Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu

Šime Pilić Knjiga o nastavnicima
I kod trećega tipa društvenoga odnosa u školi primjetno je, prema stajalištu učenika,
manje anarhičnoga odnosa u osnovnim nego u srednjim školama. Učenici će najbolje učiti
kada se odnos nastavnika s njima temelji na uzajamnom poštovanju i razumijevanju
(Kyriacou, 1995. : 89-90).
III
Usporedba ovih rezultata s rezultatima istraživanja na istom tematskom polju moguća
je s onima zagrebačkima, publiciranima 1990. godine, i to usporedba naših rezultata
dobivenih na poduzorku srednjih škola.
Od zagrebačkoga istraživanja do našega, u drugom po veličini hrvatskom gradu, u
hrvatskom su se društvu odigrale krupne promjene (promjene karaktera vlasništva, uvođenje
višestranačkoga sustava itd.). Jesu li tranzicijski procesi, za koje se pretpostavlja da su
demokratski, utjecali i na više demokratskih odnosa u nastavi i školi? Prije promjena u
Hrvatskoj 42 posto zagrebačkih srednjoškolaca ocjenjuje da se njihovi odnosi s nastavnicima
zasnivaju na međusobnom poštivanju i povjerenju (Vujčić, 1990.), a u istraživanju
provedenom nakon šest-sedam taj je postotak 41. Prije bi se moglo reći da demokratski
odnosi u obrazovanju stagniraju nego da se razvijaju. (Doduše, mi smo dobili nešto
povoljnije rezultate u malom gradu - 47 posto - od onih zagrebačkih.). To potvrđuje i
činjenica da je društveni odnos sudionika obrazovnoga procesa percipiralo, na zagrebačkom
uzorku, kao autoritativan (autokratski) oko četvrtine, a kod nas oko trećine ispitanika.
Obratno, kod anarhičnoga modela odnosa u našem je uzorku 27 posto učenika (oko
četvrtine), a u zagrebačkom 32 posto (oko trećine).
"Tranzicijski su uvjeti doveli do pojačane simboličke proizvodnje", a "demokratska
retorika" služi kao "sredstvo uvjeravanja u ispravnost demokratske vladavine ma kakva ona
bila" (Kalanj, 1995. : 236-238). Ukoliko to vrijedi za društvo, čini se da vrijedi i za obrazovni
proces. Promišljajno (reflektivno) poučavanje, kojemu je cilj personalna anatomija, o kojemu
govori Quicke, odnosi se podjednako na demokratska gledišta obrazovnoga procesa kao i na
praktički, materijalni i politički kontekst poučavanja (Quicke, 1996.).
Uspjeh je učenika beskrajno složeno pitanje koje ovisi i o "kakvoći odnosa učitelj -
učenika", ali uz ostalo i o životnim uvjetima učenika te sociokulturnoj klimi i određenoj
sredini i društvu (Mougniotte, 1995. : 176). Stoga demokratski režim "mora poduzeti
dvostruku akciju - i u školi i u društvu". Pritom treba imati u vidu nastavu kao oblik socijalne
interakcije i dvosmjerni komunikacijski proces.
92