HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

parcelizacije na Hvaru (u blizini Staroga Grada) i Visu (u okolici grada Visa). Sama su
gradska naselja zauzimala vrlo malo površinu, a arheološka istraživanja pokazuju kako je Issa
bila prostorno najveća (8,5 ha) te je raspolagala s najvećim agerom (najmanje 450 ha). S
druge strane, obalna su naselja bila prostorno vrlo skučena te su zauzimala znatno manju
površinu, o čemu najbolje svjedoči primjer Tragouriona koji se pružao na svega tri hektara
(Matijašić, 2009.).
Starorimsko razdoblje
Starogrčka je civilizacija imala pionirsku ulogu u oblikovanju prvih naprednijih i trajnijih
oblika kulturnoga pejzaža na hrvatskom prostoru. Zbog znatnih razlika u stupnju razvoja
između starosjediteljske ilirske organizacije i grčkih doseljenika, ilirska plemena nisu u
potpunosti mogla implementirati sve inovacije koje su pristigle na njihov životni prostor.
Upravo će u segmentu inovacija uspjeh zabilježiti stari Rimljani, čija će uprava imati znatno
veći značaj te će u pejzažu ostaviti tragove od kojih su mnogi ostali vidljivi sve do današnjih
dana.
Značaj starorimskoga razdoblja je višestruk, a na prvom je mjestu potrebno istaknuti kako je
tijekom njega prvi put cijeli današnji hrvatski teritorij bio inkorporiran u jedinstvenu i čvrsto
organiziranu političku cjelinu. Za razliku od starih Grka, koji na istočnu obalu Jadranskoga
mora dolaze ponajprije kao doseljenici koji se bave trgovinom, pomorstvom i poljoprivredom,
stari Rimljani dolaze u sklopu izvrsno ustrojene i u svakom pogledu nadmoćne državne
organizacije. Još jedna od bitnih razlika u tome je što stari Rimljani na današnji hrvatski
prostor dolaze s jasnim ciljevima: vojno slamanje i pokoravanje ilirskih plemena,
iskorištavanje gospodarskih resursa i naseljavanje rimskih građana. Na taj je način područje
na istočnoj obali Jadranskoga mora trebalo biti inkorporirano u granice i društveno-politički
sustav najvećega i najmoćnijega imperija na Sredozemlju. Radi ostvarivanja tih ciljeva stari
su Rimljani težili što boljem ustrojavanju osvojenoga prostora, pa je stoga bilo potrebno
introducirati određene elemente prostornoga uređenja od kojih su tri najvažnija:
1. Organizacija urbane mreže
2. Izgradnja prometnoga sustava
3. Upravno-teritorijska organizacija prostora
Navedena su tri elementa uzročno povezana pa ih je stoga vrlo teško promatrati izdvojeno,
zanemarujući vezu koja je postojala među njima od početka starorimskoga razdoblja. Ipak,
kada se govori o tim trima elementima, valja imati na umu kako njihov razvoj nije bio sasvim
sinkroničan na temelju jedinstvene politike. Upravo zbog promjene politike tijekom stoljeća
32