HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

(Fürst-Bjeliš, Zupanc, 2007b.). Posebne je napore mletačka uprava uložila u intenziviranje
ratarske proizvodnje na najkvalitetnijim kompleksima tla, ponajprije u zaleđu
sjevernodalmatinske obale gdje je posebnim uredbama propisan uzgoj pojedinih
poljoprivrednih kultura (lan, konoplja, povrće, uz obveznu sadnju maslina, murva, smokava,
bajama i lješnjaka te razvoj pčelarstva). Istovremeno je stočarstvo, posebice kozarstvo,
ograničeno na brdska područja. Stanovništvo je koncentrirano u raštrkanim seoskim naseljima
koja su se sastojala od mnogo patronimičkih zaselaka i okupljenim zemljišnim česticama.
Nepravilnost parcela posljedica je njihova krčevinskoga postanka u skladu s konfiguracijom
terena (Slukan Altić, 2003.). Pejzaž otvorenih polja uvjetovan je dominantnom polikulturnom
agrarnom proizvodnjom autarkičnoga tipa u socijalno zatvorenim seoskim sredinama. Takav
tip ratarstva nije pružao uvjete za dostatnu prehranu stanovništva niti značajniju tržišnu
orijentaciju pa je stoga kombiniran s transhumantnim stočarstvom. Degradacija
vegetacijskoga pokrova u brdskim područjima, kao rezultat prekomjernih ispaša, u uvjetima
osjetljive ekološke ravnoteže u mediteranskim područjima, obično je vodila prema uništenju
tla. S druge strane, ratarske su zone u nižim područjima bile izložene sezonskim poplavama i
zamočvarivanju. Upravo zbog toga Dalmatinska zagora nije bila zahvaćena pozitivnim
razvojnim promjenama kao oni dijelovi Hrvatske koji su bili pod habsburškom upravom
(Fürst-Bjeliš, D' Alessio, Diklić, 2003.).
Nove su gospodarske i političke okolnosti uvjetovale novu teritorijsku organizaciju i razvoj u
kojima je važnu ulogu imala nova urbana mreža. Najdinamičniji su razvoj doživjeli gradovi
smješteni na kombiniranom podunavsko-sjevernojadranskom prijevoznom sustavu, ponajprije
Trst koji je, kao glavna pomorska luka, bio čak tri puta veći od ostalih. Rijeka i Karlovac, kao
važna središta na tom prijevoznom sustavu, bili su gradovi reda veličine od oko 5 000 do 10
000 stanovnika, slično kao i pojedini urbani centri izvan njega, kao što su Zagreb, Osijek,
Zadar, Split i Dubrovnik. Sekundarna su središta, reda veličine do 5 000 stanovnika bile
sjevernojadranske luke Senj, Bakar i Kraljevica.
71