HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu
HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu
RANI SREDNJI VIJEK Prijelaz iz antike u srednji vijek označuje korjenite promjene hrvatskoga prostora u svakom pogledu, koje su se odrazile na sve društvene segmente – od političkih, preko gospodarskih sve do kulturnih. Gotovo nepremostive razlike, koje su postojale između rimske civilizacije i novopridošlih naroda, uvjetovale su prestanak kontinuiteta glede uređenja prostora i oblikovanja kulturnoga pejzaža. Tijekom cijeloga ranoga srednjega vijeka, Hrvatska, baš kao ni druge novoosnovane europske države, ne će dosegnuti stupanj razvoja Rimskoga Carstva. Propadanje rimskoga kulturnoga pejzaža Raspad antičkoga društva glavni je razlog zbog kojega je došlo do propadanja osnovnih elemenata rimskoga kulturnoga pejzaža. Unutarnja kriza rimskoga društva bila je izrazita i produbljivana tijekom posljednjih stoljeća antike, a manifestirala se u unutarnjoj degeneraciji društveno-gospodarskoga sustava. Pokušaji njegova spašavanja uvođenjem sustava kolonata, porezne reforme, priznavanjem jednakopravnosti kršćanske crkve, reformom administracije i vojske te sustava uprave, nisu dali ploda. Završni će udarac teško bolesnomu rimskomu društvu zadati vojne invazije, posebice hunska iz 5. st. te epidemije kuge (ponajprije ona iz 542.). Ta su dva događaja najviše pogodila panonsko područje, u kojem su gotovo svi elementi kulturnoga pejzaža (uključujući i same gradove) izbrisani tijekom tih kataklizmičnih događaja. Glavna je posljedica toga bilo naglašeno populacijsko nazadovanje koje je vidljivo u nestanku gradova, najvažnijega elementa rimskoga društva. Srednja se gustoća naseljenosti mogla kretati do 5 st/km 2 , što upućuje na to da je demografsko nazadovanje dovelo do povratka na naseljenost iz prapovijesnoga vremena. Jedan od pokušaja rješavanja krize i zaustavljanja općega nazadovanja, pogotovo na demografskom i gospodarskom planu, bio je dopuštanje mirne kolonizacije i planskoga naseljavanja “barbarskih” u onim dijelovima rimskoga imperija koji su bili najteže pogođeni krizom. Na taj je način ujedno trebao biti riješen problem nedostatka radne snage i stanovništva sposobnoga za vojnu službu. Takva politika, provođena od 4. do 7. st., najviše u panonskom dijelu današnje Hrvatske, nije ostavila relevantnih tragova u pejzažu (Rogić, 1990.). S druge strane, najveći je dio provincije Dalmacije bio pošteđen provala „barbarskih“ naroda, što je omogućilo kontinuitet u oblikovanju kulturnoga pejzaža. Zbog mostne uloge dalmatinske provincije u povezivanju Istočnoga Rimskoga Carstva s Apeninskim poluotokom, u njoj je bila organizirana jaka obrana, što je nadalje osiguralo uvjete za održavanje razvojnoga kontinuiteta. Doseljavanje 38
izbjeglica iz panonskih provincija u Dalmaciju, te sve izraženije migracije stanovništva prema otocima i utvrđenim obalnim gradovima, povezani su s jačanjem fortifikacijskih sustava dalmatinskih gradova. Upravo je sve izraženiji osjećaj nesigurnosti uvjetovao još snažniji razvoj ratarstva u neposrednom zaleđu glavnih obalnih urbanih središta (Salona, Narona, Jadera, Epidaur), koja su, uz trgovačku i lučku, imala i važnu proizvodnu ulogu zbog razvoja radionica tekstila (Posavec, 2007). Završni je udarac politici stabilizacije nanio proboj obnovljenoga bizantskoga limesa na Dunavu i time je došlo do prodora avarsko-slavenskoga plemenskog saveza, a slavenski je etnički element preplavio područje rimskih provincija na istočnoj obali Jadrana. Slavenska se kolonizacija, prema najstarijim bizantskim izvorima, u početku odvijala u obliku pacifističke kolonizatorske penetracije. Uslijedio je avarsko-slavenski osvajački pohod koji je još više proširio kolonizatorsko naseljavanje rimskih provincija. Budući da Slaveni, kao ni ostali novopridošli narodi, nisu poznavali napredne oblike obrade zemlje niti su imali urbanu civilizaciju, njihov dolazak ujedno označava povratak na dominantno ruralnu ekonomiju primitivne poljoprivrede. O pretežno poljoprivrednom karakteru Slavena govori i slavenska poljoprivredna terminologija u albanskom, rumunjskom, dijelom i u grčkom jeziku. Upravo zbog nepoznavanja suvremenih poljoprivrednih tehnika Slaveni su se oslanjali na nomadski način ratarenja i stočarenja i zbog toga su imali potrebu za stalnim pronalaženjem novih poljoprivrednih površina. S druge strane, avarskim je osvajačima bio potreban veliki broj podložnih poljoprivrednika koji su tijekom ratnih operacija preuzimali ulogu pješaštva. Sklapanjem avarsko-slavenskoga saveza pojavila se ključna diferencijacija na stočarsko- -plemenski konjanički element i podložne ratarsko-pješačke mase. Dominanacija i premoć prvoga elementa rezultirala je pojavom rodovske aristokracije koja će imati svoj prostorni odraz u obliku povezivanje teritorija pod njihovom nadzorom. Složena i dugotrajna teritorijalizacija rodovskoga društvenoga uređenja na hrvatskom će prostoru svoj konačni oblik poprimiti u prvim župama koje su nazivane po sjedištima župana. Činjenica da pojam župa vuče korijen od pojma župan, a ne obrnuto, pokazuje presudnu ulogu rodovske aristokracije u prvim oblicima slavenske društvene organizacije (Rogić, 1990). Postanak političke jezgre hrvatske države Početkom ranoga srednjega vijeka započinje oblikovanje političke jezgre prve hrvatske države. Oskudni povijesni zapisi koje su za sobom ostavili bizantski kroničari temeljeni su na izvorima iz primorskih gradova na istočnojadranskoj obali. Njihov je nedostatak u tome što su sastavljeni s određenom vremenskom distancijom (ponekad od čak tri stoljeća), a kako su 39
- Page 1 and 2: HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE Nik
- Page 3 and 4: SADRŽAJ HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRV
- Page 5 and 6: „Geografija“. Budući da je to
- Page 7 and 8: Dihotomije u geografiji Dihotomija
- Page 9 and 10: Naime, krajem 1970-ih godina, osnut
- Page 11 and 12: 9. Analiza zračnih snimaka razvila
- Page 13 and 14: glavnu ulogu imaju politička i crk
- Page 15 and 16: kontinent: slavenske, romanske i ug
- Page 17 and 18: Savom, Krkom, Postojnskim vratima i
- Page 19 and 20: područjima polja u kršu. Riječ j
- Page 21 and 22: PRAPOVIJEST Tijekom prapovijesnoga
- Page 23 and 24: počinje širiti šumska vegetacija
- Page 25 and 26: kulturi neiskorištenoga zemljišta
- Page 27 and 28: Metalno doba - razdoblje indoeurops
- Page 29 and 30: više pojačava. Tek će u kasnijoj
- Page 31 and 32: odredila starogrčku ekspanziju i p
- Page 33 and 34: upravljanja današnjim hrvatskim te
- Page 35 and 36: komunikacijskih pravaca. Ključnu j
- Page 37: području dalmatinske provincije ne
- Page 41 and 42: primorske romanske gradovi dolazili
- Page 43 and 44: ograničena na uže zaleđe u kojem
- Page 45 and 46: uduće kraljevske uloge). Uzroke pr
- Page 47 and 48: tom kraju pokazatelj je jačega gos
- Page 49 and 50: jugozapadnoj Aziji. Naime, za pomor
- Page 51 and 52: HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ SUSJED
- Page 53 and 54: klisure. Upravo se tu stvaraju prvi
- Page 55 and 56: RAZDOBLJE OSMANLIJSKE EKSPANZIJE Ra
- Page 57 and 58: 4. Vojna se snaga Osmanlijskoga Car
- Page 59 and 60: krajine te su napade nastavili kraj
- Page 61 and 62: unutrašnjosti, ponajprije zato št
- Page 63 and 64: predstavlja dodatnu poteškoću. Na
- Page 65 and 66: situacije dio seoskoga ratarskoga s
- Page 67 and 68: atarskih površina, pa čak i šuma
- Page 69 and 70: sjeveru te njihovim naseljavanjem u
- Page 71 and 72: (Fürst-Bjeliš, Zupanc, 2007b.). P
- Page 73 and 74: produžena prema Drnišu do Knina (
- Page 75 and 76: Ipak, razvoj pojedinih gradskih sre
- Page 77 and 78: lijevoj obali Rječine, željeznico
- Page 79 and 80: prevladava srpsko stanovništvo, a
- Page 81 and 82: Trendovi demografskoga razvoja Demo
- Page 83 and 84: iskazao u oblikovanju jednoga urban
- Page 85 and 86: trendovi najvidljiviji u područjim
- Page 87 and 88: LITERATURA Alexander, J., 1977: The
izbjeglica iz panonskih provincija u Dalmaciju, te sve izraženije migracije stanovništva prema<br />
otocima i utvrđenim obalnim gradovima, povezani su s jačanjem fortifikacijskih sustava<br />
dalmatinskih gradova. Upravo je sve izraženiji osjećaj nesigurnosti uvjetovao još snažniji<br />
razvoj ratarstva u neposrednom zaleđu glavnih obalnih urbanih središta (Salona, Narona,<br />
Jadera, Epidaur), koja su, uz trgovačku i lučku, imala i važnu proizvodnu ulogu zbog razvoja<br />
radionica tekstila (Posavec, 2007). Završni je udarac politici stabilizacije nanio proboj<br />
obnovljenoga bizantskoga limesa na Dunavu i time je došlo do prodora avarsko-slavenskoga<br />
plemenskog saveza, a slavenski je etnički element preplavio područje rimskih provincija na<br />
istočnoj obali Jadrana.<br />
Slavenska se kolonizacija, prema najstarijim bizantskim izvorima, u početku odvijala u obliku<br />
pacifističke kolonizatorske penetracije. Uslijedio je avarsko-slavenski osvajački pohod koji je<br />
još više proširio kolonizatorsko naseljavanje rimskih provincija. Budući da Slaveni, kao ni<br />
ostali novopridošli narodi, nisu poznavali napredne oblike obrade zemlje niti su imali urbanu<br />
civilizaciju, njihov dolazak ujedno označava povratak na dominantno ruralnu ekonomiju<br />
primitivne poljoprivrede. O pretežno poljoprivrednom karakteru Slavena govori i slavenska<br />
poljoprivredna terminologija u albanskom, rumunjskom, dijelom i u grčkom jeziku. Upravo<br />
zbog nepoznavanja suvremenih poljoprivrednih tehnika Slaveni su se oslanjali na nomadski<br />
način ratarenja i stočarenja i zbog toga su imali potrebu za stalnim pronalaženjem novih<br />
poljoprivrednih površina. S druge strane, avarskim je osvajačima bio potreban veliki broj<br />
podložnih poljoprivrednika koji su tijekom ratnih operacija preuzimali ulogu pješaštva.<br />
Sklapanjem avarsko-slavenskoga saveza pojavila se ključna diferencijacija na stočarsko-<br />
-plemenski konjanički element i podložne ratarsko-pješačke mase. Dominanacija i premoć<br />
prvoga elementa rezultirala je pojavom rodovske aristokracije koja će imati svoj prostorni<br />
odraz u obliku povezivanje teritorija pod njihovom nadzorom. Složena i dugotrajna<br />
teritorijalizacija rodovskoga društvenoga uređenja na hrvatskom će prostoru svoj konačni<br />
oblik poprimiti u prvim župama koje su nazivane po sjedištima župana. Činjenica da pojam<br />
župa vuče korijen od pojma župan, a ne obrnuto, pokazuje presudnu ulogu rodovske<br />
aristokracije u prvim oblicima slavenske društvene organizacije (Rogić, 1990).<br />
Postanak političke jezgre hrvatske države<br />
Početkom ranoga srednjega vijeka započinje oblikovanje političke jezgre prve hrvatske<br />
države. Oskudni povijesni zapisi koje su za sobom ostavili bizantski kroničari temeljeni su na<br />
izvorima iz primorskih gradova na istočnojadranskoj obali. Njihov je nedostatak u tome što su<br />
sastavljeni s određenom vremenskom distancijom (ponekad od čak tri stoljeća), a kako su<br />
39
Change language