RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

30.09.2013 Views

Posebno su nađene razlike koje se odnose na detetov preoperacioni stadijum mišljenja, što stavlja pod sumnju Pijažeove zaključke o kognitivnim mogućnostima predškolskog deteta. Kao diskutabilna pitanja javljaju se shvatanja o egocentričnosti, mogućnostima serijacije, klasifikacije i konzervacije količine deteta ovog uzrasta. Donaldson je sa saradnicima (1978) proveravala egocentričnost, zaključak Pijažea da deca do osme godine ne mogu da savladaju zadatak "tri brda" (slika 21). Slika 21: Pijažeov zadatak "Tri brda'' za proveru egocentričnosti Ispred deteta na stolu je model tri planine i fotografije, na kojima su te tri planine slikane sa različitih pozicija. Detetov zadatak je, da među fotografijama najpre izabere onu, na kojoj su planine prikazane tako, kako ih vidi lutka, koja sedi naspram njega. Zaključak Pijažea izveden iz nalaza ogleda bio je da deca do osme godine ne mogu da savladaju zadatak "tri brda" zbog centracije nesposobnosti da se stavi na poziciju drugog. U svojim eksperimentima (Hjuz i Donaldson, 1978, 1979) pred dete stavljaju ukrštene pregrade i dve lutke: jedna - policajac, druga dečak. Ovi zadaci su ipak bili istovremeno interesantniji za decu i zahtevali su njihovu veću socijalnu angažovanost i autori su dobili znatno drugačije rezultate. U početnom ogledu (slika 22a) policajac je u poziciji da "vidi" pregrade B i C; eksperimentator stavlja lutku dečaka u pregradu A i pita dete da li ga policajac vidi; to se pitanje ponavlja i kad se lutka dečaka premesti u pregrade C, B ili D. Zatim se policajac premešta na poziciju da vidi pregrade A i B i od deteta traži da sakrije lutku dečaka od policajca. Slika 22: Skrivanje lutke od policajca Nalazi pokazuju da to deca uspešno čine i vrlo retko greše. Zatim je u eksperimentu uveden i drugi policajac (videti sliku 22 b) ali i sada 90% ispitanika na uzrastu od 3;6 do 5;0 godina rešava zadatak. U zadatku slike 22c 73% dece je pravilno prepoznalo kvadrate D i F kao "skrivene" prostore. U složenijoj situaciji (slika 22d) 70% ispitanika nije napravilo ni jednu grešku. Donaldson zaključuje da su deca ovog uzrasta sposobna da uzmu u obzir tačku gledanja drugoga ako dobro razumeju zadatak koji se postavlja u problem situaciji. Donaldson (1978) je ponovila i zadatke klasifikacije. U eksperimentu je šestogodišnjem detetu pokazala četiri krave igračke od kojih su tri bile crne a jedna bela. Sve krave su ležale bočno a eksperimentator je govorio detetu da one spavaju. Zatim detetu daje prvo pitanje po uzoru na Pijažea: "Da li je ovde više crnih krava ili krava?" Drugo, novo pitanje: "Kojih je krava više, crnih ili 76

zaspalih?". Na prvo pitanje tačno je odgovorilo 25% ispitanika. Na drugo pitanje bilo je 50% tačnih odgovora. Preformulisano pitanje deca bolje razumeju i uspešnija su u klasifikaciji, zaključuje Donaldson. Pijaže je pokazao da deca na preoperaconom stadijumu ne uspevaju na zadacima serijacije, zato što nisu sposobna da shvate i primene pravilo tranzitivnosti. Ukazuje da su zadaci serijacije teški deci i na nivou konkretnih operacija ako su dati u verbalnoj formulaciji. Deci od 4-5 godina su u ogledu saopštili tvrđenja: 1. Piter je istog rasta kao Dejvid. 2. Dejvid je viši od tebe. 3. Ti si istog rasta kao Džon. Na pitanje: "Ko je viši, Piter ili Džon?" posle prvog čitanja skoro sva deca su odgovorila netačno. U ponovljenom ogledu eksperimentator vodi računa da dete zapamti zadatak u celini. Kada je nekoliko puta ponovio iskaze, i tek onda postavio pitanje, 75% dece je tačno odgovorilo. Ovim se ukazuje da, pored nerazumevanja, i nedovoljno zapamćeni podaci i instrukcija mogu da sakriju realne mogućnosti deteta (Mussen et al., 1984). Donaldson je (1978) ponovila ogled konzervacije količine. U prvoj varijanti ogleda išla je po shemi Pijažea: nakon saglasnosti deteta da u dva reda ima isto dugmića, u jednom redu eksperimentator je povećao razmak između dugmića. Na pitanje: "U kom redu je sada više dugmića?" deca, od 4-6 godina, samo u 16% slučajeva tvrde da je isto, ostali misle da je u dužem redu više. Ovaj nalaz je istovetan kao i u ogledu Pijažea. U modifikovanoj varijanti ogleda sve se isto radi sem što dugmiće, umesto eksperimentatora, razmiče lutka medvedića. U tom slučaju 63% dece smatra da je količina dugmića ostala ista. Neznatna izmena u proceduri ogleda dovodi do rezultata koji otvara pitanje u kojim situacijama je i deci ovog uzrasta dostupno operaciono mišljenje. Pod uticajem nekih novijih teorijskih saznanja i rezultata empirijskih istraživanja krajem dvadesetog veka ukazano je da su i novorođenčad i odojčad kognitivno kompetentnija, da im se sposobnosti razvijaju pre nego što je to naveo Pijaže. Razvojni psiholozi koji su na poziciji kognitivno-informacione teorije posebno naglašavaju strategije mišljenja, koje se razlikuju od logičko ekvilibracijskih procesa (Case, 1985), Psiholozi kognitivno informacionog pristupa kritički ukazuju da Pijaže istražuje formalna svojstva akcionih shema, zanemarujući specifične kognitivne procese i strategije koje čine sadržaj akcionih shema. Vigotski (1978) ukazuje da je kognitivni razvoj socijalni proces i kritički analizira gledišta Pijažea o egocentričnosti dečjeg govora, odnosu jezika i mišljenja, načinu razvoja pojmova, odnosu učenja i razvoja (videti Kulturno-istorijsku teoriju Vigotskog u ovoj knjizi). Flejvel (Flavell, 1977) i Bruner smatraju da validnost Pijažeove teorije smanjuje njegovo zanemarivanje dinamičkih (emocionalnih i motivacionih) faktora ličnosti; kod Pijažea ponašanje dece se pojačava rastom kognitivnih struktura koji se odvija procesom samoregulacije; nedostaje cilj kome dete teži. Rezime Pijaže u traženju odgovara kako se ljudi adaptiraju na svoju sredinu izdvaja inteligenciju kao temeljno i jedino sredstvo da se to postigne. Osnovne konstante u Pijažeovom učenju su princip razvojnosti i stadijalnosti kognitivnog razvoja. Odlike razvojnih stadijuma su: ♦ Univerzalnost - kognitivne sposobnosti i razvoj univerzalni u svim kulturama (senzomotorni stadijum, preoperacioni stadijum, konkretne operacije, formalne operacije). ♦ Invarijantnost redosleda i različita brzina - sve osobe u kognitivnom razvoju prolaze stadijume istim redosledom i nijedan ne mogu preskočiti. Dok je redosled isti brzinu karakterišu velika odstupanja pa Pijaže ukazuje da navedene uzraste u kojima se javljaju stadijumu treba smatrati prosekom. 77

Posebno su nađene razlike koje se odnose na detetov preoperacioni stadijum<br />

mišljenja, što stavlja pod sumnju Pijažeove zaključke o kognitivnim mogućnostima<br />

predškolskog deteta. Kao diskutabilna pitanja javljaju se shvatanja o egocentričnosti,<br />

mogućnostima serijacije, klasifikacije i konzervacije količine deteta ovog uzrasta.<br />

Donaldson je sa saradnicima (1978) proveravala egocentričnost, zaključak Pijažea da deca<br />

do osme godine ne mogu da savladaju zadatak "tri brda" (slika 21).<br />

Slika 21: Pijažeov zadatak "Tri brda'' za proveru egocentričnosti<br />

Ispred deteta na stolu je model tri planine i fotografije, na kojima su te tri planine slikane sa<br />

različitih pozicija. Detetov zadatak je, da među fotografijama najpre izabere onu, na kojoj su planine<br />

prikazane tako, kako ih vidi lutka, koja sedi naspram njega. Zaključak Pijažea izveden iz nalaza<br />

ogleda bio je da deca do osme godine ne mogu da savladaju zadatak "tri brda" zbog centracije<br />

nesposobnosti da se stavi na poziciju drugog.<br />

U svojim eksperimentima (Hjuz i Donaldson, 1978, 1979) pred dete stavljaju ukrštene pregrade<br />

i dve lutke: jedna - policajac, druga dečak. Ovi zadaci su ipak bili istovremeno interesantniji za decu<br />

i zahtevali su njihovu veću socijalnu angažovanost i autori su dobili znatno drugačije rezultate. U<br />

početnom ogledu (slika 22a) policajac je u poziciji da "vidi" pregrade B i C; eksperimentator stavlja<br />

lutku dečaka u pregradu A i pita dete da li ga policajac vidi; to se pitanje ponavlja i kad se lutka<br />

dečaka premesti u pregrade C, B ili D. Zatim se policajac premešta na poziciju da vidi pregrade A i<br />

B i od deteta traži da sakrije lutku dečaka od policajca.<br />

Slika 22: Skrivanje lutke od policajca<br />

Nalazi pokazuju da to deca uspešno čine i vrlo retko greše. Zatim je u eksperimentu uveden i<br />

drugi policajac (videti sliku 22 b) ali i sada 90% ispitanika na uzrastu od 3;6 do 5;0 godina rešava<br />

zadatak. U zadatku slike 22c 73% dece je pravilno prepoznalo kvadrate D i F kao "skrivene"<br />

prostore. U složenijoj situaciji (slika 22d) 70% ispitanika nije napravilo ni jednu grešku. Donaldson<br />

zaključuje da su deca ovog uzrasta sposobna da uzmu u obzir tačku gledanja drugoga ako dobro<br />

razumeju zadatak koji se postavlja u problem situaciji.<br />

Donaldson (1978) je ponovila i zadatke klasifikacije. U eksperimentu je šestogodišnjem<br />

detetu pokazala četiri krave igračke od kojih su tri bile crne a jedna bela. Sve krave su ležale bočno<br />

a eksperimentator je govorio detetu da one spavaju. Zatim detetu daje prvo pitanje po uzoru na<br />

Pijažea: "Da li je ovde više crnih krava ili krava?" Drugo, novo pitanje: "Kojih je krava više, crnih ili<br />

76

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!