RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

posmatranje, upoređivanje, samostalno uobličavanje, zajedničku igru i saradnju. Dečje
igračke su onoliko dobre koliko pomažu ukupan razvoj i razvoj kreativnosti ličnosti. Dete
ne treba pretrpati igračkama - javiće se zasićenost.
Uzrast i igračke
- prva godina: sopstveno telo, igračke živih boja koje proizvode zvuk, plivaju...;
- druga godina: kolica, zvučne igračke, kocke, pesak i pribor, jednostavne slikovnice;
- treća godina: automobili, tricikl, konj za ljuljanje, materijal za oblikovanje, igračke od
gume, delovi odeće za igre uloga, pribor za crtanje, slikovnice...;
- 4 - 7 godine: bicikl, mehanizovane igračke, plastelin, materijal za građenje, crtanje,
lutke, pribor za igre uloga, sanke, skije...
- školsko doba: lopte, muzički instrumenti, komponente za konstruisanje, aparati,
zbirke, TV, video, računar...
Igra kao dijagnostičko i terapijsko sredstvo
U igri se ispoljava detetov unutrašnji psihološki svet. Međutim, psihološki mehanizmi
deteta uključeni u igru mogu biti ispoljeni simbolički - otuda potreba da ih tumači
stručnjak.
Dete u igri može da "abreaguje" svoje strepnje i agresiju, pa je igra i terapeutsko
sredstvo ako je, opet, usmeravaju stručnjaci. Terapija igrom može biti pojedinačna i
grupna, sa primenom aktivnog ili pasivnog postupka. U procesu igre stručnjak dobija uvid
u izvore, uzroke koji su doveli do smetnji. Nakon toga kroz razne situacije igrovnih
aktivnosti nastoji da dovede dete do izlaza iz teškoća.
197