RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
asimilacije okolnih događaja u saznajnu shemu i odražava odojčetovo prepoznavanje draži iz okoline. Od 5.-6. meseca dete počinje selektivno da reaguje - pozitivno prema osobama koje ga neguju a ispoljavanjem straha od nepoznatih osoba. Krajem prve i početkom druge godine razume radnje odraslih ali i samo pokreće svrsishodne aktivnosti, uključuje govor u interakciju, pokazuje interesovanje za drugu decu, javlja se simbolička i ekspresivna igra. U drugoj godini odrasli nastoje da decu nauče navikama čistoće, hranjenja i spavanja u određeno vreme. Za psihički razvoj deteta u ranom razvoju najznačajniji uticaj ima sistem afektivnog vezivanja i afektivna komunikacija jer se na njoj zasniva socijalni i emocionalni razvoj. Afektivna vezanost je bliska emocionalna veza roditelja i deteta koju pokreće primarna potreba (Harlow, 1966; Bowlby, 1969; Ainsworth, 1978; Zazo, 1980). Nastaje u periodu odojčeta, u prvih šest meseci, kao posledica interakcije deteta i roditelja. Afektivna vezanost je biološko i interindividualno ponašanje. Afektivno vezivanje ima zaštitnu funkciju: da obezbedi blizinu odrasle osobe i njeno zaštitno ponašanje; kao primarna potreba, postoji i kod drugih vrsta ali u socijalnom kontekstu dečjeg razvoja ono prerasta u složeni sistem interakcije i komunikacije sa okolinom koji ima značajne posledice na psihički razvoj. To se posebno odnosi na komunikaciju sa majkom. Biološka zavisnost dovodi do odnosa dete - majka - okolina, posredovanog socijalnog odnosa; dete ne stiče iskustvo u ličnoj interakciji već na osnovu iskustva majke. U daljem razvoju to dovodi do specifičnih oblika učenja deteta koji se značajno razlikuju od učenja po S → R shemi. To su učenja putem podražavanja (oponašanja), identifikacije, opservaciono učenje i učenje po modelu. Učenje se odvija u svakodnevnoj socijalnoj situaciji i pokreće ga jaka motivacija jer između deteta koje uči i modela postoji snažna afektivna veza. Gestovna komunikacija - ispoljava se kao potreba za saradnjom u zajedničkoj aktivnosti (nege, hranjenja, kupanja, oblačenja, igre) sa odraslima. Dakle, ova komunikacija ima posredujuću ulogu i ima intelektualna a ne samo emocionalna značenja. Radnje počinju da dobijaju smisao koji im pridaju odrasli, one su informativni deo delatnosti: počinje "konverzacija radnjama"; gestovi, pokreti, privlačenje i udaljavanje predmeta, osoba... ukazuju na ono što dete "saopštava" ali su istovremeno i sredstvo kojima dete reguliše i sopstveno ponašanje. U tome je osnovna razlika afektivne i simboličke komunikacije. Ivić (1978) ukazuje da celokupni proces prelaska sa praktično-situacione komunikacije u toku zajedničkih aktivnosti na semiotičku komunikaciju u ranom razvoju počiva na primarnoj socijalnosti deteta koje, po prirodi svog položaja i naslednim osobinama, pokazuje selektivnu osetljivost za sve ono što potiče od drugih ljudi, koje izgrađuje čvrste socijalno-afektivne odnose sa odraslima i kod koga se rano formira sistem afektivne komunikacije. U tom procesu "simultanog prevoda sa jezika praktičnosituacione komunikacije na jezički sistem dete otkriva jezički kod" što mu odrasli olakšavaju time što verbalnu komunikaciju sa detetom podešavaju detetovim saznajnim mogućnostima. Sticanje socijalnog iskustva Kakve predstave imaju deca o socijalnim odnosima i ljudima iz svoje okoline? Kako se ta shvatanja menjaju sa uzrastom? 162
Sticanje socijalnog iskustva povezano je sa kognitivnim razvojem. Masen smatra da i razvoj socijalnog mišljenja ima svoje stadije; osnovne tendencije toga razvoja su: • od spoljašnjih svojstava osobe do razmišljanja o vrednostima ličnosti i uzrocima njenog ponašanja; • od uprošćenog do kompleksnog shvatanja povoda; od jednog svojstva do šireg poimanja svih povoda; • od jednosmernog ka elastičnom mišljenju; • od konkretnog ka apstraktnom mišljenju; • od nepovezanog i nedoslednog ka strukturiranom i svrhovitom mišljenju. Deca razlikuju ljude od fizičke okoline. Osnovna svojstva za to razlikovanje je što se ljudi sami kreću i ispoljavaju osećanja. Trogodišnje dete odgovara da tvrdnja "devojčica je ogorčena" ima smisla a "vrata su ogorčena" - nema smisla. Poimanje odnosa sa drugima i tuđe tačke gledanja stiče se u komunikaciji. Najraniji znaci empatije kod dece nađeni su u drugoj godini. Veruje se da sličnost osoba ili položaja pomaže u saživljavanju (isti pol, uzrast). Empatija se vaspitanjem, tumačenjem osećanja drugih, može podsticati. Deca koja ne umeju da se postave na gledište drugih imaju problema u komunikaciji. Nalazi ukazuju da sistematska obuka i u drugim socijalnim veštinama pomaže uspešnijem uspostavljanju međuodnosa. Empatija ili uživljavanje je stavljanje u poziciju druge osobe i zahvaljujući tome razumevanje osećanja i potreba druge osobe, kao i mogućnosti predviđanja šta će drugi uraditi u pojedinim situacijama. Empatija, dakle, sadrži: emocionalno, kognitivno i konativno uživljavanje. Otuda je razvoj sposobnosti uživljavanja bitan uslov socijalnog i ukupnog razvoja ličnosti deteta. Razvoj polnog identiteta Polni identitet se najranije javlja na uzrastu od 1;6 do 3;0 godine, ali uz znanje o polnoj pripadnosti ostaje nejasno, ograničeno poimanje polnih razlika od strane deteta. Ono još ne shvata da je pol postojan, da ga ne određuju spoljna obeležja (odelo) ili vrsta posla kojim se neko bavi. U ispitivanju su deci pokazivane gole muške i ženske lutke. Mala deca su smatrala da ženska figura postaje dečak kad je obuku u muško odelo i, obratno, da muška figura postaje devojčica kad joj obuku haljinu. Pravo poimanje polnih razlika započinje sa 5-6 godina. Razvoj ličnosti u prvom detinjstvu U prvoj godini, oko 8. meseca, dete počinje da izlazi iz stanja neizdiferenciranosti "ja" i fizičke okoline i drugih ljudi. Najpre izdvaja "ne-ja" - predmete okoline i druge osobe. Zatim sledi saznanje o svom telu - "fizičko JA", koje je prvi vid samosaznanja stečenog u periodu puzanja i "susreta" sa čvrstim okolnim predmetima. Saznajni razvoj u drugoj godini, obraćanje detetu ličnim imenom, prepoznavanje svoga lika u ogledalu, odnos i promene u ponašanju drugih prema detetu ("socijalno ogledalo") - razvija dečju samosvest i dovodi do početnog razvoja ličnog identiteta - "psihičkog JA". U trećoj godini osećanje ličnog identiteta se uvećava i dovodi do težnje ka samostalnosti - krize treće godine, koja se odvija na liniji reorganizacije socijalne interakcije između ličnosti deteta i osoba koje ga okružuju. Jaka svesnost sebe, težnja za zadovoljavanjem vlastitih potreba, sa druge strane podstiču razvoj raznih emocionalno-socijalnih veština, kao što su empatija, prosocijalno ponašanje i igra imitiranja. U poslednjim decenijama istraživači su razvili tzv. pristup slobodnih opisa za proučavanje individualnih razlika između dece. Opise daju referentne osobe (roditelji, 163
- Page 111 and 112: dostižu vrhunac nakon godinu dana
- Page 113 and 114: »Čini mi se da američki istraži
- Page 115 and 116: Razvojna teorija humanističke psih
- Page 117 and 118: UČENJE I RAZVOJ Da li se zakonitos
- Page 119 and 120: - upoređivanje mogućnosti razvoja
- Page 121 and 122: RAZVOJ POJMOVA Proces formiranja po
- Page 123 and 124: Nađene su četiri strategije: 1. u
- Page 125 and 126: identiteta, nivo klasifikovanja i f
- Page 127 and 128: ODLIKE RAZVOJA DEČJEG MIŠLJENJA M
- Page 129 and 130: govor. U prilog svome stanovištu V
- Page 131 and 132: posredujuću funkciju. Oba autora u
- Page 133 and 134: PERIODIZACIJA PSIHIČKOG RAZVOJA Pe
- Page 135 and 136: taj uzrast. Većina ljudi određeno
- Page 137 and 138: RANI RAZVOJ U okviru ranog razvoja
- Page 139 and 140: su svi glavni sistemi organa i orga
- Page 141 and 142: olne inervacije fetusa starog od 13
- Page 143 and 144: Novorođenče je prvi sat po rođen
- Page 145 and 146: hodanja ili vožnje bicikla; savrem
- Page 147 and 148: Odlike telesnog razvoja Telesni raz
- Page 149 and 150: Tabela 11: Proporcionalni porast mi
- Page 151 and 152: Razvoj koordinacije i kontrole tela
- Page 153 and 154: Razvoj fine motorike u prvom detinj
- Page 155 and 156: ukazala da tada može doći do smet
- Page 157 and 158: Oseti toplog i hladnog Odmah po ro
- Page 159 and 160: udaljenosti od 4 metra. U 4-5 mesec
- Page 161: sredstava komunikacije koje odrasli
- Page 165 and 166: Odlike temperamenta Rezultati istra
- Page 167 and 168: AFEKTIVNA VEZANOST Etološka teorij
- Page 169 and 170: Afektivna vezanost i drugi sistemi
- Page 171 and 172: ez obzira na njeno aktivno prisustv
- Page 173 and 174: Afektivno vezivanje odraslih U posl
- Page 175 and 176: Partnersko afektivno vezivanje Iz d
- Page 177 and 178: adne memorije) od ostale dece. Kod
- Page 179 and 180: RANO DETINJSTVO Za razvoj u periodu
- Page 181 and 182: Preduslovu za rast telesne snage su
- Page 183 and 184: obuke je da se deca usredsređuju n
- Page 185 and 186: zahtevao da deca svoje razumevanje
- Page 187 and 188: u skladu sa njegovom radoznalošću
- Page 189 and 190: Deca ovog uzrasta moraju takođe da
- Page 191 and 192: Od sedme godine, kod školske dece,
- Page 193 and 194: DEČJA IGRA Osobenosti igre kao del
- Page 195 and 196: simboličkoj igri veza između znak
- Page 197 and 198: posmatranje, upoređivanje, samosta
- Page 199 and 200: DEČJI CRTEŽ Crtanje je, kao i igr
- Page 201 and 202: Slika 79: Dete sastvlja ljudsku fig
- Page 203 and 204: Crtež kao dijagnostičko i terapij
- Page 205 and 206: DECA U VRTIĆU Kod nas i u svetu ur
- Page 207 and 208: u jasle doživeli intenzivan stres
- Page 209 and 210: SREDNJE I POZNO DETINSTVO U srednje
- Page 211 and 212: Organi disanja i kardiovaskularni o
asimilacije okolnih događaja u saznajnu shemu i odražava odojčetovo prepoznavanje draži iz<br />
okoline.<br />
Od 5.-6. meseca dete počinje selektivno da reaguje - pozitivno prema osobama koje<br />
ga neguju a ispoljavanjem straha od nepoznatih osoba. Krajem prve i početkom druge<br />
godine razume radnje odraslih ali i samo pokreće svrsishodne aktivnosti, uključuje govor<br />
u interakciju, pokazuje interesovanje za drugu decu, javlja se simbolička i ekspresivna<br />
igra. U drugoj godini odrasli nastoje da decu nauče navikama čistoće, hranjenja i<br />
spavanja u određeno vreme.<br />
Za psihički razvoj deteta u ranom razvoju najznačajniji uticaj ima sistem afektivnog<br />
vezivanja i afektivna komunikacija jer se na njoj zasniva socijalni i emocionalni razvoj.<br />
Afektivna vezanost je bliska emocionalna veza roditelja i deteta koju pokreće primarna<br />
potreba (Harlow, 1966; Bowlby, 1969; Ainsworth, 1978; Zazo, 1980). Nastaje u periodu<br />
odojčeta, u prvih šest meseci, kao posledica interakcije deteta i roditelja. Afektivna<br />
vezanost je biološko i interindividualno ponašanje.<br />
Afektivno vezivanje ima zaštitnu funkciju: da obezbedi blizinu odrasle osobe i njeno<br />
zaštitno ponašanje; kao primarna potreba, postoji i kod drugih vrsta ali u socijalnom<br />
kontekstu dečjeg razvoja ono prerasta u složeni sistem interakcije i komunikacije sa<br />
okolinom koji ima značajne posledice na psihički razvoj. To se posebno odnosi na<br />
komunikaciju sa majkom.<br />
Biološka zavisnost dovodi do odnosa dete - majka - okolina, posredovanog socijalnog<br />
odnosa; dete ne stiče iskustvo u ličnoj interakciji već na osnovu iskustva majke. U daljem<br />
razvoju to dovodi do specifičnih oblika učenja deteta koji se značajno razlikuju od učenja<br />
po S → R shemi. To su učenja putem podražavanja (oponašanja), identifikacije,<br />
opservaciono učenje i učenje po modelu. Učenje se odvija u svakodnevnoj socijalnoj<br />
situaciji i pokreće ga jaka motivacija jer između deteta koje uči i modela postoji snažna<br />
afektivna veza.<br />
Gestovna komunikacija - ispoljava se kao potreba za saradnjom u zajedničkoj<br />
aktivnosti (nege, hranjenja, kupanja, oblačenja, igre) sa odraslima. Dakle, ova<br />
komunikacija ima posredujuću ulogu i ima intelektualna a ne samo emocionalna<br />
značenja. Radnje počinju da dobijaju smisao koji im pridaju odrasli, one su informativni<br />
deo delatnosti: počinje "konverzacija radnjama"; gestovi, pokreti, privlačenje i udaljavanje<br />
predmeta, osoba... ukazuju na ono što dete "saopštava" ali su istovremeno i sredstvo<br />
kojima dete reguliše i sopstveno ponašanje. U tome je osnovna razlika afektivne i<br />
simboličke komunikacije.<br />
Ivić (1978) ukazuje da celokupni proces prelaska sa praktično-situacione<br />
komunikacije u toku zajedničkih aktivnosti na semiotičku komunikaciju u ranom razvoju<br />
počiva na primarnoj socijalnosti deteta koje, po prirodi svog položaja i naslednim<br />
osobinama, pokazuje selektivnu osetljivost za sve ono što potiče od drugih ljudi, koje<br />
izgrađuje čvrste socijalno-afektivne odnose sa odraslima i kod koga se rano formira<br />
sistem afektivne komunikacije. U tom procesu "simultanog prevoda sa jezika praktičnosituacione<br />
komunikacije na jezički sistem dete otkriva jezički kod" što mu odrasli<br />
olakšavaju time što verbalnu komunikaciju sa detetom podešavaju detetovim saznajnim<br />
mogućnostima.<br />
Sticanje socijalnog iskustva<br />
Kakve predstave imaju deca o socijalnim odnosima i ljudima iz svoje okoline? Kako<br />
se ta shvatanja menjaju sa uzrastom?<br />
162