Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu

Šime Pilić Knjiga o nastavnicima
konkretnom društvu. 64 Pa, ipak, ima zemalja u kojima gotovo da i nema nepismenog
stanovnika, a čitateljska kultura je vrlo niska. "Ne čita se gotovo ništa" ili malo, tek
možda "službene obavijesti i novine" (Zalar, 1995. : 35).
Čitanje općenito, pa i čitanje novina, ovisi posebno i o slobodnom vremenu i
materijalnim prilikama pojedinca i društvenih skupina, te o strukturi korištenja
budžeta slobodnog vremena. Možda bi još bolje bilo reći da čitanje ovisi o dokolici,
jer je dokolica samo dio slobodnog vremena. 65 Njene su funkcije odmor, razonoda i
razvoj ličnosti. U literaturi nalazimo tvrdnje da je vrijeme praznih, neiskorištenih,
trenutaka kao što su trenuci prijevoza, vrijeme za objede i sl. najčešće posvećeno
čitanju novina. U neradnom vremenu (razdoblje neaktivnosti: nedjelja, godišnji
odmori, vrijeme bolesti i mirovine) već spominjani Escarpit izdvaja (1) čitanje
umirovljenika i (2) čitanje nedjeljom (dodajući da se ono "zadovoljava" nedjeljnim
novinama). neka istraživanja pokazuju, s obzirom na vjersku pripadnost čitatelja, da
više čitaju protestanti nego katolici, a s obzirom na spol, više muškarci od žena
(Stajnberg, 1973.).
Dr. Don Ivan Grubišić u, upravo izišloj (listopad 1996.) knjizi Katolici u
Dalmaciji, donosi i rezultate istraživanja koji se odnose i na čitanje. (Uzorak
reprezentativan i odnosi se na katoličke vjernike Dalmacije, N = 1535). Redovito čita
novine 35,6 posto vjernika, ponekad 57,1 i nikada 5,1 posto (1,3 posto ispitanika bez
odgovora).
Ukoliko apstrahiramo čitanje s ciljem učenja i istraživanja kod učenika,
studenata i istraživača, čitanje se novina odvija uglavnom u slobodnom vremenu. Ako
slobodno vrijeme iznosi 50 sati tjedno - kako nam govori jedno istraživanje u
Švedskoj iz 70-ih godina - onda 25-30 sati ljudi koriste za slušanje radija, gledanje
64
Godine 1948. Hrvatska je, među stanovništvom u dobi iznad 10 godina imala 15,6 posto nepismenih,
a Dalmacija još i znatno više - 24 posto.
Ne zalazeći u pitanje funkcionalne nepismenosti, iznosimo samo kako prema posljednjem
popisu stanovništva 1991. godine u Republici Hrvatskoj ima tri posto nepismenih iznad 15 godina. (I to
1,2 posto muških i 4,8 posto ženskih stanovnika).
Grad Split je 1991. godine imao 2.337 nepismenih građana (od čega 327 muških). I ministri
obrazovanja u Evropskoj su zajednici još u lipnju 1984. godine raspravljalii zaključivali o borbi protiv
nepismenosti.
65
Međutim, ima i drukčijih stanovišta. Tako npr. D. Prennac, profesor književnosti i književnik,
istraživač "modernog duha, onog otpora prema čitanju što se sve više javlja". (S. Škrinjarić, 1996.)
ukazuje kako čitanje ne ovisi o organizaciji vremena. Jer, čitanje je "kao ljubav, način življenja"
(Pennac, 1996. : 127). On upozorava na to da hoće li netko sebi podariti radost čitanja ne ovisi samo o
društvenim djelatnostima nego i o crtama ličnosti. "A zašto ova žena koja radi, ide u kupovinu, odgaja
djecu, vozi auto, voli tri čovjeka, ide zubaru, seli slijedećeg tjedna, nalazi vremena za čitanje, a ovaj
kreposni samac koji živi od rente, ne? (Pennac, 1996. : 126). I dalje: "Jesmo li, međutim, ikada vidjeli
zaljubljenog koji ne nalazi vremena za ljubav" (str. 127).
132