Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu

Šime Pilić Knjiga o nastavnicima
školama, kao i "među muškarcima i ženama koje na prvom mjestu ujedinjuje isto
zanimanje - kod radnika na istom poslu" (Cooley, 1969. : 306). On primarne grupe
određuje kao grupe licem - u lice, kao intimne i kao one grupe koje u povezivanju
aktera u šire društvo imaju vrlo važnu ulogu (takve su grupe npr. obitelj, grupa
vršnjaka…). Međutim, razvoj složene mreže širih veza (umjesto samo obitelji,
susjedstva, sela) pokidao je prisne odnose sa susjedima 51 zbog čega "ostajemo stranci
za ljude koji žive u istoj kući". (Cooley, 1969. : 306).
Simmel, po mnogo čemu atipičan teoretičar u sociologiji, poznat po svojim
mikrosociologijskim analizama, iako su ga zanimali i globalni aspekti društva, smatra
najvažnijim zadatkom sociologije "razumijevanje interakcije među ljudima" (Ritzer,
1997. : 30).
Ideal prijateljstva od antike, razvijen u romantičkom duhu, "teži apsolutnoj
psihološkoj intimnosti" dokazuje Simmel. Takav ideal prati shvaćanje da i materijalna
dobra prijatelja trebaju biti zajednička. Simmel, naime, uviđa da takva "potpuna
intimnost" postaje "sve teža i teža" s povećavanjem diferencijacije u društvu 52 . Stoga i
sam zaključuje da moderan čovjek "mora previše toga skrivati da bi održao
prijateljstvo u antičkom smislu" . Tako on dolazi do diferenciranog prijateljstva
objašnjavajući da se povezujemo "s jednom osobom naklonošću, s drugom
zajedničkim intelektualnim aspektima, s trećom religijskim impulsima, a s četvrtom
zajedničkim doživljajima" (Simmel, 1969. : 311).
Danas bismo jednostavno rekli da ta naklonost prema nekom prijatelju-ici
vjerojatno dolazi zbog sličnosti pogleda i stavova o različitim pitanjima rada i društva.
I da doista pojedinac ima jednog prijatelja s kojim raspravlja npr. o sportu ili o
nogometnom prvenstvu i njegovom lažiranju, drugoga s kojim pretresa dostignuća
51 Susjedstva su igrala značajnu ulogu u prisnim odnosima među ljujdima od uređenja prvih stalnih
naselja do nastanka velikih modernih gradova. Zadržala su se ponešto i fragmentarno u seoskim
naseljima i u drugim tipovima manjih naselja.
Cooley ljudske osjećaje kao što su: ljubav, mržnja, osjećaj društvene pravde itd. uopćava u
"ljudsku prirodu". Takvu ljudsku prirodu čovjek nema rođenjem nego je dobiva druženjem s ljudima i
u tom se procesu razvija u socijalno biće. Dalje, smatra da u pojedincima postoji "univerzalna priroda"
i da "onda i u ljudskom druženju mora postojati nešto univerzalno što odgovara tome" (Cooley, 1969. :
307).
52 "Ovo stupanje čitavog, nepodijeljenog ega u odnos" - nastavlja Simmel - "može biti uvjerljivije u
prijateljstvu nego u ljubavi, zato što prijateljstvu nedostaje specifična koncentracija na jedan element,
koncentracija koju ljubav izvodi iz osjetilnosti." I dalje: "Prijateljstvu nedostaje ova plahovitost"
(ljubavi). Sva ta diferencirana prijateljstva "predstavljaju jednu veoma osobitu sintezu u vezi s pitanjem
diskrecije, uzajamnog otkrivanja i skrivanja". Ona zahtijevaju da prijatelji ne gledaju u one međusobne
sfere interesa i osjećanja koje, konačno nisu uključene u odnos i koji bi ih, ukoliko budu dodirnute,
dovele do toga da bolno osjete granice njihovog međusobnog razumijevanja". (Simmel, 1969. : 311).
112