgovori: 

Amen. Aleluja.« 

25

PROSLAVA VELIKE GOSPE 

U 

našoj župi na blagdan Marijina 

uznesenja u nebo slave se tri sv. 

Mise. Imao sam sreu s našim fratrom 

ove godine biti na svakoj od njih. 

Interesantno mi je bilo kad je fra 

Nediljko rekao: „Za vrijeme praznika, 

u ljetnoj žezi slavimo uskrsnu svetkovinu 

Marijina uznesenja na nebo.“ Nakon 

kratkog razmišljanja došao sam do zakljuka 

da je to ispravno. Ta nam svet- 

Pero Šolić, gitarist i Luka Gudelj, operni pjevač 

kovina pokazuje na što smo mi svi pozvani. 

Pozvani smo na život i ispunjenje 

u vjenosti kod Stvoritelja. Marija je 

naša prethodnica, govorio je sveenik. 

Duša i tijelo biti e za svu vjenost udomaeni 

kod Oca nebeskog. 

Veoma interesantnim mi se uinilo 

kad je u propovijedi naš župnik govorio 

o susretu neotkupljenoga svijeta i Božji 

odgovor na to. Otkupljenje u postajanju 

Rijei Božje tijelom – ovjekom. U Elizabetinoj 

utrobi zaigrao je „stari svijet“. 

Dvije žene izriu radost o milosti Božjoj. 

Elizabeta naglašava „zato mi srce 

od radosti skae.“ Ovo skae bi mi udnovato 

i simpatino. 

Još sam se zabavio s jednom mišlju 

koja dolazi od sv. Ambrozija po kojemu 

je Marija jedina majka Kristova a po 

vjeri raa sve kršane. Zato ju je Isus 

ostavio Crkvi kao majku zagovornicu. 

Marija je ostvareni 

ideal Crkve. Ona stoji, 

kao slika i uzor, pred oima 

svim vjernicima. Zato nema 

Crkve bez Marije ni Marije 

izvan Crkve 

Smisao Marijina uznesenja 

na nebo jest: mi smo 

na putu ostvarenja punine 

Marijina života, njezine vjere, 

predanosti i poslušnosti. 

Uznesenjem Marija je zadobila 

mo zagovora i posredovanja 

za svakoga od nas i za 

itavu Crkvu. 

Te misli ponio sam s tri 

Mise koje sam slavio na blagdan 

Velike Gospe. Divio sam se mnoštvu 

domaih i stranih vjernika. Naše crkve 

bile su sva tri puta dupkom pune. 

I ove godine za vrijeme slavljenja 

sv. Misa pjevanjem i sviranjem uzveli- 

ali su ovu svetkovinu gitarist Pero Šoli 

i mladi operni pjeva Luka Gudelj. 

Hvala im. 

Stjepko Juriši 

26 IZVOR

Brao i sestre! 

Jedan je govornik trebao govoriti 

o makedonskom kralju Filipu. Govor je 

bio vrlo kratak ali veoma sadržajan. Rekao 

je samo jednu reenicu: Bio je otac 

Aleksandra Velikog. I u tome je bila sva 

njegova veliina. I nas Crkva evo dovodi 

do koljevke jednog djeteta ije roenje 

slavimo. Svako dijete ima svoju tajnu i 

svoju životnu ulogu. To e doi do izražaja 

u kasnijem životu. Stoga se i nama 

namee pitanje: Što e biti ovo dijete? 

Otvorimo li svete knjige, malo e nam 

one govoriti o Mariji. ak i novozavjetni 

evanelisti vrlo škrto o njoj govore. Mi bi 

smo toliko toga htjeli znati: svaka bi nas 

sitnica iz njezina djetinjstva zanimala, ali 

povijest o tome šuti. Kod svetoga Mateja 

nalazimo samo jednu reenicu, koja nam 

otkriva veliinu one, iji roendan danas 

slavimo: »Od nje se rodio Krist.« Ona je 

dakle Majka Božjeg Sina, Bogorodica. 

Danas na blagdan Male Gospe spominjemo 

se roenja BDM. ovijek se 

osjeti posebno dirnut i uzbuen – obuzet 

posebnom radošu – kada se rodi drago 

mu bie. Tim roenjem kao da je postao 

imuniji nekim dragocjenim blagom. 

Slino jako i duboko, ali ne radosno 

nego bolno, ovjek bude potresen kada 

IZVOR 

Rođenje BDM - Mala Gospa 

Blagdan Male Gospe slavi se od pamtivijeka svečano u našoj župi. Tradicionalno 

se traže svećenici gosti za predvođenje misnog slavlja. Ovogodišnji gost bio je 

don Željko Cipek iz Starog Žednika u Vojvodini. Don Željko rado dolazi u našu župu 

na godišnji odmor i kao rijetko koji svećenik rado se stavlja župniku na raspolaganje. 

U to vrijeme naš župnik ide nekoliko dana na godišnji odmor. Donosimo don Željkinu 

propovijed koju je održao na blagdan Marijina rođenja u našoj crkvi na groblju. 

Don Željko Cipek 

smru drage osobe osjeti da je izgubio 

ne samo nekoga dragog nego dio sebe 

samoga. Jer netko tko se je rodio nekome 

osobito poželjan i drag, postao je kao 

dio njega samoga, a smru draga osoba 

postaje biti dio onoga kome je bila draga. 

Tu osobu otada više ne osjea u sebi, 

nego više kao izvan sebe, pa ak i kao 

negdje daleko od sebe, premda još uvijek 

kao svoju. 

Dok je majka živa, zahvalno dijete, 

spominjui se njezina roenja, želi 

joj pokazati da mu je drago što se je ona 

rodila. Pa je ona tako mogla i njega roditi 

te sada on ima i život i nekog jako 

mu dragogo i dobrog. A kada majka više 

nije živa, dobro dijete ostaje njoj zahval- 

27

no: esto misli na nju, i što je starije, to 

više preko sebe vidi nju – u svom obliju 

i svojem ponašanju. Za dan njezina 

roenja i za dan njezine smrti, iz ljubavi 

i zahvalnosti, posebno je se sjea te moli 

za nju, narui i svetu Misu za pokoj njezine 

duše, pohodi grob i zapali svijeu. 

Brao i sestre! Naša duhovna majka 

BDM promatra nas svoju djecu iz nebesa, 

brine se za naš spas, zagovara nas kod 

Boga i eka nas da doemo k njoj. Na 

njezin roendan mi se nje osobito rado 

sjeamo – radosni zbog njezina roenja 

i zahvalni što je prihvatila ziko maj- 

instvo našeg Spasitelja jer tek tako je 

mogla postatiti i nama duhovna majka. 

Rodila je Isusa za ovjeji zemaljski život 

da bi smo se mi mogli roditi za život 

u nebu. Zato danas na njezin roendan, 

našoj radosti zbog njezina roenja ne bi 

smjelo biti kraja i našoj zahvalnosti prema 

njoj ne bi smjelo biti mjere. 

Jednom je neko dobro dijete svojoj 

živoj zemaljskoj majci, za dan njezina 

roenja preko novina ovako izrazilo 

svoje osjeaje: »Imao sam mamu. Bila 

je lijepa i dobra. Jednog je dana otišla. 

Ostavila je mene, mog malog brata i tatu. 

Kada sam shvatio zbilju njenog odlaska, 

plakao sam. Plako je moj mali brat, plako 

je i tata. Ali ona nije htjela znati za naše 

suze i boli. Voljela je nekog drugog više 

od nas. Hoe li se ikada vratiti i hou li 

je još ikada vidjeti, ne znam. Ja se je ipak 

sjeam, iako mi se vratiti nikada ne e 

– jer ovaj joj je mjesec roendan.« 

Dobro dijete, uli smo, voli svoju 

majku i kad ona njega baš mnogo ne 

voli; i zahvalno joj je. Prilikom njezina 

roendana ne može izdržati, a da joj to 

javno ne kaže. 

Kako danas na roendan BDM 

naša radost i zahvalnost ne bude posebno 

velika? Rodila se ona koja nam je po 

svojem Sinu Isusu omoguila pristup 

vjenom životu u Kraljevstvu tog njezinog 

sina. Najviše emo je obradovati 

ako budemo poslušna dijeca njezina i 

poslušna dijeca njezina Sina Isusa. A u 

tomu e biti i naša najvea zahvalnost; 

jer tako njezino roenje te muka i smrt 

njezina Sina, našega brata i spasitelja, 

ne e za nas djecu njezinu biti uzaludni. 

Rekao je jednom jedan stari uitelj: 

Trebalo bi svakoga jutra promatrati jednu 

lijepu sliku i stom slikom ui u dan. A 

nema ljepše i bolje slike od slike Marijine. 

Marija je zalog i znak naše nade, da naime 

naš život nije besmislen, nego neizmjerno 

vrijedan u Božijim oima: onoliko, koliko 

vrijedi Majka danas svijetu roena. 

Što je ono najljepše i najbolje, što 

nam otkriva Marijin lik? Ona je kao 

Majka Isusa Krista ljubila svog Sina posebnom 

ljubavlju, koju nigdje drugdje u 

svijetu i povijesti ovjeanstva ne susre- 

emo. Ve su stari Rimljani govorili, da 

nekoga ljubiti znai nekomu dobro htjeti. 

U ovo se modorno vrijeme istie, da ljubiti 

nekog znai za nekoga živjeti. Zar nam 

Marija nije i jedno i drugo najbolje potvrdila 

svojim životom. Ona je živjela jedino 

za Isusa. On je bio jedina njezina ljubav i 

jedini sadržaj njezina života. Nije to bila 

mala sebina ljubav, koja je zahtjevna i 

traži svoje. Nije bila ni ona ljubav, koju 

28 IZVOR

sureemo kod naših mladih, gdje srce 

traži srce. Bila je to najsavršenija ljubav, 

koja se želi samo darivati i služiti; ljubav 

koja za volju Ljubljenoga sebe posve zaboravlja 

i Njemu se potpunome predaje. 

Brao i setre! Mi Mariju promatramo 

od njezina roenja do njezine slave. 

Gotovo je pratimo kroz njezin život i kao 

njezina dijeca želimo toliko toga nauiti 

od svoje Majke. 

Želimo ponajprije živjeti životom, 

koji je na ast i proslavu Marijinu. Trudit 

emo se da izbjegavamo sve što bi moglo 

rastužiti Srce naše nebeske Majke: svaki 

svojevoljni teški grijeh. 

Želimo je nasljedovati u njezinim 

krepostima. Osobito u njezinoj velikoj vjeri 

i pouzdavanju, koje je nikada ni u jedan 

tren njezina života nije napuštalo. Želimo 

koracati stopama svoje majke kad i sami 

budemo morali služiti drugima i gotovo se 

IZVOR 

Mala Gospa 2011. godine 

razdati drugima. To je pak mogue samo 

onima, koji ljube bez oekivanja uzvrata 

ljubavi; koji ljube i onda kad je ta ljubav 

križem osjenjena. Želimo konano kao 

vjerna njezina djeca sami u sebi biti Marijino 

malo kraljevstvo, u kome vladaju zakoni 

Marijina srca. Sva svoja dobra djela i 

zaluge, što ih u životu stiemo, izruujemo 

preko svoje nebeske Majke Svevišnjemu 

želei spas i obraenje sve djece Marijine. 

Što budemo više ostvarili te želje 

i odluke, to e mo biti na veu radost 

Majci, iji roendan danas proslavismo. 

I završio bih ovu propovijed stihovima 

jednog pjesnika: 

Htio bih Gospo, da mjesto ruža i cvijea 

Što na polju cvate. 

Dušu dadem Ti, lijepu i istu 

I srce nek uvijek kuca mi za TE! 

AMEN! 

29

Po molitvi krunice događaju se velika čudesa 

Ovogodišnji blagdan Gospe ružarice proslavili smo u nedjelju 2. 10. Svetu Misu s procesijom 

predvodio je imotski gvardijan fra Zoran Kutleša. Laganim i puku shvatljivim govorom 

približio nam je radost moljenja krunice. Krunica je druženje s Marijom i Isusom. 

Ona je izvor snage i produbljenje vjere. Molitva krunice imala je veliku ulogu u povijesti 

Crkve i povijesti našega naroda a posebno je resila skoro svakog hrvatskog vojnika u 

Domovinskom ratu. Molitva krunice na ratištu i u obitelji spasila je mnoge živote. Krunica 

je objedinila čitavi hrvatski narod, naglasio je fra Zoran. Na kraju svoje vatrene propovijedi 

zamolio je posebno roditelje, bake i djedove da mole krunicu u obitelji. 

Sherry i Ron osam su godina eznuli 

za vlastitim djetetom. Napokon 

Sherry ostane trudna i radost bijaše 

neopisivo velika. No, kod pregleda 

lijenici su kod neroene bebe ustanovili 

neku neizljeivu bolest srca. 

Roditelji su poeli moliti. Prijatelji 

su im savjetovali pobaaj, no rodi- 

Fra Zoran Kutleša dijeli pričest 

telji se nikako nisu htjeli odvojiti od 

maloga stvorenja, koja su tako dugo 

ekali. Uspjeh operacije bio je jedan 

posto. Potišteno i razoarano su otišli 

kui. Tada se trudnica sjetila drvene 

krunice, koju joj je prijateljica donijela 

iz Meugorja. Uzela je krunicu 

i pritisnula je vrsto na trbuh, htjela 

je nabožni predmet im bliže donijeti 

do neroenog djeteta. Kod tog dodira 

dijete se po prvi put micalo. Sherry je 

sve eše osjeala intenzivne pokrete 

svog djeteta. Kad je majka došla na 

novi pregleda, lijenik je sazvao sve 

medicinare i pokazao na ekran. Voda, 

koja je naplavila djetetovo tijelo i koja 

bi bila uzrok njegove smrti, nestala je. 

U rujnu 1994., Anna-Mary 

došla je kao zdrava beba na 

svijet. Od tada Ron i Sherry 

pozivaju sve svoje prijatelje 

na molitvu krunice. 

Majka Božja govori u 

Meugorju da se molitvom 

krunice mogu svladati sve 

poteškoe, i potie nas usrdno 

da molimo tu djelotvornu 

molitvu. Samo molitvom 

možemo svladati zlo, mijenjati 

srca ljudi, sprijeiti 

bolesti, mržnju, rat, katastrofe… Zato 

molimo, molimo, molimo! 

Krunica je obratila stotine tisua 

krivovjeraca i tvrdokornih grešnika. 

U Lurdu se Gospa ukazuje s krunicom 

u ruci. U Fatimi se naziva Kraljicom 

svete krunice. 

U svakom ukazanju Gospa preporuuje 

molitvu krunice. 

30 IZVOR

U 

nedjelju, 16. X. ove godine, u našoj 

crkvi zahvaljivali smo dobrom 

Bogu za plodove zemlje. Svi smo donijeli 

u crkvi prije Svete Mise košarice 

s raznim voem i povrem. Oltar 

je bio veoma lijepo ukrašen Božjim 

darovima. Zbor je pjevao prekrasne 

»Obradovah nas djelima svojim, Gospodine. Kliemo zbog djela ruku tvojih!« (Ps 92,4) 

IZVOR 

Zahvala Bogu za plodove zemlje 

pjesme, a djeca i mladi su zahvaljivali 

Bogu molitvom. Uenici naše škole 

molili su molitvu vjernika i prinosili 

darove. Sve to s nama pripremila je 

naša vjerouiteljica Marina Šimi. 

Za vrijeme Sv. Mise fra Nediljko 

nam je pokazao novi kip Uskrsloga 

Krista. Kip je divan. 

Treba napomenuti: ove godine 

nisu samo djeca i mladi sudjelovali 

nego su i odrasli bili u svemu aktivni 

i mnogo su pridonijeli da naše slavlje 

»Zahvala za žetvu« u ovoj 2011. 

godini bude ljepše od ijednoga koje 

smo do sada slavili. Obitelj Lekaj je 

naš oltar je ukrasila s lijepim kruhom 

kojeg smo mi djeca nakon blagoslova 

blagovali. 

»Hvalit u te svagda što si to uinio 

i slavit u tvoje ime, jer je dobrostivo, 

pred licem tvojih pobožnika.« 

(Ps 53, 9). 

Kristina Dragievi i Vanessa Roga 

31

Moja pustolovina u Tučepima 

Sve je počelo na jednom krštenju u 

Zagrebu. Moja majka bila je pozvana 

da bude kuma na krštenju male Lane. 

Lanini roditelji pozvali su fra Nediljka da 

krsti malu Lanu. Tada Nediljko zapazio 

da imam lijep glas, razgovarao s mojim 

profesorom, koji ga je pismeno zamolio 

da mi omogući pjevanje u crkvi. Tako me 

je fra Nediljko pozvao u Tučepi da pjevam 

na misama. Ja sam rado prihvatila. 

Odabrala sam pjesme koje ću pjevati i 

spremala pjesme dva mjeseca. 

Tako je došao i srpanj. Iz Vodica 

smo krenuli u Tučepi. Fra Nediljko nas je 

lijepo dočekao, ugodno nas je i veselo 

iznenadio. Odsjeli 

smo u fratarskoj 

kući. Fra Nediljko 

nas je odveo u hotel 

na večeru. U hotelu 

sam otpjevala 

jednu pjesmu koja 

nije na programu 

za mise. Sutradan 

smo raspremali 

stvari, a iza ručka 

smo išli u Neretvu 

i posjetili majku sa 

šestero djece. U 

petak smo bili na 

ručku kod fra Nediljkovih 

prijatelja 

i upoznali Duju. U 

subotu smo išli u 

Šujicu na proslavu 

Lanina sv. krštenja 

i Andrijina rođen- 

Doroteja D V VVukušić k š ć 

dana. U Šujici sam pjevala, a moj brat 

Stjepan je recitirao s Antom i Ivanom. 

Došla je i nedjelja. Sva sam uzbuđena, 

pjevat ću na tri mise. Prvo sam pjevala 

u Crkvi sv. Ante na jednom krštenju. Za 

tim sam pjevala na glavnoj misi u Crkvi 

sv. Nikole Tavelića. Na glavnoj misi me je 

pratila orguljašica Romana. Poslje glavne 

mise otišli smo u Bašku vodu u Bratuš, a 

poslije na Makarsku rivu na sladoled. U 

sobi sam. Uređujem se za zadnju misu. 

Došla i prošla zadnja misa. Nedjelja je 

stvarno bila prekrasna. U ponedjeljak su 

došli Brzovići. U utorak su nas došli vidjeti 

moja teta i moj bratić, a u srijedu su 

moja majka i teta 

Ivana marljivo radile, 

pospremale, jer 

su došli svećenici. 

Navečer je moja prijateljica 

Dora došla 

sa svojim roditeljima 

i sestrama. Lijepo 

smo se zabavili 

tu večer. 

Došao je četvrtak 

tužan dan 

u mojem životu, 

došao je dan kad 

odlazim. Spakirali 

smo se i sve je 

spremno za put. 

Krenuli smo. Putujemo 

za Vodice a 

ja razmišljam kako 

mi je bilo lijepo tih 

osam dana. 

32 IZVOR

MJEŠOVITI ZBOR MLADIH GOSPE OD ZDRAVLJA U TUČEPIMA 

Mješoviti zbor mladih župe Gospe od Zdravlja 

iz Splita već dugi niz godina u okviru svojih 

gostovanja sudjeluje na misnim slavljima diljem 

Lijepe naše, ali i u inozemstvu. Radujemo se 

ta tako možemo upoznati razne kulture, nove 

župe i vjernike. Tako je bilo i ove godine. 

IZVOR 

Naposljetku je dodao kako u nama treba 

živjeti živi Isus Krist, jer smo mi sol zemlje svijetlo 

svijeta te blago onome tko mu kaže da je 

u njemu prepoznao Isusa Krista. 

Na kraju sv. mise zbor se predstavio vjernicima 

s dvije skladbe »Ave verum« Saint Sa- 

Fra Stipica Grgat (voditelj) s članovima mješovitog zbora mladih Gospe od Zdravlja u Tučepima 

Sunčanoga nedjeljnog jutra 28. kolovoza 

2011. godine na poziv župnika fra Nediljka 

Šabića naš Zbor mladih uputio se u Tučepi da 

bi svojim mladenačkim glasovima i skladnim 

pjevanjem uveličao misno slavlje u crkvi sv. 

Nikole Tavelića. 

Nakon kratkog okupljanja ispred crkve 

Gospe od Zdravlja naše putovanje kao i svako 

započelo je zajedničkom molitvom. 

Po dolasku u Tučepe okupili smo se oko 

crkvenih orgulja i održali kratku probu. Misno 

slavlje započelo je pjesmom »Slavim te, Gospode«. 

Crkva je bila dupkom ispunjena od najmlađe 

do najstarije dobi. Bilo je tu vjernika iz 

Njemačke, Mađarske, Slovačke, Češke, itd. 

Župnik je u propovijedi posebno obratio 

pažnju na Božju volju koju treba osluškivati u 

molitvi i na kojoj treba ustrajati, kao što je i 

Isus ustrajao u svemu što je Bog želio. 

ensa i pjesmom »Laudate dominum« voditelja 

fra Stipice Grgata što je oduševilo sve prisutne 

u crkvi. Posljednjom pjesmom »Zdravo Djevo« 

koju je pjevala cijela crkva, završilo je euharistijsko 

slavlje, te se zbor uputio u dvoranu gdje 

su nam vjernici i župnik pripremili obilat objed. 

Fra Nediljko se još jednom zahvalio na 

lijepom pjevanju te nas pozvao i iduće godine. 

U poslijepodnevnim satima, nakon 

ugodnog druženja uputili smo se na tučepsku 

plažu, jednu od najlijepših plaža u Makarskom 

primorju. Ovo je drugi put da je Zbor mladih 

Gospe od Zdravlja pjevao u Tučepima. Moramo 

prenijeti sveopće oduševljenje članova 

zbora i zahvaliti se u njihovo i svoje ime fra 

Nediljku na pozivu i srdačnosti te obećati da 

ćemo se uvijek rado odazvati njegovu pozivu, 

jer se u Tučepima osjećamo kao kod kuće. 

Mislav Gogić, član zbora 

33

ODMOR U TUČEPIMA 

Na predlog fra Nediljka smo se fra Nediljko 

i ja na 12 dan izminjili. On je 

bio župnik-farnik u Pandrofu i Novom 

Selu, a ja u Tuepima. Nije mi bilo teško 

primiti ponudu, pogotovo kad je rekao, da 

mogu uzeti i ministrante sa sobom. Hvala 

Bogu su se bolesnici i drugi držali reda i 

nitko nije jae obolestio ili umro, budu- 

i da župnik nije u selu. Tako smo imali 

divne, odmorne dane u Tuepima. Hvalim 

– i u ime društva – Jozu i Gordani, ki 

Don Branko i njegovi ministranti u Tučepima 

Drugoga kolovoza krenuli smo na odmor 

s našim svećenikom. Nakon dugoga i 

napornog putovanja napokon smo stigli. 

Svi su nas srdačno dočekali u župnoj 

kući. Iako smo bili umorni, otišli smo s na- 

su se predivno brinuli za i oko nas. Bili 

su sunani dani ne samo po naturi, nego 

i u srcu. Jutro oko 9:00 smo dorukovali, 

pjevali i molili, onda je bilo kupanje na 

redu, a naveer veera u župnom domu i 

sveta misa. 3 krat smo bili gosti. 

Mogli smo i na izlet u Dubrovnik i 

Meugorje. 

Bilo nam je dobro i odmorno. Hvala 

svima, pogotovo fra Nediljku. 

Veleasni Don Branko Kornfeind 

NAŠE MINISTRANTSKO PUTOVANJE U TUČEPI 

šim svećenikom okupati se u moru. More 

je bilo predivno ali slano. 

Svaki dan slavila se sveta Misa u kojoj 

smo mi ministrirali. Naš svećenik Branko 

zbilja trudio za nas. Svirali smo, pjevali hrvatske 

pjesme i išli na izlete. Jedan dan 

smo bili u Dubrovniku, gdje smo vidjeli 

luku i stari grad. 

Nakon nekoliko vrućih dana kupanja, 

koje smo proveli na lijepoj tučepskoj 

plaži, otišli smo u Međugorje. Išli smo na 

Brdo ukazanja i molili. Navečer smo bili na 

hrvatskoj misi. To je za nas bio posebno 

dirljiv dan. U Makarskoj smo posjetili mali 

Lourdes - svetište Vepric. 

Zadnju večer nas je fra Nediljko pozvao 

na večeru i zajedno smo proveli večer. 

Nažalost, 12. kolovoza morali smo 

otputovati kući. Za nas ministrante bio je 

to nezaboravan odmor. 

Od srca zahvaljujemo svećenicima 

Branku i Nediljku. 

Alexander, Katharina, Katharina i Sebastian. 

Prevela Smiljka Mendeš 

34 IZVOR

Nas 19 žena iz Bonna, iz Njemake, ve 

odmalena pjevamo u zboru BonnSonata. 

Zajedno smo proputovale ve mnoge 

zemlje: Francusku, Norvešku, Grku, Izrael 

i SAD. Bile smo presretne kad je Susanne 

Vreden, koja fra Nediljka poznaje dok 

je bio u Njemakoj, predložila da odemo 

na odmor u Hrvatsku, njegovu domovinu. 

Kako mi na putovanjima rado i pjevamo, 

bilo nam je drago sudjelovati na nedjeljnoj 

sv. Misi u Tuepima. Na sunanoj 

terasi vile Babin ran smo malo vježbali 

pjesme, a onda smo malim autobusom krenule 

iz Bratuša u Tuepi. Prije Mise bile 

smo malo nervozne jer naš voa zbora nije 

mogao poi s nama i prvi put nam je trebao 

dirigirati lan zbora. Nervoza je, me- 

utim, brzo prošla jer nas je toliko puno 

IZVOR 

NAŠ DAN U TUČEPIMA 

ljudi pozdravilo. Posebno je bilo i to što je 

fra Nediljko neke dijelove Mise održao na 

njemakom. Jako nam se se svidjelo kako 

i vjernici Tuepi pjevaju. Tu smo i sudjelovale 

jer smo znali zadnju pjesmu:»Idi, kaži 

cijelom svijetu!« Nakon mise pozvane smo 

na objed u župnu kuu. Od srca zahvaljujemo 

svima koji su pomagali i lijepo se za nas 

pobrinuli. To gostoprimstvo nas je jako dirnulo. 

Na kraju nam je fra Nediljko pokazao 

i prelijepu šetnicu. Tu smo susreli mnoge 

ljude iz crkve i svi su nas lijepo pozdravljali. 

S tim lijepim dojmovima, vratile smo 

se vesele i sretne u Bratuš. Radujemo se, 

da e nam fra Nediljko pokazati još mnoge 

ljepote Makarskoga primorja. 

Hvala, fra Nediljko 


Unser Tag in Tucepi 

Wir sind 19 Frauen aus Bonn in Deutschland, 

die seit der Kindheit in dem Chor 

»BonnSonata« singen. Gemeinsam haben wir 

schon viele Laender bereist, wie z. B. Frankreich, 

USA, Norwegen, Griechenland und 

Israel. Ganz gluecklich waren wir, als Susan- 

Zbor mladih majki iz Bonna 

ne Vreden, die den Pater Nediljko aus seiner 

Zeit als Pfarrer in Deutschland kennt, uns vorschlug, 

Urlaub in seinem Heimatland Kroatien 

zu machen. Da wir auch auf Reisen gerne singen, 

freuten wir uns sehr, die Sonntagsmesse 

in Tucepi mitgestalten zu duerfen. Bei strahlen- 

35

dem Sonnenschein sangen wir uns sonntags 

auf der wunderschoenen Terrasse der Villa 

Babin Ranc ein und wurden anschliessend mit 

einem kleinen Bus von Bratus nach Tucepi gebracht. 

Vor der Messe waren wir etwas aufgeregt, 

da unser Chorleiter nicht mitreisen konnte 

und uns erstmals ein Chormitglied dirigierte. 

Unsere Nervositaet verflog jedoch schnell, weil 

viele Menschen uns so freundlich begruessten. 

Besonders herzlich fuehlten wir uns aufgenommen, 

weil einige Teile der Messe von Pater 

Nediljko in Deutsch gehalten wurden. Auch 

hat uns gefallen, wie toll die Gemeinde selber 

singt. Dabei haben wir gerne mitgemacht. Das 

letzte Lied kannten wir sogar, bei uns heisst es 

»Kommt, sagt es allen weiter!« 

Lieber Pater Nedjeljko, liebe Gemeinde 

von Sv. Ante, im Oktober machten wir zwei 

Wochen Urlaub in Tucepi. Wir waren zum 

Nach der Messe wurden wir zu einem 

phantastischen Mittagessen im Pfarrhaus eingeladen. 

Wir danken herzlich den vielen fleissigen 

Helfer, die sich um unser Wohl gekuemmert 

haben!!! Diese grossartige Gastfreundschaft 

hat uns sehr beruehrt. Anschliessend zeigte 

uns Pater Nediljko noch die schoene Promenade 

von Tucepi. Hier begegneten wir vielen Menschen 

aus der Kirche wieder und jedesmal gab 

es ein grosses Hallo. Mit diesen schoenen Eindruecken 

kehrten wir satt und rundum gluecklich 

nach Bratus zurueck. Wir freuen uns sehr, 

dass Pater Nediljko uns noch viele schoene 

Seiten der Makarska-Reviera zeigen moechte. 

Herzlichen Dank Pater Nedlijko!!! 

Andrea Dahms i Claudia Reske 

UNSERE FAMILIENMESSE IN TUČEPI 

Obitelj Lunacek 

ersten Mal überhaupt in Kroatien und waren 

von der Schönheit des Landes und der Herzlichkeit 

der Menschen sehr beeindruckt. 

Am Erntedanksonntag nahmen wir am 

Gottesdienst teil. Pater Nedjeljko erkannte sofort, 

dass wir keine Gemeindemitglieder waren 

und hieß uns herzlich willkommen. Obwohl wir 

nur einige Worte Kroatisch sprechen, fiel uns 

das Mitfeiern im Gottesdienst nicht schwer. 

Die Heilige Messe in Ihrer Gemeinde 

gefiel uns sehr gut. Es war beeindruckend, 

wie voll die Kirche war und vor allem, wie viele 

Kinder und Jugendliche dazugehören. Das 

ist bei uns anders. Wir leben in einem Vorort 

von Berlin, wo Katholiken nur eine Minderheit 

sind. Deshalb ist es in unserer Kirche nicht so 

voll und es gibt auch nur wenig Kinder. 

Was uns besonders gut gefallen hat, war 

der schöne Gesang der Mädchen während 

des Gottesdienstes. Die Gemeinde strahlte 

eine große Lebendigkeit aus. Davon können 

wir noch viel lernen. Der Urlaub in Tucepi im 

Hotel Afrodita war für uns ein besonderes Erlebnis. 

Wir denken oft und gern daran zurück. 

Für Sie, Pater Nedjeljko, und Ihre Gemeinde 

wünschen wir alles Gute und Gottes Segen. 

Herzliche Grüße, 

Thomas und Susanne Lunacek mit den 

Kindern Anna, Friedrich und Clara 

36 IZVOR

Nakon naporne 14-satne vožnje autobusom, 

nas troje Bavaraca doosmo 

u sunane Tuepi. Nakon gromoglasnog 

pozdrava fra Nediljka, spremili smo 

stvari, a onda otišli na vrlo ukusan doru- 

ak na putu prema plaži. Tamo smo, kao 

i veinu sljedeih dana, uživali u moru, 

upoznali smo mnoge drage ljude, jeli sladoled, 

sunali se i odlino zabavljali 

Budui da nam je na plaži uvijek bilo 

vrlo lijepo, obino bismo se tek naveer 

vraali kui. Za veeru smo svaki dan išli 

ili u hotel ili u restoran gdje su nas prijateljski 

doekivali ili bismo jeli kui. Nakon 

veere otišli bismo u šetnju, obilazili štandove, 

gledali vaterpolo ili popili još koji 

IZVOR 

Zehen unglaublich tolle Tage in Tucepi 

Nach einer 14-stündigen anstrengenden 

Busfahrt kamen wir, drei uner schrockene 

Bayer, im sonnigen Tučepi an. 

Nach einer lautstarken Begrüßung 

durch Pater Nediljko, bezogen wir erst-mal 

unsere Zimmer im Pfarrhaus und machten 

uns dann nach einem ausgiebigen Frühstück 

gleich auf den Weg zum Strand. Dort 

genossen wir wie an den meisten folgenden 

Tagen dass kühle Nass, lernten viele 

andere nette Leute kennen, ließen uns das 

köstliche Eis schmecken, sonnten uns ausgiebig 

und hatten super viel Spaß. Da wir 

unsere Zeit am Meer so ge nossen, kamen 

wir oft erst am Abend nach Hause. Für das 

Abendessen wurden wir jeden Tag entweder 

im Hotel oder Restaurant freundlichst 

empfangen oder Zuhause köstlich versorgt. 

Nach dem Essen machten wir wie an jedem 

Abend noch einen gemütlichen Spaziergang 

an der Strand promenade, bummelten an den 

vielen Verkaufsständen entlang, bejubel ten 

das Wasserballspiel oder tranken noch einen 

kühlen Cocktail. Um elf Uhr kehrten wie dann 

wieder heim und genossen eine gute Nacht 

im wei chen Bett bevor wir am nächsten Tag 

um 10 Uhr ausgeschlafen wieder aufstanden. 

Unsere Höhepunkte waren ein Besuch 

mit einer netten Familie in Dubrov nik, wo wir 

zum Teil auf der alten Stadtmauer liefen und 

von dort aus einen tollen Blick auf das Meer 

hatten, das Toben hat uns drei Bayer auch 

sehr gut gefallen, ein richtiger "kick" an einem 

heißen Tag am Meer. 

Ein Highlight für uns zwei Mädels war 

das Wasserballspiel, bei dem wir jubelten 

und anfeuerten, danach einer Band zuhörten 

und mit der Menge mit tanzten. 

Wir möchten und für die 10 wundervollen 

Tage noch mal ganz herzlich be danken!!! 

Sophie & Simon Schedler 14 

Theresa Floß 15 

DESET IZVANREDNO LIJEPIH DANA U TUČEPIMA 

hladan koktel. Oko 23 sata vraali bismo 

se kui i mirno spavali do jutarnjih sati. 

Vrhunac našeg boravka bio je izlet 

u Dubrovnik s jednom dragom obitelji, 

obišli smo zidine i s njih se divili pogledu 

na more, ali vožnja po moru nam se 

jako svidjela. Bio nam je drag doživljaj i 

vaterpolo utakmica, gdje smo navijale, a 

nakon toga bend kojeg smo slušale i pri 

tom zajedno s ostalima plesale. 

Želimo se još jednom od srca zahvaliti 

za tih prekrasnih deset dana provedenih 

u Tuepima. 

Sophie i Simon Schedler, 14. god., 

Theresa Floss, 15. god. 


37

PRVOPRIČESNIČKI IZLET U IMOTSKI 

Radosno smo doekali subotu 28. 

svibnja 2011. Mi prvopriesnici s 

nekoliko roditelja pošli smo s našim 

fra Nediljko na obeani izlet u Imotski. 

Motiv našeg putovanja je molitva, 

ljubav i druženje. Smjestili smo 

se u dva manja busa nas 22 djece šest 

majki i uvijek veseli fra Nediljko. 

Prvopričesnici u Vepricu 

Polazak je povezan s molitvom. Naš 

fratar uvijek tako radi. Svaki poetak 

i završetak je za njega s nama u 

molitvi. Nakon molitve pjesma i šala. 

Puno smo se smijali. Brzo smo stigli 

do »uda imotskog krša« Crvenoga i 

Plavoga jezera. Divili smo se ljepotama 

prirode. Spuštamo se krivudavim 

putem s puno okuka prema vodi u 

Plavom jezeru. Bili smo oduševljeni 

lijepim putem koji je uvršen suhozidom. 

Ušli smo i u vodu. Sjetili smo 

se i našega mora. 

Idemo prema Crkvi Sv. Franje 

Asiškoga i Franjevakom samostanu. 

Gvardijan o. fra Zoran Kutleša nas je 

upoznao s poviješu samostana 

i crkve. Poveo 

nas je u muzej i veoma 

lijepo poastio. Obeao 

je doi i predvoditi Sv. 

Misu za Gospu Rožaricu. 

Mi smo obeali za 

svaku bocu soka poslati 

bocu našega maslinovoga 

ulja. 

Trea postaja našega 

putovanja je rodna 

kua našega fratra. 

To vam je »raj«. Brižne 

majke spremile su 

objed. Bili smo gladni. 

Jelo nam je posebno 

prijalo. Nastavljamo se 

igrati, pjevati i moliti. 

Zadnja postaja našega 

izleta je naš Vepric. 

Tu smo došli zahvaliti Bogu za našu 

Prvu priest, naše roditelje i ovaj dan. 

Mislili smo i na sve naše uitelje. Za 

nas je bio najvei dar primiti Isusa u 

obliku kruha. Na izlasku iz našega 

maloga busa svi smo u glas viknuli 

»Fra Nediljko: Hvala ti za ovaj dan.« 

Iva Juri i Marijeta Ostoji 

38 IZVOR

IZVOR 

IZLET NA BIOKOVO 

Ministranti na Biokovu 

Jednoga ljetnog dana fra Nediljko je po- brdo Kalvarija… Spominjali smo i još neka 

veo nas ministrante i nekoliko roditelja na mjesta, ali tko će se svega sjetiti. 

Biokovo. Ujutro u 7,30 smo se našli ispred Zatim smo se uputili prema Vošcu na 

župnog ureda. Na Biokovo su nas vozili vidikovac Makarske. Na vidikovcu smo se 

Željko Marijančević i Jakiša Maras. 

slikali i otišli na zasluženi objed. Poslije smo 

Prvo smo stali kraj Vrata Biokova. Tu se prošetali i igrali sa psom. Polako smo 

smo gledali konje, magarca i krave. Uživali krenuli kućama. Navečer poslije Mise otišli 

smo gledajući i razmišljajući o domaćim ži- smo na večeru u »Villa Andrea«. 

votinjama. Tu smo se prisjetili stvaranja svi- Hvala Crkvenom vijeću na objedu i 

jeta. Nastavili smo prema Sv. Juri. Kad smo obitelji Marijančević na večeri. 

stigli na vrh, svima nam je bilo hladno i po- 

Kristian Marijančević, 

žalili smo sto nismo ponijeli duge rukave. 

Filip i Teo Mravičić 

Pomoli li smo se ispred 

crkvice sv. Jure. Pred crkvom 

Sv. Jure sjećali smo se susreta 

Boga i čovjeka na vrhovima 

planina. Spominjali smo: 

Noinu lađu, Abrahama i Izaka, 

Mojsija i deset zapovijedi 

Božjih, Hebron, Sion, Davida 

i Golijata, Govor na gori, Isus 

ide na brdo da bude sam, Isus 

poziva izabrane apostole na 

brdo u osamu, Vjera kao brdo, 

39

SUSRET STUDENATA 

Tučepi, 31. srpnja 2011. godine 

Sada ve tradicionalni susret pod vodstvom 

fra Nediljka, peti put je okupio 

tuepske studente na Misi za mlade u crkvi 

Sv. Nikole Tavelia, u nedjelju, 31. srpnja 

2011. u ast Sv. Jure, zaštitnika, koji se na 

ovim prostorima slavi ve 700 godina. 

Druženje je zapoelo slavljenjem sv. 

Mise koja je bila ponešto drugaija no što 

to inae biva. Propovijed je održao fra Nediljko 

zajedno sa studentima. Nastavak je 

slijedio u društvu lanova crkvenog vije- 

a, predstavnika opine i gosta veeri, bivšeg 

ministra obnove i razvoja, sadašnjeg 

direktora instituta IGH, dr. Jure Radia. 

Okupljeni studenti su izmjenjivali iskustva 

i ideje, a nakon poetne sramežljivosti, nastupila 

je lavina pitanja i komentara upu- 

enih gostima. Osjealo se da zajednikim 

nastupom dolazi pregršt novih ideja kojima 

bi našu zajednicu valjalo unaprijediti. 

Rasprava se nastavila uz veeru koju su 

velikodušno sponzorirali tuepski hoteli 

Tradicionalni ljetni susret studenata u Tučepima 

i restorani. Još jednom se pokazalo kako 

se zajednica brine za njezine mlade lanove 

i na taj nain usauje vrijednosti zajedništva 

i meusobne suradnje, jer kako 

madagaskarska poslovica kaže: »Udvoje 

je lakše živjeti: ako jedan padne, drugi e 

ga podii.« Vodei se tom poslovicom, naš 

župnik dugi niz godina bezrezervno inicira 

ono što je uzeo za zadau kada je došao u 

našu župu: usaditi mladim i perspektivnim 

lanovima ove župe osnovnu vrijednost 

zajednikog života, a shodno tome i znaaj 

udruženih snaga. 

Nakon odreenoga vremenskog razmaka, 

izblijedi uživanje u hrani, piu, 

glazbi. Ali ono što ostane, vrijednost bez 

cijene, je osjeaj zajedništva. Taj osjeaj 

koji zatitra u nama kada se prizove sjeanje 

na naša druženja, vjerojatno je glavni 

razlog zbog ega se svake godine iznova 

okupljamo. 

Jelena Šimi 

40 IZVOR

IZVOR 

Hodočašće Gospi u Sinj 

Kao i prethodnih godina, naša župa 

Svetog Ante u Tučepima na prvu subotu 

u listopadu organizirala je hodočašće 

Gospi Sinjskoj. Ove godine s Makarske 

rivijere u Sinj k Gospi krenulo je devet 

autobusa. Putem smo molili i pjevali Gospine 

pjesme. Po dolasku u Sinj mnogi 

su iskoristili priliku za sv Ispovijed. Bila 

je i prilika za naručiti svetu Misu, i uputiti 

svoje osobne molitve čudotvornoj Gospi 

Sinjskoj. Nakon toga, za sve hodočasnike 

bila je zajednička sveta Misa. Crkva 

Gospe Sinjske bila je dupkom puna. Poslije 

Mise, bilo je vrijeme za ručak, odmor 

i šetnju. U 15,00 sati ponovno smo se svi 

okupili u dvorištu samostana, te zajedno 

s gvardijanom fra Božom Vuletom krenuli 

prema Sinjskoj tvrđavi. Putem do tvrđave 

molili smo Put križa. Nakon molitve Put 

Hodočašće Gospi Sinjskoj 2011. godine 

križa otac gvardijan se još jednom zahvali 

i povezao pobjedu pod Sinjem 1715. 

Nad Turcima s malom crkvicom Gospe 

od Pobjede u Brelima ( danas crkvica 

Gospe od Karmela). 

Nama iz Tučepi zahvalio je na 60 litara 

tučepskog ulja koje smo darovali kao 

župa za sjemenište i potrebe svetišta. 

Spustili smo se od Gospine crkvice 

na tvrđavi do naših autobusa na Alkarskom 

trkalištu. Malo osvježenje u Trilju u 

hotelu Sv. Mihovil, a potom u molitvi krenusmo 

prema svojim kućama. 

Radost i oduševljenje bilo je kod 

svih hodočasnika vidljivo. Nadamo se da 

ćemo i iduće godine hodočastiti našoj 

Majci Gospi Sinjskoj. 

Ana Đukanović 

41

Novi kip Uskrslog Krista 

Tehnički podaci o Uskrslom FM7515 

Uskrsli sa zastavom - Art.7515 

Izrađen od lipina drveta, starinski obrađen 

sa zlatnim listićima. 

Umjetnik: Carl Moroder iz doline Grödner 

iz južnog Tirola (Italija). 

Figura te veličine generalno se radi 

Kao pojedinačni komad sasvim ručno, jer 

se sa strojevima isplati tek za veću količinu. 

Ta figura se radi, dakle, u tradicionalnoj 

tehnici, što znači da se rezbar počinje s 

Ovaj predivni lik Uskrslog Krista dar je 

gospodina Dove Caina i njegove obitelji 

našoj župi. Moramo napomenuti 

da neizmjernu zaslugu za ovaj dar ima 

obitelj Blanše i Željke Marijančević. 

Srdačno hvala gospodinu 

Dove Cainu i obitelji Marijančević. 

Technische Beschreibung zu »Auferstandener 

FM7515« 

Auferstandene mit 

Fahne - Art. 7515 

In Lindenholz geschnitzt, antik gefaßt 

mit Blattgold 

Künstler: Carl Moroder aus dem Grödner 

Tal in Südtirol / Italien 

Eine Figur in dieser Größe wird generell 

als Einzelstück komplett von Hand gearbeitet, 

da der Einsatz von Maschinen erst 

bei einer höheren Menge lohnend ist. Diese 

Figur wird also in traditioneller Technik gearbeitet, 

was bedeutet, dass der Schnitzer mit 

dem rohen Holzblock beginnt und über die 

verschiedenen Stufen bis zur fertigen Figur 

in Handarbeit mit der Statue beschäftigt ist. 

Die Bemalung heisst »antik gefasst 

mit Blattgold«; das ist eine sehr wertvolle 

jednim sirovim komadom drveta i različitim 

načinima ručnog rada stvara gotovu figuru. 

Bojanje, starinski obrađeno zlatnim 

listićima, vrlo je skupocjen način bojanja. 

Dva sloja su podloge, prvo osnovna podloga 

a onda podloga s mekom kredom. Na to 

dolazi postavljanje zlata s 24 karatom zlatnom 

folijom i na kraju se sve ispolira. Bojanje 

se nastavlja temperom, figura se zatim 

lakira i patina. Konačno je posao gotov. 


Obitelj Marijanevi pred Uskrslim Kristom 

Malart, auf 2 Schichten grundiert, einmal 

die Basisgrundierung und darauf aufbauend 

die Grundierung mit weicher Kreide; 

darauf kommt die Goldauflegung mit Echtgoldfolie 

24Karat; zum Abschluss wird Alles 

glanzpoliert. 

Die Bemalung erfolgt mit Tempera-farben, 

die Figur wird dann noch lackiert und 

patiniert. 

Somit ist die Arbeit vollendet. 

Tomas Ludwig 

42 IZVOR

Župniku fra Nediljku Šabiu - Tuepi 

Prema našem dogovoru, dragi brate, 

šaljem ti idejno rješenje za kapelicu 

Uskrsnua Kristova u crkvi sv. Nikole 

Tavelia u Tuepima. 

Osvijetljeni staklenik u crkvi sv. 

Nikole Tavelia, u kojemu je posaeno 

zelenilo, predvien je, jednim dijelom, 

za postavu kipa Uskrsnua Kristova u 

dolinu kapelicu. 

Za ovu prigodu potrebene su predradnje 

koje treba izvesti. Potrebno je betonirati 

podnicu koju bi zauzela kapelica 

i istu podnicu poploati kamenim ploama, 

prema dogovoru s kamenoklesarom. 

Zatim je potrebno podignuti zidove, 

odnosno dva zida, kako je naznaeno u 

idejnom nacrtu, pratei, odozgo, širinu 

svodnih betonskih greda, ali u odreenoj 

dužini. Betonski zid bi se izradio i 

obojio kao i zid interijera crkve, samo bi 

bilo, radi produženja postojeega zida, 

napraviti uski žljeb da se primijeti diletacija, 

odnosno naknadna dogradnja. 

U idejnom nacrtu dimenzije kapelice 

su samo provizorne i trebalo bi ih odrediti 

na licu mjesta, u crkvi, prije radova. 

Postolje za kip Uskrsnua Kristova, 

odnosno stup, kako je naznaeno, 

izraditi od bijeloga kamena, segetskoga 

ili brakoga, u tehnici polirano, ali od 

jednoga komada. Dimenzije oznaene u 

idejnom nacrtu mogu se, ako je potreb- 

IZVOR 

Kapelica Uskrsnuća Kristova u crkvi 

sv. Nikole Tavelića u Tučepima 

Idejno rješenje kapelice 

no, prije izrade stupa prilagoditi širini 

kipa i visini kapelice. 

U prostoru koji zahvaa kapelica 

potrebno je postaviti osvjetljenje, po 

mogunosti od svoda i od poda. U drugom 

dijelu ostatka staklenika trebalo bi 

prilagoditi nove sadnice. U sluaju nejasnoe, 

uvijek smo spremni pomoi u 

dovršenju idejnoga nacrta. 

U nadi da e ovo idejno rješenje za 

ureenje kapelice Uskrsnua Kristova 

pridonijeti ljepšem izgledu ostakljenoga 

prostora u crkvi sv. Nikole Tevelia u 

Tuepima, pozdravljam te, dragi brate, 

franjevakim pozdravom: Mir i dobro. 

Split, 24. studenoga 2011. 

Fra Ante Branko Periša 

43

Četiri lijeka za zdravlje 

• odmor, plava riba, maslinovo ulje i crno vino • 

Biti zdraviji znai bolje se osjeati, 

njegovati emociju sree, biti dobro 

raspoložen, izbjegavati stres i psihike 

napore, a samo psihiko zdravlje može 

donijeti i tjelesno zdravlje za koje se ovjek 

isto tako mora brinuti. 

etiri imbenika koji produžavaju 

život su odmor, plava riba, maslinovo 

ulje i crno vino. Siesta ili popodnevni 

odmor – popodnevno spavanje kao 

zdrava, nužna, navika zadržala se samo 

u nekim mediteranskim zemljama do 

današnjega dana. Nove znanstvene studije 

dokazale su da one osobe koje su 

zadržale zdravu naviku popodnevnog 

odmora duže žive i rjee obolijevaju 

od sranih i malignih bolesti. Za ovaj 

ljekoviti uinak popodnevnoga sna razloge 

treba tražiti u dvostrukom djelovanju. 

Jedan je regeneracija organizma, 

a drugi odmor. 

Plava riba je namirnica koja ima 

dokazani zdravi uinak na tjelesno, ali i 

na mentalno zdravlje. Poznato je da vi- 

sokovrijedne omega 3 kiseline iz plave 

ribe štite krvne žile i time sprjeavaju 

nastanak sranih bolesti, ali je manje 

poznato da iste te omega 3 masne ki- 

seline djeluju i na poboljšanje raspoloženja. 

One se ve u nekim zemljama u 

obliku tableta daju depresivnim bolesnicima 

kao pomo u lijeenju depresije, 

jer u mozgu utjeu na sintezu neurotransmitera 

koji pokreu i bude ljude na 

aktivnost i tako pomažu da se tjeskoban 

ovjek oslobodi bezvoljnosti i ponovno 

postane radostan i poletan. Iako je plava 

riba jeftinija, ona je mnogo bogatija 

omega 3 masnim kiselinama u usporedbi 

s daleko skupljom bijelom ribom. 

ini se da se i tu priroda pobrinula da 

tjelesno i duševno zdravlje bude dostupno 

svima bez obzira na nancijske 

mogunosti pojedinca i na nama sami- 

44 IZVOR

ma je da na ribarnici damo prednost srdeli, 

inunu i tuni, a nakon obroka ne 

smijemo zaboraviti otii na odmor koji 

je još jeftiniji ili potpuno besplatan a 

donijet e nam duži i zdraviji život što 

je vrijednost koja nema cijene. 

Maslinovo ulje je masnoa, a ne još 

tako davno lijenici su bili skloni sve 

masnoe proglašavati štetnima za zdravlje. 

A onda je otkriven grki paradoks, 

a to je da narodi mediteranskih zemalja 

ukljuujui i Grke žive duže, iako u 

svojoj prehrani koriste mnogo masnoa. 

Bilo je za oekivati da oni ljudi koji koriste 

masnoe u prehrani žive krae, ali 

se desilo neoekivano, ti ljudi žive duže 

što znai da postoji zdrava masnoa. I ta 

se zdrava masnoa zove maslinovo ulje, 

koje je naravno vrlo kalorino pa ga treba 

koristiti u umjerenim koliinama ali 

ga svakako treba koristiti, a ono e nam 

osim zdravlja pokloniti i odlian okus 

jelu. A znamo, uživanje u hrani utjee 

na mentalno zdravlje ovjeka. 

Maslinovo ulje je jedinstveno jer je 

jedino ulje koje se dobiva iz ploda, a iz 

ploda se dobiva i crno vino koje jednako 

IZVOR 

tako može pridonijeti našem zdravlju, 

ako se uzima u razumnim koliinama. 

Tu se u znanstvenim zapisima spominje 

jedan paradoks imenom francuski. Francuski 

paradoks je neoekivana injenica 

da oni ljudi koji piju ašu crnog vina iza 

obroka žive duže. U tim se istraživanjima 

oekivalo da e alkoholno pie, a 

alkohol je naravno štetan za zdravlje, u 

širem smislu dovesti do kraega životnog 

vijeka. Opet se desilo suprotno kao i 

u prii o maslinovom ulju, pa su ljudi živjeli 

duže, iako su pili alkohol. Ali kada 

je rije o piu alkohola, onda treba zapamtiti 

da je razlika izmeu lijeka i otrova 

samo u dozi. Svaka tvar, pa i vino, 

može biti lijek ako se uzima u umjerenim 

koliinama. Uvijek je umjerenost 

ona prava doza koja može uiniti život 

lijepim, ali i dužim, ako ne zaboravimo 

da se treba opredjeliti za odmor, plavu 

ribu, maslinovo ulje i vino u umjerenim 

koliinama. Stoga dobar tek i uzdravlje, 

uz ponuena etri »specijaliteta«! 

Veronika Reljac, gestalt psihoterapeut 

45

KAPAR - osebujan mediteranski začin 

Iz gologa zida staroga franjevakog 

klaustra u Makarskoj slijeva se obilan 

zelen slap okruglastih kožastih listova 

na povijenim dugim šibama, poprskan 

velikim ružiastobijelim cvjetovima 

iz kojih strše gusti uperci dugih 

ružiastih prašnika. Znatiželjno oko 

turistikog namjernika pokušava razaznati 

nije li pod tim bujnim zelenilom 

kakva posuda sa zemljom jer ne može 

vjerovati da takvo raskošno zelenilo 

izvire iz gologa kamena. I s nevjericom 

shvaa da grm raste iz podebljeg 

panja koji izbija iz pukotine zida. Poseže 

za fotoaparatom i bilježi za uspo- 

menu taj nezaboravan prizor. Potrudi 

li se, zapazit e ga na mnogim starim 

kamenim kuama podbiokovskih naselja, 

ali i na strmim liticama uz more. 

itatelj vjerojatno prepoznaje da 

je ovdje rije o grmovima kapara ili 

kapare koji nisu samo neponovljiv 

ukras nego i darovatelji pikantna i neusporedljiva 

mediteranskog zaina, a 

mnogi tvrde i lijeka. 

Kapara je tropska i suptropska 

biljka istoimene porodice pa je tako 

nalazimo po gotovo itavu mediteranskom 

krugu, a u nas je raširena osobito 

na otocima, naješe na nedostupnim 

46 IZVOR

zidovima i liticama 

jer je rado brste koze i 

ovce. Znanstveno joj je 

ime Capparis spinosa 

koje je nainjeno prema 

latinskom nazivu 

capparis. Neki tvrde da 

ime potjee od grkog 

naziva kapparis, ije je 

podrijetlo nepoznato, 

ali bi moglo dolaziti iz 

srednje Azije. Prema 

mišljenju nekih drugih 

ime ove biljke u vezi je 

s imenom otoka Cipra na kojem obilno 

raste. Drugi dio znanstvenog imena 

dolazi od latinske rijei koja kaže da 

je ovaj grm bodljikav. Uz hrvatski naziv 

kapara za ovu biljku fra Jure Radi 

spominje i podbikovsko ime glumac. 

Kada sam kao hodoasnik prije 

više godina posjetio Svetu Zemlju, a 

bilo je to poetkom ožujka, duboko mi 

se u sjeanje urezao prizor s vanjskih 

bedema starog dijela Jeruzalema koji 

su bili okieni brojnim i doista bujnim 

grmovima te biljke. Tada nisam znao 

da se na hebrejskom jeziku ona zove 

tsa’laf, što znai toan strijelac, kao 

ni to da je u vezi sa starom židovskom 

legendom. Tako je, naime, prema toj 

legendi bilo ime djeaku koji je svojim 

strijelama precizno pogaao Rimljane 

i branio Jeruzalem od njihova osvajanja. 

Kad su mu zašli za lea, zaprepastili 

su se da ih je tako uspješno odbijao 

maleni djeai. Prije nego li su ga 

IZVOR 

uspjeli pogoditi svojim strijelama, on 

se pretvorio u - grm kapare. Rimski je 

vojskovoa naredio vojnicima da skinu 

tu biljku sa zida, no oni su popadali 

nakon što su se uboli na njezine bodlje. 

Zato je prema legendi samo zapadni 

zid hramskog kompleksa (ili tzv. Zid 

plaa) jedini ostao itav i nerazrušen 

i danas je svjedok molitve brojnih židovskih 

hodoasnika. 

Kapara voli mjesta izložena suncu. 

Grmovi žive tridesetak godina, a 

obilno poinju raati nakon pete godine. 

Kožasti su listovi okrugli i mesnati, 

a s gornje strane sjajni. Cvjetovi su pojedinani, 

dvospolni, s etiri bijele latice 

koje su prema rubovima ružiaste 

i s brojnim dugim prašnicima. Cvjetaju 

od svibnja do rujna, a otvoreni su u 

prijepodnevnim satima. 

S biljke se za zainski pripravak 

sabiru sitni neotvoreni cvjetni pupoljci 

koji se beru runo za vrijeme su- 

47

hih dana. U rodnoj godini samo jedan 

odrastao grm može ih dati do 2 kilograma. 

Sirovi pupovi nisu jestivi nego 

se nakon berbe ostave jedan do dva 

dana, potom potapaj u morsku vodu 

ili se obilno posole. Opet nakon dandva 

stavljaju se u ocat. Pri tom se u 

njima stvaraju spojevi koji kaparima 

daju pikantan okus, a oni poprimaju 

zelenkastoplavkastu boju. Kapari na 

osebujan nain upotpunjuju obilje mediteranskih 

okusa i obogauju aromu 

razliitih umaka, salata, mesnih i ribljih 

kulinarskih specijaliteta. Svjetski 

meštri kuhinje Francuzi spravljaju ih i 

upotrebljavaju na više naina, a ne zaostaju 

ni Talijani i Španjolci. Dakako, 

ni naša dalmatinska kuhinja ne mora 

se zasramiti pred njima kad poslužuje 

svoje specijalitete s kaparima. 

U mnogim drevnim zapisima esto 

se spominje ljekovitost razliitih 

dijelova kapare. Ipak poznati antiki 

lijenici nisu o njoj imali dobro mišljenje. 

Tako grki lijenik Dioskorid tvrdi 

da izaziva nadutost, a rimski lijenik 

Galen da su arapske kapare otrovne. 

No tradicijski se kaparama koristi u lijeenju 

anemije, artritisa i gihta kao i u 

poboljšanju rada jetre, a prema nekima 

i bubrega. Pripisuje im se i blagotvoran 

uinak na srce i krvne žile. Svakako, 

moderna je medicina utvrdila antioksidativno 

djelovanje kapara 

i postojanje tvari 

u njima koje štite srce i 

krvne žile te spreavaju 

nastanak karcinoma. 

Od vitamina osobito je 

zastupljen vitamin C. 

Ujedno neke tvari djeluju 

protuupalno i antibakterijski, 

a druge smanjuju 

koliinu tzv. „lošeg“ 

kolesterola u krvi kod 

pretilih osoba. Kapare 

se upotrebljavaju i za 

lijeenje hemeroida, proširenih vena 

i reumatizma. Ukiseljeni kapari poti- 

u rad probavila jer poboljšavaju tek, 

ublažavaju želuane i crijevne tegobe. 

Kad blagujui neki riblji ili mesni 

specijalitet garniran kaparima budemo 

uživali u njihovu osebujnu okusu, sjetimo 

se da je osobita povlastica moi 

živjeti u ovom Bogom danom dijelu 

planeta koji je blagoslovljen tolikim 

prirodnim dragocjenostima kojima se 

moramo razumno koristiti i uvati ih. 

Fra N. Juki 

48 IZVOR

Svijeće gore polako. 

Ako dobro poslušaš čut ćeš 

kako razgovaraju. 

Prva kaže: 

Ja sam mir. 

Nitko ne može sačuvati moje svijetlo. 

Ja mislim da ću se ugasiti. 

Njezin plamen postaje manji 

i konačno se svijeća ugasi. 

Druga kaže: 

Ja sam povjerenje. 

Ja se najbrže gasim, tako da nema 

smisla da dalje gorim. 

Kad to reče lagani vjetar puhnu i 

svijeća se ugasi. 

Treća kaže: 

Ja sam ljubav. Nemam više snage. 

Ljudi me ignoriraju. 

Ne shvaćajući koliko sam važna. 

IZVOR 

4 SVIJEĆE 

Zaborave čak voljeti i one koji su 

im najbliži. 

I tako se ugasi i treća svijeća. 

Tada dođe jedno dijete i vidi da tri 

svijeće više ne gore. 

Jao pa zašto više ne gorite? 

Dijete se rastuži. 

Onda reče četvrta svijeća: 

Ne boj se dok ja gorim. 

Možemo sve ostale svijeće 

opet upaliti. 

Ja sam NADA. 

Sjajnim očima dijete uzme svijeću 

NADE i upali ostale tri. 

Neka plamen NADE ostane s nama. 

Tako ćemo zauvijek očuvati 

POVJERENJE 

MIR I 

LJUBAV 

49

Krštenja u našoj župi 

Svibanj 

15. PETAR VELA, 

sin Mate i Tee r. Šulenta 

22. TOMISLAV SUŠEC 

sin Zvonimira i Marine r. Alilovi 

29. BEPO VITLI 

sin Gorana i Marijane Gu 

29. LUCIJA BRBI 

ki Ante i Mie r. Batinovi 

Lipanj 

19. FRANO MRAVII, 

sin Davora i Anite r. Gudelj 

Srpanj 

24. LUKA POLI, 

sin Milana i Ivane r. Šari 

Rujan 

10. BEPO PETE, 

sin Danijela i Rašeljke r. Bušeli 

24. PAVLA-ADELA LALI, 

ki Grge i Marije r. Neki 

24. LUCIJA JEMIN, 

ki Vlahe i Ivane r. Despot 

Listopad 

2. MIJA ŠIMI, 

ki Denisa i Ivane r. elan 

8. DAMJAN ŠARI, 

sin Tonia i Katarine r. Smoli 

50 IZVOR50 

IZVOR

Srebrni pir - 

obitelj Kurilj 

IZVOR 

8. listopada 

Toni Šari i Katarina Smoli 

Zlatni pir - obitelj Begi 

Vjenčani 

4. prosinca 

Slavko Mihnjak i Marita Šteti 

8. listopada 

Renato Ronevi i Zorica ovi 

UMRLI 

Lipanj 

15. 06. Kata Šimi 

29. 06. Vrgo Slavko 

Kolovoz 

19. 08. Igor Mravii 

Prosinac 

4. 12. Finka Cvitkovi 

51

52 IZVOR

SADRŽAJ 

Otkriće svjetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 

Blagoslov obitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 

Božić je blagdan djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Majka i dijete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 

Božićne čestitke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 

Kalendar utjehe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 

Pismo prijatelju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 

Sv. Luka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 

Sveta krizma u Tučepima 2011. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 

Iščekivanje prijatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 

Ovogodišnja proslava blagdana svetoga Ante . . . . . . . . . . . . 21 

Proslava Velike Gospe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 

Rođenje BDM - Mala Gospa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 

Po molitvi krunice događaju se velika čudesa . . . . . . . . . . . . 30 

Zahvala Bogu za plodove zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 

Moja pustolovina u Tučepima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 

Mješoviti zbor mladih Gospe od Zdravlja u Tučepima . . . . . . 33 

Odmor u Tučepima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 

Naše ministrantsko putovanje u Tučepi . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 

Naš dan u Tučepima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Unser Tag in Tučepi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Unsere familienmesse in Tučepi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 

Zehen unglaublich tolle Tage in Tučepi . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 

Deset izvanredno lijepih dana u Tučepima . . . . . . . . . . . . . . 37 

Prvopričesnički izlet u Imotski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 

Izlet na Biokovo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 

Susret studenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 

Hodočašće Gospi u Sinj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 

Novi kip Uskrslog Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 

Kapelica Uskrsnuća Kristova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 

Četiri lijeka za zdravlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 

Kapar - osebujan mediteranski začin . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 

Krštenja u našoj župi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 

Vjenčani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 

Umrli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 

IZVOR 

LIST ŽUPE 

SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI 

God. XIX. Božić 2011. Br. 11. (38) 

Izdavač: 

Župni ured Tučepi, 

Podgradac 2, 21325 Tučepi, 

tel.: 021/623-251, mob.: 098/41 55 05, 

E-mail: pnsabic@web.de 

Glavni i odgovorni urednik: 

fra Nedjeljko Šabić, župnik 

Uredništvo: 

fra Gabrijel Jurišić, fra Nedjeljko Šabić, 

Ana Đukanović, Smiljka Mendeš, Tomislav 

Mravičić, Nena Rafaneli, Martina Sablić 

Brbić, Čedomil Šimić, Mate Šimić, Josipa 

Tomaš, prof. Mario Udovičić 

List izlazi povremeno 

Uzdržava se dobrovoljnim 

prilozima čitatelja 

Naklada: 

700 komada 

List izlazi s dopuštenjem crkvenih 

i redovničkih poglavara 

DOPRINOSI ZA CRKVU 

ZA CRKVU: Šućur Miljenko (zadnji put zaboravili) 50 eura. 

ZA MISNICU I RUKOHVAT: Anđelko Šestić 200 kn; Obitelj Pehar, N.N. 250 kn; Obitelj 

Doci, Roko i Šimun Lončar 400 kn; N.N 40 eura; Josip i Mislav Mravičić 50 eura; Grgo Mijačika 

100 eura; N.N. 200 eura; Božidar Šimić pok. Marijana 100 eura; Rade Šimić 100 eura. 

DOPRINOS OD SPROVODA: Kata Šimić 8,830 kn, Finka Cvitković 2000 kn i 100 eura. 

DOPRINOS ZA IZVOR: Obitelj Joko Šimić 1000 kn, Zlata Brbić, Marijeta Ostojić, Rosarija 

Mijačika 200 kuna, Obitelj dr. Eljuga 500 kn, N.N. 200 kn, N.N. 10 eura, N.N. 350 eura. 

Hvala svima koji nam pomažu da život u našoj župnoj zajednici bude ljepši. Fra Nediljko

Tuepski hodoasnici na povijesnom mjestu Isusova krštenja, studeni 2011. godine 

Župa sv. Ante Padovanskog - Tučepi organizira hodočašće u Svetu zemlju 

u studenom 2012. godine. Prijave i informacija na tel. 098/41 55 05 (župnik)

Božić - 2011.

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?