HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

HISTORIJSKA GEOGRAFIJA – POJAM, MJESTO, METODE
Historijska se geografija unutar geografske znanosti počela oblikovati u prvoj polovini 20. st.,
iako se prvi radovi historijskogeografske naravi bilježe u prethodnom stoljeću, pa čak i
tijekom antike i srednjega vijeka. Međutim, suvremena historijska geografija, utemeljena na
modernim metodološkim pristupima, nagli je zamah dobila u drugoj polovini 20. st., a
posebno zanimanje geografa i povjesničara za tu geografsku disciplinu opaža se na prijelazu
iz 20. u 21. st.
Povijesni razvoj geografije
Geografiju definiramo kao znanost o rasprostranjenosti i međusobnom odnosu prirodnih i
društvenih elemenata i pojava na Zemljinoj površini. Iako je u prošlosti obično svrstavana u
podskupinu prirodnih znanosti, ona zapravo ima dodirnu ulogu između prirodnih i društvenih
znanosti. Zato se u novije vrijeme kategorizira kao interdisciplinarna znanost. Po
epistemološkim i ontološkim obilježjima geografija je pretežno empirijsko-analitička znanost.
Riječ je o jednoj od najstarijih znanstvenih disciplina koja je nastala u okrilju prvih starih
civilizacija. Sam je pojam skovan u 3. st. pr. Kr. u staroj Grčkoj od pojmova geo (Zemlja) i
grafein (pisati). Povijesni izvori govore kako je prva osoba koja je sebe nazvala „geografom“
bio matematičar Eratosten (276. pr. Kr. – 194. pr. Kr.). Iz samoga se naziva vidi kako je
ključno pitanje kojim se bavila prvotna geografija bilo: GDJE, odnosno GDJE SE ŠTO
NALAZI NA POVRŠINI ZEMLJE. Iz samoga naziva, kao i pitanja na koja je nastojala dati
odgovor, vidljivo je praktično značenje koje je geografija imala u starogrčkom društvu.
Naime, u to je doba najveći dio Zemljine površine starim Grcima bio nepoznat pa je
geografija imala ulogu i zadatak upoznavanja Grka s drugim dijelovima svijeta, ponajprije
Sredozemlja. Budući da je trgovina, u prvom redu pomorska, bila ključna za opstanak
starogrčke civilizacije, geografija je imala veliko praktično značenje. Uz gospodarske , na
razvoj su geografije također utjecali kulturni i politički faktori, kao što su težnja za
upoznavanjem drugih naroda i državnih organizacija. Već se u to doba uspostavljaju prve
veze između geografije i povijesti, a ključnu je ulogu u tome imao Herodot (485. pr. Kr. –
425. pr. Kr.) koji se često naziva ocem geografije i historije. U okviru stare Grčke najvažnije
je razdoblje razvoja geografije bilo na prijelazu iz stare u novu eru, od 250. do 200. pr. Kr., a
sam kraj toga razdoblja obilježava Ptolemejev (oko 90. – 161.) rad, koji je sva dotadašnja
znanja o površini Zemlje prikupio i objavio u djelu od osam tomova pod nazivom
4