Klimatske promjene - Zelena lista

Klimatske 

promjene

KLIMATSKE PROMJENE 

Autor teksta: 

Tomislav Toth 

Dizajn i prijelom: 

Valentina Toth 

Izdavač: 

Zelena lista 

10000 Zagreb, Ilica 48 

zelena-lista@zelena-lista.hr 

www.zelena-lista.hr 

Tisak: 

Tiskara Vjesnik d.d., Zagreb 

Drugo dopunjeno izdanje 

Zagreb, veljača 2012. 

Ilustracije na omotu: 

Mila Zinkova (wikipedia) 

US Geological Survey 

National Centre for Ocean Forecasting 

NASA 

Goddard Space Flight Center 

National Oceanography Centre, 

University of Southampton, UK 

Financijska potpora za izradu publikacije: 

Grupa OR 

Swedish Green Forum 

Ova publikacija izdana je pod Creative Commons licencom: “Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 

Hrvatska” (http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/hr/). Slobodni ste umnožavati, distribuirati i 

javnosti priopćavati djelo za nekomercijalne namjene, pod uvjetom da navedete izvor i autore publikacije.

Foto: USGS, U.S. Geological Survey 

Klimatske promjene 

Drugo dopunjeno izdanje, veljača 2012. 

1

Klimu ne možemo korumpirati 

(predgovor prvom izdanju, prosinac 2009.) 

Danas gotovo i nema države koja na ovaj 

ili onaj način ne poduzima nešto u vezi 

s klimom. Ako se u to ne upuštaju zbog 

svojih dobro informiranih vlada koje brinu 

za budućnost zemlje i građana, onda ih na 

to već danas prisiljavaju novi međudržavni 

ugovori, novi standardi i novi zakoni napisani 

u korist zaštite okoliša. 

Suvremene komunikacije i mediji koji 

pokrivaju sve ljudske aktivnosti pretvorili 

su cijeli planet u gotovo klaustrofobičan 

prostor, gusto isprepleten svim mogućim 

međuzavisnostima i utjecajima. Više nego 

ikad, danas je očito koliko su tijesno 

povezane geologija i politika, ribarstvo 

i dobava ukapljenog plina, novine i 

opustošena Amazonija, pohlepa dioničara 

farmaceutske industrije i bolesti koje haraju 

Afrikom i svijetom. 

U doba svjetske financijske krize postali 

smo svjesni koliko je plavi planet malen, a 

svi kontinenti tek susjedni otoci, pa nas i 

našu obitelj u sve nesigurnijoj svakodnevici 

podjednako ugrožava propast lihvarske 

banke u Kaliforniji, kao i lopovluk domaćih 

menadžera. 

Nezgodno je što je upravo nas zapalo da 

živimo u razdoblju kad jedan ekonomsko- 

2 

društveni sustav doživljuje kolaps i to nakon 

što je cijeli planet uvukao u opasne i štetne 

procese kojima ne naziremo ishod. 

Iako se ovog trenutka svi panično koprcaju 

u potrazi za izlazom iz ekonomskog grča, 

pa svim silama žele pobjeći od najgorega, 

istodobno i naš jedini planet proživljava 

krizu koja sadašnjim simptomima i mogućim 

razvojem uvelike odstupa od svih uobičajenih 

mijena kroz posljednjih nekoliko milijuna 

godina. 

Kako su te globalne promjene mnogo sporije 

od financijskog kolapsa Wall Streeta, malo 

se govori o izravnoj vezi između gramzljivosti 

bankara i burzovnih mešetara te prirodnih 

resursa o kojima ovisi cijela civilizacija. 

No, upravo je glavno načelo kapitalizma – 

profit iznad svega – dovelo do toga da živimo 

u poljuljanom društveno-ekonomskom 

sustavu, a istodobno s njim urušava se i naš 

devastirani prirodni okoliš bez kojega nema 

opstanka. 

Te dvije stvari su toliko uzročno-posljedično 

povezane, da bez konačnog kidanja te 

opasne veze nećemo spasiti ni ekonomiju niti 

planet. 

I dok širom Europe i svijeta postupno 

sazrijeva spoznaja kako nam današnja 

Zemlja treba kao jedini dom, a civilizacije 

neće biti bez čovječnosti i pravednije 

raspodjele dobara, u Hrvatskoj se ne mijenja 

ništa. 

Svjetska konferencija o klimatskim promjenema u Kopehagenu, u prosincu 2009. godine, trebala 

je biti zaokret u svjetskoj politici. Očekivanja su bila velika, a njihov simbol bila je brojka 350 (ppm v ) 

koja označuje razinu na koju bi u Zemljinoj atmosferi trebalo vratiti koncentraciju CO 2 .

Dovoljno je pogledati najnoviju energetsku 

strategiju koja je u listopadu izglasana 

u Saboru da bi se shvatilo kako nas 

domaća politička elita i dalje gura u sve 

dublju ovisnost o uvoznim energentima, 

fosilnim gorivima i tehnologijma kakve se 

u pristojnim zemljama spominju samo uz 

isprike. 

Istodobno se Kina, zemlja u kojoj se 

godinama svakog tjedna otvarala jedna 

elektrana na ugljen, pretvara u najvećeg 

ponuđača opreme za proizvodnju struje iz 

fotonapona, vjetra i geotermije... 

To je samo znak da i oni globalno obilježeni 

kao katastrofalno loš primjer ubrzano 

prilagođuju svoje ponašanje sve izraženijim 

klimatskim promjenama. Jer, uzalud sav 

industrijski napredak bez himalajskih 

ledenjaka i vode u najvećim rijekama. 

Uzalud novi automobili i kompjutori, kad se 

pšenicu sije po zatrovanom i osušenom tlu... 

Kako su najnovija mjerenja polarnih kapa, 

ledenjaka i oceana otkrila da se klima 

mijenja čak pet puta brže od nedavnih 

predviđanja, oglašen je globalni alarm za 

hitnim smanjivanjem emisije stakleničkih 

plinova. 

Za početak, za usporavanje i zaustavljanje 

najopasnijih trendova, najvažnije je 

smanjiti emisiju ugljikovog dioksida (CO 2 ) u 

atmosferu. 

Zbog toga je i svjetska konferencija o klimi u 

Kopenhagenu dobila sudbonosnu važnost. 

Očekivanja su velika. Jer, obvezujućim i 

ne-obvezujućim odlukama najvećeg broja 

zemalja morala bi potaći barem zaokret u 

općem stavu prema stanju globalne klime. 

Ako smo relativno uspješni u zaustavljanju 

uništenja ozonskog omotača, mogli bismo 

slično postići i s globalnim zagrijavanjem. 

Procjene govore da nam do prijelomne 

točke “bez povratka” preostaje 10, 

najviše 20 godina. Nakon toga više ničim 

nećemo moći utjecati na procese globalnih 

razmjera... 

Unatoč zastrašujućim prognozama, još 

uvijek su glasni i moćni oni koji se neće lako 

lišiti svojih sadašnjih i planiranih profita. 

Neće ni prstom maknuti prema održivijoj 

industriji, prema zelenijoj ekonomiji i 

normalnijim ekonomskim odnosima. 

Oni i danas, čak i kod nas, tvrde kako su 

klimatske promjene samo dio cikličkih i 

statističkih oscilacija, a čovjekov utjecaj 

na okoliš nije im dovoljno uvjerljivo 

argumentiran. 

Zbog njihove agresivnosti i moćnih utjecaja 

na javnost i medije, ova je brošura naša 

poruka svim ljudima otvorenog uma i 

hrabrog srca koji ne žele da ih prljava matica 

odnese u entropiju. 

Nažalost, pregovori predsjednika, ministara i znanstvenika iz 115 zemalja, s 40.000 delegata, 

razotkrio je svu nemoć politike kojom vlada bezobzirni profit, ali i prljave igre najvećih zagađivača, 

kompanija i banaka. Na kraju, sve se pretvorilo u proteste i razočaranje. 

3

Pseudoznanost, sekte i kapital 

(predgovor drugom izdanju, veljača 2012.) 

Činjenica je da se naša civilizacija prvi put 

u svojoj povijesti susreće s problemom koji 

zahvaća cijeli planet, pa nitko ne može tvrditi 

da ga se poruke ne tiču. 

Otežavajuće je što globalnu klimu ne 

poznajemo kao lako shvatljivi model, već kao 

skup pojava kojima tek otkrivamo međusobne 

veze, uzroke i posljedice. Kako te veze nije 

moguće otkriti i sagledati bez sudjelovanja 

najrazličitijih znanstvenih disciplina, od svih 

koji se žele upoznati s globalnim zatopljenjem 

zahtijeva se dosta čitanja, informiranja i 

učenja. 

Međutim, sve je vidljivija tijesna veza izmedju 

krupnog kapitala, naftnih kompanija, burzi, 

pristranih analiticara i zagovornika sadasnjeg 

stanja - i raznih religijskih sekti koje gorljivo 

brane status quo, s podjednakim žarom koji 

ulažu u demoniziranje Darwina i evolucije, 

Einsteina i suvremene astronomije i astrofizike. 

Jer, kapitalu i svjetskim moćnicima zasad 

takodjer odgovara skupa energija, globalna 

kriza, ograničavanje socijalnih prava, kresanje 

plaća i troškova, osiromašivanje cijelih 

kontinenata. U pitanju je beskrupulozno 

iscrpljivanje prirodnih resursa i opća 

nesigurnost milijarda ljudi. 

Održivost za njih znači usporenu igru na 

burzama, nižu kamatu i otežan pristup svim 

prirodnim resursima. 

Oduvijek se najlakše manipuliralo s 

neinformiranima, neobrazovanima i socijalno 

ugroženima, jer njih je najlakše iskorištavati i 

držati u stanju straha za egzistenciju - što je 

osnovna odlika suvremenog ropstva. 

Danas je vidljiva i veza između konzervativnih, 

tzv. desnih političkih opcija povezanih 

s krupnim kapitalom i sve glasnije 

pseudoznanosti. Odnedavno je to jasno 

uočljivo i u američkim predizbornim 

kampanjama, gdje konzervativni podupirači 

krupnog kapitala i naftnih kompanija ne štede 

novac niti biraju sredstva, što je vidljivo i kroz 

pojavu Tea Party. U republikanskoj kampanji 

predsjedničkih kandidata upravo se natječu 

4 

Kako to izgleda kad podivlja kapital pod vlašću 

liberala i konzervativaca, otkriva katastrofa u 

kanadskoj Alberti ispod polarnog kruga gdje javnoprivatno 

partnerstvo ima koncesiju nad desecima 

tisuća četvornih kilometara. Jer, nakon ratova i 

državnih udara u zemljama koje obiluju naftom, 

u negiranju globalnog zatopljenja i zalaganju 

za slobodu odlučivanja u trošenju resursa 

koji su im, eto, na raspolaganju. U siječnju 

2012., godine predsjednik Američke trgovačke 

komore pozvao je Amerikance da se odupru 

svim lažnim prorocima i prionu iskorištavanju 

nafte i plina iz priobalja i bliskih izvora na 

američkom kontinentu, kako bi pomogli 

domaću industriju i ubrzali izlaz iz krize. 

U razbuktaloj kampanji prednjače američki 

kreacionisti, koji ulažu golemi novac u širenje 

svojih ideja pod okriljem adventistickih i srodnih 

vjerovanja i metoda. Širok je raspon njihove 

propagande, od nijekanja geoloških razdoblja 

i paleontoloških nalaza do golemog muzeja 

stvaranja (kreacije) u Cincinatiju gdje su Adam i 

Eva prikazani u krajoliku s dinosaurima. 

U kontroli svojih pristalica primjenjuju i 

dvojbenu Ericksonovu hipnoterapiju, a 

upravo investiraju u park s Noinom arkom u 

prirodnoj velicini koji bi morao ugostiti milijune 

posjetitelja - i ostvariti impresivnu zaradu. 

Po njima, Bibliju treba čitati i tumačiti doslovce, 

Zemlja je nastala prije 4400 godina, a suprotne 

tvrdnje djelo su Sotone. Darwin, Einstein i ostali 

veliki znanstvenici su neznalice i bezbožnici. 

Iako je Europsko vijece 2007. donijelo vrlo 

iscrpnu i poučnu rezoluciju o opasnostima 

infiltracije kreacionista u europske dječje vrtiće,

cijena crnog zlata porasla je dovoljno da ispiranje 

katranskih sedimenata na tlu Sjeverne Amerike 

učini isplativim. Pod prijetnjom uništenja sjevernih 

šuma i čistih jezera na području od oko 170.000 

km 2 , (kao tri Hrvatske) tamo upravo bjesni jeziva 

devastacija - do posljednje kapi nafte. 

škole, fakultete, tvrtke, državne institucije 

i političke stranke, zagrebački je Kulturnoinformacijski 

centar 2011. ponosno objavio 

kako je jedan od njihovih stalnih predavača 

bio i osnivač kreacionizma u Hrvatskoj... 

Sve se odvija pod krinkom znanosti, kroz 

prosvjetiteljska predavanja s dramatičnim 

temama, lijepim slikama prirode i planeta, 

pozivima na humanitarne akcije i koncerte, a 

završava optužbama protiv znanosti, evolucije 

i svih promjena, pa i klimatskih. Globalno im 

je zatopljenje normalna ciklička pojava, a ako 

nije, onda je božja volja i najava skorog kraja... 

Dovoljno je uložiti malo više vremena u 

surfanje internetom, gdje se i na YouTube 

može vidjeti i čuti što se sve govori i kod 

nas, tijekom tzv. znanstvenih predavanja 

o velikim istinama i velikim zavjerama... 

Adrese su bezazlenih naziva, no preko njih se 

raspačavaju knjige i ostali mediji. Otkako je u 

mnogim zemljama uočena njihova aktivnost, 

pojavljuju se i pod nazivom Inteligentni dizajn, 

no sadržaj je ostao isti. 

Upravo zbog bujanja brojnih internetskih 

portala s manje ili više prikrivenim 

ideologijskim nabojem, važno je znati da već i 

nove podatke o stvarnim istraživanjima treba 

triput provjeriti. 

Jer, orkestrirano manipuliranje brojkama, 

poluistine i otkrivanje tobožnjih grešaka te 

optužbe protiv znanosti koja želi ugroziti 

uvjerenja i radna mjesta običnih građana 

i vjernika, doseglo je u posljednje vrijeme 

zastrašujuće razmjere. Između nekoliko 

autentičnih internetskih adresa koje zaista 

odražavaju stanje znanosti, danas već 

možete naći barem na jednu ili dvije koje 

sve to opovrgavaju, ponekad uvijeno i 

prikriveno, a ponekad toliko glupavo da ne 

možete povjerovati očima. No, za one kojima 

klimatske promjene nisu najvažnija stvar 

u životu, takav je zbunjujući kaos dovoljan 

razlog da odustanu od daljnjeg pretraživanja, 

ili pak izvuku pogrešan zaključak. A to i jest 

cilj te sektaške gerile. 

Zaista, nije lako otprve prepoznati sofisticiranu 

persiflažu koja se oslanja na nazive raznih 

sveučilišta i zavoda, tobože slavne stručnjake 

i autoritete. Treba dosta napora i pretraživanja 

da bi se otkrilo tko zapravo stoji iza tih 

institucija i pojedinaca. Nažalost, to vrijedi i za 

hrvatske izvore, pa i medije... 

Dakako, teško je odvojiti “normalnu 

znanstvenu raspravu” s odmjeravanjem 

argumenata, pokusa i istraživanja - od 

poluistina i argumentacije bez stvarnih 

temelja. 

Zbog oštrine sukoba i sve vidljivije 

isprepletnosti s politikom i parcijalnim 

interesima raznih sudionika u raspravi, ovaj 

dio teksta naprosto se nije moglo izbjeći. 

Tim više što se od prethodnog izdanja ove 

brošure u prosincu 2009. godine do danas 

situacija radikalizirala, a potrebne globalne 

mjere stalno se odgađaju. 

Kao posljedica dugogodišnjih istraživanja i 

primjene boljih instrumenata, novi se podaci i 

dokazi o stanju planeta množe iz dana u dan. 

To nipošto ne znači da smo na pragu smaka 

svijeta, već ulazimo u razdoblje kojemu se 

moramo prilagoditi sa što manje tragičnih 

posljedica. To je istodobno prilika za promjenu 

mentaliteta, ekonomskog modela i primjenu 

novih tehnologija koje mogu popraviti stanje 

na prenapučenom planetu. Da bi se razumjelo 

važnost takvog zaokreta, treba bolje upoznati 

procese koji nas ugrožavaju. A to je svrha ove 

publikacije. 

5

Globalno zatopljenje 

U priči o klimatskim promjenama i 

globalnom zatopljenju - sve su nam riječi 

bliske i razumljive. Međutim, što one zaista 

znače? Naprimjer, što je zaista - globalno 

zatopljenje - a što su klimatske promjene? 

Pođimo redom: 

Globalno zatopljenje je porast 

temperature Zemljine atmosfere, a 

klimatske promjene u ovom kontekstu 

označuju učinak hladnije ili toplije klime, 

promjene u vremenskim pojavama... 

To uključuje količinu oborina, lokacije, jačinu 

oluja, dezertifikaciju, podizanje i spuštanje 

razine mora i oceana, veličine ledenih 

polarnih kapa, promjene u debljini snijega i 

leda na planinama. 

Klimatske promjene nisu nikakva novost. 

Njih je oduvijek bilo i uvijek će ih biti, većih ili 

manjih, neprimjetnih ili katastrofalnih. I tako 

kroz milijune godina... 

Klimatske promjene na Zemlji oduvijek 

su pokazivale veliku dinamiku i izmjenu 

ekstrema, toplih i hladnih razdoblja, a mi 

smo se ovaj čas zatekli u fazi zatopljenja. 

Iako se čuju tvrdnje da je stanje normalno, 

velike i brze promjene vidljive su i mjerljive 

svuda oko nas. Da bismo ih prepoznali i 

razumjeli, treba odgovoriti na pitanje: 

6 

Izvor: Instrumental Temperature Record (NASA) 

Što je globalno zatopljenje? 

Nejjednostavnije rečeno - to je porast 

temperature u Zemljinoj atmosferi, a vidljivo 

je iz dugogodišnjih mjerenja, širom globusa. 

Tijekom dvadesetog stoljeća, prosječne 

godišnje temperature u blizini tla i mora, na 

cijelom su planetu porasle za 0,6 ±0,2°C. 

Ograničimo li se na temperature izmjerene 

instrumentima i zapisane u standardiziranim 

dokumentima, na raspolaganju su nam 

podaci od sredine 19. stoljeća, kako ih 

prikazuje dijagram na ovoj stranici. 

Srednja vrijednost za cijelo to razdoblje 

(1850.-2010.) označena je ništicom (0°C), a 

najveća odstupanja (anomalije) u pojedinim 

godinama plavim točkama. 

Možda pomišljate kako je tih 0,6°C 

zanemarivo, no valja znati da se današnje 

globalne srednje temperature razlikuju od 

onih u najtvrđem ledenom dobu za manje 

od desetak stupnjeva Celzijusa. 

To najbolje otkriva osjetljivost cijelog 

klimatskog sustava. 

Pogled na dijagram prikazuje pojavu kroz 

14 desetljeća i tu nema nikakve sumnje da 

globalno zatopljenje postoji. 

Zabrinjava sve strmiji trend u drugoj 

polovici 20. stoljeća, kad su zabilježene i 

rekordno tople godine, najtoplije otkada 

traju sustavna mjerenja. Pritom treba stalno 

Dijagram prikazuje globalne 

temperaturne promjene od 

1850. do 2010. godine u 

zraku i oceanima, zabilježene 

instrumentima. Za starija 

razdoblja primjenjuju se druge 

metode. 

Unatoč vidljivim oscilacijama 

i pojedinačnim godišnjim 

odstupanjima, crvena crta jasno 

pokazuje srednje vrijednosti 

u petogodišnjim razdobljima i 

uzlazni trend stalnog porasta 

temperature. Godina 1998. je 

najtoplija, 2008. godina spada u 

deset najtoplijih, zabilježenih u 

razdoblju od 1997. do 2008., a 

2010. se izjednačila s 2005.

imati na umu da je riječ o globalnim srednjim 

temperaturama, tj. o prosjeku temperatura 

izmjerenih po cijelome planetu. 

To ne isključuje mogućnost da je, naprimjer, 

iste godine na Siciliji bilo hladnije od 

prosjeka, a u Finskoj toplije... Snijeg na 

dalmatinskim otocima i led na Dravi kod 

Osijeka mogu se pojaviti i u godini koja se 

u mnogim dijelovima svijeta pamti po vrlo 

visokim temperaturama. Ni naglo i olujno 

zahlađenje u veljači 2012. nije izuzetak, 

već potvrda procesa izazvanih gobalnim 

zatopljenjem i nestankom leda na Arktiku, 

splašnjavanjem termosfere, pomicanjem jetstreamsa 

i jakom anticiklonom. No, računaju 

se samo globalne srednje vrijednosti. 

Na dijagramu su te promjene i razlike 

označene crnom crtom na kojoj plave točke 

označuju najveća godišnja odstupanja 

(anomalije). 

Iako je globalno zatopljenje već desetljećima 

predmet ogorčenih rasprava, jedan brzi 

pogled na temperaturni dijagram daje 

potvrdan odgovor na stalno ponavljano 

pitanje: 

Postoji li uopće - globalno zatopljenje? 

Prema Godišnjem izvješću Svjetske 

meteorološke organizacije o stanju klime, 

godina 2010. spada među tri najtoplije 

godine od početka instrumentalnih mjerenja, 

tj. od 1850. 

Time je potvrđen dugotrajni trend globalnog 

zatopljenja koje su s raznih stajališta 

proučili i objasnili stručnjaci iz brojnih 

područja znanosti, a objavljen je u Izvješću 

Međuvladinog odbora o promjeni klime 

(Intergovernmental Panel on Climate 

Change, skraćeno IPCC) u 2007. i 2010. 

godini. Svih deset najtoplijih godina ikad 

izmjerenih uslijedilo je nakon 1998. 

Osim toga, u desetogodišnjem razdoblju od 

2001. do 2010. globalna je temperatura 

bila gotovo pola Celzijusova stupnja viša od 

prosjeka za razdoblje 1961.- 1990. godina. 

Bilo je to najtoplije desetljeće od početka 

instrumentalnih klimatoloških motrenja, pa je 

i odgovor jednoznačan: 

Da, globalno zatopljenje postoji. 

Na to se odmah nadovezuje i pitanje koje 

izaziva još žešće diskusije i prijepore, a u 

političkim svjetonazorima i pravi rat: 

Je li čovjek uzrok tom zatopljenju? 

Mnogi ne žele o tome ni raspravljati, jer 

im tema naprosto nije zanimljiva i ne tiče 

se, zasad, njihove egzistencije, pa ne vide 

nijedan razlog za sljedeće važno pitanje: 

Ako klimatske promjene postoje, čak i 

zbog ljudskih aktivnosti, je li to zatopljenje 

zaista toliko loše? 

Jer, time se otvara mnogo složenije pitanje: 

Ako su promjene koje se očituju kroz 

globalno zatopljenje zaista toliko 

neugodne, štetne i opasne - zar ih 

ne možemo usporiti, zaustaviti ili čak 

preokrenuti u obrutom smjeru? 

Jednoznačnog odgovora zasad nema, no 

time smo stigli do razine gdje najprije treba 

odgovoriti na najvažnije od svih pitanja: 

Što uzrokuje globalno zatopljenje? 

Nakon mnogih godina natezanja i traženja 

dlake u jajetu, izmjereni i provjereni podaci 

opovrgavaju tvrdnje kako zatopljenja nema. 

Iako na crvenu crtu dijagrama utječu i 

čimbenici koji se pojavljuju sa zakašnjenjem, 

čak i kao povratni učinak zatopljenja (El 

Ninho i El Ninha s promjenom temperature 

mora i struja na Pacifiku), vulkani i prašina, 

prosjeci su tvrdoglavo u uzlaznom trendu. 

Dokazuju ih instrumentalna mjerenja širom 

planeta, satelitska mjerenja, godovi u 

drveću, ledene jezgre iz bušotina u polarnim 

područjima i u visokim ledenjacima... 

Kako se te promjene više ne može prikrivati 

i negirati, raspravu se usmjerilo prema 

mogućim prirodnijim uzrocima: 

o pojačana aktivnost Sunca; 

o emisije onečišćenja prašinom i plinovima 

nakon vulkanskih erupcija; 

o povećanje koncentracije stakleničkih 

plinova u atmosferi (bez obzira na utjecaj 

čovjeka ili prirodne uzroke). 

Dakako, ima i drukčijih teorija, pa i vrlo 

egzotičnih - čak i u domaćim medijima - no 

zasad ćemo se ograničiti na kratku analizu 

navedenih mogućih uzroka. 

7

Sunčeva aktivnost 

Poznato je da Sunce, nama najbliža zvijezda 

i glavni izvor topline koja osigurava život 

na Zemlji, prolazi kroz cikličke promjene u 

razdobljima od oko 11 godina. 

Aktivnije Sunce prepoznajemo po 

većem broju sunčevih pjega, velikim 

protuberancama u sunčevoj atmosferi i 

golemim eksplozijama užarenog materijala 

koji Sunce izbacuje u svemir. Dakako, tu su 

i magnetne oluje i mnoge druge pojave, no 

zasad nije ustanovljen njihov izravni utjecaj 

na današnje zatopljenje. 

Kako promjenjiva Sunčeva aktivnost 

pojačava ili smanjuje ižarivanje topline u 

infracrvenom dijelu spektra, tvrdilo se da tu 

dodatnu toplinu upijaju staklenički plinovi i 

time podižu temperaturu atmosfere. 

Iako su nam precizna satelitska mjerenja 

moguća tek posljednjih tridesetak godina, 

pokazalo se da razlike između aktivnog i 

pasivnog Sunca ne daju veće promjene 

u infracrvenom zagrijavanju od nekoliko 

desetina u jednom jedinom postotku. 

Promatranje sunčevih pjega seže daleko u 

prošlost, no suvisli zapisi o godišnjem broju 

pjega postoje tek od renesanse (Galileo). 

Razdoblje između 1645. i 1715., s najhladnijom 

europskom zimom u 500 godina (1708./1709.), 

nazvano je Maunderov minimum po najmanjem 

broju opaženih pjega. Sasvim slučajno, poklapa 

se s razdobljem nazvanim Malo ledeno doba, 

koje je trajalo od 14. do 19. stoljeća, a uzrokovale 

su ga sukcesivne erupcije tada nepoznatih 

vulkana na južnoj hemisferi. 

Danas znamo da te pojave nemaju nikakve 

međusobne veze, a utjecaj sunčeve aktivnosti 

ne poklapa se s najvažnijim trendovima u 

globalnom zatopljenu. 

8 

Sunčeve pjege se pojavljuju u većim i manjim 

skupinama ili sasvim nestaju u ciklusima od 

11 godina, između tzv. solarnog maksimuma i 

solarnog minimuma - tijekom milijuna godina. 

U razdoblju aktivnog Sunca s njegove površine 

izbijaju goleme eksplozije plazme i ioniziranih 

čestica koje ponekad pogode i Zemlju. Iako je 

naš planet samo mala kuglica u usporedbi sa 

sunčevim protuberancama i repovima užarene 

tvari koju izbacuje na sve strane, do nas stižu 

uglavnom ionizirane čestice od kojih nas 

uspješno štiti Zemljino magnetno polje. Tih je 

pojava bilo tijekom cijele povijesti, no tada su 

najosjetljiviji instrumenti bile uglavnom brodske 

busole. 

Danas cijeli svijet ovisi o osjetljivoj elektronici i 

minivoltima, pa moćnije magnetne oluje mogu 

izazvati goleme štete. Po procjenama iz 2010., 

moguće su štete u trilijunima dolara.

Ilustracija: Cloudetal.com 

Tijekom proteklog desetljeća očekivalo 

se da će posljedice posljednjeg vrhunca 

Sunčeve aktivnosti (maksimuma) biti 

značajne, no utjecaj je bio gotovo zanemariv. 

Štoviše, globalno zatopljenje se nastavilo 

unatoč smanjenju sunčeve aktivnosti, a 

najtoplije godine bilježili smo upravo tijekom 

približavanja tzv. Sunčevog minimuma u 

2008. godini koji je zapamćen po izuzetno 

niskoj razini sunčeve aktivnosti. Bio je to 24. 

ciklus od počeka sustavnih mjerenja 1823. 

godine, a novi, sadašnji ciklus, započeo je 

s određenim kašnjenjem i pojavom rijetkih 

pjega tijekom 2009. i 2010. godine. 

Novi solarni maksimum očekuje se krajem 

2012. godine i u 2013. 

Najveći je učinak nabijenih čestica na vanjski 

rijetki sloj atmosfere, termosferu, koja uz 

pasivno Sunce splašnjava za nekoliko 

desetaka kilometara, kap što se događa 

posljednjih godina, a posljedica je pomicanje 

jakih visinskih vjetrova, yet-streama prema 

jugu, što može jako utjecati na vremenske 

prilike u vrijeme sunčevih mijena, a mnogo 

manje na klimu. U posljednjih nekoliko 

godina uspostavljen je sustav umjetnih 

satelita (zapravo - planetoida) koji sa 

svih strana promatraju i snimaju Sunce, 

otkrivajući dosad nevidljive aktivnosti. 

Svaka je trodimenzionalna slika novost, a 

obrada prikupljenih podataka otvara golemo 

područje novih znanstvenih istraživanja. 

Zbog atraktivnosti teme i velike medijske 

pozornosti Sunce je u središtu zanimanja, 

a mnogima se čini da je riječ o dramatičnim 

i neočekivanim promjenama, opasnim po 

Zemlju i čovječanstvo. 

Međutim, po svim ostalim parametrima 

koji se prate godinama, Sunce se ponaša 

uglavnom normalno, a odstupanja od 

nekih prognoza više su posljedica kratkog 

razdoblja promatranja i premalo podataka, 

negoli iznimnih pojava. 

Kad danas ne bismo imali toliko 

sofisticiranih uređaja i satelita, kao što je 

bio slučaj prije trideset-četrdeset godina, 

za mnoge pojave ne bismo ni znali, niti 

bismo ih mogli protumačiti. A Sunce 

je i tada bilo ćudljivo, no ta su zbivanja 

zanimala nekolicinu astrofizičara, daleko 

od očiju javnosti. Stoga i sadašnje tvrdnje 

znanstvenika kako je utjecaj sunčeve 

Unatoč veličini i dramatici 

eksplozija, udaljenost od 150 

milijuna kilometara prevaljuju 

uglavnom ionizirane čestice 

koje otklanja Zemljino 

magnetno polje, a u toj 

magnetnoj oluji pojavljuje 

se i tzv. polarna svjetlost. 

Snažnije erupcije mogu 

prekinuti komunikacije, 

uništiti osjetljivu elektroniku, 

ponekad i trafostanice i 

dalekovodnu mrežu, no nisu 

izravno opasne za ljude. 

aktivnosti na današnje klimatske promjene 

gotovo zanemariv u odnosu na učinak 

emisije CO 2 i nekih drugih ljudskih aktivnosti, 

treba prihvatiti kao vjerodostojan argument. 

Ipak, znanstvenici ništa ne prepuštaju 

slučaju, pa i ove male promjene u poznatim 

sunčevim ciklusima - kašnjenje minimuma 

i maksimuma, burne pojave na Suncu koje 

su slabije ili jače od očekivanih - pokušavaju 

povezati s nekim još nepoznatim dužim 

ciklusima u promjenjivom ponašanju nama 

najbliže zvijezde. 

Iako se iz podataka o klimi tijekom 

posljednjih milijun godina ne može ustanoviti 

9

čvrsta veza sunčevih ciklusa s današnjim 

globalnim zatopljenjem i jačim ili slabijim 

ledenim razdobljima (dijagram na 39. 

stranici), potraga se intenzivira. 

Najnoviji sateliti namijenjeni praćenju 

klime definitivno su utvrdili da promjene 

u sunčevoj aktivnosti imaju jedva 

primjetan utjecaj na zagrijavanje i hlađenje 

atmosfere, manje od 1/4 jednog postotka 

u temperaturnim odstupanjima od srednjih 

vrijednosti. 

Među prvim dovršenim analizama pojavljuje 

se i neočekivani rezultat po kojemu se 

zatopljenja pojavljuju u vrijeme slabe 

sunčeve aktivnosti, a zahlađenja u vrijeme 

aktivnog Sunca... 

Sve bi bilo lakše da je manje CO 2 i metana 

u atmosferi, jer sadašnju klimu gotovo nije 

moguće usporediti s proteklim razdobljima 

u kojima su se izmjenjivala ledena i topla 

doba. To je dodatni argument kojim se 

upozorava na posljedice neodgovornog 

ponašanja prema našem planetu. 

10 

3. 

veći dio topline odlazi 

u svemir kao 

infracrveno 

zračenje 

4. 

manji dio se 

reflektira od 

malo CO 2 , 

oblaka 

i pare 

2. 

zagrijana 

površina 

ižaruje 

toplinu 

topla Zemlja 

s normalnim udjelom CO 2 u atmosferi 

(od 275 ppm do 280 ppm) 

Najnovije otkriće iz sedimenata na 

kanadskom otoku Buffinova zemlja, 

objavljeno u siječnju 2012., opovrglo je 

stoljetnu teoriju kako je tzv. malo ledeno 

doba koje je u većem ili manjem intenzitetu 

trajalo od četrnaestog do devetnaestog 

stoljeća, posljedica smanjene aktivnosti 

Sunca. Iako se u tom razdoblju dogodio 

i tzv. Maunderov minimum (od 1645.do 

1715.) s najmanje opaženih pjega, tragovi 

vulkanskog pepela u sloju koji je prethodio 

naglom širenju leda nedvojbeno su ostaci 

najmanje četiri istodobne erupcije, nakon 

kojih je tijekom sljedećih 200 godina bilo i 

dodatnih erupcija... 

Prema tragovima vulkanske prašine sad 

se pokušava identificirati vulkane koji su 

izazvali to globalno zahlađenje. 

Otkriće je udarac skepticima koji su 

upravo na ovom primjeru iz doba prije 

vjerodostojnih instrumentalnih podataka 

gradili teoriju kako je ključ današnjeg 

zatopljenja isključivo sunčeva aktivnost. 

STAKLENIČKI EFEKT 

1. 

Sunčevo 

zračenje zagrijava 

Zemlju 

(atmosferu i tlo) 

2. 

zagrijana 

površina 

ižaruje 

toplinu 

3. 

manji dio topline odlazi 

u svemir kao 

infracrveno 

zračenje 

4. 

veći dio se 

reflektira 

od mnogo CO 2 

i pojačava 

zagrijavanje 

pregrijana Zemlja 

s porastom stakleničkih plinova 

u atmosferi (CO 2 - 386 ppm i više...)

Vulkanske erupcije 

Procjena je da na Zemlji ima oko 1900 

aktivnih vulkana koji povremeno eruptiraju 

ili se njihova eksplozija može očekivati u 

dogledno vrijeme. Svi ostali su uglavnom 

uspavani ili mrtvi. Tijekom godine s 

prosječnom aktivnošću, vulkani izbace u 

atmosferu između 130 i 230 milijuna tona 

ugljikovog dioksida. To je manje od 1 posto 

CO 2 koji u atmosferu dospijeva zbog ljudske 

aktivnosti i spaljivanja fosilnih goriva (oko 30 

milijardi tona u 2011. godini). 

Iako vulkani ižaruju i toplinu, najveći utjecaj 

na porast globalne temperature ima upravo 

CO 2 kao tzv. staklenički plin. 

Međutim, vulkani izbacuju i goleme količine 

pepela i plinovitih sumpornih spojeva, često 

i do stratosfere, gdje sumporov dioksid 

pomiješan s vodenom parom stvara u 

stratosferi oblake sitnih kapljica sumporne 

kiseline. Za razgradnju tih kapljica treba 

nekoliko godina. Tijekom tog vremena 

Spaljivanjem golemih 

količina fosilnih goriva, 

atmosferu onečišćuju CO 2 i 

prašina te spojevi sumpora 

i dušika, a toplina sve teže 

odlazi u svemir 

STAKLENIČKI EFEKT 

pojačava i metan 

s poljoprivrednih površina, 

stočnih farmi i odlagališta 

otpada... 

one ohlađuju nižu troposferu jer pojačano 

reflektiraju sunčeve zrake u svemir i 

sprečavaju zagrijavanje Zemljine površine. 

Naprimjer, erupcija filipinskog vulkana 

Pinatubo 15. lipnja 1991. godine izbacila 

je 20 milijuna tona SO 2 do visine od 20 

kilometara, što je te godine izazvalo 

ohlađivanje atmosfere i snižavanje srednjih 

Industrijalizirane azijske zemlje spaljuju goleme 

količine fosilnih goriva, pa zrak u gradovima 

Kine, Indije i Indokine postaje magla koju je 

opasno udisati. 

LIJEVO: Sunčeve zrake (1) koje osvjetljuju 

Zemlju, manjim se dijelom reflektiraju u svemir 

(2), dok glavnina stiže do tla (3). 

No, ižarivanje zagrijanog tla u svemir (4) kojim 

se pri čistoj atmosferi uspostavlja toplinska 

ravnoteža, ovdje je umanjeno, jer u visinskim 

slojevima ima mnogo CO 2 i metana, pa se 

infracrvene toplinske zrake reflektiraju (5) i 

dodatno griju cijeli planet. 

11 

Foto: Wikipedia - Ampang, Kuala Lumpur, 

Malaysia, kolovoz 2005.

globalnih temperatura za gotovo 1,0°C. 

Krute čestice i plinovi obavili su cijelu zemlju 

u roku od tri tjedna. 

Erupcija vulkana St. Helens 1980. godine 

snizila je globalne temperature za 0,1°C. 

Međutim, erupcija s najvećim učinkom 

na zemaljsku klimu zabilježena u 

povijesnim dokumentima svakako je 

kataklizmička eksplozija vulkana Tambora 

na indonezijskom otoku Sumbawa u travnju 

1815. godine, kad je u atmosferu izbačeno 

oko 150 kubičnih kilometara užarenog 

kamenja i pepela. 

Vulkanski je oblak zamutio atmosferu iznad 

cijele Zemlje, a globalne su temperature pale 

za 3°C. Uništeno je kraljevstvo Tambora, a 

arheoloska iskapanja traju i danas, kao u 

Pompejima. 

Čak je i sljedeće godine na cijeloj sjevernoj 

hemisferi bilo izrazito hladno, a 1816. godina 

opisana je kao godina bez ljeta i ljetine. 

U nekim dijelovima Europe i Sjevene 

Amerike smrznule su se stotine ljudi, 

zavladala je glad, otvarale su se javne 

kuhinje, a neubičajeno obojenje neba 

Porast ugljika (C) u Zemljinoj atmosferi tijekom 

proteklih 210 godina oslobođenog i izbačenog 

u zrak spaljivanjem fosilnih goriva, danas je 

dosegnuo 30-tak milijardi CO 2 godišnje. 

MILIJARDE TONA, iz godine u godinu... 

U usporedbi s takvim ljudskim djelovanjem 

suvremene vulkanske erupcije izgledaju kao 

svjećice na torti. Staklenički plinovi zarobljuju 

toplinu, dok vukanske erupcije navlače koprenu 

preko planeta i ohlađuju atmosferu. 

12 

ovjekovječili su mnogi slikari. 

U Londonu nije bilo ni stočne hrane, pa 

je masovnog pomor konja izazvao kolaps 

gradskog prijevoza. Zbog nestanka kočija u 

mnogim dijelovima Europe, ljudi su pješačili 

blatnjavim ulicama i putovima, a dosjetljivi 

njemački barun Karl von Dreis izumio je 

1817. godine dvokolicu (draisine) iz koje se 

kasnije razvio bicikl. Izvjesni Denis Johnson 

patentirao je u Londonu 1818. elegantniji 

drveni velociped, takodjer bez pedala, no 

zapamćen je po pučkom nazivu dječje 

igračke - hobby-horse. 

Navodimo to samo kao primjer kako i 

relativno kratkotrajne klimatske promjene 

mogu imati velik utjecaj na funkcioniranje 

društva. Također, udaljena kataklizma na 

otoku tik ispod ekvatora imala je golemi 

učinak na velik dio Europe, što pokazuje 

koliko je planet mali, a sve pojave na njemu 

povezane. 

Upravo je erupcija Tambore potakla neke 

poduzetne borce protiv zatopljenja da prije 

tri godine predlože zaprašivanje atmosfere 

sumpornim spojevima koji reflektiraju 

sunčevo svjetlo i infracrveno zračenje, čime 

bi se ohladili staklenički plinovi. Pritom 

se nije računalo s utjecajem sumporaste 

kisele kiše na kopno i oceane... Kako je 

temperatura stakleničkih plinova u cijeloj 

priči manje važna od njihovih kemijskih 

i fizikalnih svojstava, prijedlog je (zasad) 

odbijen. Ni Sunce ni suvremene vulkanske 

erupcije ne utječu toliko na Zemljinu 

atmosferu da bi preokrenuli opći trend 

današnjih globalnih temperatura. 

Iako su nam poznate kataklizmičke erupcije 

u dalekoj prošlosti Zemlje, nakon kojih 

su slijedila velika izumiranja i planetarne 

promjene u trajanju od nekoliko tisuća do 

nekoliko milijuna godina, današnje stanje ne 

upućuje na takav razvoj. Doduše, eksplozija 

zaspalog supervulkana mogla bi svijet 

promijeniti iz temelja, no i onaj najopasniji, 

u nacionalnom parku Yellowstone, ući će u 

kritičnu fazi tek za nekoliko tisuća godina... 

Na kraju, kao uzrok sadašnjih promjena 

preostaju nam - staklenički plinovi...

Što su staklenički plinovi? 

Zemljina atmosfera je smjesa šesnaest 

plinovitih elemenata i njihovih spojeva. 

U njoj je najviše dušika (N 2 ) 78,1%, zatim 

kisika (O 2 ) 20,9%, argona (Ar) 0,9%, 

ugljikovog dioksida (CO 2 ) 0,039% itd. 

Kako se oni uvelike razlikuju po svojim 

svojstvima, sposobnošću stvaranja novih 

spojeva i ponašanjem u promjenjivim 

uvjetima, njihov postotak nije proporcionalan 

utjecaju na stanje atmosfere. 

Naprimjer, dušik kisik i argon, glavni sastojci 

atmosfere - nisu staklenički plinovi. 

Riječ je o elementima kojima se dva atoma 

vežu u molekulu (N 2 , O 2 ) ili ostaju samostalni 

(Ar) i ne stupaju u reakciju s drugim tvarima. 

Neosjetljivi su na infracrveno toplinsko 

zračenje, ne titraju u tom frekvencijskom 

Uzlazni trendovi porasta glavnih stakleničkih 

plinova u atmosferi od 1978. do danas. 

Povećanje njihovog udjela u zraku podudara se 

s globalnim porastom temperatura i tempom 

dijelu spektra i ne preuzimaju toplinu, pa niti 

ne utječu na zatopljenje. 

Usporedimo li plinove prema njihovom 

izravnom doprinosu na pojavu stakleničkog 

efekta, tablica je drukčija: 

Plin Formula Staklenički 

učinak (%) 

o vodena para H O 36 - 72 % 

2 

o ugljikov dioksid CO 9 - 26 % 

2 

o metan CH 4 - 9 % 

4 

o ozon O 3 - 7 % 

3 

Staklenički plinovi upijaju infracrveno 

zračene (toplinu), a pritom se ponašaju 

kao atmosferski omotač koji ne propušta 

toplinu u svemir, već je reflektira prema tlu. 

Što je njihova koncentracija u atmosferi 

veća, zaustavljaju više topline i pojačavaju 

globalno zatopljenje. 

U tipične stakleničke plinove ubrajamo 

zatopljenja. Koliko je važna globalna akcija 

potvrđuju krivulje kloro-fluoro-ugljika (CFC), 

zabranjenih rashladnih plinova (tzv. freona) koji 

se postupno povlače iz upotrebe. 

13

vodenu paru, ugljikov dioksid, metan, 

dušikov oksid, kloro-fluoro-ugljik (CFC), 

hidroklorofluorougljik (HCFC), perfluorugljik 

(PFC) te ozon (O 3 ) u donjim slojevima 

stratosfere i troposferi. 

Iako vodena para (H 2 O) ima apsolutno 

najveći učinak na staklenički efekt, njena 

koncentracija u atmosferi nije u globalnim 

razmjerima izravno povezana s ljudskim 

djelatnostima. Osim toga, vodena para se 

u atmosferi zadržava kratko, nekoliko dana, 

uglavnom iznad toplijih područja. 

Iako je očito da su oblaci bitni za odbijanje 

sunčevog zračenja čime ograničuju mora 

i tla, njihov stvarni učinak saznat ćemo tek 

od najnovijih satelita koji odnedavno ciljano 

prate upravo stanje oblaka . 

Ljudske djelatnosti koje pojačavaju 

staklenički efekt: 

o spaljivanje fosilnih goriva 

o deforestacija (krčenje šuma i prašuma) 

o uzgajanje riže na poplavljenim poljima 

o rudarenje i prerada rude 

o primjena dušičniha gnojiva 

o primjena rashladnih plinova i tekućina 

o upotreba raznih kemijskih otapala 

Znanost danas ima uvjerljive dokaze da 

povećanje koncentracije stakleničkih plinova 

14 

izaziva porast temperature u zraku i u 

oceanima, promjenu zračnih i morskih struje, 

mijenja vrremenske prilike u pojedinim 

područjima, pa i kontinentima. 

Mnogi staklenički plinovi ostaju u atmosferi 

u dužim vremenskim razdobljima - od 

nekoliko desetljeća do nekoliko stoljeća. 

Oporavak je vrlo spor, a neke su promjene 

nepovratne. Glavni uzrok takvom stanju 

jesu goleme količine ugljika (C) koje 

dospijevaju u Zemljinu atmosferu. 

Masovna primjena fosilnih goriva glavni 

je izvor emisije CO 2 koju možemo izravno 

pripisati ljudskim aktivnostima. 

Ovdje je prikaz učinka fosilnih goriva u 

razdoblju od 2000. do 2004. godine: 

Fosilno Doprinos efektu 

gorivo staklenika (%) 

o tekuća goriva (benzin, nafta) ............ 36 % 

o kruta goriva (ugljen) .......................... 35 % 

o plinovita goriva (prirodni plin) ........... 20 % 

o proizvodnja cementa .......................... 3 % 

o plinske baklje u industriji 

i na crpilištima ................................. < 1 % 

o ugljikovodici koji se ne spaljuju ...... < 1 % 

o neevidentirane zalihe u transportu .... 4 % 

Poznata Keelingova 

krivulja prikazuje porast 

koncentracije CO 2 

u atmosferi, prema 

kontinuiranom mjerenju 

opservatorija Mauna 

Loa na Havajima, od 

1958. do 2011. godine. 

Nazubljenja prikazuju 

godišnje minimume i 

maksimume. Očito je da 

ugljikov dioksid, jedan 

od najvažnijih čimbenika 

globalnog zatopljenja 

najbolje prikazuje 

zabrinjavajuće stanje 

Zemljine atmosfere.

Ugljikov Dioksid (CO 2 ) 

Od početka industrijske revolucije u drugoj 

polovici 19. stoljeća otkad su uspostavljena 

standardizirana meteorološka mjerenja i 

prikupljanje klimatskih podataka (oko 1860.), 

koncentracija CO 2 u atmosferi porasla je za 

40% ili, približno, 110 ppm v (parts-per-million 

u volumenu). 

Recimo, u svakom milijunu volumnih jedinica 

zraka, danas je 110 volumnih jedinica CO 2 

više negoli 1860. 

Najveći porast zabilježen je nakon 1945. 

godine. 

Mjerenja na Mauna Loa opservatoriju ne 

prekidaju se od 1958. godine kad je slavni 

klimatolog Charles David Keeling (+2005.) 

pozvao na uzbunu zbog porasta CO 2 

u atmosferi. Vrlo preciznim mjerenjem i 

inovativnom metodom praćenja ustanovio 

stalan porast CO 2 i time pokrenuo lavinu 

istraživanja širom svijeta. 

Od 316 ppm v 1958. godine, globalna 

koncentracija CO 2 u atmosferi stalno raste: 

o 2008. .......................................... 385 ppmv o 2009. .......................................... 387 ppmv o 2010. .......................................... 389 ppmv o 2011. .......................................... 391 ppmv A to je više negoli ikad tijekom posljednjih 

dva milijuna godina! 

Odakle taj porast? 

Spaljivanjem fosilnih goriva - ugljena, nafte 

i prirodnog plina - ljudske su aktivnosti 

postale značajan izvor emisije CO i 2 

ubrzanja globalnog zatopljenja. Istodobno, 

ljudska je aktivnost i jedino područje na 

kojemu možemo ostvariti izravni utjecaj i 

tražiti poboljšanja. 

Danas se u atmosferu godišnje ispušta 

oko 30 milijardi tona CO (2011.), što je 

2 

ekvivalent za gotovo 8 milijardi tona ugljika. 

[Za pretvaranje CO u C, treba najprije 

2 

pomnožiti s 12 (što je atomska težina 

ugljika), a potom podijeliti s 44 (što je 

molekularna težina CO )]. 2 

Deforestacija ili krčenje šuma drugi je 

uzročnik te pojave, a velik je i doprinos 

Ilustracija: CO2Now.org 

15

cementara gdje se vapnenac (kalcijev 

karbonat - CaCO 3 ) zagrijava kako bi se 

izbacio CO 2 i proizvelo vapno (kalcijev 

oksid - CaO). Od sedamdesetih godina 

prošlog stoljeća emisija CO 2 iz cementara 

se udvostručila i danas sudjeluje u globalnoj 

masi stakleničkih plinova s 3,9%. 

Metan (CH 4 ) 

Metan je vrlo moćan staklenički plin, a glavni 

je sastojak zemnog plina. Toplinu upija 

u velikim količinama, pa svaka molekula 

metana može iz infracrvenog zračenja 

preuzeti 20 puta više energije negoli 

molekula ugljikovog dioksida. 

Iako je u atmosferi manje postojan od CO 2 

Prvi put nakon 11.000 godina otapa se 

permafrost u arktičkoj tundri, a iz nastalih jezera 

i odrona u atmosferu izbijaju goleme količine 

metana. 

16 

Zagrijavanjem mora i dna, otapaju se i 

metanski hidrati (clathrati). Međunarodna 

oceanografska ekspedicija otkrila je krajem 

2011. godine ispred sibirske obale erupcije 

metana iz podmorskih kratera širih od 

kilometra! Toliko moćnog stakleničkog plina u 

atmosferi dodatno će ubrzati zatopljenje. 

i nestaje nakon deset-dvadeset godina, 

stalnim porastom emisije tijekom protekla 

dva stoljeća koncentracija metana u 

atmosferi se udvostručila. 

Ustanovljeno je da bitan udjel u globalnom 

povećanju koncentracije metana imaju 

ljudske aktivnosti, od golemih odlagalista 

otpada, intenzivne poljoprivrede, fosilnih 

goriva, rudnika ugljena i obrade nafte i plina 

- do obrade otpadnih voda i stočnih farmi. 

Ipak, najveći dio metana nastaje u prirodi, 

uglavnom anaerobnim raspadanjem i 

fermentacijom organskih tvari. U tome 

prednjače močvare, a nimalo svoj udjel daju 

i termiti koji probavljaju organske tvari(!). 

Veliku pozornost u novije vrijeme privlači 

otapanje permafrosta u Sibiru, na Aljasci 

i sjeveru Kanade, jer je izravno povezano s 

globalnim zatopljenjem. 

Ukupna površina tog sibirskog područja 

danas se procjenjuje na više od 600.000 

četvornih kilometara, a ima i golemih 

dijelova Sibirske ploče koji se otapaju pod 

sve toplijim Arktičkim oceanom. 

Kruti metan ili metanski hidrati (clathrati) 

otkriveni su nakon 1970. godine u mnogim 

obalnim područjima oceana, u sedimentima 

na morskom dnu. Riječ je o metanu 

zarobljenom u ledenoj strukturi zamrznute 

vode. Zagrijavanje razara tu strukturu, a 

metan se oslobađa.

Kako je na vrlo hladnom oceanskom 

dnu taj metan stisnut hladnoćom (oko 

+/-2°C) i visokim tlakom, u svakoj litri 

hidrata krije se 160 litara metana koji se 

zagrijavanjem širi i izbija na površinu u obliku 

mjehurića i golemih mjehura, a prolazom 

kroz sedimente nerijetko izaziva odrone 

na strmim podvodnim padinama, pa i 

tsunamije... 

Po nekim procjenama u podmorskim je 

hidratima zarobljeno deset tisuća milijardi 

tona metana, ili 3000 puta više negoli je ovaj 

čas u atmosferi. 

Bržim globalnim zatopljenjem mogla bi 

se naglo otopiti velika područja i dublji 

slojevi sedimenata, što bi izazvalo gotovo 

eksplozivno izbijanje metana u atmosferu - s 

nepredvidljivim posljedicama. Pretpostavlja 

se da je sličnih dogođaja bilo u relativno 

nedavnoj prošlosti Zemlje, no o tome će još 

biti riječi. 

Kako su u pitanju jedva zamislive količine 

zemnog plina zarobljenog u ledu širom 

globusa, razumljivo je jako lobiranje za 

komercijalizaciju tih zaliha. 

Naime, prema najnovijim istraživanjima, 

u dosad otkrivenim naslagama hidrata 

s metanom (zapravo - zemnim plinom) 

sadržano je dvaput više energije negoli u 

svim poznatim zalihama ugljena, nafte i 

prirodnog plina koji ne potječe iz hidrata. 

Ako ustaljena mjerenja pokazuju da smo u 

atmosferu tijekom 2011. godine izbacili oko 

8 milijadi tona ugljika (ili oko 30 milijardi tona 

CO 2 ), onda više od 5000 milijardi tona ugljika 

u metanu - koliki je potencijal nalazišta 

u permafrostu i podmorskim hidratima - 

najavljuje globalnu katastrofu! 

Sadašnje koncentracije CO 2 (i metana) u 

atmosferi premašuju sve što je otkriveno i 

izmjereno za razdoblje od proteklih 800.000 

godina (vidi dijagram iz ruske baze Vostok 

na Antarktici). U tom razdoblju imali smo 

nekoliko ledenih doba i brojne nagle 

klimatske promjene koje su se odigrala u 

razdoblju kraćem od desetak godina. 

U geološkom vremenskom mjerilu to 

su promjene koje možemo nazvati 

trenutačnima. 

Dušikov oksid (N 2 O) 

To je vrlo stabilan plin s velikim stakleničkim 

učinkom, a u atmosferi se zadržava od 120 

do 150 godina. Iako je emisija N 2 O mnogo 

manja od emisije CO 2 , ima neugodno 

17

svojstvo da upije i zadrži 270 puta više 

topline od ugljikovog dioksida... 

Glavni izvori dušikovog oksida su 

industrijska umjetna gnojiva i veliki zahvati 

u obradi tla. Nastaje i izgaranjem fosilnih 

goriva, spaljivanjem ostataka usjeva na 

oranicama. Oko nas se pojaljuju i ostale 

inačice dušikovih spojeva kao dušični oksid 

(NO), dušikov dioksid (NO 2 ) te N 2 O 3 , N 2 O 4 i 

N 2 O 5 s podjednako nepovoljnim utjecajem. 

Koje su posljedice 

globalnog zatopljenja? 

Znanstvenici se razilaze u procjeni kritične 

točke na kojoj bi klimatske promjene 

mogle skrenuti u nepredvidljiv razvoj s 

katastrofalnim posljedicama na klimu kakvu 

danas poznajemo. 

Oni koji zagovaraju pasivnost, najčešće 

u korist daljnje komercijalizacije fosilnih 

goriva, objašnjavaju kako je u geološkoj 

prošlosti Zemlje bilo i toplijih razdoblja, a 

ekosistem se svaki put nekako prilagodio 

novom stanju. Iako je to sasvim točno, 

teško je povjerovati da bi itko od njih poželio 

živjeti u uvjetima koji su obilježili neka 

davna geološka razdoblja prije 350, 200 

ili 55 milijuna godina, toplijim za desetak 

stupnjeva. Mnoge morske i kopnene 

vrste već danas žive na gornjoj granici 

temperaturne podnošljivosti (npr. koralji, koje 

ugrožava i kiselost mora), a mnoge naprosto 

nemaju vremena ni mogućnosti za brzu 

prilagodbu. Vidljiv je učinak na ekosisteme u 

raznim dijelovima svijeta. 

Sekundarni dokazi zatopljenja, poput 

siromašnijeg snježnog pokrivača, tanjeg 

leda na polovima i otapanja planinskih 

ledenjaka, postupno podizanje mora i češći 

vremenskih ekscesi upućuju da je ugrožen i 

globalni ekosistem na koji smo navikli. 

Također, jasno je da će neke vrste nestati, a 

neke će naprosto procvasti. 

To se događalo bezbroj puta tijekom 

prošlosti, a stalne su promjene, brže ili 

sporije, ionako glavna odlika zemaljske 

klime - s Homo Sapiensom ili bez njega. 

18 

Razina mora 

Sa zatopljenjem, oceani povećavaju svoj 

volumen, a u njih se slijevaju vode otopljenih 

ledenjaka i polarnih kapa. Dogodi li se porast 

srednje globalne temperature od 1,5°C do 

4,5°C tijekom 21. stoljeća, mora bi se mogla 

podići od 15 do 95 cm. 

Mnogi veliki gradovi smješteni na morskoj 

obali već razmatraju moguće mjere zaštite, a 

12.000 stanovnika pacifičkog otoka Tuvalu, 

priprema se za egzodus na Novi Zeland. 

Veliki dijelovi priobalja na raznim kontinentima 

bit će najprije izloženi eroziji zbog plime i 

oseke, a potom i postupno potopljeni. 

Procjenjuje se da bi zbog potopljenih obala 

i erozije poljoprivrednog tla do 2050. godine 

na svijetu moglo biti najmanje 150 milijuna 

izbjeglica. 

U odnosu na 19. stoljeće, trajni snježni i 

ledeni planinski pokrovi smanjeni su za 50%. 

Nakon 11.000 godina postojanja, slavni bijeli 

vrh Kilimanjara gotovo je nestao. 

Iako je otapanje leda na Himalaji 2008. 

pogrešno procijenjeno zbog površnih 

mjerenja, pa je najavljeno katastrofično 

otapanje do 2030. godine, podaci su 2009. 

brisani iz dokumenata IPCC-a, a 2010. 

je napravljena temeljita revizija, s mnogo 

umjerenijim rezultatom. Dakako, danas je to 

neiscrpna tema svih koji negiraju bilokakve 

promjene, a pogotovo one koje izaziva 

čovjek. Pritom prešućuju neprijeporno 

otapanje snijega i leda u ostalim krajevima. 

Goleme količine hladne slatke vode u 

aktičkom krugu i oko Antarktike već utječu 

na morske struje, a naročito na Golfsku struju 

koja Atlantiku i Europi pruža ugodnu klimu. 

Slabljenje ili zaustavljanje Golfske struje 

moglo bi biti uvod u zahlađenje, pa i novo 

ledeno doba na sjevernoj hemisferi. 

Također, zbog otapanja snijega i leda na 

visokim planinama, mnoge će velike rijeke 

imati nakratko razdoblja visokog vodostaja - 

a potom će presušiti. To će izazvati dodatnu 

krizu pitke vode i poljoprivrede, a stvorit će i 

nove valove izbjeglica. 

Otapanje atmosferskog CO u vodi povećat 

2

će kiselost oceana i ugroziti u njima sav 

biljni i životinjski svijet. Pojavit će se nove 

vrste algi, meduza i bakterija. U kiselijem 

okruženju razgradit će se koraljni grebeni, 

otvoriti put valovima i promijeniti tokove 

morskih struja. Sve zajedno, iz temelja će 

poremetiti hranidbene lance mnogih vrsta... 

Automatsko pogoršanje 

Kad globalne temperature premaše 

određenu razinu nakon čega se tlo tijekom 

zime ne može dovoljno ohladiti, započinju 

promjene kojima nije moguće odrediti sve 

međusobno povezane uzroke i posljedice. 

Znanstvenici to opisuju kao odbjeglu klimu. 

Previše CO u atmosferi pojačava efekt 

2 

staklenika, globalne temperature rastu, a 

bez snježnog pokrivača i leda tlo i more 

upijaju više toplinskog zračenja sa Sunca. 

Visoke temperature i isparavanje podzemnih 

voda potiču dodatno isušivanje tla, šumski 

su požari češći i veći, a tamna zgarišta 

upijaju više sunčeve topline. I tlo u polarnom 

krugu bez snijega upija toplinu i zagrijava 

permafrost i metanske hidrate. Permafrost se 

razgrađuje, a goleme količine oslobođenog 

metana podebljavaju omotač stakleničkih 

plinova koji dodatno usporava ižarivanje 

topline u svemir. 

Topliji Arktički ocean aktivira hidrate i 

clathrate na dnu i u priobalju, a u atmosferu 

izbijaju milijarde tona metana... Isparavnje 

tamnog aktičkog mora povećava atmosferski 

tlak, a velika anticiklona potiskuje hladni zrak 

i vjetrove prema Mediteranu... 

Neke važne morske alge koje iz atmosfere 

upijaju više CO negoli sve šume i prašume 

2 

zajedno, ne mogu preživjeti takve uvjete. 

Druge vrste algi bujaju po svim morima i 

mijenjaju im biološki sastav. 

Opasnoj spirali promjena nije moguće 

odrediti ni razmjere niti trajanje... 

19

Mogući astronomski uzroci 

globalnog zatopljenja? 

Pri osporavanju svih dosadašnjih dokaza o 

utjecaju naše civilizacije na klimatske promjene, 

najčešće se manipulira tvrdnjom kako su sve 

vidljive pojave samo dio redovite izmjene 

ledenih doba i toplih međurazdoblja, kakvih je 

dosad bilo na stotine... 

Tim ciklusima upravlja Sunce, a njegov utjecaj 

na Zemlju određuje oblik eliptične putanje 

Zemlje koji se stalno mijenja, od izdužene elipse 

do gotovo kružnog oblika. 

U pravilnim ciklusima Zemlja je ponekad bliže 

ili dalje od Sunca, što se održava na topliju ili 

hladniju klimu. Dakako, spominje se i nagib 

zemljine osi koji uzrokuje godišnja doba, te 

njihanje zemljine osi oko okomice na putanju, 

što uzrokuje razlike u osunčanju sjeverne ili 

južne hemisfere. Sve u svemu, promjena nema, 

a sadašnje zatopljenje prirodna je pojava, bez 

ikakvog ljudskog utjecaja. 

Štoviše, pritom se spominje i utjecaj ostalih 

planeta u Sunčevom sustavu, pa i dvojbeno 

zagrijavanje Jupitera. O golemim udaljenostima 

između Sunca, Zemlje i ostalih planeta te 

cikličkim promjenama njihovih međusobnih 

položaja na putanjama i jedva primjetnih 

gravitacijskih interakcija - nema ni riječi. 

Pritom se tvrdnje o utjecaju stakleničkih 

plinova i golemih promjena u okolišu na svim 

dijelovima planeta, otvoreno proglašavaju 

spinom protivnika nuklearki i neznalica 

koji vrlo efikasnu današnju energetiku žele 

zamijeniti nepouzdanim fotonaponom ili 

vjetrogeneratorima... 

Globalno zatopljenje ne postoji, već nam 

predstoji ledeno doba... 

Prostor koji su našim medijima dobivaju takve 

tvrdnje s akademske visine otkriva stanje duha 

u domaćoj znanosti i domaćem novinarstvu, ali 

i pasivnost naših znanstvenika koji izbjegavaju 

svaku polemiku. A riječ je o manipuliranju 

poluistinama i djelomičnim objašnjenima koje 

široka publika ionako neće provjeravati. Zbog 

učestalosti sličnih izjava i selektivnog izbora 

podataka, nužno je objaviti barem najvažnije 

činjenice koje danas priznaje svjetska znanost. 

Prije svega, danas nije zamisliva bilo kakva 

20 

Promjena nagiba Zemljine osi - oko 41.000 godina 

Precesijsko kružno gibanje Zemljine osi 

- oko 23.000 godina 

GORE: Poput zvrka na stolu, Zemljina os se 

stalno ljulja (wobbling) i mijenja svoj položaj 

opisujući kružnicu, a u naše vrijeme pokazuje 

na zvijezdu Sjevernjaču. Pomaci su jedva 

primjetni, jer cijeli krug po nebu os opiše za 

23.000 godina. To je precesijski ciklus. 

Pritom se otklon od okomice na ravninu putanje 

mijenja u rasponu od 22,1° do 24,5°. 

Kako je u ovom i sljedećem stoljeću taj kut 

sasvim prosječan, oko 23,5°, nema nikakvih 

prirodnih uvjeta za klimatske promjene kakvima 

smo svjedoci. 

Očito, uzrok porastu CO 2 u atmosferi i 

zatopljenju nije priroda, već čovjek. 

Ilustracija: NASA, Mysid – Finland

Promjene oblika Zemljine putanje - oko 100.000 godina 

izdužena eliptična putanja Zemlje oko Sunca 

gotovo kružna putanja Zemlje oko Sunca 

Promjena nagiba Zemljine osi - oko 41.000 godina 

24,5° 

okomica na ravninu ekliptike 

22,1° 

Precesijsko kružno gibanje zemljine osi u 

ciklusima od približno 23.000 godina 

najveći otklon sjeverne hemisfere od Sunca 

ravnina ekliptike 

tj. Zemljine putanje oko Sunca 

najveći otklon južne hemisfere od Sunca 

diskusija o klimatskim promjenem i cikličkim 

izmjenama ledenih doba, bez spominjanja tzv. 

Milankovićevih ciklusa. 

Nakon desetljeća istraživanja zakonitosti 

u pojavi i ponavljanju ledenih doba, srpski 

astrofizičar i klimatolog Milutin Milanković, 

rođen u Dalju, gdje danas postoji i muzej, 

objavio je 1941. godine svoju teoriju 

potkrijepljenu temeljitim objašnjenjima. On je, 

bez kompjutora, fascinantnim proračunima 

složenih gibanja ustanovio da izmjenu 

klimatskih ciklusa određuju tri astronomske 

pojave u rijetkoj kombinaciji: 

Ilustracije ne prikazuju godišnje 

gibanje Zemlje oko Sunca, već 

ekstreme u izduženosti putanje, 

nagibu osi i precesiji, koji se sporo 

mijenjaju, tijekom više tisuća godina. 

Kad se sva tri ekstrema poklope 

i ponavljaju iz godine u godinu, 

nastaje ledeno doba ili zatopljenje. 

Zemljina putanja oko Sunca nije 

idealna kružnica već elipsa, s 

ekscentričnošću oko 5%, tj. 

od e = 0,005 kad je najsličnija 

kružnici, do e = 0,060 kad je najviše 

izdužena. Pritom se mijenja i 

udaljenost Zemlje od Sunca, od 

146.000.000 km do 151.000.000 km. 

Kad je izduženost najveća, 

najveće su i klimatske razlike 

između sjeverne i južne hemisfere. 

Prepoznatljivi su ciklusi promjena 

u intervalima od 100.000 i 400.000 

godina. U današnje doba sve su 

ove brojke približno u srednjim 

vrijednostima. Ničeg posebnog... 

Nagib Zemljine osi prema ravnini 

ekliptike varira u ciklusima koji 

traju oko 41.000 godina između 

najmanjeg i najvećeg kuta. Kad bi 

nagib bio 0°, ne bi bilo godišnjih 

doba... Pri većem nagibu izraženije 

su i temperaturne razlike između 

godišnjih doba. Danas je taj nagib 

23,5° a sjeverna je hemisfera 

otklonjena od Sunca u vrijeme 

kad mu je Zemlja najbliža. Na 

varijabilnost pojava utječu mnogi 

čimbenici, no trenutno nijedan nije 

posebno izražen. 

o varijacije u izduženosti eliptične putanje 

Zemljie oko Sunca u ciklusima od oko 100.000 

godina; 

o promjena nagiba zemljine osi u odnosu 

na okomicu prema ravnini Zemljine putanje 

(ekliptici) od 21,5° do 24,5° tijekom ciklusa od 

41.000 godina; 

o precesijsko kružno gibanje zemljine osi u 

ciklusima od 23.000 godina. 

Ledena doba započinju kad je izduženost 

ekliptike najveća, otklon osi od okomice 

na ravninu putanje najveći (24,5°), a Zemlja 

se nađe najbliže Suncu tijekom zime na 

21

sjevernoj hemisferi... Kako je riječ o vrlo sporim 

promjenama, pa je ljeto na sjevernoj hemisferi 

tijekom nekoliko tisuća godina upravo kad 

je Zemlja najdalje od Sunca, na vrhu izdužene 

elipse, svijetlije površine kontinenata i leda ne 

akumuliraju dovoljno topline, već se iz godine 

u godinu temperatura na sjevernoj hemisferi 

spušta. Ljeta su hladnija, a zime duže. 

Kad se precesijsko kružno gibanje s najvećim 

otklonom osi tijekom nekoliko tisuća godina 

poklopi s najvećim nagibom osi i otklonom 

sjeverne hemisfere od Sunca na udaljenom 

kraju putanje, nastaju uvjeti u kojima se zimski 

snijeg ne otapa dokraja, led postaje sve deblji, 

a ledenjaci rastu... Ledenog doba nema bez 

poklapanja sve tri pojave. 

Iako su ga za života mnogi ismijavali, spoznaje 

o klimatskoj povijesti i kompjutorske simulacije 

potvrdile su Milankovićeve proračune. 

Posljednje ledeno doba započelo je 

nakon velikog zatopljenja, otprilike prije 

130.000 godina, postupno i neujednačenim 

intenzitetom na raznim dijelovima Zemlje, 

a kulminacija procesa hlađenja bila je prije 

22.000 godina. Uslijedilo je zatopljenje i nagli 

prestanak ledenog doba prije 11.500 godina. 

Ledene kape zadržale su se samo na polovima 

i na visokim planinama. Dakako, o svemu 

postoje razne teorije i intrigantni podaci, no 

22 

Ilustracija: NASA/Goddard Space Flight Center Conceptual Image Lab 

opća je shema znanstveno prihvaćena. 

Također, na osnovi podataka o Zemljinoj 

orbiti, znanstvenici zaključuju kako bi sljedeće 

veliko ledeno doba moglo postupno započeti 

najranije za 1000 godina - pod uvjetom da 

zatopljenje i porast stakleničkih plinova u 

atmosferi ne potaknu neke druge procese koje 

spominjemo u drugome dijelu ove brošure. 

Tvrdnje o zatopljenju kao normalnoj pojavi i 

procesima koji postupno vode prema ledenom 

dobu, bez obzira na porast CO 2 i temperature, 

samo izazivaju zbunjenost i skreću pozornost 

s najvažnije teme - stakleničkih plinova i razini 

CO 2 u atmosferi kakve nije bilo u posljednjih 

dva milijuna godina. 

Iako danas svi prihvaćaju da su Milankovićevi 

ciklusi glavni čimbenik u izmjeni ledenih doba 

i intergalcijalnih zatopljenja, goleme količine 

CO 2 i metana u Zemljinoj atmosferi mogle bi 

poremetiti taj prirodni ritam. 

Dodajući porastu stakleničkih plinova i 

temperature svoj neprirodni dio, čovjek postaje 

dominantna sila u oblikovanju Zemljine klime. 

Radujete li se vječnom ljetu, sjetite se proteklih 

vrućih godina i nesnosnih temperatura, suša i 

požara. Koliko zatopljenje možemo podnijeti i 

preživjeti - nitko ne zna. 

Gdje je granica kad će uobičajeni ciklusi 

nadvladati neprirodno stanje? 

Albedo je izuzetno važan 

za određivanje količne 

sunčeve toplinske 

energije koju Zemlja upija 

ili reflektira u svemir. 

Riječ je o koeficijentu koji 

izražava odnos između 

reflektiranog i upijenog 

zračenja. 

Općenito, snijeg, led i 

kopno odbijaju većinu 

sunčevog zračenja, 

dok ga oceani, mora i 

vegetacijom pokriveni 

dijelovi kopna upijaju. 

Nestankom leda, tamne 

površine se griju i 

ubrzavaju zatopljenje... 

Te promjene dodatno 

pojačavaju efekt 

staklenika...

Zemlja najbliže Suncu, 

a ljeto na sjeveru 

Kad je na sjevernoj hemisferi ljeto, jer je os na 

sjeveru nagnuta prema Suncu, a Zemlja mu je 

istodobno i najbliža, sjeverna hemisfera s više 

kopna jače se zagrijava, pa godinama traju 

vruća ljeta. Pri najvećoj izduženosti eliptične 

putanje Zemlja u najdaljoj točki izlaže Suncu 

Zemlja najbliže Suncu, 

a zima na sjeveru 

Međutim, kad je tijekom ljeta na južnoj hemisferi 

Zemlja najbliže Suncu, jakom osunčaju su 

izloženi oceani, manje podložni promjenama. 

Ako je pritom i otklon Zemljine osi najveći (24,5°), 

sjeverna se hemisfera znatno ohlađuje. 

Kad za pola godine Zemlja stigne do 

najudaljenijeg kraja jako izdužene putanje, 

vrlo mala vjerojatnost za 

za početak ledenog doba 

svoju južnu hemisferu s više oceana, manje 

podložnu temperaturnim promjenama. Kako 

je sjeverna hemisfera tijekom ljeta intenzivno 

zagrijana, nema uvjeta za ohlađivanje, pa nema 

ni ledenih doba. Postupne promjene između tih 

ekstrema traju tisuće godina. 

vrlo velika vjerojatnost 

za početak ledenog doba 

daleko od Sunca, ljeto na sjevernoj hemisferi 

ne može nakupiti dovoljno topline kojom bi se 

zaustavilo daljnje hlađenje. Takva kombinacija 

utjecaja traje stotine i tisuće godina, čime se 

stvaraju preduvjeti za ledeno doba. Sva ledena 

doba započinjala su sporo, a završavala naglo. 

No, i o tome kasnije... 

Zemljinu atmosferu zaprašuju milijarde tona industrijske prašine i čađe, pa sa sivih Grenlandskih 

glečera danas otječu prave rijeke. Tamniji led upija više topline, a otapanje se ubrzava. 

23 

Izvor: Dirk Notz, Max-Planck-Institut für Meteorologie 

Ledenjak Vibeke, istočni Grenland. Foto: Michael Hambrey

Izvor: NOAA Photo Credits: Anthony Gow 

United States Army Corps of Engineers, Cold Regions Research and Engineering Laboratory 

Neumoljivi podaci 

Nakon što su stručnjaci tijekom proteklih 

nekoliko godina izrekli sve što su morali 

(izviješća IPCC-a), a neugodnu istinu 

nevoljko i neiskreno prihvatili političari na 

nekoliko međunarodnih skupova, vidljivo 

je da prilagodba klimatskim promjenama 

zapinje na dioničarima naftnih kompanija, 

burzovnim mešetarima, milijarderima, 

bankama i nemoćnim vladama... Jasno je 

da bez zajedničkog djelovanja svih zemalja, 

svih ekonomskih i znanstvenih potencijala 

nećemo postići mnogo. Nema nam spasa 

bez golemih investicija u pothvat koji, 

doduše, ne nudi izravnu i brzu dobit, a 

pomisao da bi najveći profit mogao biti samo 

spas klime, ljudi i cijelog planeta, naprosto 

se ne uklapa u današnji model liberalnog 

kapitalizma... 

Štoviše, mnogo je onih koji ne žele 

nikakvu promjenu, pa i priču o klimatskim 

promjenama glasno tumače kao niz 

pogrešnih zaključaka zaigranih zelenih 

znanstvenika... 

Poznato je kako su neki moćni savjetnici u 

Bushovoj administraciji godinama sustavno 

24 

Foto: Sepp Kipfstuhl, Alfred-Wegener-Institut 

Priprema bušotine za vađenje uzorka iz dubine 

ledenog antarktičkog pokrova. U novije vrijeme u 

tome sudjeluju stotine znanstvenika 

i studenata iz cijeloga svijeta. 

Segment duljine 19 cm izrezan iz ledene jezgre izvađene iz bušotine GISP2 na Grenlandu, s dubine 

od 1885 metara. Sadrži 11 godišnjih slojeva u kojima su jasno vidljivi svijetliji ljetni slojevi snijega 

(označeni strelicama) omeđeni tamnijim zimskim slojevima. Uzorci izvađeni s većih dubina - i 

mnogo dalje prošlosti - imaju znatno tanje slojeve stlačene tijekom tisuća godina pod milijunima 

tona ledenih naslaga. Vještim forenzičarima taj je led izvor nepresušnih podataka.

Najvažnije podatke prikuplja se na licu mjesta, 

ponekad i iz jezgri dugačkih do tri metra. 

Jezgre se prevoze u Europu, a proučavaju ih u 

golemim hladnjačama. Zanimanje je golemo. 

Foto: Alfred-Wegener-Institut 

cenzurirali i izvrtali činjenice koje su stizale 

od klimatologa zaduženih i plaćenih da 

ustanove pravo stanje stvari. Naprimjer, 

jedan od najuglednijih klimatologa, Dr James 

Hansen iz NASA-e sustavno je sprečavan u 

objavljivanju neugodnih istina o klimi. Kad 

su neke dramatične promjene postale svima 

vidljive, a neumoljive činjenice napokon 

probile granicu znanstveničke zajednice i 

postale pravom senzacijom u svim svjetskim 

medijima (osim u Hrvatskoj), najglasniji 

protivnici teorije o globalnom zatopljenju 

prisiljeni su na ostavke. Iako su godinama 

cijelu svjetsku znanost optužilvali za zavjeru 

protiv multinacionalnih tvtki i američke 

privrede, mirno su prešli na unosna mjesta u 

najvećim naftnim kompanijama... 

Susret s ledenom jezgrom 

Danska je vlada ujesen 2005. pozvala 

znanstvenike, diplomate i ministre iz 

cijeloga svijeta kako bi u iztraživačkoj stanici 

na Grenlandu svjedočili vađenju jedne 

besprijekorno čitke ledene jezgre iz duboke 

bušotine. Naime, nakon mnogih diskusija 

i osporavanja, glasnih sumnji u kvalitetu 

uzoraka i metoda, s tim su ledenim valjkom 

Uzorci ledenih jezgri duljine 1,0 m iz raznih dubina antarktičkog leda. Pod teretom novoga snijega 

donji su slojevi stlačeni u zrnati kristalni led (gore), na većim su dubinama jasnije vidljivi godišnji 

slojevi od nekoliko centimetara (u sredini), dok najdublji dio bušotine otkriva led obojen muljem 

(dolje). Otkako su se znastvenicima oduševljeno pridružili neki stručnjaci s naftnih bušotina, 

istraživačka je oprema doživjela pravu renesansu, a paleoklimatolozi vrhunski alat. 

25 

Ilustracija: U.S. National Ice Laboratory

javno izvađenim s dva kilometra dubine 

konačno potvrđeni podaci o klimi tijekom 

proteklih 100.000 godina, a osobito oni o 

posljednjih 1000 godina. Bila je to uvjerljiva 

demonstracija pouzdanosti metode, a 

potom je i javno očitanje podataka potvrdilo 

ranije rezultate. Mnogi su gosti ostali bez 

riječi, a istinu se više nije moglo prekrajati. 

Jer, tijekom posljednjih dvadesetak godina 

prikupljene su neprocjenjive spoznaje i 

razvijene nove istraživačke metode koje 

omogućuju gotovo stopostotno očitavanje 

podataka iz nezamislivo daleke prošlosti, 

a potom i procjenu mogućih trendova u 

budućnosti. 

Definitivno je utvrđeno da je ugljikov 

dioksid u atmosferi jedan od plinova 

koji bitno utječu na zemaljsku klimu, a 

pozitivne posljedice tih saznanja vidimo 

i u našim domovima. Naprimjer, u novije 

vrijeme možete kupiti plinski ili uljni kotao 

za centralno grijanje samo s ugrađenom 

26 

tehnologijom maksimalnog iskorištenja 

goriva, sa što manjom emisijom stakleničkih 

plinova, a industriji se u mnogim zemljama 

naplaćuje i dodatni porez za svako 

povećano ispuštanje CO u atmosferu. 

2 

To je jedan od pozitivnih rezultata 

mukotrpnih globalnih pregovora nakon 

zaključenja Kyoto-protokola 1997., no neke 

su se pametnije države same okrenule 

povećanju energetske učinkovitosti i 

čišćim tehnologijama. Mnogi su zbunjeni 

činjenicom da se ugljikovom dioksidu - tom 

normalnom sastojku atmosfere - govori s 

toliko panike i teško im je razumjeti razmjere 

opasnosti. Tà CO je oduvijek bio uz nas 

2 

kao dio metabolizma biljaka i malo je 

znanstvenika brinulo o postupnom, gotovo 

neprimjetnom porastu koncentracije. 

Alarm američkog klimatologa Charlesa 

Keelinga koji je 1958. prvi dokazao stalni 

porast CO u atmosferi isprva su tek rijetki 

2 

znanstvenici prihvatili kao poticaj za daljnje 

Oko deset posto volumena ledenih 

jezgri tvore mjehurići zraka s 

uzorcima atmosfere i prašine 

ponekad starim i stotine tisuća 

godina. Analiza uzoraka daje svaki 

put fascinantne rezultate. 

Foto: Dr Eric Wolff - British Antarctic Survey

istraživanje i oblikovanje prvih teorijskih 

modela. Vlade zemalja s najvećom emisijom 

CO 2 , natjecale su se u omalovažavanju 

tih rezultata. U vrijeme velikog promotora 

globalizacije i liberalnog kapitalizma, Ronalda 

Reagana, 1982. godine smanjene su sve 

potpore za istraživanje klime, pa i CO 2 

u atmosferi. Tadašnja je američka vlada 

shvatila da se iza priče o ugljikovom dioksidu 

krije opasnost mogućeg ograničenja 

upotrebe fosilnih goriva i golemi gubici 

zainteresiranih korporacija. 

Antipropagandi je pomogao i uvriježeni 

opći stav kako na Zemlji ima dosta zraka za 

disanje i normalan život, pa male promjene 

uzrujavaju samo zlobne specijaliste i 

cjepidlake. 

Koliko su točna mjerenja? 

Da bi se saznalo o čemu se zapravo radi 

i tko je u pravu, trebalo je nekako otkriti 

kakva je bila klima te koliko je CO 2 bilo u 

zraku prije tisuću ili dvije tisuće godina, pa 

Ilustracija: NASA 

Fotografija: NASA - Goddard Space Flight Center 

i u razdobljima od kojih nas dijele milijuni 

godina. Premalo je ovdje prostora za vrlo 

napetu priču o istraživanjima i konačnom 

uvjerljivom otkriću stvarnih klimatskih 

promjena. 

Uostalom, dr. Spencer Weart, posljednjih 

godina i predsjednik American Institute of 

Physics, o tome je napisao kapitalnu knjigu 

Otkriće globalnog zatopljenja (Discovery 

of Global Warming). 

Iako se u Americi prodavala i u papirnatom 

obliku, na internetu je postala trajni primjer 

golemih prednosti tog medija. Naime, linkovi 

nude fantastične mogućnosti pretraživanja, 

od povezivanja pojedinih poglavlja s ostalim 

izvorima i novim otkrićima, do kontakata s 

institutima i istraživačima. 

U potrazi za dokazima dosjetljivi su 

znanstvenici našli izravni put do uzoraka 

koji su kroz tisućljeća sačuvani u izvornom 

stanju, nepromijenjenom od njihovog 

nastanka. Potražili su ih u dubini polarnih 

Voda otopljenog leda s površine 

Groenlanda oblikuje velike ponornice 

koje u dubini podmazuju ledenjake i 

ubrzavaju njihovo klizanje. 

27

ledenih kapa i planinskih ledenjaka koji 

pri dnu smrznutih naslaga čuvaju led star 

stotine tisuća godina. 

U čistom ledu koji se bušenjem izvuče 

s dubine od 500 ili 2000 metara krije se 

smrznuti i stlačeni snijeg i zaleđena kiša 

s mikroskopskim mjehurićima zraka 

zarobljenim onoga dana kad je na tom 

mjestu kišilo ili snježilo. 

Kako u polarnim područjima snijeg pada 

gotovo cijele godine i stalno se taloži se u 

debelim naslagama, s vremenom se pod 

milijunima tona oblikuju tisuće slojeva u 

kojima svaki čuva podatak o klimi i atmosferi 

u godini ili danu nastanka. 

Mjesečne naslage snijega i leda spljošte 

se pod takvim tlakom u slojeve od 

nekoliko centimetara ili milimetara. Pravom 

forenzičkom analizom uzoraka moguće 

je za pojedina razdoblja odrediti srednje 

temperature, sastav zraka i vode, slanost, 

kiselost i ostale plinove u atmosferi. 

Štoviše, u istom se sloju mogu naći i vjetrom 

donešena zrnca polena, vulkanski pepeo, 

izotopi kisika i - dakako - CO 2 . 

Tako se analizom vulkanskog pepela 

iz dubine leda na Grenlandu, a potom i 

Topljenje 

grenlandskog leda 

poprima katastrofalne 

razmjere, a 

najopasnije je što 

voda prodire kroz 

duboke vrtače pod 

ledeni pokrov gdje 

otječe prema moru 

i usput podmazuje 

ledenjake koji počinju 

kliziti... Pomake 

tolikih ledenih 

masa bilježe već i 

seizmografi. 

28 

Ilustracija: Clifford Grabhorn 

potragom za istovrsnim pepelom ili lavom, 

otkrivaju vulkanske erupcije i globalne 

vulkanske katastrofe od prije mnogo tisuća 

godina - na drugom kraju svijeta. 

Danas se točno zna kada je i gdje provalio 

jedan ili nekoliko vukana, koje je snage bila 

erupcija i koliko je sumpora i sumpornih 

spojeva i CO 2 izbačeno u atmosferu. 

Naprimjer, analizom slojeva u polarnom 

ledu objašnjeno je zašto se tijekom i nakon 

napoleonskih ratova pojavio niz hladnih 

godina, a potom i 1817., prava godina bez 

ljeta i ljetine. Zbog zastrtog sunca uslijedile 

su strahovite zime u dijelu Europe, na 

američkoj istočnoj obali i širom Kanade, a 

uzrok je bila golema desetodnevna erupcija 

vulkana Tambora na otoku Sumbawa u 

Indoneziji. 

Najnovija otkrića pokazuju i dodatne 

erupcije drugih vulkana u istom 

razdoblju, čime je objašnjeno zašto su 

kraj osamnaestog stoljeća i početak 

devetnaestog obilježile tolike hladne godine 

- bez vidljivog astronomskog uzroka. 

Jednakim je ključem krajem 2011. godine 

razriješena i tajna tzv. malog ledenog doba, 

neobjašnjivo hladnijeg razdoblja od gotovo 

Otapanje leda 

na Grenlandu 

1992. 

Otapanje leda 

na Grenlandu 

2002.

500 godina (od 14. do 19. stoljeća) za 

koje se najčešće tvrdilo da je posljedica 

smanjene sunčeve aktivnosti. Pepeo od niza 

vulkanskih erupcija iz nekoliko vulkana odao 

je prave uzroke nižih prosječnih temperatura 

DOLJE: Poznati temperaturni dijagram nazvan 

hokejskom palicom (hockey stick) svojevrsni 

je zaštitni znak potrage za uzrocima globalnog 

zatopljenja. Obuhvaća razdoblje posljednjih 

1000 godina za koje su podaci prikupljeni iz 

svih mogućih izvora. Iako je nakon objave 2001. 

godine napadnut drvljem i kamenjem, sve kasnije 

ledene bušotine, a pogotovo najnovije, potvrdile 

su visok stupanj vjerodostojnosti. 

Crvena linija pokazuje normalan blago silazni 

trend prema početku sljedećeg ledenog doba za 

najmanje desetak tisuća godina, a vidljivo je i tzv. 

malo ledeno doba u od 13. do 19. stoljeća. Sve 

veće odstupanje od tog silaznog trenda pokazuju 

temperature (i CO 2 ) nakon početka industrijske 

revolucije u devetnaestom stoljeću, kad je 

započelo intenzivno spaljivanje drva i ugljena, a 

potom i nafte. 

Krivulja na izvornom dijagramu doseže do 2000. 

godine, no porast CO 2 u atmosferi u proteklom 

se desetljeću ubrzao. Stoga raste i pritisak na 

vlade, zakonodavce i svjetske institucije da jakim 

mjerama reduciraju stakleničke plinove. 

tijekom nekoliko stotina godina. 

Kad već spominjemo utjecaj vulkana 

na klimu, ne smijemo zaobići erupcije 

vulkana Toba na Sumatri prije 70.000 i 

77.000 godina. Riječ je o najvećoj poznatoj 

erupciji supervulkana koja je izazvala 

pravu vulkansku zimu od desetak godina, 

globalne temperature niže od 3°C do 5°C 

tijekom najmanje stotinjak godina te uvjete 

nalik ledenom dobu tijekom sljedećih 

1000 godina. Po nekim teorijama, tada je 

zamalo nestala i ljudska vrsta, a promjene 

u flori i fauni mogu se ustanoviti na većem 

dijelu globusa... I to smo saznali zapravo 

usput, zahvaljujući bušenjima leda, kopna 

i podmorja u potrazi za jasnijim klimatskim 

modelom. 

Srećom, u nama zanimljivijem razdoblju 

najnovijih klimatskih promjena vulkani nisu 

ostvarili takav zastrašujući utjecaj. 

Multidisciplinarno istraživanje 

Boljim povezivanjem znanstvenika i 

interdisciplinarnom analizom podataka 

uspostavljeno je precizno mjerenje i 

tumačenje tragova u ledu povezanih s 

promjenama u atmosferi. Kad se sve to 

29 

Izvor: IPCC

Izvor: IPCC 

umrežilo s geologojom, mineralogijom, 

oceanografijom, paleontologijom i 

astronomijom, groznicu interdisciplinarnosti 

više ništa nije moglo zaustaviti. 

Danas se zna kako porast CO 2 u atmosferi 

prati planetarno zatopljenje, dok je u ledeno 

doba koncentracija ugljikovog dioksida vrlo 

niska (oko 200 ppm v ). 

Prikupljanjem i analizom čistih uzoraka 

iz dubine leda, vode i tla te globalnim 

umrežavanjem istraživača, od naoko 

nezanimljivih istraživanja pojedinaca prije 

nepunih trideset godina, nastala je globalna, 

dobro povezana i dinamična organizacija 

koja o povijesti planeta Zemlja danas dobiva 

sve preciznije i zanimljivije podatke. 

Korak-po-korak, znanstvenici su sastavili 

zapanjujuće pouzdan model zemaljske 

klime, pa više nitko ozbiljan ne sumnja da 

je sadašnja razina CO 2 u atmosferi (391 

ppm v ) veća negoli ikada tijekom posljednjih 

dva milijuna godina. Iako se mnogi 

spore oko točnih brojki, svi su uglavnom 

potvrdili podatke za razdoblje od 400.000 

godina, a potpuno se slažu s podacima 

o CO 2 , metanu (CH 4 ) i temperaturama u 

30 

DOLJE: Dugotrajna potraga za vezom između 

brojnih prikupljenih podataka i zbunjujućih 

indicija napokon je krajem proteklog stoljeća 

pretvorena u model koji je, u globalu, 

dosad izdržao i gnjev protivnika teorije o 

globalnom zatopljenju i nemilosrdne provjere 

istomišljenika. 

Usporedna očitanja temperatura i 

koncentracije ugljikovog dioksida u atmosferi 

tijekom 400.000 godina rezultat su analize 

leda iz dubokih bušotina s Arktika, Grenlanda 

i Antarktike, a provjerene su i usporedbom 

godova u fosiliziranim stablima, analizom 

foraminifera iz morskih sedimenata te 

uobičajenim istraživanjem geoloških slojeva. 

Kako su bušotine zahvatile čak četiri hladna 

razdoblja ili četiri ledena doba, svako u 

trajanju od oko 120.000 godina i pet toplijih 

interglacijalnih razdoblja sličnih našoj današnjoj 

klimi u trajanju od oko 20.000 godina, 

pouzdano su identificirani glacijacijski ciklusi 

koji ovise o eliptičnoj Zemljinoj putanji oko 

Sunca, ekscenticitetu putanje i nagibu osi koja 

se kružno ljulja u ciklusima od 23.000 godina. 

Iako podaci pokazuju velike oscilacije i 

nepravilnosti, podjednako u vrijeme toplih i 

hladnih razdoblja, ta su tipična razdoblja jasno 

prepoznatljiva. 

Također, vidljivo je da koncentracija CO 2 u 

atmosferi nijednom ne prelazi 300 ppm v .

zadnjih 1000 godina. No, umjesto mnogo 

riječi, bolje je pogledati dijagrame na 

ovim stranicama. Krivulje nisu maglovita 

nagađanja već obrađeni rezultati složenih 

istraživanja. 

Teorijski, iz vrlo kvalitetne jezgre izvađene iz 

dubine leda na Grenlandu ili Antarktici danas 

bi se se moglo točno odrediti klimatske 

uvjete (pa i neke geološke promjene) tijekom 

ljeta ili zime prije, recimo, 456.789 godina. 

Impresivno, zar ne? 

Uz takvu preciznost nestaju i mnoge sumnje 

u veliku priču o globalnom zatopljenju. 

No, uzalud nam precizni podaci o 

svakoj pojedinačnoj pojavi - kad ukupno 

funkcioniranje klimatskog modela moramo 

stalno mijenjati i dopunjavati zbog novih 

otkrića koja se množe gotovo svakodnevno. 

Ono što postupno ušutkava skeptike, 

a neprijatelje promjena ostavlja bez 

argumenata, jest očita činjenica da već 

najmanje stotinu godina sve toliko različite 

klimatske pojave u raznim točkama globusa 

pokazuju jednosmjerni trend, bez prevrata i 

povratka: stalno povećanje CO 2 i metana u 

atmosferi i sve topliju klimu. 

Prijetnja iz permafrosta 

Već duže od petnaest godina znanstvenici 

upozoravaju kako se u Sibiru naglo otapa 

permafrost (trajno zaleđeno tlo), prvi 

put nakon 11.000 godina. Zahvaćena 

je površina mnogo veća od Njemačke i 

Francuske zajedno, a iz omekšane ledene 

mase i močvarnog tla u atmosferu odlaze 

milijuni tona metana (New Scientist, 11. 

kolovoza 2005.). Isprva se procjenjivalo da 

je energetski potencijal metana zarobljenog 

u tom permafrostu najmanje 6000 GT 

(gigatona). Danas znamo da je mnogo veći. 

Kako je utjecaj metana na globalni efekt 

staklenika u atmosferi od 20 do 40 puta veći 

negoli onaj koji izaziva CO , ta neprimjetna 

2 

sibirska opasnost dobiva novi značaj. 

Na širokim prostranstvima nekoć tvrdo 

zaleđenog permafrosta danas nastaju 

duboke jame i udoline, vodeni tokovi i jezera 

kilometarske širine, naselja i postrojenja tonu 

u tlo, a propadaju i prometnice. 

Jednake su pojave vidljive i na Aljasci, gdje 

grad Fairbanks tone u permafrost brže nego 

što se mogu popraviti kuće, a funkcioniranje 

LIJEVO: Tri krivulje na dijagramu govore 

same za sebe. Izravna korelacija između 

temperaturnih promjena i oscilacija u 

koncentraciji metana i ugljikovog dioksida u 

atmosferi jasno pokazuje povezanost ovih 

pojava. 

Doduše, na globanoj razini, mnogo je teže 

ustanoviti što je bilo prije - porast temperature 

ili CO i CH u zraku - no podudarnosti su zaista 

2 4 

uvjerljive. Naprimjer, vidljiv je dramatični porast 

temperature i stakleničkih plinova prije 125.000 

godina, s temperaturnim vrhuncem nakon 

kojega je, s većim ili manjim oscilacijama, 

nastupilo sve hladnije ledeno doba i potrajalo 

sve do zatopljenja prije 11.500 godina. 

Vidljive su i manje oscilacije koje se vremenski Rohde 

A. 

podudaraju na sve tri krivulje. 

Temperature se kreću unutar 6°C, a CO između 

2 Robert i 

180 i 300 ppm (parts per milion). 

Kako je metana mnogo manje u atmosferi, 

podaci 

uzeta je volumna mjera u ppb (parts-per-billion 

v 

tj. dijelova na milijardu) što olakšava usporedbu Javni 

krivulja. Izvor: 

31

transameričkog naftovoda održava se samo 

stalnim umetanjem skupih automatskih 

nosača koji sprečavaju lomove i potonuće... 

Od staklenika 

do ledenog doba 

Sve to navelo je znanstvenike da zaključe 

kako smo se približili kritičnoj točki prevrata, 

kad daljnje povećanje globalne temperature 

može izazvati dramatične i nepovratne 

promjene u okolišu, što će još intenzivnije 

zagrijavati cijeli planet. 

Točna i stalna mjerenja u zapadnom 

Sibiru tijekom potvrđuju porast srednjih 

temperature za više od 3°C 

u posljednjih 45 godina. 

U takvom toplijem okruženju kraće se 

zadržava snijeg, pa otopljeni permafrost 

otkriva velike površine tamnoga tla koje 

intenzivnije upija sunčevu toplinu i gura 

spiralu zatopljenja nagore... 

Danas se na velikim prostranstvima 

32 

DOLJE: Poznati Dansgaardov dijagram iz 

1993. godine koji u kombiniranom mjerilu 

prikazuje međuovisnost dubine bušenja 

ledenih jezgri i stotina tisuća godina do kojih 

se dopire na pojedinim dubinama. Crvenim je 

označeno razdoblje younger driasa, ozbiljan 

klimatski eksces s nedovoljno objašnjenim 

uzrocima. 

Naime, na kraju posljednjeg ledenog doba, 

kad su temperature brže rasle, dogodilo se 

naglo zahlađenje u roku od nekoliko godina, 

a taj nagli povratak u duboko ledeno doba 

(tzv. Heinrich Event) potrajao je najmanje 1000 

godina. Po svemu, zahvatio je uglavnom 

sjevernu hemisferu, a vjeruje se da je tada na 

mnogo godina stala i Golfska struja. Zanimljivo 

je i razdoblje koje je uslijedilo - s relativno 

malim oscilacijama ugodno toplog vremena - 

no i ono je neobjašnjiva anomalija tijekom koje 

se razvila današnja civilizacija. 

I novija istraživanja potvrđuju kako smo u 

usporedbi s mnogim sličnim razdobljima 

nakon pravih ledenih doba proživjeli izuzetno 

ugodnih 8000 godina. Stoga je opravdana 

zabrinutost stanjem i strah od naglog prevrata. 

I ovaj dijagram pokazuje koliko je neutemeljena tvrdnja o stalnosti klime. Uobičajena ledena doba 

traju prosječno oko 100.000, a interglacijalna topla razdoblja oko 20.000 godina. No i unutar njih 

temperature pokazuju vrlo velike oscilacije, ponekad i do 15° u kratkom razdoblju. Posebno je 

značajna dramatična promjena nazvana Younger Drias te stabilne temperature koje su uslijedile.

istočnog Sibira može vidjeti razoreni krajolik 

s tisućama jezera iz kojih metan izbija u 

mjehurićima, kao u boci mineralne vode. 

Metanski mjehurići u vodi sprečavaju 

ponegdje čak i zimsko zamrzavanje vode. 

Uz takav razvoj situacije ne čudi što su 

prognoze o utjecaju stakleničkih plinova 

na globalnu klimu sve gore i gore, a brojke 

rastu brže od svih očekivanja. Stručnjaci 

s kalifornijskog sveučilišta pretpostavljaju 

da se u tom dijelu Sibira krije oko 1,5 trilijun 

tona ugljika, zamrznutog u permafrostu, 

odakle izbija s metanom, što je dvaput više 

negoli ga ovaj čas ima u atmosferi. 

Iz te se regije godišnje u atmosferu uzdiže 

najmanje 700 milijuna tona ugljika - koliko iz 

svih ostalih izvora, poljoprivrednih površina, 

stočnih farmi i močvara. Taj bi sibirski metan 

mogao pojačati globalno zagrijavanje i do 

25 posto. Dramatične planetarne promjene 

zasad su široj javnosti gotovo neprimjetne 

- malo toplija ljeta, kasnije i kraće zime - no 

DESNO: Foraminifere (od milja - forams) 

minijaturni su morski organizmi s 

ljušturama koji na Zemlji žive milijune 

godina. 

Ima ih bezbroj vrsta i oblika, no sve imaju 

čudesno otpornu ljusku, pa ih nalazimo i 

u najstarijim sedimentima. 

Poput ledenih jezgri, foraminifere u svojoj 

strukturi čuvaju podatke o vremenu u 

kojem su živjele i uginule. 

U praksi se najčešće istražuje sadržaj 

dvaju izotopa kisika, 16 O 2 i 18 O 2 koji 

precizno otkrivaju temperaturu oceana 

prije mnogih milijuna godina. 

Foraminifere nam za najdavnija razdoblja 

daju i izravne i posredne podatke o 

slanosti, kiselosti i temperaturi, pa čak 

i o morskim strujama, plutajućem ledu 

ili tvrdom ledenom pokrovu na površini 

mora. Ima ih u talogu morskog dna 

po cijelome planetu, gdje pouzdano 

otkrivaju i razinu mora u raznim 

geološkim razdobljima. Nova metoda 

ljuštenja mikronskih slojeva može dati 

opis klime u nekom uskom odsječku 

vremena prije nekoliko milijuna godina. 

Uz takvu preciznost, nadmudrivanje o 

točnosti mjerenja zaista nema smisla. 

kad dosegnu vidljivu razinu, s ekstremnim 

vremenskim pojavama, bit će prekasno za 

svaku akciju... Treba odmah djelovati. 

Izgovor kako je zagrijavanje prirodna 

pojava više ne pali. Tà još je 2005. godine 

nepobitno dokazano da je čovjek svojim 

djelovanjem pridodao redovitim cikličkim 

promjenama upravo ona kritična dva-tri 

stupnja Celzijusa koji su postali okidač 

nesagledivih procesa. 

Metan s morskog dna 

Tijekom intenzivnog bušenja morskog dna 

u potrazi za naftom i zemnim plinom naišlo 

se na mnogim mjestima na goleme količine 

smrznutog, gotovo krutog metana - tzv. 

clathrata (metanskih hidrata), koji se krije u 

jamama pokrivenim sedimentima i muljem. 

Pri niskoj temperaturi i visokom tlaku, u 

uvjetima tipičnim za dubine od nekoliko 

stotina metara do nekoliko kilometara, duž 

sibirske, kanadske i norveške obale, ispred 

Foto: Roger Braithwaite, University of Reading (UK) 

33

istočne obale SAD-a, u području Bahama i 

u Meksičkom zaljevu, miruju debele naslage 

hladnog i stlačenog metana koji je izgledom 

i strukturom pomalo nalik stiroporu, no 

čim ga se pokuša izvući, razgrađuje se u 

plinovite mjehure i nestaje. 

Dakako, ta su otkrića natisnula suze u oči 

naftnim kompanijama koje su metanske 

hidrate odmah preračunale u milijarde 

profita i bacile se u potragu za tehnologijom 

koja bi taj čisti metan izvukla na površinu. 

Srećom, dosad su znanstvenici uspjeli 

spriječiti brzoplete zahvate. Jer, riječ je 

uglavnom o strmim padinama ispred obala 

ili duž podmorskih klanaca, gdje bi prčkanje 

po nestabilnim sedimentima moglo izazvati 

katastrofalne odrone, tsunamije i gigantske 

metanske mjehure na morskoj površini. 

Pri dubinskom bušenju dna u Meksičkom 

zaljevu platforme su prije nekoliko godina 

naišle na nakupine clathrata, iz kojih je 

metan provalio u takvoj koncentraciji da 

su zbog opasnosti od eksplozije na nekim 

lokacijama obustavljena bušenja. 

Očito, ni mi ne bismo smjeli lakomo posezati 

34 

DOLJE: Zemaljska je klima vrlo fini mehanizam 

izložen brojnim utjecajima. Slika prikazuje 

brojne međuodnose, od kojih svaki u pojedinom 

području ili vremenu može prevagnuti. 

Naprimjer, dok eksplozija supervulkana izaziva 

dugotrajno globalno zahlađenje, višak metana 

iz močvara ili premafrosta može pojačati 

staklenički efekt s naglim zatopljenjem. 

Pritom bitno što ugljični dioksid ostaje u 

atmosferi cijelo stoljeće, dok se metan razgradi 

vza desetak godina. Stoga trajanje zatopljenja 

ovisi o izvorima i vrsti stakleničkih plinova. 

Prije munjevitog razvoja industrijske civilizacije, 

ustaljene cikličke promjene pod astronomskim 

utjecajima remetile su jedino prirodne katastrofe 

nakon kojih bi se tijekom tisućljeća opet 

uspostavljala kakva-takva ravnoteža. 

Međutim, čovjek je u vrlo kratkom razdoblju 

poremetio prirodne cjeline u svim krajevima 

svijeta, pa točan smjer razvoja međuzavisnih 

utjecaja ne možemo predvidjeti ni najmoćnijim 

kompjutorom. Globalno je zatopljenje samo 

vrh ledene sante. Da bismo našu civilizaciju 

prilagodili novim uvjetima, što je usporedivo 

s preseljenjem na neki drugi planet, neće biti 

dovoljna samo tehnička rješenja na osnovi 

obnovljivih izvora energije. Trebat će nam i novi 

mentalitet i novi društveno-ekonomski sustav.

za resursima koje ne poznajemo, jer smo 

njihovo podmuklo djelovanje na klimu otkrili 

tek prije nekoliko godina. Gdje se sve na 

morskome dnu kriju talozi metana u ledu i 

koliko ga potajno izbija u atmosferu, utvrdit 

će netom započeta istraga širom planeta... 

Lanjska otkrića u podmorju istočnog Sibira 

izazivaju zbunjenost i strah znanstvenika. 

Metanski hidrati pokazuju koliko je krhka 

naša sadašnja ugodna klima. Oni postoje 

u svom relativno pasivnom obliku samo 

unutar vrlo uskog temperaturnog raspona 

od +/- 5°C, na dubinama ispod 500 metara. 

Nastavi li se zagrijavanje oceana jednakim 

tempom, temperature uz morsko dno mogle 

bi se promijeniti i brže nego što pomišljamo, 

a tada su moguća svakojaka iznenađenja. 

Spoznaja o sretno i precizno izbalansiranoj 

klimi tijekom proteklih 8000 godina - što je 

zasad neobjašnjiva iznimka u geološkoj 

povijesti - samo potvrđuje koliko su opasni 

rezultati ljudskog doprinosa porastu 

temperature od, kako kažu neupućeni 

skeptici, svega nekoliko stupnjeva. 

Zastrašujuće razaranje nekoć tvrdog 

permafrosta koji se topi, lomi i odronjava na 

površinama kontinentalnih razmjera. 

Na tisućama četvornih kilometara nastaju 

jezerca kroz koja se metan probija u obliku 

mjehurića. Sibirsko je otapanje samo malo brže 

od onoga u Kanadi i na Aljasci. Ugljikov dioksid 

u atmosferi zadržava toplinu na Zemlji, pa se 

tlo, oceani i permafrost zagrijavaju. Oslobođeni 

metan pojačava efekt staklenika, a povezani se 

procesi dramatično ubrzavaju... 

Foto: www.msu.edu 

Otapanje leda 

i promjene u oceanima 

Porast temperature zraka, sve kraća 

razdoblja zaleđenosti rijeka u polarnom 

krugu i ostalih većih rijeka koje utječu u 

Arktički ocean, Sjeverno more i sjeverni 

Pacifik, s produženim toplijim razdobljima 

pospješuje isparavanje vode i obilnije 

padaline na dalekom sjeveru. Time se 

drastično povećavaju količine lakše i rjeđe 

slatke vode u oceanu. 

Također, to utječe na promjenu slanosti, 

količinu kisika u morima, na promjenu 

morskih struja, porast atmosferskog tlaka i 

formiranje anticiklona. 

U oceane se slijevaju vodene mase 

drukčijih kemijskih i fizikalnih osobina, struje 

mijenjaju dubinu, mijenja im se površinska 

temperatura na cijelom planetu, a sav 

riblji svijet odjednom dobiva nepovoljno 

okruženje za život i razvoj. 

Kako su mora i oceani glavni spremnici za 

upijanje CO iz atmosfere, smanjivanjem 

2 

slanosti postupno se pojačava kiselost, a 

time i specifična težina površinskih vodenih 

masa koje se potom spuštaju u dublje 

slojeve... 

Tamnoplava površina mora i oceana pokriva 

75 posto Zemljine površine i bolje upija 

sunčevo zračenje od relativno svijetlijeg 

kopna i (donedavno) bijelih ledenih kapa 

na polovima, pa akumuliranje topline u 

toj golemoj vodenoj masi dodatno utječe 

na ostale klimatske čimbenike. A male 

promjene u tisućljetnoj finoj ravnoteži slane 

ili slatke, tople ili hladne vode, povlače 

za sobom i mnogo izraženije promjene u 

atmosferi. 

Tako nam je dramatična i vrlo utjecajna 

pojava El Niñha i La Niñhe u Tihom oceanu 

prije nekoliko godina pokazala koliko malo 

znamo o oceanima i globalnim strujama. 

Dosad smo manje-više ispitali jedva 

jedan posto morskih dubina, a sonde i 

promatračke stanice pokrivaju tek koji 

postotak više. O točnom mjerenju svih 

promjena temperature, slanosti i strujanja 

35

- ne samo na površini već i u oceanskim 

dubinama - zasad možemo samo sanjati. 

Nakon potresa u Indoneziji i relativno malog 

tsunamija koji je ipak opustošio rubove 

Indijskog oceana, njemački oceanografi, 

Interglacijalno 

razdoblje (toplo i umjereno). 

Golfska struja teče uz Europu i zagrijava 

zračne mase iz Amerike 

Ledeno doba. 

Oslabljena Golfska struje na dopire do 

Europe i ne grije hladne vjetrove s Labradora. 

36 

Foto: Luca Galuzzi 

seizmolozi i klimatolozi užurbano postavljaju 

skupe alarmne plutače, a uz uređaje za 

dojavu tsunamija opremaju ih i vrlo složenim 

ocenografskim instrumentima za dubinska 

mjerenja svih mogućih promjena. 

Trebalo im je svega nekoliko mjeseci da 

bi otkrili kako većinu znanstvenih tvrdnji o 

morskim strujama i temperaturama valja 

mijenjati iz temelja... 

Naprimjer, klimatolozi su desetljećima u 

svoje simulacije uključivali oceane kao 

konstantu, kao najveću plohu na globusu 

koja je uglavnom nepromjenjiva, s redovitim 

i ustaljenim oscilacijama temperature, 

slanosti i uobičajenim strujanjem... 

Razlog tomu bili su slabi kompjutori s kojima 

su prije pedeset godina izrađeni prvi mutni 

klimatski modeli, pa je more kao pasivna 

ploha nudilo najbrži put prema kakvimtakvim 

rezultatima za zbivanja u atmosferi. 

Primjenom današnjih superkompjutora i 

sprege sa satelitskim opažanjima modeli su 

mnogo dinamičniji, realniji i lako provjerljivi. 

Zato su rezultati sve neugodniji, a 

Ledenjak 

Perito Moreno 

u argentinskoj Patagoniji 

Ugodnu klimu Europa zahvaljuje gotovo isključivo toploj Golfskoj struji koja se moćnim površinskim 

tokom valja iz Karipskog mora do Europe i polarnih krajeva. Energija sadržana u toj pokretnoj 

vodenoj masi odgovara energiji iz milijuna elektrana. Golfska struja zagrijava stalne vjetrove iznad 

Atlantika koji toplinom i vlagom osiguravaju Europi klimi koja joj po geografskom položaju ne 

pripada. Izravna veza između snage i položaja Golfske struje i toplih i hladnih razdoblja na Zemlji 

danas se intenzivno istražuj . Otapanje arktičkog leda i ledenjaka moglo bi zaustaviti ta kretanja.

znanstvenike najviše ljuti premalo mjernih 

instrumenata širom Zemlje. 

Nakon mnogih godina mjerenja morskih 

struja, s minuciozno razrađenim lokalnim 

modelima, napokon je, objedinjavanjem 

podataka i satelitskim opažanjima, otkrivena 

najvažnija pojava u morima kugle zemaljske 

- termohalina cirkulacija ili conveyor belt 

- svojevrsna tekuća vrpca najmoćnijeg 

morskog strujanja koje u jedinstvenom 

pomicanju vodenih masa obuhvaća sve 

oceane. 

Uzrok tom gibanju je slanost pojedinih 

dijelova mora, temperaturne razlike na 

raznim dubinama oceana, vrtnja planeta i 

dotok vode iz rijeka. 

Dakako, i dalje postoje lokalne struje i 

strujice koje, kao i dosad, na nautičkim 

kartama izgledaju više kaotično negoli 

razumljivo, no ona glavna podmorska 

selidba vode oko globusa definitivno 

je određena kao pokretač svih ostalih 

promjena. A ključ cjelokupne zemaljske 

klime krije se u ponašanju te moćne struje 

upravo tamo gdje se pojavljuje kao topla i 

brza Golfska struja - u sjevernom Atlantiku. 

Slabljenje Golfske struje 

Kad je 2005. godine u samo jednim 

hrvatskim novinama, u kutu stranice, 

osvanula mala agencijska vijest kako 

je ustanovljeno usporavanje Golfske 

struje za 30 ili možda čak za 50 posto, u 

znanstvenom je svijetu već odavno zvonio 

alarm. Odmah se otkrilo kako u tom dijelu 

oceana ima premalo plutača za sustavno 

pokrivanje svih vrludanja tople struje, no 

mjerenja su unatoč tome bila dovoljna da 

potvrde neugodnu promjenu u kratkom 

razdoblju od tridesetak godina. Danas u 

podaci manje dramatični, no oprez ostaje. 

Upitat ćete se - kakve veze ima Golfska 

struja s automobilskim ispuhom, 

industrijskim dimnjacima, metanom 

sa stočnih farmi, spaljivanjem ugljena i 

trošenjem nafte? 

Ima, itekako ima. 

Veliki oceanski conveyor-belt 

Ključ zemaljske klime krije se u masivnom kružnom toku vodenih masa od sjevernog Atlantika 

do sjevernog Pacifika. Na krajevima su dvije ključne zone preokreta. U Atlantiku se topla i vrlo 

slana Golfska struja hladi i tone, pa hladna voda u obliku dubinske slane morske struje teče oko 

cijeloga planeta prema Pacifiku. Tu se postupno zagrijava i uzdiže kako bi potom ponovno potekla 

površinom prema Atlantiku. Dakako, model je pojednostavnjen, no danas se pouzdano zna da 

glavnina oceanskih masa kruži na taj način. Vodenoj masi za taj put treba oko 1000 godina... 

37 

Ilustracija: IPCC

Milijarde tona CO koje smo od 1850. 

2 

izbacili u atmosferu nosile su sa sobom i 

obilje prašine, čađi, raznih oksida... Sve to 

se godinama taložilo po ledenim polarnim 

kapama koje su postajale sve prljavije i sve 

su manje reflektirale sunčevo zračenje. 

Poput crnog solarnog kolektora, potamnjeli 

led upijao je sve više sunčeve topline, 

započelo je topljenje, a ledenjaci su se 

postupno pretvarali u potoke, pa rijeke... 

I sva je ta slatka voda postupno završavala 

u morima. No, raspršeni sprej sitnih čestica, 

uz metan i ugljični dioksid, stvorio je u 

tankom i nježnom zračnom omotaču trajnu 

branu ižarivanju topline kojim se Zemlja 

hladila tisućljećima, a mi smo se našli u 

pravom stakleniku koji se sve brže zagrijava. 

I ove godine je potvrđeno kako led s Arktika 

nestaje brže od procjena napravljenih prije 

godinu dana. Štoviše, za nekoliko bi godina 

sjeverni pol mogao ljeti osvanuti bez leda, 

a najnovija mjerenja na Grenlandu otkrivaju 

topljenje ledenih naslaga za najmanje jedan 

metar godišnje. 

Otapanjem tih ledenjaka i okolnih plutajućih 

santi u sjeverni se Atlantik slijevaju milijuni 

tona slatke vode i polako kreću prema jugu. 

Kako je to voda od netom otopljenog leda, 

njena je temperatura neznatno viša od 

ledišta. Da je slana, potonula bi u dubine 

oceana, ali riječ je o slatkoj vodi bez soli 

koja je, iako hladna, mnogo rjeđa i lakša od 

slane, pa i od tople, solju zasićene Golfske 

struje koja teče prema sjeveru. 

Kad se te dvije toliko različite vodene mase 

sretnu negdje južno od Islanda i Grenlanda, 

površinska se Golfska struja usporava i 

hladi. Gubljenjem topline mijenja svoja 

fizikalna svojstva lakše tekućine i zajedno sa 

svom solju iz tropskih mora naglo tone. 

Za nevolju, na potezu od Škotske, 

Faroe-otočja i Islanda, pa do južnog vrha 

Grenlanda, na oceanskom se dnu proteže 

visoka i oštro odrezana brana, rasjedna 

klisura, prava podvodna barijera svakom 

daljnjem strujanju prema Arktiku. Time 

sva toplina Golfske struje ostaje ispred te 

38 

Crteži: Tomislav Toth 

1 

Kako dubina strujanja vodenih masa u oceanu 

ovisi o slanosti i temperaturi, cijeli se taj globalni 

sustav naziva i termohalina cirkulacija ili 

globalna tekuća vrpca (global conveyor belt). 

Topla Golfska struja trajno zagrijava hladne 

vjetrove s Labradora koji potom Europi donose 

blagu klimu. 

2 

Otapanjem arktičkog i grenlandskog leda 

u ocean se slijeva hladna i slatka voda koja 

na površini potiskuje toplu i slanu Golfsku 

struju dijelom u dubinu, a dijelom prema jugu. 

Sjeverni se Atlantik hladi, a do Europe dolaze 

hladni vjetrovi iz Kanade i s Labradora... 

3 

Zaustavi li se sadašnja globalna cirkulacija, 

bez tople će Golfske struje europsku klimu 

određivati samo Sunce i geografska širina. 

A to nam donosi i trajno zahlađenje. Nevolja 

je u tomu što ponovna uspostava globalne 

oceanske cirkulacije može uslijediti tek nakon 

jedne ili nekoliko tisuća godina...

DOLJE: Usporedni podaci dobiveni analizom 

ledenih jezgri izvađenih iz dubokih bušotina u 

ruskoj bazi Vostok na Antaktici. 

Iako je korelacija između temperature, 

CO 2 i metana lako vidljiva, nema potpune 

suglasnosti o uzročno-posljedičnoj vezi. 

Dvije najdonje krivulje prikazuju cikličke 

izmjene sunčeve aktivnosti i vezu s izmjerenim 

razinama izotopa kisika ( 18 O 2 ) u dubokim 

slojevima ii foraminiferama pomoću koje se 

kontroliraju podaci. 

Dok tri gornje krivulje pokazuju jasnu 

povezanost, utjecaj insolacije manje je 

vidljiv, po čemu znanstvenici zaključuju da 

su Milankovićevi ciklusi ipak dominantan 

čimbenik u izmjeni ledenih i toplijih razdoblja. 

Svijetloplava polja označuju kratkotrajna topla 

razdoblja kakvo je i ovo u kojem živimo. 

barijere i vraća se prema jugu - zajedno s 

izrazito hladnim dubinskim strujanjem. 

Zasad se oslabljeni topli ogranci Golfske 

struje provlače podvodnim kanjonima 

između Europe i Grenlanda u arktički bazen 

- gdje pospješuju topljenje plutajućeg leda, 

a pitanje je trenutka kad će ih slatka i hladna 

voda potisnuti u veću dubinu. 

Što se led brže topi, u moru je više 

slatke ledene vode, a šanse za održanje 

dosadašnje cirkulacije manje su iz godine u 

godinu. Zaustavi li se gibanje tople vodene 

mase prema sjeveru, na površini ćemo, 

umjesto tople Golfske struje imati golemo 

pomicanje hladne i manje slane vode s 

Arktika - prema jugu. 

39

Ilustracija: NASA 

Što ako Golfska struja stane? 

Znanstvenici sad znaju da to ne bi bilo prvi 

put. Mnogi pokazatelji potvrđuju kako se 

to dogodilo prije 12.700 godina, na samom 

kraju ledenog doba, u razdoblju postupnog 

zagrijavanja, kad je temperatura na sjevernoj 

hemisferi iznenada naglo pala za više od 

10°, a zatim je uslijedilo duboko zahlađenje 

u trajanju od oko 1000 godina. 

U tom istom razdoblju dogodila se i 

nagla, gotovo trenutačna katastrofa, u 

kojoj su se, navodno, mamuti smrznuli s 

neprožvakanom hranom u ustima, slično 

efektnim scenama u inače dosadnom i 

pretjeranom filmu Day After Tommorow. 

Iako se to dogodilo u fazi brzog zatopljenja 

koje po mnogočemu podsjeća na današnje, 

s porastom metana i CO 2 u atmosferi, uzrok 

nagle katastrofe mogao bi biti i vulkan, naglo 

izbijanje metana u atmosferu, pa i udar 

40 

meteora u polarnom krugu. Tlo se smrznulo 

u permafrost, a veći dio Europe i sjeverne 

hemisfere potom su prekrili ledenjaci. 

I toj hladnoći je neobjašnjivo naglo došao 

kraj, a opće zagrijavanje i topljenje ledenjaka 

podiglo je razinu mora za stotinjak metara... 

Taj proces brzog zatopljenja i otapanja 

završio je oko 8000. godine p.n.e. 

Neobičan prekid zatopljavanja na kraju 

ledenog doba i strmoglavi pad temperatura 

tijekom gotovo 1000 godina nazvan je 

Younger Drias, po otpornoj skandinavskoj 

biljčici gotovo neuništivog sjemena. 

Upravo su te sjemenke u geološkim 

slojevima i vrtačama pomogle da slavni 

znanstvenik Willi Dansgaard uspostavi 

temelje novog modela relativno nedavnih 

klimatskih i geoloških promjena na sjevernoj 

hemisferi. Jer, tamo gdje se tik ispod sloja 

leda nalazi sjemenje driasa, granica je 

između blage klime i jakog zahlađenja koja

GORE: Mnoge države koje masivno investiraju 

u znanost i obrazovanje, imaju po nekoliko 

brodova za oceanografska istraživanja, 

robotizirane ronilice, avione i vrhunski 

opremljene laboratorije otvorene studentima i 

stručnjacima raznih specijalnosti. Kompletno 

obnovljeni JOIDES Resolution (na slici) pravi 

je ploveći laboratorij za klimatološka bušenja 

u oceanskom dnu. Uz pomorce, ne brodu je i 

brojna ekipa znanstvenika iz mnogih zemalja. 

No, dubinski rekorder je japanski Chikyu 

(Zemlja) koji u moru dubokom 2500 m, može 

bušiti u tvrdome dnu do dubine od 1600 m, čak 

i po nemirnome moru... 

Klimatske promjene pokrenule su dosad 

neviđenu kampanju istraživanja širom planeta. 

LIJEVO: Ilustracija na kojoj su sve aktivne 

svemirske sonde namijenjene promatranju 

Sunca i Zemlje u 2011. godini, najbolji je 

odgovor skepticima i protivnicima teorija 

o globalnom zatopljenju. Uz takvu flotu 

vrhunskih instrumenata zaista su smiješne 

tvrdnje o pogrešnim, površnim i nepouzdanim 

rezultatima mjerenja na osnovi kojih se sve 

brže slaže mozaik o klimatskim procesima i 

mogućim prognozama. Zbog brzine kojom se 

objavljuju nova otkrića, danas je svako pisanje 

o klimi svojevrsna historiografija... 

Taman kad se pomišljalo kako je u polarnom 

krugu razjašnjen cijeli mehanizam strujanja 

vodenih masa, krajem 2011. otkriveno je 

golemo područje u Beaufortovom moru gdje se 

u velikoj dubini nakupljaju goleme količine vrlo 

hladne slatke vode iz otopljenog leda. 

Koliko je taj spremnik hladne vode opasan, tek 

treba otkriti... 

označuje naglu klimatsku promjenu. 

Zahvaljujući Dansgaardovim otkrićima 

mnoge su činjenice o tom razdoblju temeljito 

istražene i objašnjene. Sudjelovanjem 

znanstvenika s nekoliko kontinenata 

stvorena je nova interdiciplinarna ekipa 

koja je u dvadesetak godina uz tu pojavu 

objasnila više sustava klimatskih i geoloških 

zagonetki negoli parcijalna istraživanja 

pojedinaca i autarkičnih laboratorija tijekom 

proteklog stoljeća. 

Uključivanje eksperata iz ostalih područja 

(kemije, fizike, geofizike, astrofizike, 

mehanike, strojarstva, botanike, zoologije i 

biologije, elektronike i kompjutora) urodilo 

današnjim zaokretom u razumijevanju 

zemaljske klime. 

Godinama su osim novca i novih saznanja 

stručnjacima nedostajali instrumenti, 

brodovi, bušilice, metode bušenja leda i 

oceanskog dna, kompjutorski programi i - 

originalne ideje autsajdera. 

Iako su danas, u vrijeme krize, brojna 

istraživanja smanjena na minimum ili 

prekinuta, nove su generacije klimatologa 

opremljene bolje negoli ikada, a otkrića 

41

se nižu jedno za drugim. Tako se danas 

pretpostavlja da je Younger Drias, između 

ostaloga, povezan s izlijevanjem golemog 

ledenjačkog jezera sa sjevernoameričkog 

kontinenta u Atlantik i zaustavljanjem 

Golfske struje. To je promijenilo odnos 

hladne i tople morske vode u cijelom 

conveyor-beltu oko kugle zemaljske. 

Naime, kad se na kraju posljednjeg ledenog 

doba, naglim globalnim zatopljenjem otopio 

ledeni pokrov Sjeverne Amerike, a zatim je 

u jednom trenutku negdje puknuo ledeni zid 

duž obale kontinenta, u Atlantik su istekle 

goleme količine hladne slatke vode koja je 

zaustavila termohalinu cirkulaciju. Koliko je 

katastrofa povezana sa zaleđivanjem Sibira, 

Aljaske i ostalog kopna na dalekom sjeveru, 

još se intenzivno istražuje. Sve govori u 

Tri razdoblja podizanja morske razine 

Na lijevoj slici vidimo da su mnogi rubni i nizinski 

dijelovi Europe i Amerike pri kraju ledenog doba 

bili na suhom. Otapanje ledenih polarnih kapa i 

planinskih ledenjaka nakon posljednjeg ledenog 

doba podiglo je razinu mora za 140 metara. 

Na velikoj plićini Dogger Bank, na pola puta 

između Britanije i Danske, danas se obavljaju 

istraživanja i podmorska iskopavanja neolitskih 

naselja koja je u tom razdoblju prekrilo more. 

Takvih potopljenih tragova ima po cijelom 

planetu... 

Srednja slika prikazuje današnje stanje, gdje 

se potopljeni dijelovi ocrtavaju kao priobalne 

plićine. 

Na desnoj slici su konture kopna u slučaju da se 

morska razina podigne za šezdesetak metara. 

Na vidljivom dijeli globusa nestali bi mnogi veliki 

42 

prilog teoriji da je otapanje leda pri naglom 

zatopljenju zaustavilo toplu Golfsku struju i 

nakratko izazvalo povratak ledenog doba na 

sjevernoj hemisferi. 

Pritom je najvažnija spoznaja da postupne 

promjene, u početku jedva primjetne, u 

jednom trenutku dosižu točku kad cijeli 

sustav kolabira i mijenja se iz temelja. 

Dansgaardov kombinirani temperaturni 

dijagram na 39. stranici ocrtava promjene 

u posljednjih 100.000 godina. Na njemu 

se tih tisuću godina zahlađenja pojavljuje 

kao očita anomalija u redovitim cikličkim 

izmjenama toplih i hladnih razdoblja. Kako je 

u to uključeno i zaustavljanje Golfske struje 

slatkom i hladnom vodom, primjer je iz 

današnje prespektive itekako zanimljiv. 

Dakako, danas u Sjevernoj Americi i 

gradovi, veći dio sjeverozapadne Europe, južni 

i istočni dio Sjedinjenih država, dio Sibira i cijeli 

sliv Amazone... 

Procjena o tolikom podizanju morske razine 

zasniva se na preostalom volumenu zamrznute 

vode u polarnim kapama i Grenlandu, a 

pretpostavlja daljnje zatopljenje i porast globalne 

temperature od nekoliko stupnjeva Celzijusa. 

Koliko će te promjene biti brze, ovisi o 

stakleničkim plinovima i mogućem smanjenju 

emisije ugljikovog dioksida u atmosferu. 

Moguće zaustavljanje Golfske struje i ledeno 

doba na sjevernoj hemisferi moglo bi na neko 

vrijeme zaustaviti takav razvoj, no teško je 

procijeniti koliko stoljeća treba uzeti u račun. 

Obje varijante su vrlo neugodne po civilizaciju 

kakvu poznajemo. Zaista, tema o klimatskim 

promjenama ima nesagledivi značaj.

Kanadi nema ni približno toliko leda, a dugi 

podmorski lanac trajno aktivnih vulkana 

na Arktiku zasad ne najavljuje dramatične 

erupcije. No, i bez tih dramaturških rekvizita, 

sami smo se pobrinuli za loše stanje Golfske 

struje. Koliko je to opasno? 

Mehanizam je danas poznat. Otapanjem 

leda na sjeveru, hladna slatka voda 

potiskuje tople vodene mase prema jugu, 

a na sjevernom se Atlantiku otvara prolaz 

ledenim vjetrovima koji stalno pušu prema 

istoku i jugoistoku, od polarnog kruga, preko 

kanadske ploče i Labradora - do Europe. 

Zavirite li u školski atlas primijetit ćete kako 

se glavnina Hrvatske nalazi između 43° i 46° 

sjeverne geografske širine, što na zapadnoj 

strani Atlantika odgovara Montrealu i 

poluotoku Labradoru koji sve češće 

posjećuju polarni medvjedi. 

Na suprotnoj strani Zemlje to odgovara 

Mongoliji, sjevernom japanskom otoku 

Hokaidu (Sapporo - zimska olimpijada!) i 

Kurilima. 

No, još je zanimljivije usporediti Irsku s 

Dublinom na oko 53° sjeverne širine ili 

Ujedinjeno Kraljevstvo s Londonom malo 

ispod 52° sjeverne širine, gdje su oba grada 

iznad paralele koja prelazi preko Kanade i 

povezuje Vancouver s ušćem rijeke Svetog 

Lovrijenca i New Foundlandom. 

I dok u južnoj Irskoj uspijeva i mediteransko 

voće, na suprotnoj je strani Atlantika 

zaleđeni Labrador i onaj dio Atlantika ispod 

Grenlanda po kojemu plutaju ledene sante. 

Na Pacifiku, to su geografske širine južnog 

kraja hladne Kamčatke, sjeverne Mongolije... 

Kad bi temperature na Zemlji bile normalno 

raspoređene, prema geografskim širinama, 

od žege na ekvatoru do smrzavice na 

polovima, mi bismo bili negdje u sredini, s 

mnogo hladnijim i dužim zimama i kraćim 

kišnim ljetima. Tada bi klima u srednjoj i 

sjevernoj Europi bila sličnija onoj u sjevernoj 

Kanadi, južnom Sibiru ili na otoku Sahalinu. 

Ali, kako hladni vjetrovi s Labradora stalno 

prelaze Atlantik upravo iznad vrlo tople 

Golfske struje, do Europe dolaze dobro 

navlaženi i zagrijani, pa lako mijenjaju cijelu 

klimatsku sliku. 

Našu europsku povijest, razvoj civilizacije 

i blagodati relativno umjerenog podneblja 

zahvaljujemo upravo globalnoj oceanskoj 

cirkulaciji, conveyor-beltu i Golfskoj struji 

koja teče prema sjeveru, nadomak Europe. 

Zagrijemo li Zemlju do mjere da topljenje 

arktičkog i grenlandskog leda poprimi još 

dramatičnije razmjere - a tome smo bliži 

nego što priznajemo - Golfska će struja 

uzmaknuti ili stati, a otvoreni put hladnom 

zraku sa zapada potpuno će promijeniti 

europsku klimu. 

Dakako, kad jednom krene, mijenjaju se i 

uvjeti u susjednim područjima, a međusobni 

klimatski utjecaji kontinenata, zatvorenih 

mora i globalno povezanih oceana stvaraju 

potpuno drukčija zračna i morska strujanja, 

s nepoznatom raspodjelom temperatura na 

Plavom planetu. 

Podizanje morske razine 

Nakon svih upozorenja i očiglednih 

promjena na Arktiku, znanstvenici ukazuju 

na slične promjene na Antarktici. I tamo se 

otkidaju ledenjaci veličine manjih europskih 

država, a tope se plutanjem kroz Pacifik, 

Atlantik ili Indijski ocean. Kako je riječ o 

milijunima kubičnih kilometara slatke vode, 

neminovne su promjene i u morima južne 

hemisfere. 

No, tu je morska površina neusporedivo 

veća od kopna, pa termički trome oceanske 

vode donekle usporavaju temperaturne 

promjene. 

Voda koju sadrži led Arktika, Grenlanda i 

Antarktike dovoljna je da podigne globalnu 

morsku razinu za 60 metara. 

Posljednje otapanje koje je nakon velikog 

ledenog doba trajalo oko 20.000 godina, 

postupno je podiglo razinu mora i oceana 

za najmanje 120 metara... No, tada su velike 

površine kontinenata bile pokrivene ledom, 

mjestimice debljim od kilometar-dva, pa je i 

količina vode bila golema. 

U pravilu, zaleđenu Zemlju obilježuje suša 

43

i snižavanje morske razine, dok toplija 

razdoblja odlikuju obilne kiše i dublja mora... 

Ma kako nam se sadašnji godišnji porast 

morske razine od nekoliko milimetara do 

najviše centimetar-dva činio beznačajnim 

i nedostojnim nesanice, a mogućnost 

uzdizanja morske površine za pet, šest 

ili sedam metara u sljedećih pedeset ili 

stotinu godina doživljujemo kao znanstvenu 

fantastiku, geološka nas povijest uči kako 

nema umjerenih i kontinuiranih procesa. 

Dovoljno je pogledati dijagrame 

temperaturnih promjena tijekom posljednjih 

800.000 ili 400.000 godina - što je trenutak 

u povijesti Zemlje stare 4,5 milijarde godina 

- gdje odmah vidimo kako su velike i stalne 

promjene jedina prepoznatljiva odlika. 

Mogu li divovski odlomljeni komadi 

ledenjaka koji naglo skliznu u ocean izazvati 

tsunamije globalnih razmjera - tek treba 

vidjeti. Činjenica jest da opći potop postoji 

u ljudskoj svijesti i povijesti, od sumerskog 

epa o Gilgamešu, do Biblije i indijanskih 

predaja... Moramo li zaista tjerati mak na 

konac? 

Imate pravo odmahnuti rukom. To čine 

milijarde ljudi, pa i najmoćniji. Baš ih briga. 

Več bu nekak bilo - kak je navek bilo. 

Samo, ovaj put o našoj sudbini ne odlučuje 

neki zagorski gospon komeš. Odlučuje 

priroda i majčica Zemlja kojoj smo se popeli 

navrh glave. 

Mislite li da vas se to ne tiče? 

Ma kako dramatično zvučao ovaj tekst, 

nije riječ o katastrofama koje nam prijete 

dogodine, niti za pet ili petnaest godina... 

Štoviše, pretpostavlja se da bismo u jednom 

komadu, malo raščupani i pregrijani, mogli 

nekako dogurati do kraja ovog stoljeća. 

A poslije? 

Na Zemlji više ništa neće biti kao danas. 

Želimo li zadržati svu ljepotu i raznolikost 

ovog planeta koji nam je zasigurno jedini 

dom i u daljoj budućnosti, bez obzira 

na svemirske TV-serije, moramo dobro 

razmisliti od čega će na toj maloj kugli živjeti 

dvadeset milijarda ljudi. 

44 

Odakle voda, hrana i struja? Čime se obraniti 

od sulude klime, drastičnih suša i razornih 

poplava, čak i u krajevima gdje ih dosad nije 

bilo? More će pokriti mnoge otoke, atole i 

brojne luke, nestat će barem 50 posto biljnih 

i životinjskih vrsta... 

Vododerine umjesto šuma i prašuma, 

pijesak umjesto livada, crna kaljuža umjesto 

planinskog jezera, more bez škampa i 

barbuna, nebo bez ptica... 

A sve zbog oholosti, pohlepe i komfora, 

prestižne vožnje u moćnom terencu, 

mlažnjacima i jahtama, pregrijanim staklenim 

neboderima, profitu iscijeđenom iz prirodnih 

resursa i ljudskog zdravlja... 

Loša, jako loša perspektiva. 

Zamislite samo da ostanete bez struje: 

Nema svjetla, grijanja, hlađenja, tople vode 

ni lifta, nema televizije, radija, tramvaja, 

vlakova, nema mobitela, SMS-a, kirurških 

operacija, skeniranja mozga, bankomata... 

Nema kompjutora, tekućih računa, konzola 

za kompjutorske igrice... 

Nema vijesti, novina, nema letova, radara, 

svijetlećih reklama, jutarnje kave, doručka iz 

mikrovalke... 

Ni kosu ne možete osušiti - jer fen ne radi... 

To se već dogodilo stanovnicima New 

Orleansa, a njihovi zemljaci nisu pokazali 

previše dobre volje za izdašnom pomoći, pa 

opustošeni grad oživljuje iz inata i upornosti 

najzagriženijih starosjedilaca. A bila je to 

samo jedna malo jača vremenska nepogoda, 

u razmjerima koji tek najavljuju moguća 

divljanja klime, u najrazvijenijoj zemlji na 

našem planetu, u milijunskome gradu. 

Osim toga, poslovni svijet već zna da je novi 

uragan neizbježan, kad-tad, jači i opasniji od 

Katrine. Zato, čemu investirati? U ljude? 

Mislite li da će i vama u maloj zemljici netko 

priskočiti u pomoć? Dovoljno je sjetiti se 

tsunamija na Sumatri ili potresa u Kašmiru 

ili na Haitiju... Čak su i velike poplave u 

Njemačkoj 2004. godine, iznenadni dokaz 

vremenskih anomalija i opće prenaseljenosti, 

ostavile za sobom tisuće nezaliječenih 

sudbina...

A mi smo svoju uhodanu organizaciju 

za slučaj kriza, elementarnih nepogoda i 

izvanrednih stanja razmontirali još tijekom 

rata... 

Indikativan je i jedan tzv. Pentagonski izvještaj 

(Pentagon paper), kontroverzni dokument 

s prijeloma stoljeća koji hladno kalkulira s 

naglim klimatskim promjenama u svjetlu 

mogućih šteta po američku ekonomiju. 

Mirno se procjenjuju industrijske grane i 

dionice, porast metana u atmosferi za slučaj 

da u ekvatorijalnom pojasu strada milijardadvije 

ljudi i isto toliko stoke koju nema tko 

pokopati. Hladno se promišlja mogućnost 

migracije Skandinavaca i Nijemaca prema 

Mediteranu... 

Niti riječi o smanjenju emisije CO , o 2 

potrazi za novim izvorima energije, boljem 

iskorištenju sunca, održivijoj poljoprivredi, 

prosvjećivanju nerazvijenih... 

Bitan je samo dobar izbor dionica navrijeme, 

i biznis koji će i u tom užasu jamčiti profit. 

A profit je, zna se, važniji od svega i svakoga. 

Očito je, budućnost se krije u nekom 

drukčijem svijetu. 

Stoga je razumijevanje klimatskih procesa 

koji na prvi pogled nemaju nikakve veze s 

ekonomijom, industrijom i politikom, itekako 

bitno za razumijevanje današneg svijeta. 

Foto - Credit: Sebastien Krebs 

Profit bez obzira na sve, selidba industrije tamo 

gdje nema nikakvih restrikcija, pa ni za najgora 

onečišćenja. Zaista, svaki razvoj nije i napredak. 

LIJEVO: Dijagram je bio 

senzacija prije nekoliko 

godina, no danas više 

nikoga ne iznenađuje. 

Krivulje jasno pokazuju 

krivce i godišnje količine 

CO 2 izbačenog atmosferu 

tijekom posljednjih 200 

godina. 

Oni s najvećom emisijom, 

Kina, SAD, Indija..., nisu 

se djelatno priključili ni 

odredbama iz Kyota. 

Ucjenama su utjecali na 

prihvaćanje odredbi s 

Balija, neutralizirali su 

summit u Kopenhagenu, 

a i konferenciju u Durbanu 

uvjetovali su unaprijed. 

A vrijeme prolazi... 

45

Veliko uvjeravanje 

Kako milijunima ljudi objasniti da klimatske 

promjene zaista postoje, da ih se može 

izmjeriti, uspoređivati i još im k tome 

predvidjeti razvoj? 

A mi od svega povremeno primjećujemo 

kako se u raznim, obično dalekim 

krajevima svijeta, događaju poplave, 

orkani, neizdržljive vrućine i zahlađenja u 

područjima gdje ih ranije nije bilo... 

Zaista, u svijetu instant-vijesti i svakojakih 

senzacija koje traju pola dana, pobrkane 

vremenske pojave ne privlače ničiju pažnju... 

Iako je pojam globalnog zatopljenja poznat 

još od sredine 19. stoljeća, tek su u 21. 

stoljeću otkriveni uzroci, mehanizmi i 

razmjeri tih promjena. Nakon što je uočena 

globalna opasnost, cijelo je desetljeće 

proteklo u provjerama, objašnjenjima i 

uvjeravanjima. Za malo pažnje medija i 

političara utrošena je golema energija. U 

Zemlja u stakleniku - poznata ilustracija kojom 

je ilustrator James Steidl zorno predočio stanje. 

46 

tome su sudjelovali znanstvenici iz gotovo 

svih područja, političari, glumci, marketinški 

stručnjaci, pisci, novinari, nastavnici, filmski 

scenaristi, televizijski redatelji, profesori, 

zakonodavci i tisuće volontera - sve u želji 

da se opasni razvoj predstavi javnosti, a 

potom globalnom akcijom uspori ili zaustavi. 

Rasprava s gluhima 

Kako je znanost slagala složeni mozaik 

otkrića, postajalo je sve jasnije da situacija 

zahtijeva globalnu akciju i temeljite promjene 

u industriji i društvu. Ubrzo je postalo jasno 

da bi mnogim državama značilo odustajanje 

od tzv. razvoja kakav se danas opisuje i 

kao napredak. A to u današnjem svijetu 

neraskidivih veza politike i kapitala gotovo 

nije moguće. 

Ipak, poruka o nužnosti nekakve promjene 

najteže je pogodila stanovnike Zemlje kad 

se dirnulo u najdražu igračku, automobil. 

U kratkom su ga razdoblju snašle brojne 

nevolje - obveza smanjenja emisije CO 2 i 

ostalih stakleničkih plinova, poludjele cijene 

goriva i globalni financijski slom u kojemu 

su nestali krediti... Iako su najveći svjetski 

onečiščivači odbijali svaku pomisao o 

održivoj ekonomiji, upravo su ih automobili 

prisilili da umjesto nafte potraže druga 

goriva. 

Danas je jasno da bez velikog zaokreta 

nema ni sigurne budućnosti. Prihvati li se 

aktivna prilagodba neminovnim klimatskim 

promjenama kao šansa za potpuno drukčiju 

svjetsku privredu i energetiku (npr. Green 

New Deal), upravo bi se najmoćniji trebali 

odreći sadašnjih superprofita. 

Iako bi nas danas takva akcija koštala 

barem deset puta manje od onoga što 

ćemo panično poduzimati za deset ili 

dvadeset godina, nema mehanizma kojim 

bi se banke, burze i političare prisililo na 

racionalne odluke. 

Spasavanje planeta i milijarda ljudi ne jamči 

brzi profit, a opće dobro nije kategorija 

za igre na burzama. To je ključni razlog 

zbog kojega današnji liberalni kapitalizam 

naprosto ne može ponuditi spasonosno 

globalno rješenje.

Dodatnu teškoću predstavlja činjenica da 

su svi elementi klimatskih promjena odavno 

poznati milijunima ljudi, pa ti stari pojmovi 

u novom dramatičnom okviru naprosto 

nisu uzbudljivi. Nesreće i katastrofe uvijek 

se događaju daleko od onih koji donose 

najvažnije odluke. Čemu brinuti? 

No, svakomu tko nije duboko prespavao 

nekoliko razreda škole, u pamćenju je barem 

legenda o ledenom dobu, praljudima i 

mutna predodžba o geološkim razdobljima 

koja su donedavno paradirala u filmskim 

jurassic-parkovima... Moguće promjene su 

goleme, a ugodna klima u kojoj živimo traje 

tek nekoliko tisuća godina, što je trenutak u 

povijesti Zemlje. 

Također, svi su se naslušali o efektu 

staklenika koji nije baš sasvim razumljiv, 

no očito se odnosi na zagrijavanje Zemlje 

toplinom sa Sunca. Pojam se udomaćio, 

kao da je riječ o pojavi s kojom ćemo lako 

izaći nakraj. 

Kyoto 1997. 

Objavljivanjem Kyoto-protokola u prosincu 

1997. pokušalo se potaći svjetsku akciju 

smanjivanja emisije CO 2 , NO x , SO x i metana. 

To se ponajprije odnosilo na promjenu 

energenata u termoelektranama te općim 

Godišnje globalne 

temperaturne promjene 

u odnosu na prosjek 

u razdoblju od godine 

1000. do 2000. 

Vidljiva su velika 

odstupanja s obzirom 

na mjerenja, izvore 

podataka i područja 

(plavo, sivo i zeleno). 

Crvenim je označen 

prirodni trend 

postupnog hlađenja. 

Nakon 1860. godine, 

počinju instrumentalna 

mjerenja (crno), ali i 

industrijska revolucija. 

U 20. stoljeću započinje 

zatopljenje, a strmi 

trend je pesimistična 

prognoza. 

obuzdavanjem potrošnje fosilnih goriva 

u automobilima, brodovima i avionima, 

ali i fosilnog ogrjeva u kućama. Također, 

trebalo je nekako utjecati na poljoprivredu 

i stočarstvo kao glavne izvore metana 

stvorenog ljudskom aktivnošču. 

Ugrubo, trebalo je smanjiti emisiju tzv. 

stakleničkih plinova za 5,2 posto u odnosu na 

razinu iz 1990. godine. 

Nažalost, najveće industrijske sile nisu se 

uključile u taj spasonosni plan, a među onima 

koji su formalno pristali, bilo je i previše vlada 

koje su razborite zahtjeve prihvatile s figom u 

džepu. Vrijeme je prolazilo, a u svjetlu novih 

otkrića o brzini klimatskih promjena zadani su 

rokovi postupno izgubili smisao. Promjene 

na polovima, u morima i atmosferi bile su 

brže od predviđanja. 

Bali 2007. 

Na završnoj IPCC-konferenciji nekoliko 

stotina eksperata i političara na Baliju 2007. 

godine, objavljeni su svi podaci i zaključci 

dugogodišnjeg rada, a s njima i dramatične 

činjenice o pravom stanju klime. Najavljeni 

su i novi, mnogo kraći rokovi za smanjenje 

emisije stakleničkih plinova. Međutim, skup 

se pretvorio u cjenkanje u kojemu su moćniji 

i bogatiji na sve načine utjecali na stručnjake, 

47

dijelom umanjivanjem opasnosti, a dijelom 

i ucjenama. Pristali su na mrvice, a glavni 

je problem ostao neriješen. Na načelnoj 

razini, složili su se sa zaključkom kako je 

Kyoto-protokol zastario u odnosu na nove 

alarmatne podatke, pa će se prilagodbe 

poduzimati - u hodu. 

Kopenhagen 2009. 

Skup je bio zamišljen kao svjetski summit 

ministara, predsjednika i najpoznatijih 

stručnjaka iz najmanje 100 zemalja koji će 

zaključke s Balija pretvoriti u dokument s 

popisom obveza... Danska je očekivala 

15.000 delegata, a stiglo ih je 40.000. 

Novinara, aktivista i ostalih zainteresiranih 

bilo je također više od svih očekivanja. Uoči 

skupa pripremljen je i model financiranja i 

48 

pomoći siromašnim zemljama koje bi svoju 

energetsku strategiju trebale uskladiti sa 

zahtjevima održanja i oporavka okoliša. Sve 

odreda, očekivane odluke bile su odlučujuće 

za budućnost planeta i naše civilizacije. 

Nakon što je EU 2008. godine prihvatila 

direktivu ili plan 20-20-20, očekivalo se da to 

učine i ostale velike države, sve odreda veliki 

zagađivači. To je plan po kojemu bi do 2020. 

godine emisiju stakleničkih plinova trebalo 

smanjiti na razinu koja je 20 posto niža od 

one u 1990. godini, potrošnju fosilne energije 

u svim zemljama potpisnicama smanjiti u 

tom roku za 20 posto, uglavnom povećanjem 

energetske efikasnosti, dok bi se istodobno 

udjel energije iz obnovljivih izvora povećao za 

20 posto. Japan, gotovo sve afričke države, 

Foto: NASA

Norveška i Europska unija podržale su plan 

u cijelosti. Tu je direktivu dopunila odluka 

o trgovini pravima na emisiju CO 2 , po kojoj 

bi najbogatije države, istodobno i najveći 

zagađivači, otkupljivali od siromašnijih 

zemalja bez moćne industrije razliku do 

propisane granice koju one same ne mogu 

doseći. Kako to izgleda, prikazano je na 

predzadnjoj stranici ovitka ove publikacije. 

Dakako, sve je bilo razrađeno u detalje, u 

čemu je ulogu lidera preuzela Njemačka koja 

je do kraja 2011. ispunila gotovo sve zahtjeve 

UN-a i EU-direktive, u nekim elementima 

čak i preko dogovorene granice. Nijemci 

su u tom razdoblju ostvarili veliki skok, pa 

danas u industriji postrojenja namijenjenih 

iskorištenju energije sunca, vjetra i Zemljine 

LIJEVO: U vrijeme Svjetskog klimatskog summita 

u Kopenhagenu, Kina je svakog mjeseca gradila 

po jednu veliku elektranu na ugljen. Njihov 

agresivni liberalni kapitalizam pod kontrolom 

partije trebao je za industriju enormne količine 

energije i prirodne resurse koji su uništavani bez 

oklijevanja. 

Slika prikazuje smeđi dim iz tisuća dimnjaka i 

otkriva emisiiju CO 2 s kojom su se Kinezi naglo 

približili Sjedinjenim državama, najvećem 

svjetskom zagađivaču. Koprena onečišćenog 

zraka prekriva milijune četvornih kilometara, a 

vjetrovi je raznose širom planeta. S podjednakim 

intenzitetom i nebrigom ukorak ih slijedi Indija i 

nekoliko zemalja jugoistočne Azije. 

Međutim, eksplozivni razvoj vraća im se kao 

bumerang. Ugrožena je pitka voda, poljoprivreda, 

prehrana nekoliko milijarda ljudi, a bitne sirovine i 

energenti poskupljuju preko granice izdržljivosti. 

Međutim, goleme količine stakleničkih plinova 

u atmosferi ubrzavaju globalno zatopljenje i 

otapanje ledenjaka i sušu. U takvim uvjetima i 

najvećim vodonosnim rijekama prijeti dugoročno 

isušivanje. Kad su otkriveni podaci o količinama 

spaljenog ugljena i 2009. napokon uključeni u 

kompjutorske klimatske modele, postalo je jasno 

da katastrofa stiže brže od svih prognoza. 

Doduše, Kina je u međuvremenu donijela 

stratešku odluku o energetskom zaokretu prema 

obnovljivim izvorima i postala veliki proizvođač 

novih tehnologija, od fotonapona do najnovijih 

torijevih reaktora, no klimatski su procesi dosegli 

brzinu i razmjere koje ćemo teško usporiti. 

Foto: Henrik Egede Lassen/Alpha Film 

GORE: Otapanje potamnjelog leda na 

Grenlandu. Snijeg i led u polarnim područjima 

ne pokriva samo prašina iz vulkana, već i mnogo 

obilnija čađa i prašina iz industrijskih dimnjaka 

i elektrana koje spaljuju fosilna goriva. Kad je 

riječ o polarnom ledu, otapanje prouzročeno 

industrijskom čađom dvostruko je brže od onoga 

koje uzrokuje CO 2 u pojačanju stakleničkog 

efekta. Jedna pojava potiče drugu. Tako sivi 

led mijenja Zemljin albedo, a tamnija površina 

upija više infracrvenog zračenja i pojačava 

zagrijavanje planeta. 

topline (geotermija) zapošljavaju više ljudi 

negoli u proizvodnji automobila. 

Informirana javnost i aktivisti širom svijeta 

najviše su očekivali od projekta kojim bi se u 

sljedećih dvadesetak godina koncentracija 

CO 2 u Zemljinoj atmosferi spustila barem na 

razinu od 350 ppm v (parts per million), što 

je granica koju smo prekoračili početkom 

1990. godine. 

No, to se nije dogodilo... 

U vrijeme konferencije u Kopenhagenu, 

CO 2 je u atmosferi bio iznad 385 ppm v , više 

negoli ikad u posljednjih 2 milijuna godina! 

Najveći svjetski zagađivači, Amerika, 

Kina i Indija, bezočno su se cjenkali 

o rokovima, instrumentima nadzora, 

financijskim udjelima u mogućoj zajedničkoj 

akciji, zdušno se međusobno optužujući, 

49

zahtijevajući da oni dugi povuku prvi 

značajniji potez... Kako je te godine svima 

bilo jasno da liberalni kapitalizam ulazi 

u financijsku i ekonomsku krizu, sve se 

opravdavalo potrebama proizvodnje, 

ekonomske stabilnosti itd. na vidjelo je 

izbio i utjecaj multinacionalnih kompanija i 

svih industrija koje žive od fosilnih goriva, 

u čemu je prednjačila Kanada. Za tu su 

priliku naftaši potrošili više desetaka milijuna 

dolara na lobiste svih vrsta, pa i na plaćene 

znanstvenike. Bilo je diverzija, opstrukcije, 

izvrtanja činjenica, ucjena i prijetnji... kao na 

seoskom sajmištu. 

Zbog svega, skup se produžio za jedan 

dan, a obraz političara djelomice je 

spasio predsjednik Obama koji je umjesto 

potpisivanja čvrstog ugovora, isposlovao 

barem potpisivanje tzv. BASIC-sporazuma. 

Uključivao je Brazil, Ameriku, Južnu Afriku, 

50 

Indiju i Kinu. Sporazumom koji su potpisali 

njihovi predsjednici, preuzele su obvezu da 

će uložiti dodatni napor kako porast globalne 

temperature ne bi premašio 2°C u odnosu na 

pred-industrijsko doba. 

Umjesto očekivane odlučne akcije, dobili 

smo dokument neobvezujućih obećanja, 

odgodu, produženje rokova - i najavu 

budućih konkretnijih dogovora. 

U takvom okruženju Hrvatska se kao 

potpisnica Kyotskog protokola ipak uspjela 

temeljito obrukati svojim zahtjevom za 

izuzećem iz mnogih mjera, pa i zahtjevom za 

odgodom ili smanjenjem obveza. 

Zbog toga su nas promatrači nagradili titulom 

najnazadnije države koja je potpuno promašila 

temu. Nikakvo čudo. Tih je dana UN-ov 

Odbor za pridržavanje odredaba Kyotskog 

protokola odbio dio Prvog inicijalnog izvješća 

o provedbi Kyotskog protokola Republike

Hrvatske koji se odnosi na izračun emisija 

stakleničkih plinova. Hrvatsku je zastupalo 

izaslanstvo s predsjednikom Stjepanom 

Mesićem i suradnicima, a zamjenik 

predsjednika Mesića bio je dr. Nikola 

Ružinski, državni tajnik u Ministarstvu zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva... 

Također, svi su znali za novu vladinu 

energetsku strategiju bez vizije koja ničim nije 

prilagođena klimatskim promjenama. 

Ipak, kopenhaška svjetska konferencija 

ostavila je barem otškrinuta vrata i 

deklarativnu potporu zaokretu u globalnom 

odnosu prema klimi. Kopenhagen nije 

označio kraj jedne faze niti je stvorio čvrsti 

temelj za daljne djelotvone korake. No, 

kako je izjavio jedan od uglednih sudionika, 

umjesto ugovora imamo barem dogovor... 

Jača jamstva nije dobio ni novi fond od 

najmanje stotinjak milijardi dolara godišnje s 

kojim bi se pomoglo nerazvijenim zemljama 

da ne krenu putem današnjih najvećih 

zagađivača, već da se odmah uključe u 

suvremene tehnologije i razvoj u okviru 

održivoga. Svjetska ekonomska kriza 

usporila je pregovore o punjenju fonda i 

zakonu za rješavanje problema... 

Durban 2011. 

U razdoblju nakon Kopenhagena, tijekom 

općeg financijskog kolapsa, sve su se 

aktivnosti usporile, a vještom manipulacijom i 

pritiscima globalno je zatopljenje i u medijima 

potisnuto u drugi plan. Naprimjer, kako ističu 

neki analitičari, od 16 znanstvenika koji se u 

uglednim medijima pojavljuju kao stručnjaci 

za klimatske promjene, čak su petorica u 

tijesnoj vezi s Exxonom... 

I u Hrvatskoj ima akademika koji u svakoj 

prilici teoriju o globalnom zatopljenju nazivaju 

velikom prevarom iza koje stoji kapital 

željan novih tržišta za primjenu tehnologije 

obnovljivih (besplatnih) izvora energije... 

Konferencija u južnoafričkom Durbanu 

održana je pod okriljem Ujedinjenih naroda, 

pa je i službeno priopćenje tradicionalo 

ispeglano i benigno. Postignut je dogovor 

kako će sporazumi o provedbi akcijskog 

plana s Balija i iz Cancuna te dogovori iz 

Kopenhagena dobiti čvrsti zakonski okvir s 

globalnom primjenom najkasnije do 2015.... 

Delegati, promatrači i aktivisti iz cijeloga 

svijeta ocjenjuju kako je susret zapravo 

debakl začinjen istupanjem Kanade iz obveza 

Kyotskog ugovora. 

Naime, Kanada nije izvršila ništa od 

dogovorenog, a emisiju stakleničkih plinova 

povećala je za oko 26 posto. Razlog tome je 

u golemim iskapanjima i ispiranju katrana i 

nafte iz pijeska i šljunka u Alberti, na području 

od mnogo tisuća četvornih kilometara, s 

kojega su uklonjene šume, a rijeke i jezera 

pitke vode pretvorena u otrovne bazene koji 

zagađuju cijeli sjevernoamerički vodonosnik. 

Dvije slike iz Alberte govore više od riječi: 

2005. 

Foto: Garth Lenz 

2011. 

Hoće li svijet uspjeti zadržati CO 2 ispod razine 

od 450 ppm v, ili ćemo eksponencijalnim 

povećanje koncentracije CO 2 u atmosferi do 

800 ili 1000 ppm v utjerati planet u klimu kakvu 

je zaista teško zamisliti? 

51

Ilustracija: mendocoastcurrent.wordpress.com Ilustracija: skepticalscience.com 

52

Tri ilustracije prikazuju učinke zatopljenja i viška stakleničkih plinova. Mnoge, naizgled 

nepovezane pojave, u tijesnoj su uzročno-posljedičnoj vezi. Današnje stanje znanosti, 

opremljenost mjernim instrumentima i superkompjutorima za izradu simulacija, 

omogućilo nam je razumijevanje procesa i njihov razvoj, a odredilo je i prioritete. 

Ranjivost Europe 

Ilustracija: ecdc.europa.eu 

53

Završno izviješće IPCC-a: 

Gore je negoli pomišljate 

Sveobuhvatno, tzv. Četvrto izvješće IPCC-a 

od 6. travnja 2007. godine posebno navodi 

klimatske promjene koje bi mogle pogoditi 

Europu, vrlo osjetljiv kontinent izložen 

nesagledivim izazovima. 

Iz pregleda dugogodišnjih istraživanja, 

rezultata i projekcija, napravljen je i mikrosažetak 

za političare i stratege koji ionako 

nemaju vremena udubljivati se u složene 

klimatske mehanizme. 

Pruža nam pregled stanja po kontinentima 

i regijama, a opisane moguće posljedice 

po stanovništvo i privredu najbolje bi bilo 

uzeti doslovce. Iz izviješća su izostavljene 

procjene i nagađanja za koje nije bilo 

dovoljno provjerenih podataka, no i iz 

tadašnjih brojki stručnjaci već izvlače i 

neugodnije dugoročne zaključke. 

U međuvremenu su sve činjenice još 

jednom provjerene, a rezultat je objavljen 

početkom 2008. godine. 

54 

Iako su neki politički i poslovno kalkulirali 

s odgodom tih najneugodnijih rezultata, 

pokazalo se da je čak i filtrirana dopuna 

neugodnija od svih dotadašnjih izviješća. 

Danas znamo da su tada pod politčkim 

pritiskom izostavljeni cjeloviti podaci o 

kineskim elektranama na ugljen, te nalazi 

istraživanja u permafrostu... 

Europa (a s njom i Hrvatska) ima 

vrlo specifičan položaj, s mnogo više 

nepoznanica negoli ostali kontinenti. 

Jer, u funkcioniranju klime Europa 

uživa nezaslužene blagodati pregrijane 

Golfske struje i dubokih unutrašnjih mora 

(Sredozemno more, Crno more i Baltičko 

more), no sve bi se moglo iznenada 

promijeniti slabljenjem ili zaustavljanem 

Golfske struje zbog otapanja arktičkog leda i 

Grenlanda. To se već događalo, a posljednji 

put prije (približno) 12.700 godina... 

Valja napomenuti kako je na zahtjev Kine, 

Amerike i Indije cijelo izviješće ublaženo 

u smislu mogućih dramatičnih opisa 

pojedinih očekivanih pojava i brzine njihovog 

nastupanja. 

Solarna fotonaponska centrala od 5,3 MW u Miegersbachu 

kod Münchena - jedna od mnogih u Njemačkoj. Fotopaneli traju najmanje 

tridesetak godina, nemaju nikakvu emisiju plinova, a ne treba im ni gorivo... 

Foto: http://www.solarserver.de

Najveći svjetski onečišćivači uvjetovali su 

svoje sudjelovanje cjenkanjem za nekoliko 

godina odgode u primjeni najstrožih 

globalnih mjera protiv ljudskog doprinosa 

Ilustracija: UK Met Office 

općem zatopljenju. Sve zbog profita. 

Generalni sekretar Ujedinjenih naroda Ban 

Ki Moon, objavio je u subotu 17. prosinca 

2007. tada najnovije izvješće o stanju 

klimatskih promjena, poznato kao 

IPCC - Final Report. 

Izviješće je aktualno i danas, a sadrži 

nepobitne činjenice i dokaze ljudskog 

utjecaja na klimatske promjene i 

globalno zatopljenje. Nastavi li se 

povećanje emisije stakleničkih plinova 

u dosadašnjem trendu - moglo bi 

uzrokovati skori porast morske razine 

od najmanje 1,4 m. 

o Usporavanje promjena i vraćanje 

unatrag - to su glavni izazovi današnjice 

- rekao je Ban Ki Moon. Priznao 

je kako je samo nabrzinu pročitao 

neke vruće točke u dokumentu te 

ih je opisao zastrašujućima - poput 

mračnog science-fiction filma. Opisao 

je napukle ledene ploče na Antarktici 

i goleme nestabilne ledenjake koji 

klize u more, uništenje amazonskih 

prašuma u Brazilu te djecu Čilea koja 

će uskoro danju nositi zaštitna odijela 

- jer ozonska rupa iznad njih propušta 

ultraljubičasto zračenje... 

o Četvrto i završno izviješće objedinilo 

je i najnovija i najznačajnija otkrića 

te ih uključilo u rezultate i sadržaje tri 

ranija međuvladina panela o klimatskim 

promjenama koji su u nekoliko navrata 

objavljivani od siječnja do travnja 2007. 

o Nakon pet godina jedinstvene 

znanstvene kampanje sudionici IPCC-a 

objavili su svojevrsni džepni vodič 

klimatskih promjena za političare koji bi 

odmah morali odlučiti kako ćemo na 

njih odgovoriti. 

o Kad je po svemu postalo vidljivo da 

se stanje na planetu mijenja mnogo 

brže od očekivanja objavljenih 2005. 

godine, čime jedini mjerodavni globalni 

dokument o klimi, Kyoto-protokol iz 

1997. postaje smiješan i slabašan u 

55

odnosu na stvarne zahtjeve koje hitno treba 

ispuniti, u prosincu 2007. održan je veliki 

skup znanstvenika, političara i biznismena u 

Inodeneziji, na otoku Baliju, gdje je trebalo 

oblikovali novi, djelotvorniji program za 

najnužniji zaokret u sljedeće tri godine. 

o U prvom izviješću IPCC-a govorilo 

se o klimatskim trendovima, u drugom 

o sposobnosti svijeta za prilagodbu sve 

toplijem planetu, dok treće govori o 

strategijama smanjenja emisija ugljikovog 

dioksida, metana i ostalih tzv. stakleničkih 

plinova. U to su uključene i preporuke i 

projekcije za smanjenje emisije stakleničkih 

plinova uvođenjem čišćih tehnologija. 

o Kako je s četvrtim, posljednjim izviješćem 

službeno završila misija sudionika IPCC-a, 

a stotine znanstvenika i diplomata okončalo 

svoj rad u tom tijelu, svi su govorili mnogo 

otvorenije i izravnije, pa ne čudi što su 

mnogi u svijetu tek tada shvatili šokantne 

razmjere klimatskih promjena. 

o Kad su svi dijelovi mozaika napokon 

sklopljeni u cjelinu, postalo je jasno da 

hitnost djelovanja ne dopušta više ni 

trenutka oklijevanja. Saznanja su potpuno 

nova i nedvosmislena - rekao je Martin 

Čudesnu ljepotu 

Lonjskog polja dijeli 

svega nekoliko stupnjeva 

Celzijusa od sasušene i 

ispucane ravnice koja se 

pretvara u pustinju (na 

susjednoj stranici). 

Riječ je o srednjim 

globalnim 

temperaturama koje u 

razdobljima zagrijavanja 

postupno donose 

dramatične promjene. 

Jedino što mi možemo 

učiniti je - smanjiti emisiju 

stakleničkih plinova i 

temeljito promijeniti 

odnos prema cijelome 

planetu. 

56 

Perry, klimatski ekspert iz Velike Britanije, 

koji je bio supredsjednik odbora nadležnog 

za Drugo IPCC-izviješće. 

o Četvrto izviješće po prvi put bez ikakvih 

rezervi potvrdilo je da topljenja leda na 

Grenlandu može svojom brzinom izazvati 

opasno podizanje morske razine već u 

prvoj polovici ovoga stoljeća, a ne tijekom 

sljedećeg milenija - kako su neki tvrdili. 

o Mnogi moji kolege nazivaju ovo topljenje 

katastrofom koja se primiče takvom brzinom 

da se čovječanstvo neće stići prilagoditi, 

rekao je tada Michael Oppenheimer, 

klimatolog sa sveučilišta Princetown, 

sudionik u izradi izviješća. 

o Na kraju, svima je postalo jasno da 

umjesto protokola iz Kyota u igru treba 

uvesti jače argumente i kraće rokove. Stoga 

su na Baliju delegacije iz stotinjak zemalja 

žurno pripremile novi globalni sporazum. 

Iako je za ispunjenje prve faze sporazuma iz 

Kyota određena 2012. godina, svakomu je 

bilo jasno kako je to premalo - i prekasno. 

o Vidljivo da će troškovi ne-aktivnosti 

biti golemi u usporedbi s troškovima 

pravodobne akcije, naglasio je Jeffry 

Foto: Ozetsky, Lonjsko-polje.com

Sachs, čelnik Instituta za Planet Zemlju na 

Sveučilištu Columbia. 

- Mi ne možemo više čekati da neki 

perfektni sporazum zamijeni Kyoto. Više si 

ne možemo dozvoliti da potrošimo godine 

na svađe oko formulacija. Moramo hitno 

djelovati! 

Naglasio je kako delegacije već na Baliju 

moraju dogovoriti hitne mjere, barem za ono 

u čemu se svi slažu. 

A to je izdašno javno financiranje projekata 

koji pokreću nove tehnologije poput, 

npr. hvatača ugljikovog dioksida (carbon 

capture) koji mnogo obećava, ali nije dokraja 

istražen. Umjesto da se ispuhuje i ispušta u 

atmosferu, CO bi se utiskivao duboko pod 

2 

zemlju - u stare bušotine isl. Dakako, bilo je i 

drugih ideja... 

Sachs je od ministara energetike bogatijih 

zemalja zatražio osnivanje globalnog fonda 

za pomoć siromašnim zemljama koje 

moraju smanjiti uništavanje šuma, prašuma i 

raslinja, što je jedan od glavnih čimbenika u 

povećanju stakleničkih plinova u zraku. 

Iako mnogi podaci nisu novost, prvi put 

su objavljeni u svojoj potpunosti, što je i 

znanstvenicima i političarima nametnulo 

nove zaključke i sasvim nove prioritete. 

Doduše, IPCC je godinama najavljivao 

slične zaključke, no tijekom rada stalno su 

se pojavljivali sve alarmantniji podaci... 

o IPCC je zamišljen kao petogodišnji proces 

i cijelo se vrijeme polemiziralo s podacima. 

Na kraju, šokirani smo s novim statistikama i 

s novom znanošću - rekao je Hans Verolme, 

direktor Globalnog programa za klimatske 

promjene pri organizaciji WWF. 

- A nova znanost kaže: 

Mislili ste da je loše? Ne, još je gore!” 

o Predsjedavajući IPCC-a, Rajendra 

Pachauri, indijski inženjer i ekonomist 

objavio je: - Ako prije 2012. ne poduzmemo 

ništa, bit će prekasno! Sve što postignemo 

u sljedeće dvije - tri godine odredit će 

našu budućnost. Ovo je odlučujući 

trenutak! 

Podsjetio je kako su znanstvenici 

okupljeni u IPCC započeli prije pet godina 

pionirski i uglavnom volonterski(!) rad, 

a interdisplinarna istraživanja otkrila su 

neusporedivo brži tempo klimatskih 

promjena, brži od svih ranijih predviđanja. 

To znači da i s intervencijom treba započeti 

ranije, a najbolje - odmah. 

57 

Foto: http://all-creatures.org

- Sa znanstvene strane stvari se progresivno 

pogoršavaju - rekao je Pachuari - Zato je 

bolje intervenirati ranije. Sada! 

o Najveće promjene dogodit će se u tzv. 

zemljama u razvoju. Čak i bez alarmantnih 

podataka, u izviješću se tvrdi da će se zbog 

ne-činjenja sigurno potopiti mnoge otočne 

zemlje, proizvodnja žitarica u Africi smanjiti 

će se za 50%, a na globalnoj će se razini 

BDP smanjiti za barem 5 posto(!). 

Povratak u prošlost 

o Prema riječima znanstvenika, ubrzanje 

klimatskih promjena opisanih u četvrtom 

izvješću IPCC-a, zahvaljujemo ponajviše 

industrijskom razvoju u Kini i Indiji, 

mnogo bržem i manje transparentnom od 

očekivanog, s učinkom na ranije utjecaje u 

kojima je s najviše spaljenih fosilnih goriva 

dominirala Amerika. Takav nekontrolirani 

ekonomski rast ima pogubne posljedice, 

jer se industrije mnogih zemalja zasnivaju 

na neograničenoj potrošnji relativno jeftinog 

ugljena, prljavog energenta s nemjerljivim 

onečišćenjem atmosfere. 

o IPCC-analize naprosto nisu uključile 

mogućnost da bi se svijet mogao vratiti 

na ekonomiju zasnovanu na ugljenu, no to 

se ipak dogodilo. U tome je naš osnovni 

problem - rekao je Gernot Klepper, 

ekonomist koji proučava klimatske promjene 

na njemačkom Institutu u Kielu. 

- Izdvojimo li samo nove brojke o milijunima 

tona nekontrolirano spaljenog ugljena, očito 

je da jurimo u propast! 

o Znanstvenike posebno ljuti što ugljen 

godinama nije bio uključen u proračune i 

klimatske modele, pa su i podaci o naglom 

topljenju čađom prekrivenog leda često 

bili u raskoraku sa stvarnošću. Otapanje 

sivih polarnih kapa dobilo jednoznačno 

objašnjenje tek uključivanjem podataka o 

industriji koju opet pokreće ugljen. 

Još jednom se potvrdilo kako je pod 

utjecajem politike SAD-a i Kine, s brojnim 

elektranama na ugljen, još jednom uljepšana 

stvarna slika. 

58 

o Iz nekih znanstvenih krugova čuju se 

i glasni prigovori na sporo i preoprezno 

prilagodjavanje IPCC-a stvarnim 

promjenama i najnovijim otkrićima, čime 

je IPCC iznevjerio ulogu institucije za rano 

otkrivanje klimatskih promjena i pravih 

razmjera globalne krize. 

o - Tužno je, ali ni najpesimističniji IPCCproroci 

nisu primijetili koliko se klima brzo 

IPCC o Europi 

i Hrvatskoj 

Ugrubo, klimatska slika Europe i europskog 

jugoistoka u skoroj budućnosti nije nimalo 

ružičasta. 

o Po prvi put precizno je dokumentiran 

sveobuhvatni učinak promjena u sadašnjoj 

klimi: povlačenje i nestajanje ledenjaka, 

produžena vegetacijska razdoblja, promjene 

u rasprostranjenosti vrsta i posljedice po 

zdravlje uzrokovane razdobljima vrućina 

bez presedana. Opisane promjene sukladne 

su onima predviđenim u cijelome sustavu 

budućih (globalnih) klimatskih promjena. 

o Pretpostavlja se da će negativni učinci 

budućih klimatskih promjena zahvatiti 

gotovo sve europske regije, a u mnogim 

privrednim granama izazvati i ozbiljne krize. 

Negativni učinak uključuje povećani rizik 

iznenadnih velikih poplava u unutrašnjosti 

kopna, a pojačanu eroziju tla podjednako 

će izazivati olujne kiše i podizanje morske 

razine. 

Većina organizama i vrsta teško će se 

prilagođavati toliko naglim promjenama. 

o U planinskim područjima nestat će 

ledenjaci, smanjit će se snježni pokrivač, 

a s time i zimski turizam. 

U nekim bi područjima moglo nestati i 

do 60 posto živih vrsta, naročito ako se 

ostvari nepovoljniji scenario visoke emisije 

CO , metana i zatopljenja do 2080. godine. 

2

mijenja - rekao je James Lovelock, britanski 

znanstvenik. 

- Znanstvenici su dopustili da nas zaskoči 

potencijalno katastrofična budućnost. 

Većina znanstvenika sudjelovala je u 

IPCC-u isključivo u slobodnom vremenu i 

dobrovoljnim radom, za koji su - svi zajedno 

- odlikovani Nobelovom nagradom. 

Možda bi njihov pristup cijelome projektu 

o U južnim dijelovima Europe klimatske 

će promjene pogoršati postojeće stanje 

(s učestalim visokim temperaturama i 

dugotrajnim sušama). 

U pojasu koji je i sada vrlo osjetljiv na te 

pojave očekuje se pojačana nestašica vode, 

smanjenje hidropotencijala, štete u ljetnom 

turizmu i sve lošija proizvodnja usjeva. 

Valovi vrućine i šumski požari bitno će 

pogoršati zdravstvene rizike. 

o U Središnjoj i Istočnoj Europi smanjit će 

se ljetne padaline što će prouzročiti pravi 

vodeni stres. Duža razdoblja velikih vrućina 

povećat će zdravstvene rizike. Stradat 

će šume i s njima povezana industrija, a 

povećat će se rizici požara na travnjacima i 

u močvarama. 

Ušće rijeke Neretve nije 

samo ugroženo stalnim 

onečišćenjima u gornjem 

toku, već mu prijeti i 

duboki prodor morske 

vode koji će podjednako 

ugroziti tradicionalnu 

poljoprivredu i kraške 

zalihe podzemnih voda u 

jezerima i ponornicama. 

Karta prikazuje 

područje poplavljeno 

mogućimpodizanjem 

mora za 1 metar. 

Nažalost, za obranu 

tog kraja od klimatskih 

promjena nema nikakvih 

zamisli ni dugoročnih 

planova... 

Izvor: http:/flood.firetree.net - Adapting to a Changing Climate 

bio drukčiji da su za vrijeme trajanja projekta 

imali izdašnije financijske izvore... 

o Pachauri je naglasio da je stvarnost gora 

od one koju IPCC opisuje i da baš zato treba 

započeti s hitnim i snažnim akcijama. 

- Nepobitno smo ustanovili najvažnije: 

Nastavimo li s neodlučnošću ne čineći 

dovoljno, posljedice će sigurno biti 

mnogo gore. To je bit naše poruke. 

o U sjevernoj Europi klimatske će promjene 

u početku imati dvojaki učinak zbog 

smanjenih zahtjeva za grijanjem, povećanim 

poljoprivrednim prinosima i bujanjem šuma. 

Međutim, daljnji tijek promjena imat će u 

konačnici nepovoljan učinak zbog učestalih 

zimskih poplava, ozbiljno ugroženog 

ekosustava i smanjene stabilnosti tla - 

osobito u zoni permafrosta. Te će razorne 

pojave uvelike nadmašiti početne pozitivne 

učinke, naročito izmjena suša i poplava. 

o Prilagodba klimatskim promjenama 

mogla bi se okoristiti iskustvima stečenim 

u ekstremnim klimatskim prilikama, 

posebice primjenom proaktivnog upravljanja 

rizicima. Neizbježni su potpuno novi planovi 

prilagodbe. 

59

Prostor Hrvatske u klimatskim promjenama 

Globalne klimatske promjene vidljive su 

posvuda, a znanost je potvrdila izravnu vezu 

ljudskih aktivnosti s topljenjem polarnog leda, 

dužim vegetacijskim razdobljima, podizanjem 

razine oceana i migracijama mnogih vrsta. 

Promjene u rasprostranjenosti i ubrzani 

nestanak vrsta smanjuju bioraznolikost na 

cijelome planetu, a izravno utječu i na ljudsko 

zdravlje. 

Učestale vrućine bez presedana zahvatit 

će gotovo sve europske regije, a u mnogim 

privrednim granama izazvati i ozbiljne krize. 

Povećava se rizik iznenadnih velikih poplava 

na kopnu, a pojačana erozija tla koja se 

izmjenjuje s dužim vrućinama i jakom sušom 

posvuda će smanjiti poljoprivredne prinose. 

Ostvari li se tzv. nepovoljniji scenarij visoke 

emisije CO do 2080. godine, u nekim bi 

2 

područjima moglo nestati i do 60 posto živih 

vrsta. 

Predviđa se dramatična nestašica vode, 

smanjenje hidropotencijala, štete u ljetnom i 

zimskom turizmu te sve manji prinosi usjeva. 

Valovi vrućine te golemi šumski požari 

pogoršat će i zdravstvene rizike, a utjecat će 

i na industriju koja ovisi o drvu, pašnjacima i 

poljoprivredi. 

Hrvatska je mala zemlja s relativno niskom 

gustoćom naseljenosti, pa naše najveće 

bogatsvo i glavni resurs predstavlja upravo 

prostor koji nudi veliku raznolikost oblika, 

klime i bioloških svojstava, pa očuvanje tih 

prednosti mora biti glavni strateški cilj. 

Gospodarenje prostorom na održivi način 

ne znači odricanje od industrije i ostalih 

gospodarskih aktivnosti, no one se više ne 

mogu provoditi s današnjom nebrigom. 

o Iako je odavno prešla granicu 

elementarne nepogode, u Hrvatskoj će se 

dvadesetogodišnja latentna suša nastaviti i 

postupno pogoršavati. Učestale kraće i suhe 

zime bez smrzavice donose širenje svih vrsta 

nametnika i bolesti koje ih prate. To će se 

odraziti i na stanje u stočarstvu i u javnom 

60 

zdravstvu te proizvodnji hrane. 

o Povećana opasnost nepredvidljivih 

izmjena suše i poplava ugrozit će većinu 

poljoprivrednog zemljišta. Kako nemamo 

ni kanala ni efikasnog sustava natapanja 

i odvodnje, mogli bismo izgubiti veći dio 

kultiviranog tla. U najpovoljnijem slučaju, 

obrađivanjem znatno većih površina negoli 

dosad, bit ćemo sretni sa sasvim prosječnim 

prinosima, ali i neugodnim posljedicama po 

stanovnišvo. 

o Treba nam strategija uzgoja istih vrsta na 

različitim područjima, kako bismo posljedice 

regionalnih nepogoda u jednom kraju mogli 

ublažiti proizvodima iz drugih područja. 

To samo potvrđuje značaj tradicionalnih ili 

autohtonih sorti sa skromnijim, ali dugoročno 

pouzdanim prinosima, a otkriva i opasnost 

od uvođenja jednoobraznih GMO-usjeva. 

o Poplave povećavaju i opasnost raznošenja 

kemikalija unesenih u tlo intenzivnim 

umjetnim gnojenjem ili potajno odloženih na 

neprikladnim mjestima, bez zaštite prema 

podzemnim vodama. 

Pod svaku cijenu treba izbjeći situaciju koja 

se dogodila Nizozemskoj gdje već godinama 

svoje zatrovano tlo zatrpavaju uvoznom 

zemljom... 

o Zeleni moraju zahtijevati istragu glede 

stvarnog stanja s koncesijama na izvore 

pitke, mineralne i geotermalne vode. 

Očuvanje tog prirodnog bogatstva nije 

samo pitanje suvereniteta, već i preduvjet 

elementarnom preživljavanju stanovništva. 

Naprimjer, boca pitke vode i kod nas već 

košta koliko i boca nafte. 

Iako bismo bez nafte nekako preživjeli, bez 

pitke vode nemamo šanse. 

Stoga pod svaku cijenu treba spriječiti 

rasprodaju, iznajmljivanje ili koncesioniranje 

pitke vode, nadzemne i podzemne, širom 

Hrvatske. Prikriveno investicijsko uključivanje 

globalnih kompanija u eksploataciju voda

preko domaćih biznismena treba trajno 

zabraniti i strogo kontrolirati, kao da je riječ 

o nafti. To se odnosi i na založno pravo 

nad lokacijama s izvorima ili pak na cijele 

vodoprivredne sustave po gradovima. 

o Izvore pitke vode treba izuzeti iz paketa 

INE i zaštititi ih kao nacionalno dobro, 

a sve ostale podzemne zalihe proglasiti 

nedodirljivim javnim dobrom. 

Hitno treba investirati u sveobuhvatno 

istraživanje našeg podzemlja i zaštitu 

podzemnih voda, bez obzira na ponude 

investitora koji bi to preuzeli. 

o Također, nedopustivo je da Srednja 

Dalmacija vodu zagrijava stotinama tisuća 

električnih bojlera, pa usred najsušeg dijela 

godine nemilosrdno troši vodu iz svih 

akumulacija, a posebno iz Peruče. 

Hitno treba uspostaviti kreditne i porezne 

olakšice za postavljanje solarnih kolektora 

po svim kućama, apartmanima i hotelima. 

Ma kako skupo izgledalo, jeftinije je od 

posljedica koje ćemo trpjeti kad cijele regije 

ostanu tjednima ili mjesecima bez struje - 

zbog suše. Istu tehniku treba primijeniti za 

zimsko zagrijavanje prostorija i produženje 

turističke sezone. 

o Unatoč svim bajkama o plinofikaciji 

Dalmacije nitko ne zna kako napraviti 

najmanje 100.000 dimnjaka za plinske 

bojlere i kotlove – samo u gradu Splitu. 

Danas se u cijeloj Europi ugrađuju isključivo 

niskotemperaturni i kondenzacijski kotlovi 

(bez CO, niska razina CO i NO ) koji za 

2 x 

normalni rad trebaju i specijalne dimnjake 

manjeg promjera. 

Danas nam duž obale nedostaje gotovo 

milijun propisnih dimnjaka s kojima bi se 

grijanje prostora i sanitarne vode prebacilo sa 

struje na plin. 

Ovi tehnički detalji razotkrivaju svu bijedu i 

neznanje (a možda i loše namjere!) državnih 

stratega koji investiraju samo u razdobljima 

stranačkih mandata na vlasti. Dugoročno, za 

dobrobit građana nema nikakve strategije. 

o Unatoč neizbježnom zatopljenju, u 

Dalmaciji i Primorju moguća su i tijekom 

sljedećih trideset godina uzastopna duža 

zimska razdoblja s vrlo niskim temperaturama 

zbog prodora polarnog zraka uzrokovanog 

kaosom u uobičajenom gibanju ciklona (jetstreams). 

Uzrok takvim zimskim ekscesima je otapanje 

leda na Arktiku, toplije tamno more i 

mnogo vodene pare u atmosferi stvorene 

zatopljenjem. Para podiže tlak i potiče širenje 

anticiklone koja hladne vjetrove potiskuje 

prema jugu, do jadranske obale. 

Anomalije i ekscesi sve su vjerojatniji i ljeti, 

tijekom turističke sezone. 

o Solar nije privilegija priobalja. Primjeri 

iz unutrašnjosti potvrđuju kako bismo 

mnoge manje gradove mogli pretvoriti u 

gotovo samodovoljne proizvođače struje iz 

fotonaponskih panela - prema španjolskom ili 

njemačkom modelu. 

Zapreka je u zakonodavstvu koje otežava 

- pa onda i ne stimulira - individualnu 

proizvodnju struje i prodaju viškova kao npr. u 

Njemačkoj. 

o U Zagorju, Moslavini, Slavoniji i na Baniji 

treba hitno ispitati sva termalna vrela s 

vodom bez sumpora i minerala kako bi se 

dubinskim sondama osigurala proizvodnja 

struje u parnim turbinama (bez onečišćenja 

zraka i dodatne emisije CO ) te zagrijavanje 

2 

potrošne vode i prostorija. Austrija, a 

posebno pokrajina Burgenland (Gradišće) u 

tomu već ima fantastične rezultate. 

o Sa svega 4,5 milijuna stanovnika Hrvatska 

ima prednost pred mnogima, pa optimalnom 

kombinacijom tehnike i raspoloživih izvora 

možemo drastično smanjiti ovisnost o 

svjetskim gospodarima goriva. Da bismo 

u tome uspjeli, valja razbiti spregu vlade, 

monopolista i ostalih uvoznika energenata. 

Oni se međusobno hrane položajima u vlasti i 

prihodom od trošarina. 

o Umjesto rastrošnog graditeljstva koje 

proždire prostor, zahtijeva previše energije 

za grijanje i hlađenje, treba nam zaokret u 

arhitekturi, materijalima i graditeljskoj praksi... 

61

Niskoenergetske kuće nude ekonomično 

funkcioniranje tijekom vrućih ljeta i hladnih (ili 

toplih) zima, a pasivne kuće i velike uštede. 

o Prilagodba klimatskim promjenama 

mogla bi se iskoristiti za otvaranje 

potpuno novih privrednih grana u području 

62 

1. Odmah pristupiti donošenju svih 

potrebnih zakona kojima će se osigurati 

racionalna potrošnja i štednja energije, 

vode, drvne mase (šuma) i svih prirodnih 

resursa kojima (još) raspolažemo. 

2. Hitno izraditi strategiju modernizacije 

i prilagodbe kompletnog gospodarstva 

novim tehnologijama usmjerenim na 

obnovljive energente i smanjeno 

iscrpljivanje svih prirodnih resursa u 

uvjetima globalnih klimatskih promjena. 

To je naša posljednja prilika za tehnološki 

zaokret. 

3. Provesti konkretne i učinkovite poticaje 

za javni transport ljudi i roba željeznicom 

i brodovima (morskim i riječnim), a ne kao 

dosad cestovnim tegljačima, kamionima, 

autobusima i osobnim automobilima. 

4. Donijeti bolje zakone i podzakonske 

akte za primjenu energije iz obnovljivih 

najnovijih tehnologija vezanih na obnovljive 

energetske izvore. U skoroj budućnosti to 

će biti najtraženiji proizvodi, koji već sada, 

unatoč krizi, uživaju stalni porast potražnje. 

Također, Hrvatska ima relativno očuvani 

prostor s kojega može ponuditi upravo 

SISAČKA DEKLARACIJA ZELENE LISTE 

O KLIMATSKIM PROMJENAMA 

Povodom četvrtog i završnog izvještaja Međuvladinog panela o 

klimatskim promjenama (IPCC) kojeg su na zahtjev Ujedinjenih naroda 

(UN) u prosincu 2007. izradili i potpisali najeminentniji svjetski 

znanstvenici, upućujemo hrvatskoj Vladi i svim zastupnicima 

u Hrvatskom Saboru sljedeći zahtjev: 

Hitno i odmah ostvarite pretpostavke kojima će se drastično smanjiti 

emisija CO i svih ostalih stakleničkih plinova u atmosferu! 

2 

Da bi se to ostvarilo smatramo da treba učiniti sljedeće: 

izvora poput sunca (fotonapon, topla 

voda), geotermalnih izvora i toplinskih 

pumpi, vjetra i bioplina, ali i kogeneracije 

i gorivnih ćelija, podjednako za velike 

industrijske pogone i male potrošače. 

Tomu treba prilagoditi distribucijske 

mreže, tarife i stimulacije prema 

EU-modelima - bez pogodovanja 

monopolu nafte i plina ili nuklearnom 

lobiju. 

5. Izraditi bolje zakone i programe prema 

kojima će se otpad odvojeno sakupljati i 

reciklirati, a ostatak i opasni otpad 

spaljivati plazmom. 

6. Najhitnije uspostaviti nadzor nad 

zalihama vode u Hrvatskoj te novim i 

kvalitetnijim zakonima spriječiti njihovu 

privatizaciju i eksploataciju u svrhu profita. 

Pitka voda je naše javno dobro i ne smije 

se prodati ili iznajmiti.

proizvode koji su posvuda u svijetu 

najugroženiji. 

o Treba nam znanje i proaktivno upravljanja 

rizicima. Trebamo nove planove za 

prilagodbu. Tu imamo šanse koje su sve 

dosadašnje vlade zanemarivale. 

7. U graditeljstvu propisati potpuno nove 

standarde - usklađene s održivošću i 

niskom potrošnjom energije, 

sukladno sadašnjim EU-normama (bez tzv. 

prijelaznih normi koje danas omogućuju 

zloporabe). 

Osigurati strogu kontrolu utjecaja na okoliš 

za svaki projekt i objekt. 

Zakonom spriječiti svaku gradnju koja 

neracionalno troši prostor i energiju, a 

sve objekte - naročito stambene zgrade i 

obiteljske kuće - stimulacijama ikreditima 

po EU-modelima prilagoditi nepredvidljivim 

klimatskim oscilacijama, od naglih zimskih 

zahlađenja do ljetnih toplinskih udara. 

8. Što hitnije pristupiti izradi planova i 

programa te obrazovanju ljudi za krizne 

situacije u uvjetima učestalih elementarnih 

nepogoda kao što su dugotrajne suše, 

poplave, podizanje razine mora, orkanski 

vjetrovi, veliki požari... 

Stanovništvo treba obrazovati i organizirati 

kako bi se što bezbolnije suočilo s 

dolazećim klimatskim promjenama. 

9. Izraditi programe javnog zdravstva za 

djelotvorni odgovor na pojavu novih 

bolesti, parazita i velikih epidemija koje 

svjetski stručnjaci predviđaju u našoj široj 

regiji kao posljedicu globalnog zatopljenja. 

10. Što hitnije donijeti planove i programe 

stvarne i stručne zaštite zelenih površina u 

gradovima i izvan njih te započeti masovno 

i intenzivno pošumljavanje i ozelenjavanje 

gradova i devastiranih krajolika. 

o Uoči Svjetskog dana biološke raznolikosti, 

21. svibnja 2008., članice i članovi Zelene 

liste, zajedno s gospođom Ankicom Katuša 

iz Udruge oboljelih od karcinoma Sisak, 

uručili su ministrici Zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i gradnje, gospođi Marini Matulović 

Dropulić, Sisačku deklaraciju o klimatskim 

promjenama i 2700 potpisa podrške. 

Ministrica je preuzela deklaraciju, te u ime 

Vlade podržala napore zelenih da građane 

upoznaju s klimatskim promjenama. 

Deklaraciju je ocijenila kao dobru inicijativu 

koja otvara vrata suradnji zelenih i Vlade. 

Prije susreta s ministricom, supredsjednica 

Zelene liste Vlasta Toth, održala je tiskovnu 

konferenciju te je medije još jednom 

podsjetila na onečišćenja zraka u Sisku što 

i jest razlog objave sisačke deklaracije u 

prosincu 2007., na dan svjetskog protesta 

protiv mirenja s klimatskim promjenama. 

Nažalost, četiri godine nakon prve objave 

deset točaka, sve je vidljivije koliko su važni i 

aktualni bili zahtjevi u tom dokumentu. Osim 

papirnatih odluka koje gotovo nije moguće 

provesti, Vlada ni po jednoj točki u zahtjevu 

nije učinila ništa. Štoviše, Energetska 

strategija iz jeseni 2009. otkrila je kako se 

vladajuća elita odrekla novih tehnologija i 

obnovljivih izvora u korist ovisnosti o uvozu 

nafte, ugljena i uranija. 

Sa zanimanjem očekujemo kako će u 

uvjetima globalne krize djelovati nova Vlada 

kojoj je mandat započeo u 2012. godini... 

63

Hrvatska strašno kasni 

U usporedbi sa strategijom i politikama 

Europske unije, Hrvatska je desetljećima na 

mrtvom kolosijeku. I Sabor i Vlada morali bi 

hitno zauzeti nove stavove glede energetske 

strategije i klimatskih promjena. 

Strategija energetskog razvitka RH iz 2002. 

godine te dokumenti za provedbu obveza 

iz tzv. Okvirne konvencije UN o klimatskim 

promjenama i Kyoto-protokola zasnovani su 

na zastarjelim pretpostavkama. Izgubili smo 

dragocjeno vrijeme u ekonomski povoljnom 

razdoblju kad smo se lako mogli priključiti 

suvremenim svjetskim trendovima. Ali, 

tada su hrvatski stratezi ignorirali klimatske 

promjene, a razvoj vjetrogeneratora i solara 

duboko prezirali. Navijali su za ugljen, naftu 

i uran, nadajući se da će preuzete obveze 

iz konvencija i protokola do 2012. svi 

ionako zaboraviti. Međutim, razvoj je išao u 

suprutnom smjeru. 

Koliko su promašili najbolje se vidi 

usporedbom projekcija emisije CO 2 u 

Hrvatskoj i u Europskoj uniji do 2020. EU 

planira drastično smanjenje i zaokret prema 

čišćim izvorima, dok Hrvatska ima znatno 

povećanje stakleničkih plinova, toliko da 

bismo unatoč nepostojećoj industriji, mnogo 

prije 2020. godine emisijama premašili EUprosjek 

po stanovniku! 

Za usporedbu, petnaest izvornih EU-zemalja 

imalo je 2005. godine emisiju stakleničkih 

plinova od 10,9 tona ekvivalenta ugljičnog 

dioksida po stanovniku, a Hrvatska 6,7 tona! 

Prema odluci iz ožujka 2007. godine, EU 

smanjuje emisiju do 2020. na 8 tona ili čak 

manje, a Hrvatska, po projekciji iz prosinca 

2003. (tzv. scenarij s mjerama), povećava 

emisiju na 9 tona po stanovniku! S time se ne 

može u Europu... 

U mnogim se EU-zemljama tijekom proteklih 

godina industrija sve brže prilagođuje 

klimatskim promjenama, otvara pogone u 

novim energetskim branšama, stvara tisuće 

novih radnih mjesta i osvaja svjetsko tržište. 

64 

Iako su se opirale, na Baliju su SAD i Kina 

ipak pristale na nastavak pregovora za dvije 

godine, nakon čega (u okviru UN) treba 

odrediti bitno manje emisije za tzv. post-kyoto 

period nakon 2012. godine. 

Nakon summita u Kopenagenu i Durbanu 

jasno je da Kanada, Kina, Indija i Amerika 

izbjegavaju obveze, dok je EU prihvatila 

sve, čak i za slučaj da ne bude dogovora u 

okviru UN. Europska unija planira do 2020. 

godine smanjiti ukupne emisije stakleničkih 

plinova za barem 20 posto, smanjiti ukupnu 

potrošnju energije za 20 posto i povećati udio 

obnovljivih izvora u energetskoj bilanci na 20 

posto. Za postizanje tih 3 x20 ciljeva uložit će 

se oko 1100 milijardi eura. 

No, EU procjenjuje da će se zbog napora 

u smanjivanju emisije stakleničkih plinova 

do 2030. godine ukupni BDP smanjiti za 

svega 0,19 posto od projektiranog rasta 

od 2,8 posto godišnje. Pritom u proračun 

nisu uključene koristi koje te mjere donose. 

Naime, EU svoju politiku bazira na studijama 

koje pokazuju da bi zbog pasivnosti štete 

od klimatskih promjena mogle biti mnogo 

veće od svega što je u raznim varijantama 

predviđeno za prilagodbu. 

Zatim, tu je i utjecaj na zdravlje stanovništva, 

skraćenje životnog vijeka... Štoviše, u 

Njemačkoj su se potvrdile procjene kako će 

aktivno usporavanje klimatskih promjena, 

novi energetske modeli i nove tehnologije za 

zaštitu prirode i okoliša, stvoriti više radnih 

mjesta nego ulaganja u klasičnu energetiku i 

industriju. Porast ulaganja i proizvodnje u tzv. 

novoj energetici doseže već godišnji porast 

od 40 posto - unatoč krizi. 

Nažalost, Hrvatska je pod utjecajem 

energetskih lobija i anakronog načina 

razmišljana dosad propustila mnoge razvojne 

prilike. Naprimjer, Vlada je u ožujku 2007., 

unatoč ponudama za gradnju 1800 MW 

vjetrogeneratora, uvela ograničenje na 350 

MW. Navodno, zbog loše mreže... Iako 

proteklih godine nismo poboljšali mrežu, 

aktualna energetska strategija iz 2009. odvodi 

nas još dalje od svih svjetskih trendova, u 

duboku ovisnost o uvozu energije...

Jedna od sumnjivih tekovina dosadašnjih 

napora u obuzdavanju emisije stakleničkih 

plinova nakon Kyota i Balija svakako je i 

dogovor o otkupu prava na emisiju plaćanjem 

odštete nerazvijenim zemljama čime si oni 

najrazvijeniji osiguravaju podjednaki profit, a 

istodobno peru savjest. Time se licemjerno 

izigrava osnovni cilj akcije, a to je globalno 

smanjenje emisije u odnosu na sadašnje stanje. 

Izbjegava se stvarna pomoć u restrukturiranju 

privreda siromašnih i nerazvijenih, a odgađa 

se i stvarni zaokret u ponašanju prema tom 

problemu. Odluke summita u Kopenhagenu 

trebale bi biti prekretnica u toj praksi. 

EKVIVALENT UGLJIKA 

(ugljični ekvivalent) 

Prekomjernu emisiju stakleničkih plinova posljednjih se godina nastoji suzbiti i 

međunarodnim ugovorima te porezima pojedinih zemalja. 

Umjesto navođenja mase ugljičnog dioksida (CO ), inženjeri i ekonomisti često 

2 

upotrebljavaju ugljični ekvivalent. Kao što se u praksi duljine mjere metrima, tako se 

emisija stakleničkih plinova mjeri ugljičnim ekvivalentom. 

Po definiciji, kilogram CO odgovara 0,2727 kg ugljičnog ekvivalenta, a to je upravo 

2 

količina (masa) čistog ugljika u ugljičnom dioksidu (CO ). Za ostale plinove ugljični se 

2 

ekvivalent određuje kao: ugljični ekvivalent = relativni GWP x 0,2727 

Možda vam se to čini kompliciranim, no u zbilji je vrlo jednostavno. Jer, kad u nekom 

gorivu spalimo 1 kg čistog ugljika, dobili smo 1 kg ugljičnog ekvivalenta u CO . 2 

A potom, ugljični ekvivalent svakog izgorjelog kilograma nekog ugljikovodika (metana, 

nafte, zemnog plina) daje nam jednostavno masu ugljika u tom kilogramu. 

Za najpoznatije stakleničke plinove dobivamo sljedeće ugljične ekvivalente: 

Plin Kemijska formula Ugljični ekvivalent po kilogramu 

Ugljični dioksid CO 0,273 

2 

Metan CH 6,27 

4 

Dušični oksid N O 81,27 

2 

Perfluorugljici C F od 1772 do 2 372 

n 2n+2 

Hidrofluorugljici C H F od 38,2 do 3190 

n n p 

Sumporni hexafluorid SF 6518 

6 

Pitate se - čemu sve te zavrzlame? Stvar je itekako utemeljena, a iz godine u godinu je 

sve važnija u poslovanju tvrtki, pa i država. 

Naime, uvođenjem državnog ili globalnog poreza za obeshrabrivanje proizvodnje ili obrade 

potencijalno opasnih kemikalija i plinova koje oštećuju Zemljin omotač ili pak pojačavaju 

staklenički efekt globalnog pregrijavanja, određeni su drastični porezi u skladu sa štetnim 

potencijalom pojedinih kemikalija i plinova u odnosu na globalno zagrijavanje. 

Time GWP (Global Warming Potential) postaje mjerljiv i novcem: 

Ako je jedna tona ugljičnog ekvivalenta (označena i kao tce) opterećena porezom od 1000 

eura, tada nas jedna tona emitiranog CO košta u tom porezu 273 eura, emisija tone 

2 

metana 6270 eura, a jedna tona dušičnog proto-oksida (N O) oko 81.270 eura! 

2 

Nikakvo čudo što industrijski razvijene zemlje kupuju od nerazvijenih pravo na emisiju 

stakleničkih plinova, a i Hrvatska se, unatoč uništenoj industriji, izborila za svoju povećanu 

emisiju CO . Time je prividno smanjen pritisak na aktiviranje prirodno obnovljivih izvora. 

2

Klimatske promjene - Zelena lista

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?