HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

ograničena na uže zaleđe u kojem se oblikuje hrvatska državna jezgra. Upravo se u
primorskom dijelu hrvatske države ostvarivao geografski dodir između ostataka romanskoga
svijeta i slavenske ratničko-stočarske, rodovske-plemenske organizacije. Primorski su gradovi
imali i ključni značaj za širenje europskih kulturnih i vjerskih utjecaja, koji su svoj najviši
izraz dobili u prihvaćanju kršćanstva (Rogić, 1990.).
Doseljavanje Slavena na područje bivše rimske provincije Dalmacije popraćeno je i s
potiskivanjem neslavenskih (više ili manje romaniziranih) ilirskih starosjeditelja dublje u
unutrašnjost. Snaga i borbeni duh ilirskih plemena uglavnom je slomljen tijekom pet stoljeća
rimske uprave. Zbog rimske politike razbijanja unutarnje strukture ilirskoga društva,
vladajućim posjedničkim obiteljima nuđeno je zadržavanje posjeda i uklapanje u rimsku
organizaciju pod uvjetom da priznaju rimsku državnu vlast. Ostatci ilirskoga društva, koji su
nastavili pružati otpor, bili su potiskivani u nepristupačne krajeve slabih uvjeta za jači razvoj
stočarstva, pa oni stoga nisu imali snage suprotstaviti se slavenskoj penetraciji i organizaciji
prvih slavenskih država. Za te se društvene slojeve u ranom srednjem vijeku počinje koristiti
pojam Vlaha, a njihov se etnički identitet povezuje sa zaostalim ekonomskim (stočarskim)
društvenim ustrojem. Već tijekom ranoga srednjega vijeka započet će djelomična
slavenizacija Vlaha koju je poticalo pokrštavanje i razvoj političke vlasti slavenskih vladara.
Dokumenti koji su sačuvani iz toga razdoblja, kao i razvijenoga srednjega vijeka, pokazuju
kako sam proces slavenizacije nije završen tijekom ranoga srednjega vijeka (Rogić, 1976.).
43