30.09.2013 Views

Zena-Kvinna 32-33 - Žena-Kvinna

Zena-Kvinna 32-33 - Žena-Kvinna

Zena-Kvinna 32-33 - Žena-Kvinna

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

York<br />

1997; C.E. King, Renaissance Women<br />

Patrons, Manchester–New York 1998.<br />

7 I o tom rimskom portretu pripremam<br />

članak.<br />

8 A. Schneider, O portretu bos. kraljice<br />

Katarine, Hrvatska revija 9, Zagreb 1936,<br />

str. 491–494. ”Od godine 1874. pa sve do<br />

danas reproducira se u našim povjesnim<br />

djelima, revijama i dnevnim listovima jedan<br />

portret, za koji se izrijekom tvrdi, da<br />

prikazuje bos. kraljicu Katarinu u njenoj<br />

mladosti. Prvi je upozorio na nj. Ivan<br />

Kukuljević 1857. u svom djelu Izvjestje o<br />

putovanju kroz Dalmaciju, Napulj i Rim s<br />

osobitim obzirom na slavensku književnost,<br />

umjetnost i starinu. On kaže na stranici<br />

73.: ”U galeriji Kapitolskoj čuva se…podoba<br />

kraljice bosanske Katarine, u crno<br />

obučene, od Gian Bellina, koja je u imeniku<br />

zabilježena pod ritrato ignoto.” Prvi<br />

put je ova slika reproducirana u Vijencu<br />

1874 po dobru crtežu Ferde Kikerca, dok<br />

se kasnije i sve do danas (izuzevši Klaićevu<br />

Povijest Hrvata, II. 3. koja je donosi po izvornoj<br />

fotografiji) reproducira po jednoj<br />

vajnoj kopiji, koju je načinio neki nevježa<br />

A. Gilardi. Rimska Pinacoteca Capitolina<br />

čuva doista još i danas u svojoj I. dvorani<br />

pod brojem 142. taj portret ali se nigdje, ni<br />

u njenim inventarima, ni u katalozima, a<br />

ni u cjelokupnoj literaturi, ne kaže, da bi<br />

taj portret predočivao bosansku kraljicu<br />

Katarinu. On se uvijek nazivao Ritratto<br />

di giovinetta, a kadikad i Laura. Tragao<br />

sam za tim, odakle potječe ova legenda, i<br />

našao u Thalloczya bilješku, da Lukarević<br />

(u svom djelu Copioso ristretto degli annali<br />

di Ragusa, dubrovačko izdanje od<br />

godine 1790. na stranici 184.) kaže: ”Il suo<br />

ritratto (naime: portret kraljice Katarine)<br />

al naturale si vede dipinto nel palazzo del<br />

Papa nella sala di Constantino.” U vrijeme<br />

Lukarevićevo u dvorani Konstantinovoj<br />

tzv. stanza vatikanskih bile su jedini slikovni<br />

ukras freske, koje su od česti po Rafaelovim<br />

crtežima izveli Giulio Romano, Francesco<br />

Penni i drugi slikari. Nije, dakle, za bilo kakovu<br />

drugu sliku ondje bilo uopće mjesta,<br />

ukoliko Lukarević nije pomišljao na to,<br />

da se Katarinin portret nalazi naslikan na<br />

jednoj od tih fresaka, za što opet pogotovu<br />

nije bilo nikakova motiva. Sva je vjerojatnost,<br />

da je Kukuljević (poznavajući zacijelo<br />

ono mjesto iz Lukarevićeva djela) pri svom<br />

boravku u Kapitolinskoj pinakoteci identificirao<br />

lik prikazan na pomenutoj slici<br />

(koja se u ono vrijeme pridavala Giovanni<br />

Belliniju) sa bos. kraljicom Katarinom.<br />

Odonda pa sve do danas ostala je ta posve<br />

neosnovana identifikacija u nas na snazi.<br />

Kapitolinski portret prikazuje mladu, otprilike<br />

dvadesetogodišnju (20) djevojku, dok<br />

kraljica Katarina dolazi prvi put u Italiju<br />

Jedna od reprodukcija rimskog portreta mlade<br />

djevojke, koju je u 80. godinama 20. stoljeća<br />

napravila bosanska kiparka Ana Kovač<br />

Izvor: Ž. Sabol, Ana Kovač Enciklopedija hrvatske<br />

umjetnosti 1., Zagreb 1995 str. 462<br />

1466., dakle u svojoj 42 godini, pa je prema<br />

tomu već a priori potpuno isključeno, da<br />

bi on, sve da ga je i slikao Giovanni Bellini<br />

(1430–1516) mogao predočivati bos. kraljicu<br />

Katarinu. Danas je međutim neosporno<br />

utvrđeno, da portret nije djelo Bellinijevo,<br />

nego da mu je autor znatno mlađi umjetnik,<br />

ferrarski slikar Ercole di Giulio Cesare<br />

Grandi (1463–1525), kojemu je dakle<br />

1478., kad je umrla Katarina bilo 15 godina.<br />

(Sve da je portret naslikao ferrarski slikar<br />

Ercole de’ Roberti, 1450–55. do 1496 kako<br />

to sada tvrdi Adolfo Venturi, napuštajući<br />

svoju raniju atribuciju ove slike Ercolu<br />

Grandiju, vrijedili bi i u ovom slučaju pomenuti<br />

razlozi). Najnoviji katalog Kapitolinske<br />

pinakoteke kaže, da je portret ”di<br />

maestro romagnolo fine ‘400, vicino al<br />

Francia.” Portret je nastao u prvom deceniju<br />

16. stoljeća, jer kazuje iste stilističke<br />

značajke koje u isto vrijeme nastale Ercolove<br />

freske u Palazzo Scrofa Calcagnini<br />

(Palazzo il Moro) u Ferrari, koje Venturi u<br />

najnovije vrijeme pridaje jednom anonimnom<br />

ferrarsko-mantegnesknom slikaru s<br />

početka 16. stoljeća – mišljenje, koje kao<br />

i ono naprijed navedeno nauka nije prihvatila.<br />

Ercole Grandi odvaja se od oporog<br />

naturalizma starijih quattrocentističkih<br />

slikara ferrarskih i nastoji pod dojmom<br />

bolonjskih majstora Cosse i Francije<br />

oko umilnih, lijepih oblika, plemenitih i<br />

oduhovljenih fizionomija. Njegova slika u<br />

Kapitolinskoj pinakoteci prikazuje mladu<br />

otmjenu djevojku, koje su pogledi nujni i<br />

sanjivi. Njena je kosa crvenkasta, sapeta<br />

sitnom mrežom (reticella). Oko vrata joj<br />

visi ogrlica od brušenih granata. Prsluk sa<br />

rastriženim rukavima od crvenog baršuna,<br />

a plašt taman. Nježna i plemenita glava<br />

odvaja se od tamnozelene stijene, dok se<br />

na lijevo pruža vidik u dalek zelen pejzaž.<br />

Lako je razumjeti, da je Kukuljević u svom<br />

mladenačkom i rodoljubnom zanosu mislio,<br />

da je u toj slici otkrio Lukarevićev vatikanski<br />

portret i da je djevojka prikazana na<br />

njoj ”dijevojka Kata Hercegovka, Lipa ćerca<br />

Hercega Stipana, Slavna sada Katarina<br />

zvana, koje tilo u Rimu pribiva, A dušica<br />

u miru počiva.” (Kačić). Nažalost nema taj<br />

lijepi portret nikakove veze sa bosanskom<br />

kraljicom Katarinom. Pokojni Thalloczy<br />

pretražio je bez uspjeha čitavu Vatikansku<br />

palaču tragajući za kraljičinim portretom,<br />

što ga spominje Lukarević. Katarinin lik<br />

sačuvan je jedino na njenoj nadgrobnoj<br />

ploči u rimskoj crkvi S. Maria in Aracoeli,<br />

danas uzidanoj u stubu prema crkvenom<br />

transeptu, iznad ambona. Prvi je spominje<br />

1535 frankfurtski jurista Johann Fichard u<br />

svom djelu Italia: in eo (naime templo) est<br />

sepulcrum S. Helenae. Item Reginae Bosniae,<br />

a poslije njega G. Fabricius u svom<br />

djelu Roma (Basileae 1551). Ploča je uz ovaj<br />

članak reproducirana uopće prvi put po<br />

izvornoj fotografiji, koju sam dao načiniti<br />

u Rimu. U bakrorezu reproducirana nalazi<br />

se ona prvi put u djelu Alphonsi Ciaconii<br />

Vitae et res gestae Pontificum Romanorum<br />

et S.E.E Cardinalium, Rim 1667 stupac 43.<br />

Kako se međutim sve reprodukcije, koje<br />

se kasnije, precrtavane, nalaze u raznim<br />

djelima (Evansa, Asbótha, Klaića i drugih)<br />

udaljuju od izvornika, reproduciran je<br />

bakrorez ovdje po primjerku Ciaconijeva<br />

djela, koji se nalazi u Sveučilišnoj knjižnici<br />

u Zagrebu. Na reprodukciji razabiru se jasno<br />

crte lica kraljičina, ali bi smjelo bilo ustvrditi,<br />

da su one uistinu autentične, pogotovu,<br />

kad je ova nadgrobna ploča kraljičina<br />

djelo osrednjega majstora, koji i nije bio<br />

podoban da dade individualan lik. Pa sve<br />

da ga je i dao, bakrorezac ga nije prestavio<br />

na svoju ploču – a na izvornoj je nadgrobnoj<br />

kamenoj ploči, koja je kroz vjekove bila<br />

na tlu crkvenom, lice kraljičino posve istrljano.”<br />

9 A. Schneider, 1936, cit. n. 9, str. 493.<br />

10 Izložba italijanskog portreta kroz vekove,<br />

Anali političkih, kulturnih i privrednih<br />

događaja 1 (3), Beograd 1938, str. 183, 184;<br />

M. Bregovac Pisk, 1995, cit. n. 5, str. 79.<br />

11 Ž. Sabol, Ana Kovač, Enciklopedija<br />

hrvatske umjetnosti 1, Zagreb 1995, str.<br />

462.<br />

____________<br />

Na ovom mjestu se želim zahvaliti dr. Stjepanu<br />

Duvnjaku i dr. Marku Karamatiću,<br />

koji su mi 2002. i 2005. godine prijazno<br />

posredovali nekoliko dragocjenih podataka<br />

o portretima kraljice Katarine, koje čuva<br />

franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci. <br />

18 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />

<strong>32</strong>-<strong>33</strong> | žena · kvinna

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!