HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

koridor na kojem je, u neposrednoj blizini limesa na Dunavu, podignuta Mursa (današnji
Osijek). Podjelom s početka 2. st. Pannonia je razdijeljena na dvije manje provincije koje su
se poklapale s velikim prirodnim cjelinama: Pannonia Superior je obuhvaćala peripanonski
dio današnjega hrvatskoga teritorija, a Pannonia Inferior pravi panonski prostor (današnja
istočna Slavonija, Baranja i Srijem). Krajem 3. st. te će dvije provincije biti dodatno
podijeljene na četiri. Prva od njih je Pannonia Savia koja je obuhvaćala cijeli peripanonski
hrvatski prostor do Drave na sjeveru. Upravno je središte bila Siscia, ujedno glavno središte
peripanonskoga prostora. Sama činjenica da je za podizanje toga grada na poplavnom
zamočvarenom području ušća Kupe u Savu bilo potrebno poduzeti složene hidrotehničke
regulacije pokazuje kolika je važnost pridavana valorizaciji te strateške točke. Siscia je
preuzela ulogu najvažnijega prometnoga čvorišta na savskom koridoru koje je ujedno
održavalo vezu s rudama bogatim područjem donjeg Posanja (Rogić, 1990.). Prostor današnje
Podravine i Međimurja pripojen je provinciji pod nazivom Pannonia Prima u kojoj je ulogu
glavnoga središta imao Poetovio (današnji Ptuj u susjednoj Sloveniji). Pravi je panonski
prostor obuhvaćala provincija Pannonia Secunda kojoj je glavno središte bio Sirmium. Taj je
urbani centar, zbog smještaja na savskom koridoru i blizini dunavskoga limesa, doživio
dinamičan razvoj. Za to je također zaslužna i vrlo jaka agrarna baza koja mu je davala veliku
gospodarsku važnost, kao i cestovna veza s dalmatinskim lukama (Salona). Sekundarna su
središta te provincije bili Cibalae, glavno prometno čvorište u provinciji koje je povezivalo
savski i dravski koridor s Dunavom, te Mursa koja je imala najveći strateški značaj zbog
blizine ušća Drave u Dunav. Četvrta je provincija bila Pannonia Valeria u koju je bila
uključena današnja Baranja, a glavno je središte bio Sopianae, današnji mađarski Pečuh
(Pécs). S druge strane, primorski i gorski su dijelovi današnje Hrvatske bili organizirani
unutar dviju administrativnih cjelina. Istarski je poluotok, sve do istočne granice na Ćićariji,
Učki i Raši, još na prijelazu iz stare u novu eru pripao Desetoj regiji italskoga dijela Carstva.
Glavna su upravna središta toga dijela rimskoga imperija bili Aquileia (današnja Akvileja) i
Tergeste (Trst), dok su se na hrvatskom prostoru razvojem isticali Pola (današnja Pula) i
Parentium (Poreč) koji su bili ishodišta romanizacije starosjediteljskih Ilira (Histri). Prostorno
je najveća primorska provincija bila Dalmatia koja je objedinjavala jadransku fasadu s
dinarskim planinskim prostorom u zaleđu. Riječ je o provinciji koja je zadržala svoje izvorne
granice, iako je nakratko, od kraja 2. do kraja 3. st., područje sjeverno od Krke sa širokim
zaleđem bilo izdvojeno u provinciju pod nazivom Liburnia. Te su granice bile odraz
političkih potreba za pokoravanjem i nadzorom Ilira, protiv kojih su Rimljani često
poduzimali vojne pohode. O tome svjedoči stacioniranost dviju legija rimske vojske na
36