Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu

Šime Pilić Knjiga o nastavnicima
obrazovnoj trogeneracijskoj pokretljivosti - imobilnima. Drukčije kazano svega u dva posto
slučajeva radi se o samoregrutaciji "obrazovnog sloja".
S obzirom na obrazovnu stratifikaciju u društvu i na njihove djedove, današnji
profesori su regrutirani: iz viših obrazovnih stratuma dva posto, iz srednjih četrnaest posto, a
svi ostali iz nižih "obrazovnih slojeva" (i nepoznatih). Dakako, ovi podaci govore i o razvoju
školstva i o dostupnosti obrazovanja, pa i o pojavi masovnog studija u vremenskom razmaku
od tri uzastopne generacije.
Za razliku od obrazovne uzlazne pokretljivosti od nekoliko koraka u odnosu na očeva
pretka (što je uočeno uvidom u Tablicu 1.) pogledajmo profesionalnu pokretljivost u odnosu
na djedove u Tablici 2.
Tablica 2. Zanimanje djeda po ocu
DRUŠTVEE GRUPE %
1. Poljoprivrednici 281 48,0
2. Radnici 115 19,6
3. Službenici 46 7,9
4. Učitelji ( odgojitelji i socijalni radnici ) 6 1,0
5. Stručnjaci 5 0,8
6. Profesori 0 0,0
7. Obrtnici 63 10,8
8. Direktori 5 0,8
9. Slobodne profesije 2 0,4
10. Mali poduzetnici 5 0,8
11. Veliki poduzetnici 1 0,2
12. Ne zna i bez odgovora 57 9,7
UKUPO: 586 100,0
Gotovo je polovina profesora (48 %) imala djeda seljaka, jedna petina (20 %) radnika,
svega desetina obrtnika (11 %) dok je tek svaki dvanaesti - trinaesti profesor imao djeda
službenika. I ovi istraživački podaci govore nam da hrvatsko društvo pred tri generacije još
nije bila zahvatila moderna industrijska stratifikacija.
Na temelju izvornih podataka iz upitnika možemo (i u Tablici 2.) vidjeti da ni jedan
djed nije bio srednjoškolski profesor, a ispod jedan posto (0,9 %) stručnjak (s fakultetom). Ne
može se, dakle, ni u užem niti u širem smislu, govoriti o (samo)reprodukciji društvene grupe
profesora, za sada, u odnosu na očeva pretka, tj. djeda.
Preko dvije trećine (68 %) djedova su seljaci i radnici, a najmanje njih 80 posto jesu
manualnih zanimanja.
23