HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

područjima polja u kršu. Riječ je o području dinamičnoga reljefa, a njegovu
oblikovanju glavni su pečat dali egzogeni (ponajprije krški) procesi.
2. Panonski bazen dno je nekadašnjega Panonskoga mora (Paratethys) nastaloga u juri, a
koje je zatvoreno od svjetskoga mora u miocenu, te je isušeno i zatrpano prirodnim
procesima u pliocenu. Zapadni rubni dio znatno je dinamičnijega reljefa u odnosu
prema istočnomu. Zahvaljujući podlozi od neprospusnih, pretežno magmatskih stijena,
u tom su se području razvili debeli kompleksi tla, pogotovo u krajnjem istočnom dijelu
gdje je oblikovana crnica na pleistocenskim sedimentima (les).
Na geološkoj je podlozi, djelovanjem primarno egzogenih procesa, oblikovan današnji reljef
tijekom milijuna godina. Sa završetkom zadnjega ledenoga doba (pleistocena) došlo je do
zatopljenja i otapanja dijela ledenoga pokrova na Zemlji. Tada je oblikovana današnja obalna
crta i to uslijed izdizanja razine mora za 96 m.
U klimatskom pogledu između pojedinih dijelova hrvatskoga teritorija postoje izrazite razlike,
a zbog njih je moguće izdvojiti tri geografska areala na osnovi klimatsko-ekoloških kriterija:
1. Sredozemni areal obuhvaća otoke i obalu, uključujući i područje u neposrednom
zaleđu obale koji ima submediteranska obilježja. Obilježen je izmjenom sušnoga
toplijega dijela godine, za koji je tipična pojava vrućih dana, te vlažnoga hladnoga
dijela. Strujanje zračnih masa izraženo je tijekom cijele godine, a glavna mu obilježja
daju suha hladna bura i vlažno toplo jugo. Prevladavaju crvena i smeđa tla s raširenim
područjima bez tla, a od vegetacije dominira crnogorična s raširenom šikarom
(makija).
2. Dinarski areal obuhvaća središnji planinski prostor između Risnjaka – Velike Kapele
– Male Kapele – Velebita – Plješevica – Dinare. Riječ je o području planinske klime
koji karakteriziraju hladne zime s čestom pojavom snijega te kišoviti topli dio godine
umjerenih temperatura. Na pretežno je karbonatnoj podlozi razvijeno podzolasto
(pepeljasto) tlo slabije plodnosti koje uglavnom pogoduje razvoju bogate šumske
vegetacije pretežno bukovih i jelovih šuma. Na većoj nadmorskoj visini, iznad granice
raširenosti šume, prevladavaju šumski proplanci i livade.
3. Panonsko-peripanonski areal ima umjereno toplu i vlažnu kontinentalnu klimu s
hladnim zimama, s čestom pojavom hladnih dana, te toplim ljetima s povremenom
pojavom vrućih dana. Iako su padaline ravnomjernije raspoređene tijekom godine,
ipak se malo veća količina bilježi tijekom toploga dijela s naglašenim fluktuacijama
koje pogoduju periodičkoj pojavi suše. Na crnom tlu visoke plodnosti razvijena je
prirodna vegetacijska zajednica pokrov niskih trava – stepa (pogotovo u području
19