Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu

Šime Pilić Knjiga o nastavnicima
3. Karijerna mobilnost osnovnoškolskih nastavnika
Karijerna mobilnost predstavlja profesionalnu pokretljivost i to unutargeneracijsku, a
mjeri se uspoređivanjem najmanje dvije uporišne točke u radnoj karijeri. Ovdje
uspoređujemo prvi posao sa sadašnjim nastavničkim poslom. Kako je napredovanje u radu
ove društvene grupe (unutar profesije) ograničeno to Sociologija obrazovanja "kompleksnije
provodi analizu karijere". Cacouault (1995.) uzima npr. u obzir položaj udane žene i majke i
slična pitanja te pristupa tom problemu s više gledišta.
Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je sedam od deset nastavnika u tijeku svoje
dosadašnje radne karijere mijenjalo posao odnosno radnu organizaciju. Ta je promjena mogla
biti, a najčešće i jest, prijelaz iz jedne u drugu školu, iz jednog mjesta u drugo. Radi se o
funkcionalnoj profesionalnoj pokretljivosti tj. horizontalnoj pokretljivosti između radnih
organizacija. Sama po sebi ta pokretljivost ne utječe na promjenu društvenog položaja.
Temeljni razlozi promjene posla, odnosno radne organizacije, najčešće su bili zbog:
boljih radnih uvjeta i povoljnijeg radnog vremena (preko trećine onih koji su promijenili
posao), statusnih pitanja iz radnih odnosa (rad na određeno vrijeme, tehnološki višak i sl.)
obiteljskih razloga (udaja/ženidba, promjena mjesta boravka), zbog stambenog statusa te
zbog napredovanja u poslu (s pet posto). Taj se podatak o pet posto nastavnika koji su
promijenili posao odnosno radnu organizaciju zbog napredovanja na bolji i povoljniji posao
približava onima koji su u školi gdje su danas zaposleni napredovali na bolje radno mjesto a
čiji je udio u uzorku oko šest posto. Ovo napredovanje unutar škole (šest posto) pokazuje
nam unutar(intra)organizacijsku profesionalnu promociju, odnosno vertikalnu pokretljivost.
Promociju je ostvario tek svaki sedamnaesti nastavnik. Glavni razlog napredovanja bio je
slobodno radno mjesto (gotovo polovina odgovora) zatim njihova sposobnost te odgovarajući
radni staž (8,7%) i politička aktivnost (također 8,7%). Nešto iznad 4% ne zna razlog zbog
kojega su bili napredovali. Zanimljivo je kako ni jedan ispitanik u svojoj školi nije
promaknut zbog nekog oblika dopunskog obrazovanja.
Dok nekom ne smrkne, drugom ne svane! Tako bi se moglo objasniti determinante
unutarorganizacijske promocije, odnosno vertikalne pokretljivosti, pošto je slobodno radno
mjesto glavni razlog napredovanja u školi.
Kako napredovanje u nastavničkoj profesiji izgleda u drugim društvima?
U Njemačkoj "veoma dobro" funkcionira promicanje učitelja u viša zvanja, a u SAD
mogu učitelji napredovati kroz pet do sedam zvanja, dok u Austriji napreduju svake druge
godine (Cindrić, 1995.).
15