HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

„Geografija“. Budući da je to djelo bilo prevedeno na latinski jezik, velik je utjecaj imalo i na
kasnije antičke geografe koji su dolazili iz staroga Rima, kao i one iz kasnijega
srednjovjekovnoga razdoblja (Vresk, 1997.). Specifičnost je antičkoga, pogotovo
starogrčkoga razdoblja, bilo povezivanje geografije s matematikom jer su antički geografi
ujedno nastojali doći do odgovora o dimenzijama Zemlje, a također su prvi put u povijesti
primijenili i stupanjsku mrežu.
Srednjovjekovno je razdoblje bilo obilježeno nazadovanjem na području geografske znanosti
koje je djelomice bilo posljedica općega gospodarskoga i kulturnoga nazadovanja na početku
srednjega vijeka. Mnoge su antičke spoznaje pale u zaborav, a geografska je misao u
kršćanskoj Europi bila pod velikim utjecajem crkvenoga dogmatizma. Iako će tijekom
razvijenoga srednjega vijeka, zahvaljujući jačem razvoju trgovine, ponovo početi zanimanje
za geografiju, ona ne će dati značajnijih imena na europskom prostoru. Glavnu su ulogu u
tadašnjoj geografiji preuzeli Arapi, kako zbog služenja antičkim izvorima (što im nisu
zabranjivale njihove vjerske zajednice, tako zbog gospodarskih, odnosno trgovačkih potreba
jer je arapska civilizacija bila ponajprije trgovačka. Stoga najveća geografska imena toga doba
dolaze iz arapskoga svijeta. Od njih se naročito ističe Ibn Khaldūn (1332.-1406.) koji se
posebice bavio analizom razvoja velikih državnih tvorevina te je imao važnu ulogu u razvoju
historijske geografije (Vresk, 1997.).
Doba Velikih geografskih otkrića (15.-18. st.) označuje preporod geografije. Tomu su
pridonijeli novi pogledi na život koje je postavilo renesansno doba, obilježeno oslobađanjem
čovjeka od crkvenoga dogmatizma, te dinamičan gospodarski razvoj utemeljen na pomorskoj
trgovini. Težište se geografije vraća na europski kontinent na kojem se prevode antička
geografska djela i s kojega kreću brojne pomorske ekspedicije u druge dijelove svijeta.
Upravo zahvaljujući tim pomorskim putovanjima, od kojih je najveći značaj svakako imalo
Kolumbovo otkriće američkoga kontinenta (1492.), popunjavaju se znanja o karti svijeta.
Tadašnja se geografija usko povezuje s kartografijom i to zbog potrebe za izradom velikoga
broja različitih geografskih karata potrebnih pomorcima u trgovačkim i istraživačkim
poslovima. Tijekom toga razdoblja, primjenom kartografskih projekcija, izrađuju se prve
precizne geografske karte (posebice portulani – pomorske karte s podatcima o lukama,
morskim strujama i morskim mijenama), atlasi i globusi. Dodatni je poticaj toj djelatnosti dala
i primjena tiska. Od velikih imena toga doba posebno se ističu Sebastian Münster (1488.-
1552.), autor djela Cosmographia universalis u šest tomova i Gerardus Merkator (1512.-
1594.), autor brojnih karata i kartografske projekcije koja je nazvana njegovim imenom.
Primat su u tom dobu preuzeli njemački geografi. Samo 18. st. označava kraj toga
5