HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

počinje širiti šumska vegetacija te se na taj način oblikuje primarni (prirodni) pejzaž. Glavni
mu je pečat davala dominantna zajednice šuma: bukovih u planinskoj unutrašnjosti, hrastovih
mediteranskoga i perimediteranskoga tipa u primorju te hrastovih kontinentskoga tipa (uz
miješanje sa zajednicom niskih trava – stepa) u Panonskom bazenu. S početkom temperaturno
još blažega i vlažnijega razdoblja koje se naziva atlantskim klimatskim optimumom (između
šestoga i trećega tisućljeća prije Kristova rođenja) na području današnje Hrvatske nastaje
nepregledni šumski pokrov. Zoološke promjene, odnosno izumiranje pleistocenskih
životinjskih vrsta, nastale su uslijed klimatskih i vegetacijskih promjena. Koliko su se
paleolitički lovci i skupljači uspjeli prilagoditi novim životnim uvjetima još uvijek ostaje
otvoreno pitanje na koje odgovor nastoje dati dvije oprječne hipoteze: prva govori o
autohtonosti, tj. o postupnom i uspješnom prilagođavanju čovjeka novim životnim uvjetima,
dok se druga temelji na gledištu o presudnoj ulozi migracija kojima su došle nove skupine,
već prilagođene na nove okolnosti. Proučavanje kultura koje su se razvile tijekom mezolitika,
razdoblja koje je počelo sa završetkom paleolitika, daje prednost hipotezi o autohtonosti
(Rogić, 1990.).
Budući da sami prijelaz iz faze lova i skupljaštva u napredniji oblik ratarstva i stočarstva
predstavlja jednu od najvažnijih prekretnica u povijesti čovječanstva, pitanje autohtonosti i
migracija još uvijek je predmet znanstvenih rasprava. Stoga je bitno istaknuti kako postoje i
teorije koje daju prednost postavki o migracijama. One polaze od znanstvenih spoznaja koje
se protive mogućnosti kulturnoga napretka društava utemeljenih na lovačko-skupljačkoj
samoopskrbi. Pritom se navode demografski činitelji koji naglašavaju njihov način života
tijekom većega dijela godine unutar malih skupina, sastavljenih od manjega broja obitelji (ili
samo jedne obitelji), u uvjetima stalne oskudice hranom. Takvim su skupinama trebale velike
površine radi zadovoljavanja osnovnih potreba za hranom. To potvrđuju proučavanja načina
života naroda koji još uvijek ovise o lovačko-skupljačkom tipu gospodarstva, kao što su
Eskimi, kojima za opstanak populacije od 50 000 ljudi treba područje od čak 6 milijuna km 2 .
Usto, lov i skupljaštvo sezonske su djelatnosti, dok migracije sputavaju razni predmeti i
nastambe u posjedu ljudi koji ovise o takvom tipu gospodarstva. U prilog migracijskoj teoriji
dodatno govore i činjenice o nedovoljnim uvjetima za podjelu rada (specijalizaciji) lovačko-
-skupljačkoga društva koje je podijeljeno u male i izolirane skupine, ovisne o nadasve
suženim međusobnim kontaktima. Zbog toga je konzervativizam, kao posljedica slaboga ili
nikakvoga tehnološkoga napretka, jedan od glavnih obilježja njihova kulturnoga razvoja.
Također treba uzeti u obzir i psihološku dimenziju jer se svakodnevni život lovaca i skupljača
temelji na taktici umjesto na strategiji te na kratkotrajnim odlukama umjesto dugotrajnoga
23