RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
suočavaju sa bolestima, stresom i drugim otežavajućim okolnostima u svakodnevnom življenju. Kvalitetni socijalni odnosi predstavljaju i sigurnosni činilac u održavanju životnog optimizma, zadovoljstva, smisla življenja i zdravlja i povezuju se sa dužinom življenja pojedinca. Istraživači najčešće govore o instrumentalnoj i emocionalnoj podršci starim osobama. Instrumentalna podrška je za stare osobe izvor konkretne pomoći u njihovom svakodnevnom življenju. Oni joj sami pripisuju i značaj brige i simpatije, koju doživljavaju u svojoj socijalnoj okolini. Ova vrsta pomoći raste u poznoj starosti. Starim osobama u braku u manjoj meri nedostaje emocionalna podrška i naklonost nego svim drugim grupama. Stari u domovima za stare primaju bitno manje neformalne pomoći, emocionalne i socijalne podrške nego stari, koji žive kod kuće. Istraživanja usamljenosti starih osoba ukazuju da se tu može govoriti o dve nezavisne vrste usamljenosti: socijalnoj usamljenosti i emocionalnoj usamljenosti. Emocionalna usamljenost je problem posebno kod veoma starih osoba koje us izgubile prijateljevršnjake. Porodični članovi i mlađi prijatelji mogu da zadovolje njihove socijalne potrebe, ali ne i potrebu za intimnim kontaktima sa vršnjacima. Razvoj ličnosti u staračkom dobu Rezultati mnogih studija razvoja ličnosti u staračkom dobu dozvoljavaju da se zaključi, da se ličnost menja u manjoj meri, u poređenju sa telesnim, perceptivnim, motornim i saznajnim sposobnostima. Makrej i Kosta (McCrae i Costa, 1988) su proučavali kako pojedinci opisuju sebe (uzrast između 32 i 84 godine), i saopštili o pozitivnim vezama između uzrasta ispitanika i učestalosti opisa sebe u smislu starosti, zdravlja, životnih događaja, životnih okolnosti, interesovanja i hobija i ličnih vrednosti. Negativne starosne povezanosti su otkrili sa učestalošću opisa uloge pojedinaca u porodici, socijalnim odnosima i opštim karakteristikama ličnosti. Nalazi drugih istraživača takođe potvrđuju usmerenost starih osoba na ukolinu, razmišljanje o sebi i njihovu motivisanost za povezivanje sa drugim ljudima. Manje od 10% starih osoba je pominjalo spoljašnji izgled ili smrt, što je u suprotnosti sa karakteristikama, koje mlađi odrasli pripisuju starim osobama. U celini gledano pozitivni opisi sebe su bili dva puta češći nego negativni. Opšti pozitivan pojam o sebi se povezuje i sa nalazima o raskoraku između stvarnih godina i subjektivnog doživljavanja starosti, koji se sa uzrastom povećava (slika 138). Nalazi ukazuju da stare osobe u proseku opažaju da su 12 godina mlađe, nego što u stvarnosti jesu, i misle, da izgledaju 9.5 godina mlađe, dok žele da budu u proseku 25 godina mlađe, nego što su sad. Drugi razlog za povoljnu sliku o sebi je što većina starih osoba povoljno razmišlja o mogućem sebi; najčešća područja, na kojima stare osobe zamišljaju sebe u budućnosti, su karakteristike ličnosti i zdravlje. Makrej i Kosta (McCrae i Costa, 1990) nalaze da se nivo ekstravertnosti i neuroticizma među različito starim ne menjaju do približno 80. godine; te dve karakteristike ostaju stabilne iz srednje i pozne zrelosti do pozne starosti. 356
Slika 138: Raskorak između stvarne i željene starosti u staračkom dobu (Smith i Baltes, 1999) Jedan broj autora je pručavao funkcionalne (poželjne) i nefunkcionalne (nepoželjne) osobine starih osoba (npr. Smith i Baltes, 1999). Funkcionalne karakteristike kod starih osoba su one, koje pojedincu omogućavaju efikasno delovanje u svakodnevnom življenju. U ove osobine svrstane su: ekstravertnost, otvorenost, doživljavanje pozitivnih emocija, unutrašnje mesto kontrole. U nepoželjne osobine uvršćene su: neuroticizam, negativne emocije i uverenja, spoljašnje mesto kontrole. Posle osamdesetih godina unekoliko su opadali ekstravertnost i učestalost doživljavanja pozitivnih emocija, a rasla je učestalost doživljavanja spoljašnje kontrole nad življenjem. Strategije upravljanja sa življenjem: selekcija, optimizacija i kompenzacija su povezane sa četiri o velikih pet dimenzija ličnosti, i to ekstravertnošću, neuroticizmom, otvorenošću i savesnošću. Neuroticizam se sa strategijama povezuje negativno, pošto emocionalna nestabilnost doprinosi neefikasnom prilagođavanju pojedinca na promene (Costa i McCrae, 1993). Ekstravertniji pojedinci češće upotrebljavaju strategiju optimizacije i kompenzacije, ređe dobrovoljnu selekciju. Otvorenost za nove doživljaje se povezuje sa pojedinčevim prepoznavanjem relevantnih ciljeva. Savesnost se pozitivno povezuje sa učestalošću upotrebe svih strategija. Stare osobe koje uravnoteženo doživljavaju pozitivna i negativna osećanja ili kod kojih pozitivna emocionalna iskustva preovlađuju nad negativnim, izražavaju veću psihološku fleksibilnost pri suočavanju sa telesnim i socioekonomskim teškoćama, nego pojedinci, kod kojih preovlađuju negativna emocionalna doživljavanja. Zadovoljstvo starenjem je pokazatelj psihološke fleksibilnosti u staračkom dobu. Sa psihološkom fleksibilnošću neuroticizam je umereno negativno povezan, a ekstravertnost nisko pozitivno, dok se otvorenost nije povezivala sa fleksibilnošću (Staudinger i dr., 1999). Blag pad učestalosti pozitivnih emocija se pojavljuje oko 85. godine starosti, jer prag emocionalnog reagovanja u poznoj starosti raste, što se povezuje sa sistematskim fiziološkim promenama u organizmu koji stari. Ekstravertnost, saradljivost i neuroticizam i njihove poddimenzije se sa starošću nisu karakteristično menjale, isto tako se starci i starice nisu među sobom razlikovali u pogledu četiri dimenzije ličnosti (saradljivost, otvorenost, neuroticizam i savesnost). 357
- Page 305 and 306: Činioci razvoja ličnosti I razvoj
- Page 307 and 308: Autori na sledeći način određuju
- Page 309 and 310: prilagođavaju i stiču se povoljni
- Page 311 and 312: ADOLESCENCIJA Psihologija adolescen
- Page 313 and 314: Odnosi u porodici se menjaju ali me
- Page 315 and 316: Autori su takođe saglasni da su ne
- Page 317 and 318: Tabela 48: Karakteristike adolescen
- Page 319 and 320: Kognitivni razvoj Adolescencija pre
- Page 321 and 322: istraživanja, u kojima su autori p
- Page 323 and 324: Prateći promene u kategorijama ide
- Page 325 and 326: Horvat i Zupančić (1995) su na os
- Page 327 and 328: nakon klasterske analize upitnika V
- Page 329 and 330: ODRASLO DOBA Psihologija odraslog d
- Page 331 and 332: • revitalizacija partnerstva / br
- Page 333 and 334: i pojedincu omogućava efikasno suo
- Page 335 and 336: toleranciju za dvosmislenost, motiv
- Page 337 and 338: Verbalno razumevanje od srednje odr
- Page 339 and 340: I kod mladih odraslih vršnjaci i p
- Page 341 and 342: Roditeljska uloga U opisu psihologi
- Page 343 and 344: Normativno krizni model Autori ovog
- Page 345 and 346: samopouzdanja i odlučnosti, ne pos
- Page 347 and 348: Slika 135: Poređenje perioda sredn
- Page 349 and 350: STARAČKO DOBA Psihologija staračk
- Page 351 and 352: Očuvanje partnerstva i prijateljst
- Page 353 and 354: Slika 136: Višedimenzionalna struk
- Page 355: Tabela 61: Referentne osobe sa koji
- Page 359 and 360: LITERATURA Acceto, M., Kenda, R. &
- Page 361 and 362: Hazan, C. & Shaver, P.R. (1987). Ro
- Page 363 and 364: Perry, W. G. (1970). Forms of intel
- Page 365 and 366: a REČNIK PSIHOLOŠKIH POJMOVA ABRE
- Page 367 and 368: ALEKSIJA - oblik senzorne afazije k
- Page 369 and 370: AUTIZAM - tendencija povlačenja u
- Page 371 and 372: č ČITANJE - kognitivna sposobnost
- Page 373 and 374: DISKRETNI MOTORNI ZADACI - motorne
- Page 375 and 376: EFIKASNOST - uspešnost (intelektua
- Page 377 and 378: ETOLOGIJA - u prvobitnom značenju
- Page 379 and 380: njihove uloge kako u odnosu sa sred
- Page 381 and 382: h HABITUACIJA - navikavanje, proces
- Page 383 and 384: HROMOZOM - je struktura, sastavljen
- Page 385 and 386: INSTRUMENTALNO USLOVLJAVANJE - uče
- Page 387 and 388: KARDINALNOST - je načelo koje zna
- Page 389 and 390: KONACIJA - jedna od tri osnovne dim
- Page 391 and 392: KRITIČNI PERIOD - je invarijanta o
- Page 393 and 394: mu sa mnogo karika u stalnoj dinami
- Page 395 and 396: METAKOGNICIJA - znanje o sopstvenoj
- Page 397 and 398: niska strast); (7) leteća ljubav (
- Page 399 and 400: MULTIVARIJANTNO ISTRAŽIVANJE - sta
- Page 401 and 402: NEUROPSIHOLOGIJA - grana psihologij
- Page 403 and 404: OPERANTNO USLOVLJAVANJE - (v. INSTR
- Page 405 and 406: p PAMĆENJE - proces čuvanja proš
Slika 138: Raskorak između stvarne i željene starosti u staračkom dobu (Smith i Baltes, 1999)<br />
Jedan broj autora je pručavao funkcionalne (poželjne) i nefunkcionalne (nepoželjne)<br />
osobine starih osoba (npr. Smith i Baltes, 1999). Funkcionalne karakteristike kod starih<br />
osoba su one, koje pojedincu omogućavaju efikasno delovanje u svakodnevnom življenju.<br />
U ove osobine svrstane su: ekstravertnost, otvorenost, doživljavanje pozitivnih emocija,<br />
unutrašnje mesto kontrole. U nepoželjne osobine uvršćene su: neuroticizam, negativne<br />
emocije i uverenja, spoljašnje mesto kontrole. Posle osamdesetih godina unekoliko su<br />
opadali ekstravertnost i učestalost doživljavanja pozitivnih emocija, a rasla je učestalost<br />
doživljavanja spoljašnje kontrole nad življenjem.<br />
Strategije upravljanja sa življenjem: selekcija, optimizacija i kompenzacija su<br />
povezane sa četiri o velikih pet dimenzija ličnosti, i to ekstravertnošću, neuroticizmom,<br />
otvorenošću i savesnošću. Neuroticizam se sa strategijama povezuje negativno, pošto<br />
emocionalna nestabilnost doprinosi neefikasnom prilagođavanju pojedinca na promene<br />
(Costa i McCrae, 1993). Ekstravertniji pojedinci češće upotrebljavaju strategiju<br />
optimizacije i kompenzacije, ređe dobrovoljnu selekciju. Otvorenost za nove doživljaje se<br />
povezuje sa pojedinčevim prepoznavanjem relevantnih ciljeva. Savesnost se pozitivno<br />
povezuje sa učestalošću upotrebe svih strategija.<br />
Stare osobe koje uravnoteženo doživljavaju pozitivna i negativna osećanja ili kod<br />
kojih pozitivna emocionalna iskustva preovlađuju nad negativnim, izražavaju veću<br />
psihološku fleksibilnost pri suočavanju sa telesnim i socioekonomskim teškoćama, nego<br />
pojedinci, kod kojih preovlađuju negativna emocionalna doživljavanja. Zadovoljstvo<br />
starenjem je pokazatelj psihološke fleksibilnosti u staračkom dobu. Sa psihološkom<br />
fleksibilnošću neuroticizam je umereno negativno povezan, a ekstravertnost nisko pozitivno,<br />
dok se otvorenost nije povezivala sa fleksibilnošću (Staudinger i dr., 1999).<br />
Blag pad učestalosti pozitivnih emocija se pojavljuje oko 85. godine starosti, jer prag<br />
emocionalnog reagovanja u poznoj starosti raste, što se povezuje sa sistematskim<br />
fiziološkim promenama u organizmu koji stari.<br />
Ekstravertnost, saradljivost i neuroticizam i njihove poddimenzije se sa starošću nisu<br />
karakteristično menjale, isto tako se starci i starice nisu među sobom razlikovali u<br />
pogledu četiri dimenzije ličnosti (saradljivost, otvorenost, neuroticizam i savesnost).<br />
357