HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu
HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu
RAZDOBLJE SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE Završetkom Drugoga svjetskoga rata i dolaskom na vlast Komunističke partije, Hrvatska ulazi u novo razdoblje historijsko-geografskoga razvoja tijekom kojega će doživjeti preobrazbu u svakom pogledu. Tragovi različitih, međusobno povezanih i prožetih procesa, još uvijek su vidljivi u kulturnom pejzažu. Politička integracija oslobođenih područja s maticom Sklapanjem mirovnih sporazuma s poraženim susjednim državama nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, pojedine su federalne jedinice socijalističke jugoslavenske države doživjele teritorijske promjene. Upravo zahvaljujući pobjedi narodnooslobodilačkoga pokreta, Hrvatskoj su pripojena prethodno otuđena područja Istre, cresko-lošinjske otočne skupine, Zadra, Lastova i Palagruže s okolnim pučinskim otocima. Spor s Italijom zbog Trsta, najveće sjevernojadranske luke, prema kojoj je gravitirala glavnina peripanonske i panonske Hrvatske, privremeno je riješen stvaranjem Slobodnoga Teritorija Trsta (1947.-1954.) podijeljenoga na dvije zone (sjeverna zona A i južna B). Nakon što je Italiji pripojena zona A, a Jugoslaviji zona B (u kojoj je integralni dio bila i sjeverozapadna Istra, danas u hrvatskim granicama), Slobodni Teritorij Trsta prestao je postojati kao politička jedinica. Time je zajednička jugoslavenska država izgubila najvažniju luku. Neposredno po završetku Drugoga svjetskoga, rata dogovoreno je teritorijsko razgraničenje među svim federalnim jedinicama, čime Hrvatska ulazi u današnje (takozvane „AVNOJ-evske“) granice. Problem poslijeratne obnove Razvojni su preduvjeti po završetku rata bili vrlo slabi. Osim što je naslijedila državu na vrlo niskom stupnju razvoja, pred novom se vlašću pojavio i problem poslijeratne obnove u uvjetima velikih ratnih razaranja i demografskih gubitaka. Stoga je u prvoj fazi započelo provođenje politike obnove, industrijalizacije i elektrifikacije. Golemi je problem predstavljao nedostatak kapitala kojim su se trebali financirati veliki projekti, što je u znatnoj mjeri nadoknađeno dobrovoljnim radom, kao i opterećivanjem poljoprivrednika doprinosima za industrijalizaciju što je izazvalo znatno nezadovoljstvo u ruralnim područjima. Već se u prvim poslijeratnim godinama pojavio i problem nedostatka stručne radne snage, rasta birokracije i niske produktivnosti. 80
Trendovi demografskoga razvoja Demografska je obnova u poslijeratnom razdoblju bila popraćena brojnim promjenama u kretanju, strukturi i razmještaju stanovništva. Visoka je stopa populacijskoga rasta u prvoj fazi bila određena visokom stopom nataliteta u uvjetima sve izraženijega pada stope mortaliteta. Do usporavanja demografskoga rasta doći će 1970-ih godina, kada u Hrvatskoj završava proces demografske tranzicije. Ekonomska se struktura stanovništva također mijenja zbog ubrzanoga procesa deagrarizacije te apsorpcije viška poljoprivrednoga stanovništva u sekundarnom sektoru (ponajprije u industriji), a u kasnijoj fazi i u tercijarnom (uslužnom) sektoru. Te su promjene usko povezane s izraženim migracijama na relaciji selo – grad, koje su odredile iznimno dinamične procese deruralizacije (koja je u pojedinim fazama imala obilježja pravoga ruralnoga egzodusa) i urbanizacije. Oblikovanje nove urbane mreže U socijalističkom se razdoblju u Hrvatskoj, kao i u drugim tadašnjim jugoslavenskim federalnim jedinicama, oblikuje nova urbana mreža. U početku sporo mijenjanje naslijeđene urbane mreže ušlo je u fazu ubrzane preobrazbe s jačanjem industrijalizacije kao sredstva poticanja urbanoga razvoja. Pritom su najbrži rast zabilježili gradovi srednje veličine (20 000 – 50 000 stanovnika) te je oblikovana znatno uravnoteženija urbana mreža, kojoj je razvoj poticalo i federativno uređenje države. Najdinamičniji su razvoj ipak zabilježila novooblikovana četiri makroregionalna središta (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek). Iako su u makroregionalnim, pa i regionalnim središtima koncentrirane odgovarajuće funkcije, nužne za provedbu policentričnoga urbanoga razvoja, ipak je nastavljen proces prekomjernoga rasta Zagreba. Tijekom socijalističkoga razdoblja započeo je i proces litoralizacije koji je potaknuo nagli razvoj obalnih gradova. Iako je pripajanje Trsta susjednoj Italiji svojedobno izazvalo pravu političku krizu, činjenica je kako se taj događaj pozitivno odrazio na hrvatske lučke gradove, posebice one na sjevernom Jadranu. U tom okviru treba promatrati razvoj Rijeke kao glavnoga lučkoga središta cijele tadašnje jugoslavenske države, koja vrlo brzo postaje luka međunarodnoga značaja. Boljom prometnom valorizacijom posavskoga prometnoga koridora, kao dijela iznimno važnoga međunarodnoga koridora koji povezuje srednju Europu s jugozapadnom Azijom, te njegovim povezivanjem sa sjevernim Jadranom, riječka je luka dobila dodatni razvojni poticaj. U istom je razdoblju izgrađena luka Ploče kao najvažniji izlaz na more za gospodarski najrazvijeniji dio Bosne i Hercegovine. Razvoj lučkih funkcija pozitivno se odrazio i na gospodarski i populacijski razvoj Splita, a u manjoj mjeri i Šibenika i Zadra, dok je Dubrovnik u istom razdoblju izgubio lučku ulogu. 81
- Page 29 and 30: više pojačava. Tek će u kasnijoj
- Page 31 and 32: odredila starogrčku ekspanziju i p
- Page 33 and 34: upravljanja današnjim hrvatskim te
- Page 35 and 36: komunikacijskih pravaca. Ključnu j
- Page 37 and 38: području dalmatinske provincije ne
- Page 39 and 40: izbjeglica iz panonskih provincija
- Page 41 and 42: primorske romanske gradovi dolazili
- Page 43 and 44: ograničena na uže zaleđe u kojem
- Page 45 and 46: uduće kraljevske uloge). Uzroke pr
- Page 47 and 48: tom kraju pokazatelj je jačega gos
- Page 49 and 50: jugozapadnoj Aziji. Naime, za pomor
- Page 51 and 52: HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ SUSJED
- Page 53 and 54: klisure. Upravo se tu stvaraju prvi
- Page 55 and 56: RAZDOBLJE OSMANLIJSKE EKSPANZIJE Ra
- Page 57 and 58: 4. Vojna se snaga Osmanlijskoga Car
- Page 59 and 60: krajine te su napade nastavili kraj
- Page 61 and 62: unutrašnjosti, ponajprije zato št
- Page 63 and 64: predstavlja dodatnu poteškoću. Na
- Page 65 and 66: situacije dio seoskoga ratarskoga s
- Page 67 and 68: atarskih površina, pa čak i šuma
- Page 69 and 70: sjeveru te njihovim naseljavanjem u
- Page 71 and 72: (Fürst-Bjeliš, Zupanc, 2007b.). P
- Page 73 and 74: produžena prema Drnišu do Knina (
- Page 75 and 76: Ipak, razvoj pojedinih gradskih sre
- Page 77 and 78: lijevoj obali Rječine, željeznico
- Page 79: prevladava srpsko stanovništvo, a
- Page 83 and 84: iskazao u oblikovanju jednoga urban
- Page 85 and 86: trendovi najvidljiviji u područjim
- Page 87 and 88: LITERATURA Alexander, J., 1977: The
- Page 89 and 90: demografska pitanja Hrvatske (gl. u
Trendovi demografskoga razvoja<br />
Demografska je obnova u poslijeratnom razdoblju bila popraćena brojnim promjenama u<br />
kretanju, strukturi i razmještaju stanovništva. Visoka je stopa populacijskoga rasta u prvoj fazi<br />
bila određena visokom stopom nataliteta u uvjetima sve izraženijega pada stope mortaliteta.<br />
Do usporavanja demografskoga rasta doći će 1970-ih godina, kada u Hrvatskoj završava<br />
proces demografske tranzicije. Ekonomska se struktura stanovništva također mijenja zbog<br />
ubrzanoga procesa deagrarizacije te apsorpcije viška poljoprivrednoga stanovništva u<br />
sekundarnom sektoru (ponajprije u industriji), a u kasnijoj fazi i u tercijarnom (uslužnom)<br />
sektoru. Te su promjene usko povezane s izraženim migracijama na relaciji selo – grad, koje<br />
su odredile iznimno dinamične procese deruralizacije (koja je u pojedinim fazama imala<br />
obilježja pravoga ruralnoga egzodusa) i urbanizacije.<br />
Oblikovanje nove urbane mreže<br />
U socijalističkom se razdoblju u Hrvatskoj, kao i u drugim tadašnjim jugoslavenskim<br />
federalnim jedinicama, oblikuje nova urbana mreža. U početku sporo mijenjanje naslijeđene<br />
urbane mreže ušlo je u fazu ubrzane preobrazbe s jačanjem industrijalizacije kao sredstva<br />
poticanja urbanoga razvoja. Pritom su najbrži rast zabilježili gradovi srednje veličine (20 000<br />
– 50 000 stanovnika) te je oblikovana znatno uravnoteženija urbana mreža, kojoj je razvoj<br />
poticalo i federativno uređenje države. Najdinamičniji su razvoj ipak zabilježila<br />
novooblikovana četiri makroregionalna središta (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek). Iako su u<br />
makroregionalnim, pa i regionalnim središtima koncentrirane odgovarajuće funkcije, nužne za<br />
provedbu policentričnoga urbanoga razvoja, ipak je nastavljen proces prekomjernoga rasta<br />
Zagreba. Tijekom socijalističkoga razdoblja započeo je i proces litoralizacije koji je potaknuo<br />
nagli razvoj obalnih gradova. Iako je pripajanje Trsta susjednoj Italiji svojedobno izazvalo<br />
pravu političku krizu, činjenica je kako se taj događaj pozitivno odrazio na hrvatske lučke<br />
gradove, posebice one na sjevernom Jadranu. U tom okviru treba promatrati razvoj Rijeke kao<br />
glavnoga lučkoga središta cijele tadašnje jugoslavenske države, koja vrlo brzo postaje luka<br />
međunarodnoga značaja. Boljom prometnom valorizacijom posavskoga prometnoga koridora,<br />
kao dijela iznimno važnoga međunarodnoga koridora koji povezuje srednju Europu s<br />
jugozapadnom Azijom, te njegovim povezivanjem sa sjevernim Jadranom, riječka je luka<br />
dobila dodatni razvojni poticaj. U istom je razdoblju izgrađena luka Ploče kao najvažniji izlaz<br />
na more za gospodarski najrazvijeniji dio Bosne i Hercegovine. Razvoj lučkih funkcija<br />
pozitivno se odrazio i na gospodarski i populacijski razvoj Splita, a u manjoj mjeri i Šibenika i<br />
Zadra, dok je Dubrovnik u istom razdoblju izgubio lučku ulogu.<br />
81
Change language