PRAVO NA OBRAZOVANJE I KANGEROVA TEORIJA PRAVA
PRAVO NA OBRAZOVANJE I KANGEROVA TEORIJA PRAVA
PRAVO NA OBRAZOVANJE I KANGEROVA TEORIJA PRAVA
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>PRAVO</strong> <strong>NA</strong> <strong>OBRAZOVANJE</strong> I <strong>KANGEROVA</strong><br />
<strong>TEORIJA</strong> <strong>PRAVA</strong><br />
Berislav Žarnić, Sveučilište u Splitu<br />
berislav@vusst.hr<br />
1 HOHFELDOVA PODJELA <strong>PRAVA</strong> 2<br />
HOHFELD: <strong>PRAVA</strong> I NJIHOVI «KORELATI» I «OPOZITI» 3<br />
2 <strong>KANGEROVA</strong> <strong>TEORIJA</strong> <strong>PRAVA</strong> 7<br />
3 KLASIFIKACIJA <strong>PRAVA</strong> 12<br />
4 KRITIČKI OSVRT 14<br />
RADNJE SA SUPROTNIM CILJEVIMA 14<br />
BIBLIOGRAFIJA 16<br />
U filozofskoj logici možemo naći dobro razvijenu teoriju prava, koja slijedi glavne ideje<br />
klasifikacije prava koju je u drugom desetljeću 20. stoljeća dao američki pravni teoretičar<br />
W.N. Hohfeld. U drugoj polovini 20. stoljeća Stig Kanger daje osnove za formalno-<br />
19.9.2004<br />
1
2 Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava<br />
semantičku analizu prava. Pojam prava razumijeva se kao tročlani odnos između ”nositelja”<br />
prava i ”protivnika” prava s obzirom na “predmet prava», a taj se pojam razlaže korištenjem<br />
kombinacije deontičkog operatora i operatora radnje. Na primjer, pravo-traženja kao jedna<br />
vrsta prava dobiva sljedeće razjašnjenje: n ima pravo-traženja u odnosu na p obzirom na stanje<br />
stvari F(n,p) ako i samo ako treba biti tako da p čini da bude slučaj F(n,p).<br />
Iako se čini da Kangerov pristup daje odgovarajuću osnovu formalizaciji, ipak neke<br />
slabosti u pristupu pokazuju da su potrebni dopunski pojmovi. U prvom dijelu izlaganja,<br />
analiziramo Hohfeldovu teoriju prava. U drugom dijelu, izlažemo Kangerovu teoriju prava,<br />
koju zatim primjenjujemo na poseban slučaj prava na obrazovanje, pojmljenog u smislu<br />
ljudskog prava, kako je izloženo u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima Cilj je utvrditi<br />
vrstu prava ili kombinaciju vrsta prava koju oprimjeruje pravo na obrazovanje. U posljednjem<br />
se dijelu kritički osvrćemo na jedno ograničenje u Kangerovoj teoriji.<br />
1 HOHFELDOVA PODJELA <strong>PRAVA</strong><br />
U ovom eseju termin 'pravo' koristi se u onom smislu u kojem se u engleskom 1 jeziku<br />
koristi naziv 'right' (za razliku od 'law'), u slovenskom 'pravica' (za razliku od 'prava').<br />
Neki domaći autori [6] koriste termin 'subjektivno pravo'. Budući da je u ovom eseju<br />
upravo riječ o pokušajima eksplikacije značenja naziva 'pravo', izostavit ćemo<br />
«definiciju» prava. Umjesto toga navodimo nekoliko primjera u kojima se govori o<br />
pravima.<br />
Članak 19.<br />
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu zadržavanja<br />
mišljenja bez vanjskih pritisaka te slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem<br />
bilo kojeg sredstva javnog priopćavanja i bez obzira na granice.<br />
[12]<br />
Članak 26.<br />
***<br />
Svatko ima pravo na odgoj i obrazovanje. Odgoj i obrazovanje mora biti besplatno, barem na<br />
osnovnom i općeobrazovnom stupnju. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno. Tehničko i<br />
strukovno obrazovanje mora biti dostupno svima; više i visoko obrazovanje mora biti dostupno<br />
svima prema sposobnostima.<br />
Odgoj i obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobe i jačati poštivanje<br />
ljudskih prava i temeljnih sloboda. On mora promicati razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo<br />
među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda<br />
na održanju mira.<br />
Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu.<br />
1<br />
U francuskom i njemačkom jeziku situacija je slična onoj u hrvatskom jeziku: ista se riječ koristi za<br />
zakone i za prava (droit, Recht).
[12]<br />
Hohfeld: prava i njihovi «korelati» i «opoziti»<br />
Početkom 20. stoljeća W. Hohfeld [6] daje jednu analizu prava koja ima velikog<br />
utjecaja sve do danas. Njegova je namjera bila unijeti što više reda u pravničku<br />
terminologiju koja služi da se opišu pravni odnosi između dva subjekta.<br />
Pravi temeljni pravni odnosi […] su sui generis; stoga su svi pokušaji njihovog formalnog<br />
definiranja uvijek bezuspješni, ako ne i posve beskorisni. U skladu s time, najviše obećava onaj<br />
pristup koji izlaže sve različite odnosima u shemi «opozita» i «korelativa», a zatim daje primjere<br />
njihovo pojedinačnog dosega i primjene u konkretnim slučajevima. Pokušat ćemo slijediti<br />
ovakvu metodu:<br />
⎧ pravni prava povlastica mogućnost imunitet<br />
⎨<br />
⎩opoziti<br />
ne-prava dužnost nesposobnost odgovornost<br />
⎧ pravni<br />
⎨<br />
⎩korelati<br />
Hohfeld [6] str. 30<br />
pravo povlastica<br />
dužnost ne-pravo<br />
19.9.2004<br />
ovlaštenje<br />
mogućnost<br />
podložnost<br />
odgovornost<br />
imunitet<br />
nesposobnost<br />
Zanemarit ćemo iscrpniju analizu Hohfeldovog popisa jednostavnih tipova prava,<br />
ponajprije zbog jezičnih razlika između hrvatskog i engleskog jezika.<br />
Koliko pojmova?<br />
Analizirajmo gornji navod. Tvrdnjom da su pravni odnosi sui generis Hohfeld<br />
iskazuje tezu da su navedeni pojmovi obuhvatni, dovoljni i nesvodljivi. 2 Tablica<br />
sadrži osam pojmova. Koliko pojmova trebamo odabrati da bismo dobili skup<br />
obuhvatnih, dovoljnih i nesvodljivih pojmova? Da bismo odgovorili na to pitanje,<br />
ispitajmo najprije o kakvim je pojmovima riječ.<br />
[...] ako X ima pravo u odnosu na Y tako Y ne smije biti na X-ovom zemljištu, korelativ (i<br />
ekvivalent) tomu jest da Y prema Y ima dužnost ostati izvan spomenutog zemljišta.<br />
Hohfeld [6] str. 32.<br />
Očigledno riječ je relacijskim pojmovima koji su u parovima zamjenjivi. «Definiciju»<br />
bismo mogli zapisati na sljedeći način:<br />
Pravo(X,Y,ϕ) akko Dužnost(Y,X,ϕ),<br />
2 «[Andrew] Halpin [u (1997) Rights & Law: Analysis & Theory, Hart Publishing, Oxford] dokazuje da<br />
osnovni pojmovi moraju biti obuhvatni (svi pravni položaji moraju biti iskazivi pomoću njih), dovoljni<br />
(svi pravni položaji moraju biti adekvatno iskazivi koristeći samo osnovne pojmove) i nesvodljivi<br />
(pojmovi se ne smiju moći razložiti u neke od njih jednostavnije pojmove, te, posljedično, oni se ne<br />
smiju moći drukčije izraziti osim putem njihovih međusobnih odnosa). Povlastica ne uspijeva<br />
zadovoljiti kriterij nesvodljivosti.» O'Reilly [13] str. 273.<br />
3
4 Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava<br />
gdje su X i Y subjekti a ϕ stanje stvari.<br />
Ako izdvojimo stanje stvari i uvedemo umjesto tromjesnih dvomjesne predikate, koji<br />
imaju oblik Rϕ gdje je R oznaka pravnog odnosa prema uspostavljanju stanju stvari ϕ<br />
između dvaju subjekata, dobivamo su pravo i dužnost konverzni predikati 3 :<br />
(*I) [Clϕ -1 ] = [Dutϕ].<br />
Po Hohfeldovom mišljenju, drugi «korelativi» ne ponašaju se na sličan način.<br />
U prethodnom primjeru, dok X ima pravo traženja da Y, drugi čovjek, ostane izvan zemljišta,<br />
sam X ima povlasticu da uđe na zemljište; ili, iskazano drukčije, X nema dužnost da ne bude na<br />
zemljištu. Povlastica ulaženja je negacija dužnosti da se ostane izvan.<br />
Hohfeld [6] str. 32.<br />
Odnos povlastice i dužnosti možemo prikazati na sljedeći način:<br />
(**) [Privϕ] = [Dut¬ϕ C ].<br />
Mogućnost uzajamnog definiranja za slučaj povlastice krenula je drugim smjerom.<br />
Dok je u slučaju para pravo (traženja)-dužnost razlika bila u poretku subjekata, za<br />
slučaj para povlastica-dužnost razlika je u «predmetu prava», u stanju stvari koje se<br />
ostvaruje radnjom. No, iz (*) i (**) dobivamo:<br />
(***) [Privϕ] = [(Cl¬ϕ -1 ) C ]<br />
No, nedostatak dužnosti da se ostvari protivno stanje stvari nije «korelat» povlastice.<br />
[...] ako je daljnje svjedočanstvo potrebno za utvrditi fundamentalnu i važnu razliku između<br />
prava (traženja) i povlastice, onda se ono sigurno nalazi činjenici da je «korelat» povlastice «nepravo»,<br />
nazvano tako u nedostatku ikojeg drugog dostupnog naziva. [...] korelativ X-ove<br />
povlastice da sam uđe [na X-ovo zemljište] jest očigledno Y-ovo «ne-pravo» u odnosu na X-ovo<br />
ulaženje.<br />
Hohfeld [6] str.33.<br />
Naziv kojeg Hohfeld predlaže sugerira komplement konverza relacije prava traženja.<br />
[Privϕ -1 ] = [Cl¬ϕ C ].<br />
3 Primjenjujemo sljedeće oznake:<br />
za ekstenziju relacije R: [R] = {: R(x,y)}<br />
za ekstenziju konverzne relacije R -1 : [R -1 ] = .{: R(y,x)},<br />
za . komplementarnu relaciju R C : [R C ] = .{: ¬R(y,x)}.<br />
Izraz [P] označava skup svih uređenih parova koji zadovoljavaju uvjet P(x,y). 'T' stoji za 'pravo u<br />
užem smislu (pravo traženja da...)', 'D' stoji za 'dužnost', 'P' za povlasticu, 'O' za ovlaštenje, 'L' za<br />
podložnost.
pravo traženja da ϕ<br />
X Y<br />
dužnost da ϕ<br />
mogućnost da ϕ<br />
X Y<br />
podložnost da ϕ<br />
Nužne konfiguracije odnosa.<br />
Kada je riječ o odnosu između mogućnosti (ovlaštenja, power) i podložnost (liability),<br />
njega Hohfeld ne uvodi kao prethodna dva para pokazujući na primjeru kako se<br />
nadopunjuju ta dva pravna odnosa.<br />
U Booth protiv Države sud je morao protumačiti odredbu Virdžinijskog zakona po kojoj «sve<br />
slobodne bijele muške osobe koje su starije od dvadeset i jedne i nisu starije od šezdeset godina,<br />
trebaju biti podložne [podliježu] služenju ulozi porotnika [...]». Očito je da ova odredba nameće<br />
podložnost a ne dužnost. Riječ je o podložnosti koja omogućuje nastanak dužnosti. A potonja<br />
će nastati samo ako su, koristeći njihova ovlaštenja, stranke u sporu i službenici suda, učinili<br />
sve što je potrebno da se nekome dodijeli dužnosti uloge porotnika.<br />
Hohfeld [6] str. 53.<br />
Izgleda da u ovom slučaju korelati ostvaruju konverzni odnos:<br />
[Powϕ -1 ] = [Liϕ]<br />
Neki autori Hohfeldovo određivanje odnosa između ovlaštenja i podložnost tumače<br />
kao sposobnost (mogućnost) nekog subjekta da ostvari (ako tako želi) izmjenu<br />
pravnog odnosa prema drugom subjektu.<br />
Preostaje nam još odrediti odnos između imuniteta i nesposobnosti.<br />
X, vlasnik zemljišta, ovlašten je da prenijeti vlasništvo na Y ili neku drugu običnu stranku. S<br />
druge strane, X ima različite imunitete naspram Y, te drugih običnih stranaka. Naime, Y je pod<br />
nemogućnošću [disability] (tj. nema ovlaštenje) prebacivanja pravnog udjela bilo sebi ili nekoj<br />
trećoj strani [...].<br />
Hohfeld [6] str. 55.<br />
Ponovno izgleda da je riječ o odnosu relacije i njoj konverzne relacije.<br />
19.9.2004<br />
povlastica na ϕ<br />
X Y<br />
pravo traženja da ¬ϕ<br />
imunitet na ϕ<br />
X Y<br />
mogućnost da ¬ϕ<br />
5
6 Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava<br />
[Imϕ -1 ϕ] = [Disϕ]<br />
Ipak, posljednja rečenica navoda sugerira daljnje mogućnosti povezivanja:<br />
Sačinimo pregled korelata i opozita:<br />
dužnosti<br />
mogućnosti<br />
[Disϕ] = [Powϕ C ]<br />
Korelati: Opoziti:<br />
[Clϕ -1 ] = [Dutϕ] [Clϕ] = [(Clϕ C ) C ]<br />
X ima prema Y pravo zahtjeva na<br />
ϕ akko nije slučaj da X prema Y<br />
nema pravo zahtjeva na ϕ<br />
[Privϕ -1 ] = [Cl¬ϕ C ] [Privϕ] = [Dut¬ϕ C ]<br />
[Powϕ -1 ] = [Liϕ] [Powϕ] = [Disϕ C ]<br />
[Imϕ -1 ] = [Disϕ] [Imϕ] = [Liϕ C ]<br />
X ima prema Y povlasticu na ϕ<br />
akko X nema prema Y dužnost na<br />
¬ϕ<br />
X ima prema Y ovlaštenje na ϕ<br />
akko nije slučaj da X prema Y<br />
nema mogućnost da ϕ<br />
X prema Y ima imunitet na ϕ akko<br />
X nije prema Y podložan na ϕ<br />
Vrste pravnih odnosa možemo podijeliti u dvije skupine. U prvoj skupini [dužnosti]<br />
jedan termin je dovoljan za odrediti ostala tri, ako je dopušteno dodati negaciju stanja<br />
stvari na koje se pravo odnosi. Slično je s drugom skupinom [mogućnosti], koja je<br />
čišća jer ne zahtijeva izmjenu podznaka.<br />
PRIMJER<br />
Pretpostavimo da pravo roditelja na utjecaj na obrazovanja uključuje pravo utjecaja na<br />
izbor gradiva i vještina koje čine sadržaj curriculum-a. Analizirajmo takvo pravo<br />
pretpostavljajući redom da je riječ od jednom od četiri moguće vrste prava.<br />
[Pravo kao pravo zahtjeva] roditelji /u odnosu na školske vlasti/ mogu zahtijevati<br />
izmjenu curriculum-a a školske vlasti su dužne takvu izmjenu provesti. [Pravo kao<br />
povlastica] roditelji /u odnosu na školske vlasti/ imaju povlasticu na izmjenu<br />
curriculum-a, a školske vlasti nemaju pravo takvu promjenu uskratiti. U čemu je
azlika između prava zahtijevanja i povlastice? U prvom slučaju školske su vlasti<br />
dužne nešto učiniti, u drugom slučaju one nemaju pravo to isto spriječiti.<br />
[Pravo kao ovlaštenje] roditelji mogu izmijeniti curriculum i na taj način učiniti<br />
školske vlasti odgovornima za njegovu izmjenu. [Pravo kao imunitet] ako roditelji<br />
izmjene curriculum, onda školske vlasti ne mogu takvu izmjenu poništiti.<br />
2 <strong>KANGEROVA</strong> <strong>TEORIJA</strong> <strong>PRAVA</strong><br />
Stig Kanger (1924-1988), bio je jedan među vodećim autorima na području filozofske<br />
logike. Njegovi radovi dobivaju naknadnu potvrdu vrijednosti, ponajprije zbog<br />
činjenice da su bili objavljeni u teže dostupnim publikacijama. Ipak, znalci znaju za<br />
njega i tako će bolje upućeni logičar često napisati «Kripke-Kanger semantika» za<br />
oznaku suvremenog pristupa u semantici modalne logike, a neće iskoristiti češće<br />
upotrebljavani naziv «Kripke semantika».<br />
U Kangerovom radu istraživanja teorije prava predstavlja značajnu temu kojom se<br />
bavio kroz tridesetogodišnje razdoblje. U kratkom prikazu Kangerove teorije o<br />
pravima oslonit ćemo se na [8].<br />
Razliku između osnovnih vrsta prava uspostavljena u Hohfeldovoj analizi kod<br />
Kangera se eksplicira korištenjem dvaju modalnih operatora: operatora obveznosti i<br />
operatora radnje. Operator radnje δX primjenjuje se na rečenicu ϕ. Izraz δX:ϕ je<br />
rečenica kojom se tvrdi da je subjekt X izvršio radnju koja rezultira sa stanjem stvari<br />
ϕ, ili, X se pobrinuo da bude ϕ. Za praćenje Kangerove teorije važno je praviti razliku<br />
između dvije vrste čina: činidbe da ϕ (bude slučaj) u užem smislu i propuštanja<br />
činjenja da ϕ (bude slučaj). Iako predloženi termin sugerira drukčije, i propuštanje<br />
činjenja jest čin. Odustajanje od izvedbe nekog čina koji bi za učinak imao ϕ, također<br />
je čin jer postoji namjera da se ne ostvari ϕ. U pojedinosti obrazlaganja zašto<br />
nečinjenje jest činidba nećemo ovdje zalaziti; za našu svrhu dovoljno bi bilo ukazati<br />
na kulturalnu praksu na području prava i morala koja odgovornost vezuje i uz činjenje<br />
i nečinjenje.<br />
Činidba u užem smislu:<br />
Propuštanje činjenja:<br />
δX: ϕ.<br />
¬δX: ϕ.<br />
Ako se vratimo na same početke logike čina, koje nalazimo kod sv. Anselma (vidi<br />
npr. [14]), onda bismo obzirom na neko stanje stvari ϕ mogli razlikovat četiri vrste<br />
čina:<br />
19.9.2004<br />
7
8 Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava<br />
facere esse δX: ϕ<br />
facere non esse δX: ¬ϕ<br />
non facere esse ¬δX: ϕ<br />
non facere non esse ¬δX: ¬ϕ<br />
Uočimo da predloženi pristup ne pravi razliku između nastajanja i očuvanja, odnosno<br />
uništavanja i sprečavanja nekog stanja stvari.<br />
proizvesti ϕ:<br />
¬ϕ/ϕ<br />
očuvati ϕ:<br />
ϕ/ϕ<br />
spriječiti ϕ ili<br />
očuvati ¬ϕ:<br />
¬ϕ/¬ϕ<br />
razoriti ϕ ili<br />
proizvesti ¬ϕ:<br />
ϕ/¬ϕ<br />
propustiti proizvesti ϕ<br />
[ne-očuvati ¬ϕ]:<br />
¬ϕ/¬ϕ<br />
propustiti očuvati ϕ<br />
[ne-proizvesti ¬ϕ]:<br />
ϕ/¬ϕ<br />
propustiti razoriti ϕ<br />
[ne-očuvati ϕ]:<br />
ϕ/ϕ<br />
propustiti spriječiti ϕ<br />
[ne-proizvesti ϕ]:<br />
¬ϕ/ϕ<br />
δX: ϕ<br />
δX: ¬ϕ<br />
¬δX: ϕ<br />
¬δX: ¬ϕ<br />
Ako u vrlo apstraktnoj perspektivi čin promatramo kao promjenu stanja stvari, onda je<br />
propuštanje izvedbe čina koji rezultira stanjem stvari ϕ jednako puštanju da bude ¬ϕ<br />
ili činjenju koje rezultira s ¬ϕ.<br />
Drugi element u Kangerovoj eksplikaciji pravnih odnosa je element obvezatnosti.<br />
Operator O primjenjuje se na nad rečenicama i čitamo ga 'obvezno je da', 'treba biti<br />
tako da' ili 'mora biti tako da'. Njegovo značenje Kanger određuje pomoću sljedećih<br />
pravila zaključivanja i aksiomskih oblika.<br />
Pravila zaključivanja:<br />
[Pravilo necesitacije: ono što je logički nužno, to i treba biti slučaj.]<br />
Ako ϕ, onda Oϕ.
[Pravilo zamjenjivosti logičkih ekvivalenata: ako dvije rečenice imaju jednaku<br />
istinitosnu vrijednost u svakom stanju stvari, onda je tvrdnja obvezatnosti stanja stavri<br />
pod jednim opisom jednakovrijedna tvrdnji o obvezatnosti tog stanja pod drugim<br />
opisom.]<br />
Aksiomske sheme<br />
Ovdje izlažemo načela iz<br />
Ako (ϕ↔ψ), onda (Oϕ↔Oψ).<br />
[Aksiom poznat pod nazivom K-aksiom (K za «Kripke»); modalni modus ponens:<br />
obvezatnost nekog stanja stvari, te obvezatnost posljedične veze tog stanja i nekog<br />
drugog, čine drugo spomenuto stanje obvezatnim.]<br />
(Oϕ∧O(ϕ→ψ)) → Oψ,<br />
[Aksiom distribucije operatora prema konjunkciji: obvezatnost sastavljenog stanja<br />
stvari povlači obvezatnost njegovih sastavnica, i obratno.]<br />
O(ϕ∧ψ) ↔ (Oϕ∧Oψ),<br />
[Aksiom D: ako je neko stanje stvari obvezatno, ono je onda dopušteno.]<br />
PRIMJER<br />
Oϕ → ¬O¬ϕ.<br />
Lema. ¬O falsum. Poznato načelo ad impossibile nemo obligatur.<br />
Dokaz.<br />
(1) verum Tautologija.<br />
(2) O verum Necesitacija: 1<br />
(3) O falsum Pretpostavka<br />
(4) ¬O ¬falsum D-aksiom<br />
(5) verum↔¬falsum Tautologija<br />
(6) O verum↔O ¬falsum pravilo zamjenjivanja: 5<br />
(7) O ¬falsum Taut. poslj.: 2,6<br />
(8) falsum Taut. poslj.: 4,7<br />
(9) ¬O falsum ¬Intro: 3,8<br />
Kanger pristupa eksplikaciji (subjektivnih) prava koristeći spomenuta dva operatora u<br />
sljedećem općenitom obliku:<br />
x ima u odnosu na y [tip prava] na [stanje stvari]<br />
akko<br />
+/-[obvezno] +/-[radnja] [nositelj prava/protivnik prava, stanje stvari].<br />
19.9.2004<br />
9
10 Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava<br />
Budući da možemo mijenjati tri pokazatelja (obvezatnost vs. dopuštenost, činjenje vs.<br />
propuštanje, vršitelj radnja), možemo razlikovati osam «jednostavnih tipova prava».<br />
X ima u odnosu na Y i nositeljeva dopuštenja protivnikove dužnosti<br />
stanje stvari ϕ<br />
(permisivi)<br />
(obligativi)<br />
(Z) pravo<br />
(zahtjev)<br />
traženja<br />
O δY ϕ<br />
(S) sloboda (povlastica) ¬O δX ¬ϕ<br />
(M) mogućnost (moć) ¬O ¬δX ϕ<br />
(I) imunitet O ¬δY ¬ϕ<br />
«protuzahtjev» O δY ¬ϕ<br />
«protusloboda» ¬O δX ϕ<br />
«protumogućnost» ¬O ¬δX ¬ϕ<br />
«protuimunitet» O ¬δY ϕ<br />
PRIMJER<br />
Pretpostavimo da neki tekst sadrži sljedeću rečenicu: «Svaki čovjek ima slobodu<br />
obrazovanja». [1 tumačenje] Ako termin «sloboda» protumačimo kao (S) dobivamo i<br />
sljedeće: «Nijedan čovjek nije obavezan da ostane neobrazovan» i «Nijedan čovjek<br />
nije obavezan postati neobrazovan». [2 tumačenje] Ako termin «sloboda» shvatimo u<br />
smislu slobode izbora, onda bismo pred sobom imali slobodu i moć:<br />
¬O δX ¬Obrazovan(X)∧¬O ¬δX Obrazovan(X).<br />
Očigledno je da (S) nije sloboda izbora. [3 tumačenje] Štoviše, (SX) je uskladivo s<br />
(ZY):<br />
¬O δX ¬Obrazovan(X)∧ O δX Obrazovan(X).<br />
U ovom slučaju nitko nije obvezan na vlastitu obrazovanost ali jest obvezan<br />
obrazovati se.<br />
Prethodni primjer pokazuje (i) da Kangerova formalizacija prava pomoću dvije vrste<br />
modalnih operatora i odnosa između nositelja i protivnika prava obzirom na predmet<br />
prava (zapravo: radnju) može biti korisna kao analitičko sredstvo. S druge strane,<br />
primjer pokazuje da su «jednostavni tipovi prava» posebni slučajevi, a da su stvarna<br />
prava kombinacije «jednostavnih tipova prava». Budući da nam ponuđena<br />
formalizacija dopušta razlikovanje osam tipova, broj mogućih «popisa» prava koji<br />
nastaju negacijom jednog ili više tipova jednak je broju 2 8 = 256. No sve kombinacije<br />
nisu logički moguće.<br />
PRIMJER<br />
Popis tipova koji bi sadržavao<br />
¬Sloboda(X,Y,ϕ)<br />
¬ProtuMogućnost(X,Y,ϕ)
logički nije moguć.<br />
Dokaz.<br />
(1) O δX ¬ϕ Pret.<br />
(2) O ¬δX ¬ϕ Pret.<br />
(3) O(δX ¬ϕ∧¬δX ¬ϕ) Korištenje instance aksioma distribucije: 1,2<br />
(4) falsum ↔ (δX ¬ϕ∧¬δX ¬ϕ) Tautologija<br />
(5) O falsum ↔ O (δX ¬ϕ∧¬δX ¬ϕ) Korištenje zamjenjivosti<br />
ekvivalenata: 4<br />
(6) O falsum Tautološka posljedica: 3,5<br />
(7) ¬O ¬falsum korištenje D-aksioma: 6<br />
(8) ¬O verum Korištenje zamjenjivosti i prop. log.: 7<br />
(9) O verum Necesitacija: 7<br />
(10) falsum Prop. log: 8,9<br />
Kangerov način dokazivanja u [9] ponešto je drukčiji. On tu daje «dijagram snage» i<br />
pokazuje koji su tipovi posljedice drugih. U ovom slučaju: ¬Sloboda(X,Y,ϕ) povlači<br />
¬Imunitet(X,Y¬ϕ), a potonje je sinonim za ProtuMogućnost(X,Y,ϕ). Kontradikcija.<br />
Odbacujući logički nemoguće popise na kraju ih preostaje 26. Kanger ih zapisuje u<br />
obliku koji je Makinson nazvao «maxi-konjunkcijama». «Maxi-konjunkcija» je<br />
konzistentna konjunkcija rečenica čiji je oblik<br />
(KANGER) +/- O +/- δX/Y +/- ϕ,<br />
gdje za svaku rečenicu tog oblika koja se ne javlja u «maxi-konjunkciji» vrijedi<br />
(maksimalnost) da dodavanje te rečenice ili izaziva inkonzistentnost ili jest<br />
redundantno 4 .<br />
PRIMJER<br />
Započet ćemo gradnju atomarnih tipova polazeći od 'zahtjeva'. Za izgradnju još će<br />
nam trebati aksiomski oblici za operator radnje (preuzeti iz [9]):<br />
[Zamjenjivost ekvivalenata] Ako ϕ↔ψ, onda δXϕ→δXψ.<br />
[Uspjeh čina] Ako δX ϕ, onda ϕ.<br />
Sloboda(X,Y,ϕ)<br />
tj. ¬O δX ¬ϕ<br />
redundantno5<br />
Zahtjev(X,Y,ϕ)<br />
tj. O δY ϕ<br />
19.9.2004<br />
¬Sloboda(X,Y,ϕ)<br />
tj. O δX ¬ϕ<br />
inkonzistentno6<br />
Mogućnost(X,Y,ϕ) ¬Mogućnost(X,Y,ϕ) Ne trebamo dalje istraživati!<br />
4<br />
K je maxi-konjunkcija akko za svaku KANGER-rečenicu ϕ vrijedi da K∧ϕ jest inkonzistentno ili<br />
vrijedi Kϕ.<br />
5<br />
Protivna pretpostavka vodi u kontradikciju (vidi sljedeću fusnotu).<br />
6<br />
Iz dvaju obveza po distributivnosti obaveze prema konjunkciji dobivamo O (δY ϕ∧δX ¬ϕ); zatim po<br />
uspjehu radnje i zamjenom ekvivalenta u dosegu deontičkog operatora dobivamo O falsum.<br />
Kontradikcija.<br />
11
12 Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava<br />
¬O ¬δX ϕ O ¬δX ϕ<br />
Izgradnju popisa ovdje ćemo zaustaviti. Za pokazati sintaktičku konzistentnost<br />
«zahtjev+mogućnost» i «zahtjev+nemogućnost» trebala bi nam semantika sustava<br />
Oδ-logike i dokaz pouzdanosti. Budući da Kanger nije dao semantiku općenitog<br />
operatora radnje (iako jest dao semantiku za dovoljne i nužne radnje u [8]) i da takav<br />
poduhvat prelazi okvire ovoga rada, taj dokaz ćemo izostaviti. Umjesto toga, dat ćemo<br />
samo čitanje: (i) 'Y mora učiniti da bude ϕ i X smije učiniti da bude ϕ' i (ii) 'Y mora<br />
učiniti da bude ϕ i X ne smije učiniti da bude ϕ'. Kod Kangera se (i) javlja kao<br />
atomarno pravo 6. zahtjev, mogućnost, protuimunitet, a (ii) kao 7. zahtjev, nemogućnost.<br />
3 KLASIFIKACIJA <strong>PRAVA</strong><br />
Ljudska prava<br />
Tri obilježja, inherentnosti, neotuđivosti i jednakosti predstavljaju ona obilježja koja u bitnom<br />
smislu razlikuju «ljudska» prava u zakoniku od drugih, običnih, legalnih prava. Ali postoji još<br />
jedna razlika. U cjelokupnoj pravnoj teoriji i praksi, prava i dužnosti su simetrična. [...]<br />
To vrijedi i za ljudska prava, ali s jednom važnom razlikom. [...]<br />
[...] kod svih ljudskih prava, sve korelativne dužnosti . ona mora pokušati zaštiti me od svakoga<br />
uključujući i nju samu.<br />
Sieghart [16] str. 43-44.<br />
Ako slijedimo tvrdnju gornjeg navoda, onda vidimo da je kod ljudskih prava nositelj<br />
prava pojedinačna osoba, protivnik prava – država (javna vlast), a predmet prava ili<br />
cilj obavezne i dopuštene radnje odnosi se na ono što uvijek pripada u jednakoj mjeri<br />
svakomu čovjeku kao čovjeku.<br />
Prava onih koji obrazuju<br />
Polazeći od Kangerove klasifikacije atomarnih prava pokušat ćemo odrediti na nekim<br />
primjerima o kojem je atomarnom pravu riječ. Počinjemo s tekstom koji govori o<br />
pravima onih koji obrazuju.<br />
PRIMJER<br />
X<br />
Osposobljavanje ljudi za suvremeni život zahtijeva primjenu najnaprednijih metoda u odgoju i<br />
obrazovanju. Stoga, učitelji imaju pravo na kvalitetne učionice, adekvatna nastavna sredstva,<br />
veličinu razrednog odjeljenja koja omogućuje nastavu i administrativnu zaštitu i pomoć u<br />
održavanju discipline.<br />
Povelja prava Američkog saveza učitelja, pretiskano u [4] str. 502.
Neka U stoji za 'učitelj', V za 'školsku vlast', ϕ za 'veličina razrednog odjeljenja je<br />
takva da omogućuje nastavu'.<br />
X ima u odnosu na Y i<br />
stanje stvari ϕ<br />
nositeljeva dopuštenja (permisivi) protivnikove dužnosti (obligativi)<br />
(Z) pravo traženja<br />
DA<br />
(zahtjev)<br />
O δV ϕ<br />
Školska vlast dužna je priskrbiti odgovarajuću<br />
veličinu odjeljenja.<br />
(S) sloboda (povlastica) DA [iz (Z)]<br />
Učitelj nije dužan prema V priskrbiti<br />
neodgovarajuću veličinu odjeljenja.<br />
¬O δU ¬ϕ<br />
(M) mogućnost (moć) NE<br />
Učitelj u odnosu na V smije priskrbiti<br />
odgovarajuću veličinu odjeljenja.<br />
¬O ¬δU ϕ<br />
Dakle: O ¬δU ϕ<br />
(I) imunitet DA [iz (Z)]<br />
Školska vlast u odnosu na U dužna je odustati od<br />
toga da priskrbi neodgovarajuću veličinu odjeljenja.<br />
O ¬δV ¬ϕ<br />
«protuzahtjev» NE [kontradikcija s (Z)]<br />
Školska vlast u odnosu na U dužna je priskrbiti<br />
neodgovarajuću veličinu odjeljenja.<br />
O δV ¬ϕ<br />
«protuslobodu» DA [iz ¬(M)]<br />
Učitelj u odnosu na V nije dužan<br />
priskrbiti<br />
odjeljenja.<br />
¬O δU ϕ<br />
odgovarajuću veličinu<br />
«protumogućnost» NE [iz ¬(M), po aksiomu uspjeha radnje]<br />
Učitelj u odnosu na V smije priskrbiti<br />
neodgovarajuću veličinu odjeljenja.<br />
¬O ¬δU ¬ϕ<br />
«protuimunitet» NE [iz (Z)]<br />
Školska vlast u odnosu na U dužna je odustati od<br />
toga da priskrbi odgovarajuću veličinu odjeljenja.<br />
O ¬δV ϕ<br />
U skladu s Kangerovim popisima ovdje je riječ o atomarnom pravu 7. zahtjev, nemogućnost.<br />
Pravo na obrazovanje<br />
Svatko ima pravo na odgoj i obrazovanje. Odgoj i obrazovanje mora biti besplatno, barem na<br />
osnovnom i općeobrazovnom stupnju. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno. Tehničko i<br />
strukovno obrazovanje mora biti dostupno svima; više i visoko obrazovanje mora biti dostupno<br />
svima prema sposobnostima.<br />
[12]<br />
Neka 'U' stoji za proizvoljnog državljanina, 'V' za državnu vlast države o kojoj je<br />
riječ, te ϕ za 'U dobiva osnovno obrazovanje'.<br />
Atomarno pravo 3. zahtjev i ne:protusloboda<br />
X ima u odnosu na Y i<br />
stanje stvari ϕ<br />
nositeljeva dopuštenja (permisivi) protivnikove dužnosti (obligativi)<br />
(Z) pravo traženja<br />
DA<br />
(zahtjev)<br />
O δV ϕ<br />
Javna vlast dužna je priskrbiti obrazovanje za U.<br />
(S) sloboda (povlastica) DA [iz (Z)]<br />
U nije dužan prema V pobrinuti se da U<br />
ne bude obrazovan.<br />
¬O δU ¬ϕ<br />
(M) mogućnost (moć) DA [iz ne:protusloboda]<br />
U u odnosu na V smije priskrbiti<br />
obrazovanje za sebe.<br />
19.9.2004<br />
13
14 Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava<br />
¬O ¬δU ϕ<br />
(I) imunitet DA [iz (Z)]<br />
V u odnosu na U dužna je odustati od toga da se U<br />
ne obrazuje.<br />
O ¬δV ¬ϕ<br />
«protuzahtjev» NE [kontradikcija s (Z)]<br />
V u odnosu na U dužna je pobrinuti se da se U ne<br />
obrazuje..<br />
O δV ¬ϕ<br />
«protusloboda» NE<br />
U u odnosu na V nije dužan pobrinuti se<br />
da se U obrazuje..<br />
¬O δU ϕ<br />
Dakle, O δU ϕ.<br />
«protumogućnost» NE [iz ne:protusloboda uz uspjeh radnje]<br />
U u odnosu na V smije se pobrinuti da se<br />
U ne obrazuje.<br />
¬O ¬δU ¬ϕ<br />
«protuimunitet» NE [iz (Z)]<br />
V u odnosu na U dužna je odustati od toga da se<br />
pobrine da U obrazuje.<br />
O ¬δV ϕ<br />
4 KRITIČKI OSVRT<br />
Sudeći po komentarima u literaturi i na temelju vlastitih uvida, čini se da je<br />
Kangerova teorija plodonosan pristup u analizi pravnih odnosa. Štoviše, ona<br />
predstavlja jedan među inače uvijek rijetkim pristupima formalizacijama rečenica iz<br />
prirodnog i stručno-znanstvenog jezika koji koristi modalne operatore različitih<br />
rodova. Doista, slika pravnih odnosa koja nam se otvara u njegovom pristupu<br />
relativno je jednostavna i jasna. Pravne norme kreiraju mrežu dopuštenih, zabranjenih<br />
i obveznih radnji i odustajanja od radnji među subjektima na koje se te norme odnose.<br />
S druge strane, i deontička logika i logika radnji još nisu ostvarile općeprihvaćeni<br />
teorijski oblik zadovoljavajuće snage i slobode od paradoksa. U tom smislu, teorijske<br />
dileme, otvorena pitanja, neželjene posljedice i ograničenja prenose se s dviju logika<br />
na logiku pravnih odnosa koja nastaje njihovim povezivanjem. Mnoge poteškoće kao<br />
i prijedloge njihovih rješenja naći ćemo u literaturi, posebno u [1] i [10]. Ovdje ćemo<br />
se samo osvrnuti na jedan problem koji, po našem mišljenju, u većoj mjeri opterećuje<br />
Kangerovu logiku pravnih odnosa.<br />
Radnje sa suprotnim ciljevima<br />
Po Kangerovom pristupu radnje koje rezultiraju s kontradiktornim ciljevima ne mogu<br />
obje biti obvezne. Time, ne može ni postojati odgovarajuće atomarno pravo.<br />
Formula<br />
je (sintaktički inkonzistentna).<br />
(1) O δX ϕ ∧ O δX ¬ϕ Pret.<br />
O δX ϕ ∧ O δX ¬ϕ
(2) O(δX ϕ∧δX ¬ϕ) Korištenje instance aksioma distribucije: 1<br />
(3) falsum ↔ (δX ϕ∧δX ¬ϕ) Korištenje uspjeha radnje i prop.log.: 2<br />
(4) O falsum Korištenje zamjenjivosti ekvivalenata: 4<br />
(5) ¬O falsum Lema «ad impossibile nemo obligatur»<br />
(6) falsum Prop. log: 4,5<br />
(7) ¬(O δX ϕ ∧ O δX ¬ϕ) ¬Intro: 1,6<br />
U [20] pokazali smo jedan način rješavanja Von Wright-ovog problema [18] o<br />
postojanju obaveznih radnji sa suprotnim ciljevima. Prima facie je prihvatljivo da neki<br />
subjekt može biti obvezan proizvesti ϕ i u isto vrijeme biti obvezan razoriti ϕ. Naime,<br />
moguć je obrazac obligacije: O δX (¬ϕ/ϕ) ∧ O δX (ϕ/¬ϕ). Naravno, nije moguće da u<br />
istoj situaciji obje radnje budu obvezne, jer u konkretnoj situaciji samo jedno, ili ϕ ili<br />
¬ϕ može biti slučaj, pa će i samo jedna od radnji biti obvezna. No, pravne norme<br />
bivajući normativnim (preskriptivnim) iskazima određuju radnje koje su obavezne,<br />
zabranjene ili dopuštene u nekoj situaciji, a ne opisuju koja je situacija stvarna.<br />
Spomenuti obrazac obligacija možemo u običnom govoru kreirati za svog<br />
sugovornika ako izreknemo konjunkciju kondicionalnih imperativa: «Ako je slučaj da<br />
¬ϕ, proizvedi ϕ, a ako je slučaj ϕ, razori ϕ». Drugim riječima, naložili smo izmjenu<br />
stanja obzirom na ϕ u svakoj mogućoj situaciji. Razvijajući temu prema pravnim<br />
odnosima, ništa nas ne priječi da zamislimo nekakvo pravo na status quo:<br />
O δX (¬ϕ/¬ϕ) ∧ O δX (ϕ/ϕ).<br />
Neka X u odnosu na Y ima pravo zahtijevati status quo obzirom na ϕ, tada je Y dužan<br />
očuvati ϕ i spriječiti ϕ, a na koji će čin biti obvezan ovisi o konkretnoj situaciji.<br />
Daljnje istraživanje<br />
Čini se da Kangerova multimodalna logika pravnih odnosa pruža plodonosan okvir<br />
daljnjim istraživanjima. Ipak, određene nadopune, poput lokaliziranja odnosa<br />
obligacije XOY i razlikovanja tipova radnji potrebne su u daljnjem izgrađivanju teorije.<br />
19.9.2004<br />
15
16 Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava<br />
Bibliografija<br />
[1] Åqvist, Lennart (2000) Stig Kanger's Theory of Rights: Bearers and Counterparties,<br />
Sources-of-law and the Hansson Petaluma Example. U: G. Holmström-Hintikka,<br />
S. Lindström i R. Sliwinski (ured.), Collected Papers of Stig Kanger with Essays<br />
on his Life and Work, Vol. II, str. 173-183. Kluwer Academic Publishers<br />
[2] Azzoni, Giampaolo. (1999) Gli universali delle relazioni giuridiche. U: L. L. Vallauri.<br />
(ured.) Lógos dell’essere, lógos del diritto. str. 987-1009. Adriatica, Bari.<br />
[3] Herrestad, Henning i Krogh, Christen (1995) Deontic Logic Relativised to Bearers and<br />
Counterparties. U: J. Bing i O. Torvund (ured.) Anniversary Anthology in<br />
Computers and Law, str. 453-522. Complex-Tano<br />
[4] Hessong, Robert i Weeks, Thomas (1987) Introduction to Education. Macmillan<br />
Publishing Company, New York.<br />
[5] Hilpinen, Risto. (2000) Stig Kanger on Deontic Logic. U: G. Holmström-Hintikka, S.<br />
Lindström i R. Sliwinski (ured.), Collected Papers of Stig Kanger with Essays on<br />
his Life and Work, Vol. II, str. 131-149. Kluwer Academic Publishers<br />
[6] Hohfeld, Wesley Newcomb. (1913) Some Fundamental Legal Conceptions as Applied<br />
in Judicial Reasoning. I. Yale Law Journal 23: 16-59. Ponovo objavljeno u:<br />
Wesley Newcomb Hohfeld. (1923) Fundamental Legal Conceptions as Applied<br />
in Judicial Reasoning and Other Legal Essays. Priredio: Walter Wheeler Cook .<br />
str. 3-64. Yale University Press, New Haven.<br />
[7] G. Holmström-Hintikka, S. Lindström i R. Sliwinski (ured.). Collected Papers of Stig<br />
Kanger with Essays on his Life and Work, Vol. II<br />
[8] Kanger, Stig (2000) Law and Logic. U: G. Holmström-Hintikka, S. Lindström i R.<br />
Sliwinski (ured.). Collected Papers of Stig Kanger with Essays on his Life and<br />
Work, Vol. I, str. 146-169. Kluwer Academic Publishers. Izvorno objavljeno u:<br />
Theoria 38 (1972), 105-129.<br />
[9] Kanger, Stig (2000) Rights and Parlamentiarism. U: G. Holmström-Hintikka, S.<br />
Lindström i R. Sliwinski (ured.). Collected Papers of Stig Kanger with Essays on<br />
his Life and Work, Vol. I, str. 120-145. Kluwer Academic Publishers. Izvorno<br />
objavljeno u: Theoria 32 (1966), 85-115.<br />
[10] Lindahl, Lars (2000) Stig Kanger’s Theory of Rights. U: G. Holmström-Hintikka, S.<br />
Lindström i R. Sliwinski (ured.), Collected Papers of Stig Kanger with Essays on<br />
his Life and Work, Vol. II, str. 151-171. Kluwer Academic Publishers.
[11] Makinson, David (1986) On the Formal Representation of Rights Relations. Remarks<br />
on the Works of Stig Kanger and Lars Lindhal. Journal of Philosophical Logic<br />
15: 403-425.<br />
[12] Opća deklaracija o ljudskim pravima. [usvojena i proglašena na Općoj skupštini<br />
Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948. godine<br />
(rezolucija br. 217 /III)]<br />
[13] O’Reilly, Daniel T. (1999) Are There Any Fundamental Legal Conceptions? University<br />
of Toronto Law Journal 49: 271-279.<br />
[14] Segerberg, Krister. (1992) Getting Started: Beginnings in the Logic of Action. Studia<br />
Logica, 51: 347-378.<br />
[15] Sergot, Marek i Richards, Fiona (2000) On the Representation of Action and Agency in<br />
the Theory of Normative Positions. Proceedings of the. Fifth International<br />
Workshop on Deontic Logic in Computer Science (DEON'00)<br />
[16] Sieghart, Paul. (1986). The Lawful Rights of Mankind. Oxford University Press.<br />
[17] Vizard, Polly (2003) Freedom From Poverty as a Basic Human Right: Preliminary<br />
Classification Using Deontic Logic. [neobjavljeni rukopis]<br />
[18] Wright, Georg Henrik von (1999). Deontic logic – as I see it. U: Norms, Logics and<br />
Information Systems (P. McNamara i H. Prakken, ured.), str. 15-25. IOS Press<br />
[19] Vrban, Duško (2003). Država i pravo. Golden marketing, Zagreb.<br />
[20] Žarnić, Berislav. (2003). Imperative change and obligation to do. U: K. Segerberg i R.<br />
Sliwinski (ured.). Logic, Law, Morality: Thirteen Essays in Practical Philosophy<br />
in Honour of Lennart Åqvist. str. 79-95. Uppsala Philosophical Studies 51.<br />
Uppsala: Department of Philosophy .<br />
19.9.2004<br />
17