Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu
Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu
Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Šime Pilić <strong>Knjiga</strong> o <strong>nastavnicima</strong><br />
Vertikalna pokretljivost znači pomicanje prema gore ili dolje na stratifikacijskoj<br />
ljestvici (povećanjem odnosno smanjenjem bogatstva, prestiža ili moći). Vertikalna<br />
pokretljivost može se promatrati unutargeneracijski i međugeneracijski.<br />
Horizontalna pokretljivost označava kretanje u prostoru, primjerice selidba sa sela u<br />
grad, ili neku drugu promjenu koja ne mijenja društveni položaj. Ta se dva osnovna oblika<br />
mobilnosti često kombiniraju.<br />
Dva su načina izučavanja vertikalne društvene pokretljivosti. Prvo, možemo se<br />
usredotočiti na karijeru pojedinca, odnosno kako se pomicao naviše ili naniže tijekom svog<br />
radnog vijeka. To je unutargeneracijska (intrageneracijska) pokretljivost ili još preciznije<br />
profesionalna pokretljivost (karijerna mobilnost). Ako se čovjek koji je počeo kao radnik<br />
školuje i postane inženjer, on je mobilan prema gore. Drugi način analize socijalne<br />
mobilnosti uspoređuje društveni status roditelja i djece, primjerice, u kojoj mjeri djeca imaju<br />
isti tip zanimanja kao njihovi roditelji. To se naziva međugeneracijskom (intergeneracijskom)<br />
pokretljivošću. Ako električarev sin postane liječnik, to je mobilnost prema gore.<br />
No, neke studije (Goyette i Mullen, 2006.) drže da je najviši stupanj obrazovanja oca<br />
najbolji indikator socioekonomskog statusa obitelji. Blanden, Gregg i Machin (2005.) tumače<br />
kako razinu međugeneracijske pokretljivosti u društvu mnogi vide kao mjeru povećanja<br />
ekonomskih i socijalnih šansi.<br />
U sociologiji obrazovanja i u drugim znanostima i disciplinama neobično je važno<br />
istraživanje populacije nastavnika u cilju istraživanja poželjnog općeg profila nastavnika, kao<br />
i njegovog stvarnog profila. Prirodoslovci u cijelom svijetu suglasni su da nakon razdoblja<br />
velikih otkrića u fizici prije 50 do 100 godina, u kemiji prije 30 do 50 godina, danas nastupa<br />
vrijeme biologije kao najpropulzivnije znanstvene discipline. Otkriće ljudskog genoma 2000.<br />
godine, postavlja biologiju kao znanost budućnosti ali otvara i brojna bioetička pitanja<br />
(Bryant i Baggott la Velle, 2003.). Ako uzmemo u obzir da u modernom društvu škola ima<br />
središnje mjesto u prijenosu društveno poželjnih vrijednosti na mlade, onda suvremene teme<br />
iz znanosti i tehnologije zahtijevaju osobito iskustvo u poučavanju koje se razlikuje od<br />
tradicionalnog. Pred <strong>nastavnicima</strong> prirodnih znanosti, prvenstveno biologije i kemije,<br />
ogroman je izazov ali i odgovornost 18 .<br />
18 Danas je nastavni predmet Priroda u petom razredu osnovne škole zastupljen sa satnicom od 1,5 satom<br />
tjedno, a u šestom razredu s 2 sata tjedno. Biologija i Kemija u sedmom i osmom razredu imaju fond po 70 sati<br />
godišnje, odnosno 2 sata tjedno. Biologija je u četverogodišnjim gimnazijama zastupljena s fondom od 2 sata<br />
tjedno tijekom četiri godine, u većini strukovnih škola ovaj predmet je u potpunosti ukinut. U nekim srednjim<br />
stručnim školma, primjerice medicinskoj i kemijskoj, biologija se uči samo prve dvije godine sa satnicom od 2<br />
sata tjedno. Biološki sadržaji inkomponirani su u druge predmete, primjerice, kroz biokemiju.<br />
56
Change language