RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

30.09.2013 Views

asimilacije okolnih događaja u saznajnu shemu i odražava odojčetovo prepoznavanje draži iz okoline. Od 5.-6. meseca dete počinje selektivno da reaguje - pozitivno prema osobama koje ga neguju a ispoljavanjem straha od nepoznatih osoba. Krajem prve i početkom druge godine razume radnje odraslih ali i samo pokreće svrsishodne aktivnosti, uključuje govor u interakciju, pokazuje interesovanje za drugu decu, javlja se simbolička i ekspresivna igra. U drugoj godini odrasli nastoje da decu nauče navikama čistoće, hranjenja i spavanja u određeno vreme. Za psihički razvoj deteta u ranom razvoju najznačajniji uticaj ima sistem afektivnog vezivanja i afektivna komunikacija jer se na njoj zasniva socijalni i emocionalni razvoj. Afektivna vezanost je bliska emocionalna veza roditelja i deteta koju pokreće primarna potreba (Harlow, 1966; Bowlby, 1969; Ainsworth, 1978; Zazo, 1980). Nastaje u periodu odojčeta, u prvih šest meseci, kao posledica interakcije deteta i roditelja. Afektivna vezanost je biološko i interindividualno ponašanje. Afektivno vezivanje ima zaštitnu funkciju: da obezbedi blizinu odrasle osobe i njeno zaštitno ponašanje; kao primarna potreba, postoji i kod drugih vrsta ali u socijalnom kontekstu dečjeg razvoja ono prerasta u složeni sistem interakcije i komunikacije sa okolinom koji ima značajne posledice na psihički razvoj. To se posebno odnosi na komunikaciju sa majkom. Biološka zavisnost dovodi do odnosa dete - majka - okolina, posredovanog socijalnog odnosa; dete ne stiče iskustvo u ličnoj interakciji već na osnovu iskustva majke. U daljem razvoju to dovodi do specifičnih oblika učenja deteta koji se značajno razlikuju od učenja po S → R shemi. To su učenja putem podražavanja (oponašanja), identifikacije, opservaciono učenje i učenje po modelu. Učenje se odvija u svakodnevnoj socijalnoj situaciji i pokreće ga jaka motivacija jer između deteta koje uči i modela postoji snažna afektivna veza. Gestovna komunikacija - ispoljava se kao potreba za saradnjom u zajedničkoj aktivnosti (nege, hranjenja, kupanja, oblačenja, igre) sa odraslima. Dakle, ova komunikacija ima posredujuću ulogu i ima intelektualna a ne samo emocionalna značenja. Radnje počinju da dobijaju smisao koji im pridaju odrasli, one su informativni deo delatnosti: počinje "konverzacija radnjama"; gestovi, pokreti, privlačenje i udaljavanje predmeta, osoba... ukazuju na ono što dete "saopštava" ali su istovremeno i sredstvo kojima dete reguliše i sopstveno ponašanje. U tome je osnovna razlika afektivne i simboličke komunikacije. Ivić (1978) ukazuje da celokupni proces prelaska sa praktično-situacione komunikacije u toku zajedničkih aktivnosti na semiotičku komunikaciju u ranom razvoju počiva na primarnoj socijalnosti deteta koje, po prirodi svog položaja i naslednim osobinama, pokazuje selektivnu osetljivost za sve ono što potiče od drugih ljudi, koje izgrađuje čvrste socijalno-afektivne odnose sa odraslima i kod koga se rano formira sistem afektivne komunikacije. U tom procesu "simultanog prevoda sa jezika praktičnosituacione komunikacije na jezički sistem dete otkriva jezički kod" što mu odrasli olakšavaju time što verbalnu komunikaciju sa detetom podešavaju detetovim saznajnim mogućnostima. Sticanje socijalnog iskustva Kakve predstave imaju deca o socijalnim odnosima i ljudima iz svoje okoline? Kako se ta shvatanja menjaju sa uzrastom? 162

Sticanje socijalnog iskustva povezano je sa kognitivnim razvojem. Masen smatra da i razvoj socijalnog mišljenja ima svoje stadije; osnovne tendencije toga razvoja su: • od spoljašnjih svojstava osobe do razmišljanja o vrednostima ličnosti i uzrocima njenog ponašanja; • od uprošćenog do kompleksnog shvatanja povoda; od jednog svojstva do šireg poimanja svih povoda; • od jednosmernog ka elastičnom mišljenju; • od konkretnog ka apstraktnom mišljenju; • od nepovezanog i nedoslednog ka strukturiranom i svrhovitom mišljenju. Deca razlikuju ljude od fizičke okoline. Osnovna svojstva za to razlikovanje je što se ljudi sami kreću i ispoljavaju osećanja. Trogodišnje dete odgovara da tvrdnja "devojčica je ogorčena" ima smisla a "vrata su ogorčena" - nema smisla. Poimanje odnosa sa drugima i tuđe tačke gledanja stiče se u komunikaciji. Najraniji znaci empatije kod dece nađeni su u drugoj godini. Veruje se da sličnost osoba ili položaja pomaže u saživljavanju (isti pol, uzrast). Empatija se vaspitanjem, tumačenjem osećanja drugih, može podsticati. Deca koja ne umeju da se postave na gledište drugih imaju problema u komunikaciji. Nalazi ukazuju da sistematska obuka i u drugim socijalnim veštinama pomaže uspešnijem uspostavljanju međuodnosa. Empatija ili uživljavanje je stavljanje u poziciju druge osobe i zahvaljujući tome razumevanje osećanja i potreba druge osobe, kao i mogućnosti predviđanja šta će drugi uraditi u pojedinim situacijama. Empatija, dakle, sadrži: emocionalno, kognitivno i konativno uživljavanje. Otuda je razvoj sposobnosti uživljavanja bitan uslov socijalnog i ukupnog razvoja ličnosti deteta. Razvoj polnog identiteta Polni identitet se najranije javlja na uzrastu od 1;6 do 3;0 godine, ali uz znanje o polnoj pripadnosti ostaje nejasno, ograničeno poimanje polnih razlika od strane deteta. Ono još ne shvata da je pol postojan, da ga ne određuju spoljna obeležja (odelo) ili vrsta posla kojim se neko bavi. U ispitivanju su deci pokazivane gole muške i ženske lutke. Mala deca su smatrala da ženska figura postaje dečak kad je obuku u muško odelo i, obratno, da muška figura postaje devojčica kad joj obuku haljinu. Pravo poimanje polnih razlika započinje sa 5-6 godina. Razvoj ličnosti u prvom detinjstvu U prvoj godini, oko 8. meseca, dete počinje da izlazi iz stanja neizdiferenciranosti "ja" i fizičke okoline i drugih ljudi. Najpre izdvaja "ne-ja" - predmete okoline i druge osobe. Zatim sledi saznanje o svom telu - "fizičko JA", koje je prvi vid samosaznanja stečenog u periodu puzanja i "susreta" sa čvrstim okolnim predmetima. Saznajni razvoj u drugoj godini, obraćanje detetu ličnim imenom, prepoznavanje svoga lika u ogledalu, odnos i promene u ponašanju drugih prema detetu ("socijalno ogledalo") - razvija dečju samosvest i dovodi do početnog razvoja ličnog identiteta - "psihičkog JA". U trećoj godini osećanje ličnog identiteta se uvećava i dovodi do težnje ka samostalnosti - krize treće godine, koja se odvija na liniji reorganizacije socijalne interakcije između ličnosti deteta i osoba koje ga okružuju. Jaka svesnost sebe, težnja za zadovoljavanjem vlastitih potreba, sa druge strane podstiču razvoj raznih emocionalno-socijalnih veština, kao što su empatija, prosocijalno ponašanje i igra imitiranja. U poslednjim decenijama istraživači su razvili tzv. pristup slobodnih opisa za proučavanje individualnih razlika između dece. Opise daju referentne osobe (roditelji, 163

Sticanje socijalnog iskustva povezano je sa kognitivnim razvojem. Masen smatra da i<br />

razvoj socijalnog mišljenja ima svoje stadije; osnovne tendencije toga razvoja su:<br />

• od spoljašnjih svojstava osobe do razmišljanja o vrednostima ličnosti i uzrocima<br />

njenog ponašanja;<br />

• od uprošćenog do kompleksnog shvatanja povoda; od jednog svojstva do šireg<br />

poimanja svih povoda;<br />

• od jednosmernog ka elastičnom mišljenju;<br />

• od konkretnog ka apstraktnom mišljenju;<br />

• od nepovezanog i nedoslednog ka strukturiranom i svrhovitom mišljenju.<br />

Deca razlikuju ljude od fizičke okoline. Osnovna svojstva za to razlikovanje je što se<br />

ljudi sami kreću i ispoljavaju osećanja. Trogodišnje dete odgovara da tvrdnja "devojčica je<br />

ogorčena" ima smisla a "vrata su ogorčena" - nema smisla.<br />

Poimanje odnosa sa drugima i tuđe tačke gledanja stiče se u komunikaciji.<br />

Najraniji znaci empatije kod dece nađeni su u drugoj godini. Veruje se da sličnost<br />

osoba ili položaja pomaže u saživljavanju (isti pol, uzrast). Empatija se vaspitanjem,<br />

tumačenjem osećanja drugih, može podsticati. Deca koja ne umeju da se postave na<br />

gledište drugih imaju problema u komunikaciji. Nalazi ukazuju da sistematska obuka i u<br />

drugim socijalnim veštinama pomaže uspešnijem uspostavljanju međuodnosa.<br />

Empatija ili uživljavanje je stavljanje u poziciju druge osobe i zahvaljujući tome razumevanje<br />

osećanja i potreba druge osobe, kao i mogućnosti predviđanja šta će drugi uraditi u pojedinim<br />

situacijama. Empatija, dakle, sadrži: emocionalno, kognitivno i konativno uživljavanje. Otuda je<br />

razvoj sposobnosti uživljavanja bitan uslov socijalnog i ukupnog razvoja ličnosti deteta.<br />

Razvoj polnog identiteta<br />

Polni identitet se najranije javlja na uzrastu od 1;6 do 3;0 godine, ali uz znanje o<br />

polnoj pripadnosti ostaje nejasno, ograničeno poimanje polnih razlika od strane deteta.<br />

Ono još ne shvata da je pol postojan, da ga ne određuju spoljna obeležja (odelo) ili vrsta<br />

posla kojim se neko bavi. U ispitivanju su deci pokazivane gole muške i ženske lutke.<br />

Mala deca su smatrala da ženska figura postaje dečak kad je obuku u muško odelo i,<br />

obratno, da muška figura postaje devojčica kad joj obuku haljinu. Pravo poimanje polnih<br />

razlika započinje sa 5-6 godina.<br />

Razvoj ličnosti u prvom detinjstvu<br />

U prvoj godini, oko 8. meseca, dete počinje da izlazi iz stanja neizdiferenciranosti "ja"<br />

i fizičke okoline i drugih ljudi. Najpre izdvaja "ne-ja" - predmete okoline i druge osobe.<br />

Zatim sledi saznanje o svom telu - "fizičko JA", koje je prvi vid samosaznanja stečenog u<br />

periodu puzanja i "susreta" sa čvrstim okolnim predmetima. Saznajni razvoj u drugoj<br />

godini, obraćanje detetu ličnim imenom, prepoznavanje svoga lika u ogledalu, odnos i<br />

promene u ponašanju drugih prema detetu ("socijalno ogledalo") - razvija dečju<br />

samosvest i dovodi do početnog razvoja ličnog identiteta - "psihičkog JA". U trećoj godini<br />

osećanje ličnog identiteta se uvećava i dovodi do težnje ka samostalnosti - krize treće<br />

godine, koja se odvija na liniji reorganizacije socijalne interakcije između ličnosti deteta i<br />

osoba koje ga okružuju. Jaka svesnost sebe, težnja za zadovoljavanjem vlastitih potreba,<br />

sa druge strane podstiču razvoj raznih emocionalno-socijalnih veština, kao što su<br />

empatija, prosocijalno ponašanje i igra imitiranja.<br />

U poslednjim decenijama istraživači su razvili tzv. pristup slobodnih opisa za<br />

proučavanje individualnih razlika između dece. Opise daju referentne osobe (roditelji,<br />

163

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!