Knjiga o nastavnicima - Filozofski fakultet u Splitu

Šime Pilić Knjiga o nastavnicima
Ljudi koji svakodnevno obavljaju isto zanimanje "međusobno se poznaju,
traže društvo jedan drugoga" posjećuju se prema sklonostima "zbog potreba" (Goblot,
1969. : 513-518).
Durkheim u profesionalnoj skupini prvenstveno vidi "moralnu moć" koja
obuzdava "individualne egoizme" i održava njihovu zajedničku solidarnost. Govoreći
o korporacijama on tvrdi da su članovi jedne profesije - stanovali oni u gradu ili selu -
"povezani međusobno". Podjela rada i sličnost svijesti dva su izvora društvenog
života 47 (Durkheim, 1969. : 343-347). Durkheim ukazuje kako je čovjek to što jest
(čovjek) "isključivo po tome što živi u društvu" te pridodaje da "želeći društvo
pojedinac želi sebe samoga". (Durkheim, 1996. : 61, 63). On također tvrdi da u
svakome od nas postoje dva bića: individualno biće i društveno biće. Upravo je cilj
odgoja i obrazovanja "oblikovanje" društvenog bića "u svakome od nas". (Durkheim,
1996. : 57-58).
Ljudsku želju za suosjećanjem W.I. Thomas, jedan od najranijih pripadnika
čikaške škole u sociologiji 48 , smatra "društvenijom" od ostalih želja i u njen sadržaj
uključuje druželjubivi element (Thomas, 1969.). Thomas je konceptualizirao četiri
temeljne želje 49 čovjeka. Njegova sociološka interpretacija odnosa individualnog i
društvenog ponašanja sadrži tri vitalna elementa: životnu historiju, osnovne želje
("polja") i pojam društvene situacije (Thomas, prema Barnes, 1982.).
Cooley, koji je uveo primarne grupe u sociologiju i kojega Barnes smatra
osnivačem psihosociologije 50 te čija je teorijska orijentacija povezana sa čikaškom
školom (iako sam nije djelovao u Chicagu), tvrdi da vrste druženja među ljudima
ovise o stanju civilizacije, naglašavajući pri tome kako je u druženjima bitno to što
druženja čine "prisnu vezu i spajanje ličnosti". Često se takvi odnosi stvaraju u
47
Nasuprot makro-sociologiji Durkheima može se staviti mikro socio-psihologijska orijentacija W.I.
Thomasa.
Možda je perspektiva u integraciji makro i mikro teorijskih pristupa društvenoj stvarnosti.
Vidi o tome u: Ritzer, 1997., posebice deseto poglavlje: Širenje osnovnog problema u suvremenoj
sociologijskoj teoriji (str. 387-406).
48
Čikaška škola javlja se krajem 19.stoljeća osnivanjem Odjela za sociologiju (1892. u Chicagu),
vrhunac dosiže 1920.-tih godina, zatim njen utjecaj opada ali je značajno sociološko središte barem do
sredine 50.-tih godina. Na čikaškoj tradiciji nastao je simbolički interakcionizam, po mnogima
najznačajnija teorija čikaške škole.
49
Thomas, kojega se svrstava u rane američke socioologijske teoretičare, ljudske želje klasificira u
četiri kategorije želja: (1) za novim iskustvom, (2) za sigurnošću, (3) za suosjećanjem i (4) za
priznanjem. Nešto kasnije to formulira kao: 1. novo iskustvo, 2. želja za odgovorom, 3. želja za
priznanjem i 4. sigurnost. Umjesto termina želje u kasnijoj formulaciji javljaju se termini "polja" ili
"klase" (vidjeti: Barnes, 1982. : 872-873; i Ritzer, 1997.).
50 Usporedi: H.E.Barnes, Uvod u istoriju sociologije, II, 1982. : 905 - 926.
111