HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

stočarskoga tipa gospodarstva na ratarski tip u uvjetima stabilizirane naseljenosti i zemljišne
parcelizacije. Planska je kolonizacija bila praćena daljnjim razvojem izduženih seoskih
naselja ušorenoga tipa i okupljenoga zemljišnoga posjeda, smještenoga uz same nastambe. Taj
je tip ruralnog pejzaža bio preduvjet za razvoj napredne agrarne proizvodnje. Pravilni oblik i
raspored zemljišnih posjeda, kao i uniformni izgled kuća, rezultat su planske parcelizacije.
Tranformacija kulturnoga pejzaža posljedica je jačanja ratarske komponente koja preuzima
glavnu ulogu u ukupnoj gospodarskoj strukturi, zahvaljujući administrativnim potezima
habsburške vlasti (kao što su uredbe iz 1768. i 1769. o obveznom uzgoju krumpira i
kukuruza). Tim je potezima došlo do zamiranja stočarstva transhumantnoga tipa (Slukan
Altić, 2003.).
S druge strane, u novoosvojenim područjima Dalmacije mletačka je uprava počela provoditi
novu agrarnu politiku utemeljenu na isključivo državnim vlasništvom nad zemljištem. Na taj
su način na dalmatinskom teritoriju uvedena dva oprječna sustava vlasništva. Stari je sustav,
utemeljen na privatnom vlasništvu nad zemljištem, vrijedio na području tzv. stare stečevine
(Acquisto vecchio), kojemu je granica bila Linea Nani, definirana između osmanlijske i
mletačke države prije početka Bečkoga rata. Međutim, na novopripojenom teritoriju istočno
od spomenute granice stanovništvo nije moglo mijenjati, dijeliti ili prodavati zemljište koje je
korišteno u poljoprivredne svrhe jer je ono bilo u vlasništvu države. Na tom je prostoru
mletačka vlast dodjeljivala zemljište putem investitura i to prema broju članova
domaćinstava. Uslijed dugoga trajanja Bečkoga rata, koji je populacijski ispraznio
Dalmatinsku zagoru, poljoprivredno je zemljište uglavnom bilo zapušteno pa je politika
planskoga naseljavanja i razvoja naselja bila usko povezana s poljoprivrednom valorizacijom.
Ona je bila regulirana odgovarajućim propisima kojima je definirana agrarna politika u kojoj
je bio obvezan uzgoj žitarica i voćaka, ponajprije maslina i vinove loze, kao i obveznim
čuvanjem pristupnih putova i vodotoka u dobru stanju. Mletački katastarski izvori pokazuju
stalno povećanje broja stanovnika i populacijski razvoj naselja na tom području tijekom 18.
st., što upućuje na pozitivne rezultate politike naseljavanja. Oblikovan je izrazito ruralni
pejzaž obilježen malim nepravilnim patronimičkim selima i zaseocima podignutim uz male
raštrkane zemljišne posjede. U gospodarskoj je strukturi dominiralo autarkično ratarstvo,
temeljeno na polikulturnoj proizvodnji na iznimno malim posjedima prosječne veličine od
0,35-1 ha, u kombinaciji sa stočarstvom transhumantnoga tipa. Oblikovan je pejzaž otvorenih
polja i rascjepkanih zemljišnih posjeda, što je pokazatelj skromnih mogućnosti krške prirodne
sredine i ograničenosti obradivih zona. Velik značaj stočarstva s vremenom je doveo do
prekomjerne ispaše, što je uzrokovalo degradaciju biljnoga pokrova već početkom 18. st.
70