HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu
HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu
istočno od Bilogore, Papuka, Krndije i Dilja) i bjelogoričnih (pretežno hrastovih) šuma. Svaki je od navedenih triju areala odredio specifičan način čovjekova života koji se očituje u odgovarajućem obliku kulturnoga pejzaža, kao i pojedine elemente nematerijalnoga karaktera (dijalekta, regionalne svijesti i mentaliteta). Stoga su na hrvatskom državnom teritoriju tijekom povijesti, unutar triju spomenutih geografskih areala, oblikovane tri različite sociokulturne zone koje je gotovo nemoguće međusobno oštro razdvojiti. Riječ je prostorima stare agrarno-sredozemne, slabije izražene mlađe agrarno-(peri)panonske te tradicijske zone dinarsko-stočarskoga areala. Dinarski je areal ujedno i područje prožimanja drugih kulturnih utjecaja mediteranskoga i (peri)panonskoga areala (Rogić, 1976.). Rubni su dijelovi Hrvatske unutar sredozemnoga i (peri)panonskoga areala tijekom prošlosti bili jače izloženi stranim kulturnim utjecajima, za razliku od teže pristupačnoga dinarskoga planinskoga prostora koji je duže zadržao sastavnice tradicijske autohtone kulture. Ta je geografska raznolikost tijekom povijesti odredila distinkciju između dvaju oprječnih tipova gospodarstva koji su definirali odgovarajući način života i s njim povezane društvene strukure i mentalni sklop. Prvi je tradicijski stočarski, pretežno transhumantni, tip gospodarstva koji je odredio oblikovanje rodovsko-plemenskih društvenih struktura tipičnih za dinarski areal. Drugi je dominantno agrarni tip gospodarstva definiran stabiliziranim tipom naseljenosti i naprednijim oblicima društvene strukture i poličke organizacije (Rogić,1982.). 20
PRAPOVIJEST Tijekom prapovijesnoga doba čovjek je prvi put počeo oblikovanje kulturnoga pejzaža te je ostavio prve tragove u prirodnom okolišu. Iako su mnogi od njih „izbrisani“ tijekom kasnijih historijskogeografskih razdoblja, ipak su pojedini učinci ljudskoga društva na prirodni pejzaž ostali do današnjih dana. Budući da tijekom prapovijesti čovjek još uvijek nije počeo upotrebljavati pismo, nije moguće s većom preciznošću rekonstruirati sve relevantne događaje iz tog doba. Ipak, zahvaljujući poznavanju strukture pretpovijesnoga društva te znanstvenim spoznajama iz područja arheologije, paleoklimatologije, stratigrafske geologije, antropologije, geobotanike i zoogeografije, moguća je rekonstrukcija čovjekova učinka na prirodni okoliš i oblikovanje prvoga kulturnoga pejzaža. Historijska je geografija do ključnih spoznaja došla primjenom komparativne metode i to analizom društvene i gospodarske strukture naroda koji još uvijek žive na razini kamenoga doba. Naime, od 18. stoljeća do danas znanstvenici su u velikom broju dokumenata analizirali kulturni pejzaž koji su oblikovala paleolitička i neolitička društva u udaljenim područjima Afrike, tropskim kišnim šumama Australije i jugoistočne Azije te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Posebnu važnost imaju znanstvene studije kulturnoga pejzaža koji je rezultat načina života pojedinih naroda kao što su Bušmani u južnom dijelu Afrike, transhumantni stočari u sjevernoj i istočnoj Africi, lovci i skupljači u subpolarnim krajevima (Eskimi, Laponci, narodi sjevernoga Sibira) ili nomadi u mongolskoj jurti (Jäger, 1969.). Prapovijesno se razdoblje može podijeliti u dvije relevantne etape: kameno i metalno doba. Kameno doba Prvi čovjekov utjecaj na prirodni pejzaž bilježi se tijekom kamenoga doba koje se dijeli na starije (paleolotik) i mlađe (neolitik), dok se prijelazno razdoblje između tih dviju glavnih etapa naziva mezolitikom. Budući da je počelo prije otprilike 2,6 milijuna godina, a završilo prije oko 10 000 godina, starije kameno doba (paleolitik) obuhvaća najveći dio prapovijesti. Sam se početak poklapa s prvom poznatom uporabom kamenoga oruđa koju su započeli hominidi, a kraj se podudara sa završetkom zadnjega ledenoga doba (pleistocena). U tom je razdoblju ljudsko društvo bilo utemeljeno na aktivnosti lovaca i skupljača plodova koji nisu ostavili većega učinka na prirodni pejzaž. Prve su se ljudske zajednice pretežno koristile prirodnim elementima (kao što su pećine i špilje) kao nastambe u kojima su se zaklanjali od atmosferskih prilika. Na 21
- Page 1 and 2: HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE Nik
- Page 3 and 4: SADRŽAJ HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRV
- Page 5 and 6: „Geografija“. Budući da je to
- Page 7 and 8: Dihotomije u geografiji Dihotomija
- Page 9 and 10: Naime, krajem 1970-ih godina, osnut
- Page 11 and 12: 9. Analiza zračnih snimaka razvila
- Page 13 and 14: glavnu ulogu imaju politička i crk
- Page 15 and 16: kontinent: slavenske, romanske i ug
- Page 17 and 18: Savom, Krkom, Postojnskim vratima i
- Page 19: područjima polja u kršu. Riječ j
- Page 23 and 24: počinje širiti šumska vegetacija
- Page 25 and 26: kulturi neiskorištenoga zemljišta
- Page 27 and 28: Metalno doba - razdoblje indoeurops
- Page 29 and 30: više pojačava. Tek će u kasnijoj
- Page 31 and 32: odredila starogrčku ekspanziju i p
- Page 33 and 34: upravljanja današnjim hrvatskim te
- Page 35 and 36: komunikacijskih pravaca. Ključnu j
- Page 37 and 38: području dalmatinske provincije ne
- Page 39 and 40: izbjeglica iz panonskih provincija
- Page 41 and 42: primorske romanske gradovi dolazili
- Page 43 and 44: ograničena na uže zaleđe u kojem
- Page 45 and 46: uduće kraljevske uloge). Uzroke pr
- Page 47 and 48: tom kraju pokazatelj je jačega gos
- Page 49 and 50: jugozapadnoj Aziji. Naime, za pomor
- Page 51 and 52: HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ SUSJED
- Page 53 and 54: klisure. Upravo se tu stvaraju prvi
- Page 55 and 56: RAZDOBLJE OSMANLIJSKE EKSPANZIJE Ra
- Page 57 and 58: 4. Vojna se snaga Osmanlijskoga Car
- Page 59 and 60: krajine te su napade nastavili kraj
- Page 61 and 62: unutrašnjosti, ponajprije zato št
- Page 63 and 64: predstavlja dodatnu poteškoću. Na
- Page 65 and 66: situacije dio seoskoga ratarskoga s
- Page 67 and 68: atarskih površina, pa čak i šuma
- Page 69 and 70: sjeveru te njihovim naseljavanjem u
PRAPOVIJEST<br />
Tijekom prapovijesnoga doba čovjek je prvi put počeo oblikovanje kulturnoga pejzaža te je<br />
ostavio prve tragove u prirodnom okolišu. Iako su mnogi od njih „izbrisani“ tijekom kasnijih<br />
historijskogeografskih razdoblja, ipak su pojedini učinci ljudskoga društva na prirodni pejzaž<br />
ostali do današnjih dana. Budući da tijekom prapovijesti čovjek još uvijek nije počeo<br />
upotrebljavati pismo, nije moguće s većom preciznošću rekonstruirati sve relevantne događaje<br />
iz tog doba. Ipak, zahvaljujući poznavanju strukture pretpovijesnoga društva te znanstvenim<br />
spoznajama iz područja arheologije, paleoklimatologije, stratigrafske geologije, antropologije,<br />
geobotanike i zoogeografije, moguća je rekonstrukcija čovjekova učinka na prirodni okoliš i<br />
oblikovanje prvoga kulturnoga pejzaža. Historijska je geografija do ključnih spoznaja došla<br />
primjenom komparativne metode i to analizom društvene i gospodarske strukture naroda koji<br />
još uvijek žive na razini kamenoga doba. Naime, od 18. stoljeća do danas znanstvenici su u<br />
velikom broju dokumenata analizirali kulturni pejzaž koji su oblikovala paleolitička i<br />
neolitička društva u udaljenim područjima Afrike, tropskim kišnim šumama Australije i<br />
jugoistočne Azije te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Posebnu važnost imaju znanstvene studije<br />
kulturnoga pejzaža koji je rezultat načina života pojedinih naroda kao što su Bušmani u<br />
južnom dijelu Afrike, transhumantni stočari u sjevernoj i istočnoj Africi, lovci i skupljači u<br />
subpolarnim krajevima (Eskimi, Laponci, narodi sjevernoga Sibira) ili nomadi u mongolskoj<br />
jurti (Jäger, 1969.). Prapovijesno se razdoblje može podijeliti u dvije relevantne etape:<br />
kameno i metalno doba.<br />
Kameno doba<br />
Prvi čovjekov utjecaj na prirodni pejzaž bilježi se tijekom kamenoga doba koje se dijeli na<br />
starije (paleolotik) i mlađe (neolitik), dok se prijelazno razdoblje između tih dviju glavnih<br />
etapa naziva mezolitikom.<br />
Budući da je počelo prije otprilike 2,6 milijuna godina, a završilo prije oko 10 000 godina,<br />
starije kameno doba (paleolitik) obuhvaća najveći dio prapovijesti. Sam se početak poklapa s<br />
prvom poznatom uporabom kamenoga oruđa koju su započeli hominidi, a kraj se podudara sa<br />
završetkom zadnjega ledenoga doba (pleistocena). U tom je razdoblju ljudsko društvo bilo<br />
utemeljeno na aktivnosti lovaca i skupljača plodova koji nisu ostavili većega učinka na<br />
prirodni pejzaž. Prve su se ljudske zajednice pretežno koristile prirodnim elementima (kao što<br />
su pećine i špilje) kao nastambe u kojima su se zaklanjali od atmosferskih prilika. Na<br />
21
Change language