Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu

Šime Pilić Knjiga o nastavnicima
Činjenica je da su srca i pogledi učenika, pogotovu u srednjoj školi, danas negdje
drugdje, ne na školskoj ploči. Odnose u obrazovanju, kao što smo vidjeli, u literaturi se
vezuje se vezuje uz društvene odnose, uz stupanj društveno-povijesnoga i ekonomskoga
razvitka, ali i uz mogućnosti pojedinca - učenika i ličnosti nastavnika te nastavne strategije i
stilove. Kako se smatra da do promjene odnosa dolazi uslijed opće promjene društvenih
odnosa, postavlja se pitanje jesu li promjene poslije 1990. godine u hrvatskom društvu
utjecale na promjene društvenih odnosa u obrazovanju. U hrvatskom društvu početkom
devedesetih godina odigrale su se značajne promjene u karakteru vlasništva sredstava za
proizvodnju, u političkom sustavu (uvođenje višestranačkog sustava itd). Te promjene u
društvu ne mogu, u strogo determinističkom smislu, ni mehanički, ni automatski, mijenjati
narav društvenih odnosa u školi, ali je logično očekivati njihov utjecaj budući da odnosi u
školi ovise o individualnim mogućnostima sudionika, ali i o sociokulturnom okruženju.
odgovor na to pitanje višestruko je značajan - za uočavanje odnosa u školstvu, ali jednako
tako i za utvrđivanje odnosa u društvu. Prema dosadašnjim teorijskim postavkama i njihovim
emiprijskim potvrdama demokratski odnosi u društvu pridonose demokratskim odnosima
između nastavnika i učenika. A demokratski odnosi u obrazovanju kasnije, kada se mladi
uključe u društveni rad, pridonose njihovom demokratskom, toleratnom ponašanju. No prije
nego pokušamo na osnovi vlastitoga istraživanja dati barem djelomičan odgovor na to
pitanje, ukratko ćemo se osvrnuti na neka slična istraživanja (apstrahirajući sadržaje učenja,
modalitete kojima škola "usađuje" društvene vrijednosti i legitimira društveni poredak, kao i
utjecaj drugih čimbenika na odgoj i oblikovanje mladih).
2. KRATAK PREGLED ISTRAŽIVAJA
Najpoznatije istraživanje odnosa nastavnika i učenika jest istraživanje K. Lewina i
suradnika (Lewin, Lippit, White, 1943.). Još su tada utvrđena tri temeljna oblika odnosa
između nastavnika i učenika: a) autoritarni (autokratski), b) demokratski i c) anarhični
(ravnodušni; laisser faire).
a) U autoritarnim društvenim odnosima u školi (istaknuto dominantno ponašanje
nastavnika), odnosno u razrednom kolektivu i u središtu cjelokupnih odnosa jest nastavnik.
Takvi su odnosi prepreka razvijanju samostalnosti i osamostaljivanju učenika. 39 Autokratski
odnosi utječu na razrednu klimu i dovode do poremećenih odnosa između samih učenika, što
39 Prema rezultatima istraživanja tek svaki deseti student smatra da mu je škola najviše pomogla u
osamostaljivanju (Pilić, Š. i Tomaš, A. 1994.)
86