HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

produžena prema Drnišu do Knina (1888.), dok je Split dodatno povezan sa Sinjem (1903.).
Upravo je pruga Split-Sinj trebala biti prva dionica trase koja bi povezivala Split s Bugojnom,
odakle bi se pruga dalje račvala prema Sarajevu i Prijedoru. Međutim, to se nije ostvarilo,
kako zbog unutarnjopolitičkih odnosa između Beča i Budimpešte, tako i zbog izostanka
dogovora između Austro-Ugarske i Turskoga Carstva. Upravo zbog toga se izvoz robe iz
Bosne i Hercegovine prema splitskoj luci i dalje odvijao karavanskim prometom (Novak,
2005b.). S druge strane, Zadar, kao političko središte Dalmacije pod austrijskom upravom,
sve do raspada Monarhije ostao je bez spoja na željezničku mrežu.
Mađarska željeznička mreža
Mađarska se željeznička mreža temeljila na gradnji dvaju magistralnih pravaca prema
Hrvatskoj s ishodišnim položajem Budimpešte. Prvi je magistralni pravac povezivao
Budimpeštu s Rijekom preko Koprivnice i Zagreba, a njegovim je završetkom 1873.
izbjegnuta povoljnija trasa koja je vodila preko Vinodola u Senj i Bakar. Uzroke treba tražiti u
političkim činiteljima, koji su podržavali povezivanje Budimpešte i Rijeke (corpus
separatum), kao i ekonomskim - zbog eksploatacije šuma u Gorskom kotaru. Pritom su
mađarske vlasti provodile otkup austrijskih pruga koje su podignute kao ogranci Südbahna u
Hrvatskoj. Uporno je provođenje politike centralizacije u odlučivanju o gradnji željezničke
mreže bilo glavno sredstvo mađarske moći u slabljenju hrvatske političke snage i
gospodarskoga razvoja. Drugi je magistralni pravac vodio od Budimpešte prema
vojvođanskim središtima Somboru i Subotici, a 1875. je dalje produžen do Vinkovaca i
Slavonskoga Broda. Obje su željezničke mreže bile u službi provođenja velikomađarske
politike o čemu najbolje govori činjenica kako je željezničko povezivanje istočnih dijelova
Slavonije, Srijema i Baranje sa Zagrebom, kao glavnim hrvatskim političkim, gospodarskim i
kulturnim središtem, bilo realizirano preko Budimpešte (Rogić, 1990.).
Geografske posljedice oblikovanja dviju željezničkih mreža na hrvatskom tlu
Primjetno je kako su geografski učinci političkih prilika u Austro-Ugarskoj, obilježenih
izrazitim dualizmom, dobili svoj izraz u oblikovanju dviju željezničkih mreža na hrvatskom
teritoriju s fokusnim položajem Beča i Budimpešte. Obje su mreže u prvom redu bile u službi
političkih ciljeva, a ne gospodarskoga razvoja, što se posebice odrazilo na hrvatski teritorij.
Zapostavljen je za Hrvatsku najvažniji posavski pravac koji bi povezivao Panonsku nizinu sa
sjevernim Jadranom, dok Dalmacija uopće nije bila željeznički povezana s ostalim dijelovima
Monarhije. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine (1878.) počinje brza gradnja uskotračne
73