RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

30.09.2013 Views

suočavaju sa bolestima, stresom i drugim otežavajućim okolnostima u svakodnevnom življenju. Kvalitetni socijalni odnosi predstavljaju i sigurnosni činilac u održavanju životnog optimizma, zadovoljstva, smisla življenja i zdravlja i povezuju se sa dužinom življenja pojedinca. Istraživači najčešće govore o instrumentalnoj i emocionalnoj podršci starim osobama. Instrumentalna podrška je za stare osobe izvor konkretne pomoći u njihovom svakodnevnom življenju. Oni joj sami pripisuju i značaj brige i simpatije, koju doživljavaju u svojoj socijalnoj okolini. Ova vrsta pomoći raste u poznoj starosti. Starim osobama u braku u manjoj meri nedostaje emocionalna podrška i naklonost nego svim drugim grupama. Stari u domovima za stare primaju bitno manje neformalne pomoći, emocionalne i socijalne podrške nego stari, koji žive kod kuće. Istraživanja usamljenosti starih osoba ukazuju da se tu može govoriti o dve nezavisne vrste usamljenosti: socijalnoj usamljenosti i emocionalnoj usamljenosti. Emocionalna usamljenost je problem posebno kod veoma starih osoba koje us izgubile prijateljevršnjake. Porodični članovi i mlađi prijatelji mogu da zadovolje njihove socijalne potrebe, ali ne i potrebu za intimnim kontaktima sa vršnjacima. Razvoj ličnosti u staračkom dobu Rezultati mnogih studija razvoja ličnosti u staračkom dobu dozvoljavaju da se zaključi, da se ličnost menja u manjoj meri, u poređenju sa telesnim, perceptivnim, motornim i saznajnim sposobnostima. Makrej i Kosta (McCrae i Costa, 1988) su proučavali kako pojedinci opisuju sebe (uzrast između 32 i 84 godine), i saopštili o pozitivnim vezama između uzrasta ispitanika i učestalosti opisa sebe u smislu starosti, zdravlja, životnih događaja, životnih okolnosti, interesovanja i hobija i ličnih vrednosti. Negativne starosne povezanosti su otkrili sa učestalošću opisa uloge pojedinaca u porodici, socijalnim odnosima i opštim karakteristikama ličnosti. Nalazi drugih istraživača takođe potvrđuju usmerenost starih osoba na ukolinu, razmišljanje o sebi i njihovu motivisanost za povezivanje sa drugim ljudima. Manje od 10% starih osoba je pominjalo spoljašnji izgled ili smrt, što je u suprotnosti sa karakteristikama, koje mlađi odrasli pripisuju starim osobama. U celini gledano pozitivni opisi sebe su bili dva puta češći nego negativni. Opšti pozitivan pojam o sebi se povezuje i sa nalazima o raskoraku između stvarnih godina i subjektivnog doživljavanja starosti, koji se sa uzrastom povećava (slika 138). Nalazi ukazuju da stare osobe u proseku opažaju da su 12 godina mlađe, nego što u stvarnosti jesu, i misle, da izgledaju 9.5 godina mlađe, dok žele da budu u proseku 25 godina mlađe, nego što su sad. Drugi razlog za povoljnu sliku o sebi je što većina starih osoba povoljno razmišlja o mogućem sebi; najčešća područja, na kojima stare osobe zamišljaju sebe u budućnosti, su karakteristike ličnosti i zdravlje. Makrej i Kosta (McCrae i Costa, 1990) nalaze da se nivo ekstravertnosti i neuroticizma među različito starim ne menjaju do približno 80. godine; te dve karakteristike ostaju stabilne iz srednje i pozne zrelosti do pozne starosti. 356

Slika 138: Raskorak između stvarne i željene starosti u staračkom dobu (Smith i Baltes, 1999) Jedan broj autora je pručavao funkcionalne (poželjne) i nefunkcionalne (nepoželjne) osobine starih osoba (npr. Smith i Baltes, 1999). Funkcionalne karakteristike kod starih osoba su one, koje pojedincu omogućavaju efikasno delovanje u svakodnevnom življenju. U ove osobine svrstane su: ekstravertnost, otvorenost, doživljavanje pozitivnih emocija, unutrašnje mesto kontrole. U nepoželjne osobine uvršćene su: neuroticizam, negativne emocije i uverenja, spoljašnje mesto kontrole. Posle osamdesetih godina unekoliko su opadali ekstravertnost i učestalost doživljavanja pozitivnih emocija, a rasla je učestalost doživljavanja spoljašnje kontrole nad življenjem. Strategije upravljanja sa življenjem: selekcija, optimizacija i kompenzacija su povezane sa četiri o velikih pet dimenzija ličnosti, i to ekstravertnošću, neuroticizmom, otvorenošću i savesnošću. Neuroticizam se sa strategijama povezuje negativno, pošto emocionalna nestabilnost doprinosi neefikasnom prilagođavanju pojedinca na promene (Costa i McCrae, 1993). Ekstravertniji pojedinci češće upotrebljavaju strategiju optimizacije i kompenzacije, ređe dobrovoljnu selekciju. Otvorenost za nove doživljaje se povezuje sa pojedinčevim prepoznavanjem relevantnih ciljeva. Savesnost se pozitivno povezuje sa učestalošću upotrebe svih strategija. Stare osobe koje uravnoteženo doživljavaju pozitivna i negativna osećanja ili kod kojih pozitivna emocionalna iskustva preovlađuju nad negativnim, izražavaju veću psihološku fleksibilnost pri suočavanju sa telesnim i socioekonomskim teškoćama, nego pojedinci, kod kojih preovlađuju negativna emocionalna doživljavanja. Zadovoljstvo starenjem je pokazatelj psihološke fleksibilnosti u staračkom dobu. Sa psihološkom fleksibilnošću neuroticizam je umereno negativno povezan, a ekstravertnost nisko pozitivno, dok se otvorenost nije povezivala sa fleksibilnošću (Staudinger i dr., 1999). Blag pad učestalosti pozitivnih emocija se pojavljuje oko 85. godine starosti, jer prag emocionalnog reagovanja u poznoj starosti raste, što se povezuje sa sistematskim fiziološkim promenama u organizmu koji stari. Ekstravertnost, saradljivost i neuroticizam i njihove poddimenzije se sa starošću nisu karakteristično menjale, isto tako se starci i starice nisu među sobom razlikovali u pogledu četiri dimenzije ličnosti (saradljivost, otvorenost, neuroticizam i savesnost). 357

Slika 138: Raskorak između stvarne i željene starosti u staračkom dobu (Smith i Baltes, 1999)<br />

Jedan broj autora je pručavao funkcionalne (poželjne) i nefunkcionalne (nepoželjne)<br />

osobine starih osoba (npr. Smith i Baltes, 1999). Funkcionalne karakteristike kod starih<br />

osoba su one, koje pojedincu omogućavaju efikasno delovanje u svakodnevnom življenju.<br />

U ove osobine svrstane su: ekstravertnost, otvorenost, doživljavanje pozitivnih emocija,<br />

unutrašnje mesto kontrole. U nepoželjne osobine uvršćene su: neuroticizam, negativne<br />

emocije i uverenja, spoljašnje mesto kontrole. Posle osamdesetih godina unekoliko su<br />

opadali ekstravertnost i učestalost doživljavanja pozitivnih emocija, a rasla je učestalost<br />

doživljavanja spoljašnje kontrole nad življenjem.<br />

Strategije upravljanja sa življenjem: selekcija, optimizacija i kompenzacija su<br />

povezane sa četiri o velikih pet dimenzija ličnosti, i to ekstravertnošću, neuroticizmom,<br />

otvorenošću i savesnošću. Neuroticizam se sa strategijama povezuje negativno, pošto<br />

emocionalna nestabilnost doprinosi neefikasnom prilagođavanju pojedinca na promene<br />

(Costa i McCrae, 1993). Ekstravertniji pojedinci češće upotrebljavaju strategiju<br />

optimizacije i kompenzacije, ređe dobrovoljnu selekciju. Otvorenost za nove doživljaje se<br />

povezuje sa pojedinčevim prepoznavanjem relevantnih ciljeva. Savesnost se pozitivno<br />

povezuje sa učestalošću upotrebe svih strategija.<br />

Stare osobe koje uravnoteženo doživljavaju pozitivna i negativna osećanja ili kod<br />

kojih pozitivna emocionalna iskustva preovlađuju nad negativnim, izražavaju veću<br />

psihološku fleksibilnost pri suočavanju sa telesnim i socioekonomskim teškoćama, nego<br />

pojedinci, kod kojih preovlađuju negativna emocionalna doživljavanja. Zadovoljstvo<br />

starenjem je pokazatelj psihološke fleksibilnosti u staračkom dobu. Sa psihološkom<br />

fleksibilnošću neuroticizam je umereno negativno povezan, a ekstravertnost nisko pozitivno,<br />

dok se otvorenost nije povezivala sa fleksibilnošću (Staudinger i dr., 1999).<br />

Blag pad učestalosti pozitivnih emocija se pojavljuje oko 85. godine starosti, jer prag<br />

emocionalnog reagovanja u poznoj starosti raste, što se povezuje sa sistematskim<br />

fiziološkim promenama u organizmu koji stari.<br />

Ekstravertnost, saradljivost i neuroticizam i njihove poddimenzije se sa starošću nisu<br />

karakteristično menjale, isto tako se starci i starice nisu među sobom razlikovali u<br />

pogledu četiri dimenzije ličnosti (saradljivost, otvorenost, neuroticizam i savesnost).<br />

357

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!