HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu
HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu
RAZDOBLJE MONARHISTIČKE JUGOSLAVENSKE DRŽAVE Sa završetkom Prvoga svjetskoga rata u pojedinim se dijelovima europskoga kontinenta, ponajprije srednjem i jugoistočnom, iz temelja mijenjaju političke okolnosti. Sve su promjene imale svoju geografsku dimenziju te su ostavile duboki trag u historijskogeografskom razvoju Hrvatske. Integracijski i dezintegracijski politički procesi Politička je integracija na području jugoistočne Europe bila potaknuta raspadom Austro- -Ugarske (1918.) koji je omogućio političko ujedinjenje austro-ugarskih pokrajina većinskoga južnoslavenskoga stanovništva sa Srbijom i Crnom Gorom. Sama je integracija bila popraćena otkidanjem pojedinih rubnih dijelova hrvatskoga teritorija, ponajprije u zapadnom primorskom području. Tako su Istra i cresko-lošinjska otočna skupina pripojeni Italiji, kao i Slobodna riječka država, koja je nakon kratkoga postojanja (od 1921.-1924.) ukinuta agresivnom akcijom talijanskih fašista. Na taj je način novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca zatvoren pristup na sjeverni, prometno najvažniji dio Jadrana koji je raspolagao s najrazvijenijom lučkom infrastrukturom. Nadalje, pripajanjem prostorno malih pučinskih otoka (Lastovo, Palagruža i Sušac), Italija je ostvarila kontrolu plovidbe Jadranskim morem. Iako Italija nije uspjela ostvariti aneksiju Dalmacije, kao što je tražila Londonskim sporazumom (1915.), ipak je ustrajala na pripajanju Zadra, čime je on izdvojen od svoga zaleđa i čitavoga okolnoga prostora. Upravo se na tom primjeru aneksije glavnoga političkoga središta Dalmacije vidi kako je Rapallski sporazum (1920.) za talijansku vlast bio samo privremeni kompromis te kako je u skoroj budućnosti računala na preuzimanje cijele pokrajine. Za razliku od prepuštanja primorskih dijelova, u Panonskom je bazenu Kraljevina SHS ostvarila teritorijalne dobitke. Poražena je Mađarska prepustila znatan dio teritorija, od kojih su za Hrvatsku bitni Međimurje i južni dio Baranje. Tendencije razvoja prometnoga sustava Iako je novoosnovana država južnih Slavena raspolagala velikom obalnom fasadom, ona je ipak bila pretežno kontinentski usmjerena. Naime, naslijeđeni je prometni sustav, ponajprije željeznički, podupirao kontinentsko usmjerenje nove države prema srednjoj Europi, a tomu je pridonio i gubitak luka na sjevernom Jadranu (Rijeka i Trst) kojima je gravitirao najrazvijeniji dio Kraljevine SHS. Ulogu glavnoga lučkoga središta preuzeo je Sušak, malo lučko naselje na 76
lijevoj obali Rječine, željeznicom povezano sa Zagrebom, glavnim industrijskim središtem novoosnovane države. S druge strane, Split i Šibenik su u početku bili bez spoja na državnu željezničku mrežu koji je ostvaren tek 1925. povezivanjem Ogulina s Kninom. Zatim, vrlo skromni promet dubrovačke luke bio je posljedica ograničene operativne obale, nepovezanosti na mrežu normalnotračne željeznice, kao i udaljenosti Dubrovnika od gospodarskoga težišta u Panonskom bazenu. Tijekom 23 godine svoga postojanja, nova država nije mogla stvoriti uvjete za jači razvoj jadranskih luka, o čemu najbolje govori podatak kako je tijekom toga razdoblja čak 4/5 vanjskotrgovačkoga prometa obavljeno željeznicom i dunavskim riječnim putem, a svega 1/5 preko jadranskih luka (uglavnom sirovine kao što su drvo i boksit, te cement). Upravo je nesposobnost vlasti Kraljevine SHS u valorizaciji maritimnoga položaja dodatno pothranjivala talijanske imperijalističke ambicije. U sklopu kontinentske politike beogradskih vlasti izgrađena je dvokolosječna magistralna savska pruga koja se najvećim dijelom pružala na hrvatskom teritoriju, dok je popunjavanje mreže makadamskih cesta, kao i onih sa suvremenim kolnikom, imalo vrlo ograničen učinak zbog vrlo slabo razvijenoga motornoga prometa (Rogić, 1990.). Trendovi gospodarskoga razvoja Ekonomsko-geografska obilježja razvoja nove države pokazuju kako je bila riječ o izrazito agrarnoj zemlji u kojoj je 1939., neposredno pred samim raspadom, poljoprivreda tvorila čak 55 % BDP-a, dok je svega 15 % otpadalo na industriju. S obzirom na stupanj gospodarske razvijenosti, jugoslavenska je kraljevina, uz Albaniju, bila na samom začelju u Europi. Visoki je udjel poljoprivrednoga stanovništva bio izražen tijekom cijeloga perioda njezina postojanja, o čemu govore podatci o zanemarivo blagom procesu deagrarizacije: udjel poljoprivrednoga stanovništva smanjen je sa 78,8 % (1921.) preko 76,6 % (1931.) na 75,1 % (1939.). Tako je visoki udjel poljoprivrednoga stanovništva poticao agrarnu prenaseljenost koja je u međupopisnom razdoblju od 1921. do 1931. postala još veća. Stalan je porast stanovništva u ruralnim područjima bio uvjetovan visokom stopom nataliteta s tendencijom sporoga opadanja, dok je visoka stopa mortaliteta (s trendom slaboga pada) pokazatelj nerazvijenosti zdravstvenoga sustava i životnoga standarda u ruralnim krajevima. Porast broja seljačkih posjeda, do kojega je došlo u međupopisnom periodu od 1931. do 1941. pokazuje daljnje usitnjavanje poljoprivrednih posjeda na još sitnije parcele koje nisu osiguravale dovoljnu proizvodnju hrane ni za vlastite potrebe seljačkih obitelji. Čak 2/3 tadašnjih poljoprivrednih posjeda (67 %) imalo je manje od 5 ha površine, stoga na njima nije postojala mogućnost stvaranja tržišnih viškova, čemu je pridonosila i zaostala tehnologija (1920. čak 1/3 oruđa za 77
- Page 25 and 26: kulturi neiskorištenoga zemljišta
- Page 27 and 28: Metalno doba - razdoblje indoeurops
- Page 29 and 30: više pojačava. Tek će u kasnijoj
- Page 31 and 32: odredila starogrčku ekspanziju i p
- Page 33 and 34: upravljanja današnjim hrvatskim te
- Page 35 and 36: komunikacijskih pravaca. Ključnu j
- Page 37 and 38: području dalmatinske provincije ne
- Page 39 and 40: izbjeglica iz panonskih provincija
- Page 41 and 42: primorske romanske gradovi dolazili
- Page 43 and 44: ograničena na uže zaleđe u kojem
- Page 45 and 46: uduće kraljevske uloge). Uzroke pr
- Page 47 and 48: tom kraju pokazatelj je jačega gos
- Page 49 and 50: jugozapadnoj Aziji. Naime, za pomor
- Page 51 and 52: HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ SUSJED
- Page 53 and 54: klisure. Upravo se tu stvaraju prvi
- Page 55 and 56: RAZDOBLJE OSMANLIJSKE EKSPANZIJE Ra
- Page 57 and 58: 4. Vojna se snaga Osmanlijskoga Car
- Page 59 and 60: krajine te su napade nastavili kraj
- Page 61 and 62: unutrašnjosti, ponajprije zato št
- Page 63 and 64: predstavlja dodatnu poteškoću. Na
- Page 65 and 66: situacije dio seoskoga ratarskoga s
- Page 67 and 68: atarskih površina, pa čak i šuma
- Page 69 and 70: sjeveru te njihovim naseljavanjem u
- Page 71 and 72: (Fürst-Bjeliš, Zupanc, 2007b.). P
- Page 73 and 74: produžena prema Drnišu do Knina (
- Page 75: Ipak, razvoj pojedinih gradskih sre
- Page 79 and 80: prevladava srpsko stanovništvo, a
- Page 81 and 82: Trendovi demografskoga razvoja Demo
- Page 83 and 84: iskazao u oblikovanju jednoga urban
- Page 85 and 86: trendovi najvidljiviji u područjim
- Page 87 and 88: LITERATURA Alexander, J., 1977: The
- Page 89 and 90: demografska pitanja Hrvatske (gl. u
RAZDOBLJE MONARHISTIČKE JUGOSLAVENSKE DRŽAVE<br />
Sa završetkom Prvoga svjetskoga rata u pojedinim se dijelovima europskoga kontinenta,<br />
ponajprije srednjem i jugoistočnom, iz temelja mijenjaju političke okolnosti. Sve su promjene<br />
imale svoju geografsku dimenziju te su ostavile duboki trag u historijskogeografskom razvoju<br />
Hrvatske.<br />
Integracijski i dezintegracijski politički procesi<br />
Politička je integracija na području jugoistočne Europe bila potaknuta raspadom Austro-<br />
-Ugarske (1918.) koji je omogućio političko ujedinjenje austro-ugarskih pokrajina većinskoga<br />
južnoslavenskoga stanovništva sa Srbijom i Crnom Gorom. Sama je integracija bila<br />
popraćena otkidanjem pojedinih rubnih dijelova hrvatskoga teritorija, ponajprije u zapadnom<br />
primorskom području. Tako su Istra i cresko-lošinjska otočna skupina pripojeni Italiji, kao i<br />
Slobodna riječka država, koja je nakon kratkoga postojanja (od 1921.-1924.) ukinuta<br />
agresivnom akcijom talijanskih fašista. Na taj je način novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata<br />
i Slovenaca zatvoren pristup na sjeverni, prometno najvažniji dio Jadrana koji je raspolagao s<br />
najrazvijenijom lučkom infrastrukturom. Nadalje, pripajanjem prostorno malih pučinskih<br />
otoka (Lastovo, Palagruža i Sušac), Italija je ostvarila kontrolu plovidbe Jadranskim morem.<br />
Iako Italija nije uspjela ostvariti aneksiju Dalmacije, kao što je tražila Londonskim<br />
sporazumom (1915.), ipak je ustrajala na pripajanju Zadra, čime je on izdvojen od svoga<br />
zaleđa i čitavoga okolnoga prostora. Upravo se na tom primjeru aneksije glavnoga političkoga<br />
središta Dalmacije vidi kako je Rapallski sporazum (1920.) za talijansku vlast bio samo<br />
privremeni kompromis te kako je u skoroj budućnosti računala na preuzimanje cijele<br />
pokrajine. Za razliku od prepuštanja primorskih dijelova, u Panonskom je bazenu Kraljevina<br />
SHS ostvarila teritorijalne dobitke. Poražena je Mađarska prepustila znatan dio teritorija, od<br />
kojih su za Hrvatsku bitni Međimurje i južni dio Baranje.<br />
Tendencije razvoja prometnoga sustava<br />
Iako je novoosnovana država južnih Slavena raspolagala velikom obalnom fasadom, ona je<br />
ipak bila pretežno kontinentski usmjerena. Naime, naslijeđeni je prometni sustav, ponajprije<br />
željeznički, podupirao kontinentsko usmjerenje nove države prema srednjoj Europi, a tomu je<br />
pridonio i gubitak luka na sjevernom Jadranu (Rijeka i Trst) kojima je gravitirao najrazvijeniji<br />
dio Kraljevine SHS. Ulogu glavnoga lučkoga središta preuzeo je Sušak, malo lučko naselje na<br />
76
Change language