HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

primorske romanske gradovi dolazili iz južnoga dijela Apeninskoga poluotoka. Usto, trgovinu
Hrvata s primorskim romanskim gradovima poticali su i slaba produktivnost i potreba za
hranom. Upravo u tome treba tražiti i razlog zbog kojega su antički primorski gradovi uspjeli
zadržati razvojni kontinuitet za razliku od velikih panonskih centara koji nakon propasti nisu
bili obnovljeni. Primorski su gradovi tijekom cijeloga razdoblja slavenske kolonizacije
zadržali pomorske trgovačke veze s gradovima na Apeninskom poluotoku, preko kojih su
održavali veze s drugim dijelovima Sredozemlja (Rogić, 1982.).
U ranosrednjovjekovnom se razdoblju oblikuju i prve granice hrvatske države. Na
sjeverozapadu je ona išla podnožjem Učke u močvarnoj zoni Raše i Boljunšćice. Upravo je u
tom području, sve do Rječine, oblikovana granična zona Krajine koja je izgubljena u 11. st.,
kada je pod nazivom Meranija uključena u Istru pod germanskom upravom. Na jugoistoku je
granična zona bilo područje Poljica, gdje je granica prema susjednoj Paganiji povučena
donjim tokom Cetine. Razgraničenje na sjeveru prema Slovinju (Slavoniji) veže se uz
geografski pojam Gvozda. Riječ je o nazivu koji srednjovjekovni izvori spominju kao klasični
pojam razgraničenja prema Slavoniji, a koji do danas nije sa sigurnošću razjašnjen. Jedno
tumačenje polazi od toga da je riječ o prirodnoj granici između dinarskoga gorskoga i
peripanonskoga prostora, koja je povučena planinskim sustavom Kapela-Plješevica-Grmeč-
Srnetica-Vitorog. Druga pretpostavka stavlja područje Gvozda u gorski pojas srednji Kordun-
Banija-donje Pounje-Posavina. Prirodna obilježja tih dvaju navedenih područja (reljef,
pošumljenost, nalazišta željezne rude) potvrđuju povezanost toga toponima s njima (Rogić,
1990.). Razgraničenje na Gvozdu imalo je dvojak značaj:
1. Transhumantna je povezanost proizlazila iz sekundarnoga smjera sezonskih kretanja
stočara iz dinarskoga gorskoga prostora (topli dio godine) prema peripanonskomu
području (hladni dio godine).
2. Zadržavanje svijesti o antičkom kontinuitetu zato što je tijekom rimskoga imperija
razgraničenje između dalmatinske i panonske provincije bilo povučeno upravo
područjem srednjega Korduna – donjom Glinom (Banija) prema donjemu Posanju.
Područje sjeverno od Gvozda, pod nazivom Slovinje (Slavonija) u najvećem je dijelu ranoga
srednjega vijeka bilo je politički neorganizirano, o čemu govori i nepostojanje osnovnih
teritorijalnih jedinica (župa), kao i crkvenih središta. Posve je logično da su zbog bolje
prirodne osnove migracije iz Hrvatske prema Slavoniji bile izražene tijekom ranoga srednjega
vijeka. Usto, hrvatska je država, nakon prihvaćanja kršćanstva i dolaska pod franačko
vrhovništvo, bila zadužena i za širenje kršćanstva u susjedna područja. Upravo osnivanje
Zagrebačke biskupije na područja Slovinja govori u prilog toj postavci, a taj se događaj može
41