Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu

Šime Pilić Knjiga o nastavnicima
ne ostaje bez posljedica na rezultatima učenja. Disciplina je u razredu, dakako, na visini, ali
ne i atmosfera tolerancije.
b) Demokratski odnosi (ili integrativno ponašanje) u razredu omogućuju nastavniku da bude
samo jedan među članovima radnoga kolektiva. Kod učenika podupire samostalan rad,
pospješuje (zajedničko) vrjednovanje metoda rada i rezultata učenja. U demokratskim
društvenim odnosima u školi moguće je postići optimalne rezultate i u nastavi i učenju.
c) Anarhičnost, ravnodušnost ili, kako neki još zovu, negativan odnos u školi, odnosno
razrednoj zajednici dovodi do nezainteresiranosti nastavnika za učenike. Učenici su, doduše
kao pojedinci ili pripadnici manjih skupina, slobodni, ali uslijed pretežne nastavnikove uloge
pasivnoga promatrača razredna klima je nepovoljna za kvalitetan rad. Ni samo ponašanje
učenika nije tolerantno. Anarhični odnosi, slično kao i autokratski, dovode do poremećaja u
učenju.
I u suvremenoj literaturi iz sociologije obrazovanja govori se o međudjelovanju u
školskom sustavu, odnosno u razredu. Prema nastavnim stilovima razlikujemo također tri tipa
interakcije u razredu: 1. autoritaran (authoritarian), 2. demokratski (democratic), 3. anarhičan
tip odnosa (laissez faire) (Ballantine, 1993., 230). Što nam govore novija istraživanja u nas?
Prema istraživanju provedenom u Bjelovaru 34 posto srednjoškolaca u školi se osjeća
bespomoćno, a 12 posto čak uplašeno. U školiim najviše smetaju postupci profesora (31
posto), teško gradivo (29 posto), a zatim dosada (29 posto). Učenicima smeta što je od strane
profesora premalo razgovora (29 posto), premalo pomaganja (27 posto), prigovaranje (15
posto) (Dubravac-Šigir, 1996. : 34-35). Škole profitiraju "iz mreže društvenih odnosa koja se
odlikuje povjerenjem". Dalje se ističe kako "djelotvornost rada u školama" ovisi i o
međusobnom povjerenju nastavnika i učenika (Ledić, 1996. : 205).
Međusobne odnose u školi treba rješavati "socijalnom i odgojnom blizinom"
(Previšić, 1996., 308). Međutim, u našim se školama "podržava autoritarnost" (Peko, 1996. :
518).
Jedno istraživanje provedeno u 11 zagrebačkih srednjih škola (275 učenika i 159
nastavnika) pokazuje da učenici na prvo mjesto stavljaju odnos prema osobi, odnosno odnos
nastavnika prema učeniku (kao činitelju koji pospješuje uspjeh). na pitanje što ih je najviše
potaknulo na rad i učenje, "učenici prije svega ističu poštovanje i moralnu podršku
nastavnika i roditelja" (Ivanek, 1996. : 240).
Većina istraživanja o odnosu nastavnika i učenika polaze od teorijske pretpostavke da
su odnosi i interakcije subjekata odgoja vrlo značajni, gotovo odlučujući za odgojno
oblikovanje. Vladimir je Vujčić na uzorku 687 učenika (od čega je 326 učenika IV. razreda)
87