HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

situacije dio seoskoga ratarskoga stanovništva tražio je u islamizaciji s ciljem da zadrži
povoljniji socijalno-pravni status. Zbog potrebe za jačim razvojem ratarstva i širenjem
ratarskih površina započelo je smanjivanje površina pod pašnjacima, pa su stoga počele jače
(uglavnom prisilne) migracije vlaškoga stočarskoga stanovništva prema graničnim
područjima (serhati). S tim je usko povezano ograničavanje povlastica stočarskom vlaškom
stanovništvu, što je bilo uzrok njihova sve izraženijega nezadovoljstva. Društvenu je krizu
produbilo i slabljenje vjerske tolerancije i to zbog stalnoga ratovanja s kršćanskim (ponajprije
katoličkim) zemljama. Statusna, etnička i vjerska segregacija u gradovima nije dopustila
razvoj građanske klase koja je trebala biti nositelj gospodarskoga napretka i društvenih
reformi kao na Zapadu. Jačanje vjerskoga fanatizma u visokim vjerskim krugovima, koje
postaje sve izraženije od prve polovine 16. st., znatno je otežavalo, pa čak i posve
onemogućavalo, primjenu znanstvenih spoznaja i inovacija koje su dolazile iz kršćanske
Europe (Inalcik, 2002.). Uslijed lokalnih sukoba između feudalaca, koji su rezultirali
pljačkama seoskoga stanovništva, došlo je i do populacijskog pražnjenja pojedinih područja,
te samim tim i smanjenja broja domaćinstava koja su plaćala porez (harač) (Slukan Altić,
2006.). Zbog svega navedenoga, u 17. st. osmanlijski društveni, gospodarski i politički sustav
našao se u dubokoj krizi.
Unutarnja je degeneracija osmanlijskoga imperija bila popraćena istodobnim napretkom
kršćanske Europe u svim segmentima. Pritom se mogu izdvojiti ovi najvažniji:
1. Nagli je trgovački razvoj europskih zemalja bio posljedica otkrića novih trgovačkih
pomorskih putova, pa nije više bila potrebna posrednička uloga Osmanlijskoga
Carstva u trgovini s južnom, jugoistočnom i istočnom Azijom. Trgovina s
novootkrivenim dijelovima svijeta također je omogućila akumulaciju velikoga
bogatstva u atlantskim europskim državama.
2. Razvojem gradova u kršćanskoj je Europi oblikovano građanstvo kao nova društvena
klasa koja je bila nositelj brojnih gospodarskih inovaciji u proizvodnji (manufakture) i
financijskom poslovanju (banke, burze).
3. Introdukcija novih poljoprivrednih kultura iz Novoga svijeta, od kojih su najveći
komercijalni značaj imali krumpir, kukuruz i duhan, potaknula je novu poljoprivrednu
revoluciju. Ona je, uz poboljšanje prehrane europskoga stanovništva, dovela do
stvaranja tržišnih viškova te jačanja trgovine poljoprivrednim proizvodima.
4. Političke su promjene bile izražene u slamanju feudalne anarhije i stvaranju velikih
čvrsto ustrojenih država. Razvoj apsolutizma i parlamentarizma, kao suprotnih
65