HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

RAZDOBLJE OSMANLIJSKE EKSPANZIJE
Razdoblje kasnoga srednjega vijeka na hrvatskom je prostoru, baš kao i u ostalim dijelovima
europskoga kontinenta, obilježeno dezintegracijskim procesima u prostornom i društvenom
pogledu. Na području jugoistočne Europe kasni srednji vijek uglavnom se vremenski poklapa
s razdobljem ekspanzije osmanlijske države – nove političke, vojne i gospodarske sile koja će
se na vrhuncu svoga razvoja pružati na području triju kontinenata.
Kriza feudalizma na europskom tlu
Političko-gospodarske prilike u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, kao i u susjednim zemljama,
nisu se znatno razlikovale od onih u ostalim europskim državama. Krajem razvijenoga
srednjega vijeka nastaje kulminacija krize političkoga, društvenoga i gospodarskoga sustava.
Glavni uzrok treba tražiti u feudalnom partikularizmu, koji se u prostornom pogledu iskazivao
u obliku političke rascjepkanosti, a u društvenom pogledu u jačanju feudalne anarhije. Upravo
je feudalni partikularizam rezultirao čestim borbama za vlast uslijed kojih su povremeno
izbijali i građanski ratovi. Društvenu su krizu dodatno produbljivali vjerski motivirani
povremeni progoni židova i raznih „heretičkih“ kongregacija (kao što su patareni u Bosni).
Budući da su feudalci monopolizirali sve prihode koji su ostvarivani na njihovim posjedima,
feudalni se partikularizam negativno odrazio i na gospodarski sustav. Težeći uvećanju
prihoda, feudalci su sve više povećavali namete što je obično dovodilo do pobuna seljaka i
sukoba sa stanovnicima gradova. Nositelji otpora feudalnim oligarsima postat će upravo
gradovi kojima su trgovačku djelatnost ograničavali brojni nameti, takse i carine. U takvoj je
situaciji politički sustav u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji doživio raspad svih pokušaja jačanja
centralne vlasti i čvršće organizacije teritorija. Ipak, bilo je i suprotnih nastojanja u
učvršćivanju centralne vlasti, do kojih je došlo unutar dviju država koje su se pružale na
hrvatskom teritoriju. Prva je Mletačka Republika, u koju je bio integriran najveći dio
današnjega dalmatinskoga primorja s otocima, Istre te svi kvarnerski otoci. Razvoj tih
dijelova Hrvatske obilježen je slamanjem komunalne samouprave, izraženom centralizacijom
i uvođenjem čvrstoga hijerarhijskoga ustroja. Druga je Dubrovačka Republika koja nastavlja
svoj razvoj zahvaljujući trgovini sa zaleđem, kao i s pojedinim sredozemnim lukama. Potkraj
14. st. bit će završeno oblikovanje kontinuiranoga teritorija pripajanjem današnjega
Dubrovačkog primorja (Astarea), čime je Pelješac kopneno povezan sa središnjim dijelom
Republike. Do sredine 15. st., nakon pripajanja Konavala i prepuštanja otoka Korčule
55