Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
pokretanja, prema njihovom mišljenju, leži na političkim i državnim strukturama?<br />
Ranije istraživanje uka<strong>za</strong>lo je kako studenti Sveučilišta u Rijeci smatraju kako je<br />
upravo politička volja prva stepenica u promociji ideje održivog <strong>razvoj</strong>a, odakle se<br />
onda ona treba širiti društvom. Odnosno, da bez inicijalne aktivnosti s političke<br />
razine, promocija ideje održivog <strong>razvoj</strong>a nije moguća (Rončević, Ledić, Ćulum,<br />
2008). I rezultati ovih istraživanja govore tome u prilog. Primjerice, sveučilišni<br />
nastavnici u najvećem postotku odgovorne aktere prepoznaju u ministarstvima<br />
(53,6%), a odmah <strong>za</strong>tim istaknuta je uloga medija (52,5%). Na četvrtom i petom<br />
mjestu nalaze se gotovo izjednačene udruge, dakle organi<strong>za</strong>cije civilnog društva i<br />
vlada (45%). Studenti također na prvom mjestu naglašavaju ulogu ministarstava,<br />
<strong>za</strong>tim vlade i medija u promicanju i implementaciji obrazovanja <strong>za</strong> održivi <strong>razvoj</strong>.<br />
Izuzetno nisko mjesto <strong>za</strong>uzima percepcija vlastite odgovornosti, što je (relativno)<br />
pora<strong>za</strong>n podataka, s obzirom da su nastavnici predvodnici elita znanja i upravo<br />
su oni odgovorni <strong>za</strong> generiranje i diseminiranje (novih) znanja i vještina. Razlozi<br />
ovom stavu mogu se tražiti u dva smjera: slaba razina vlastite odgovornosti<br />
možda proizlazi iz (ne)razumijevanja samog koncepta i općenito percepcije kako<br />
ova problematika nije važna, kao i činjenice da su sveučilišni nastavnici ionako<br />
preopterećeni nastavom (Rončević, Rafajac, 2010) pa dodatni <strong>za</strong>htjevi ne mogu<br />
naići na podršku.<br />
I studenti svoju odgovornost percipiraju vrlo nisko. Moguće je da se mladi danas<br />
osjećaju marginaliziranima i smatraju da njihovo djelovanje i odluke neće imati<br />
nikakvog utjecaja na <strong>razvoj</strong> lokalne <strong>za</strong>jednice i društva. Ako je tome tako, onda<br />
je to pitanje šire problematike koja izlazi iz okvira ove teme. Međutim, ne smije<br />
se <strong>za</strong>boraviti da održivi <strong>razvoj</strong> podrazumijeva promišljanje o posljedicama<br />
vlastitog djelovanja na okoliš i društvo, a sadašnje će generacije studenata vrlo<br />
skoro obrazovati buduće naraštaje i donositi ključne <strong>razvoj</strong>ne odluke. Ukoliko oni<br />
nisu pripremljeni, ima li održivi <strong>razvoj</strong> šanse? U pravu je bio Orr (1991) kada je<br />
konstatirao da upravo najobrazovaniji kadar (na svijetu) donosi neodržive odluke<br />
čije posljedice rezultiraju negativnim utjecajem na okoliš.<br />
Dobiveni rezultati potvrđuju kako u stavovima nastavnika postoje dvije struje<br />
neovisnih grupa aktera o kojima je na teorijskoj razini govorio Lay (1998). S<br />
jedne strane to su praktični akteri: državna uprava i institucije, regionalna i<br />
lokalna samouprava te gospodarstvenici, a s druge strane to su elite znanja i novih<br />
vrednota: školstvo, organi<strong>za</strong>cije civilnog društva, mediji i sveučilišni nastavnici<br />
osobno.<br />
Što se tiče stavova studenata faktorska anali<strong>za</strong> uka<strong>za</strong>la je na tri neovisna faktora.<br />
Tako pristalice prvog faktora naglašavaju ulogu političkih institucija, vlade,<br />
Sabora, ministarstava i političkih stranaka pa je analogno tome ovaj faktor nazvan<br />
Politički i državni akteri. Pobornici drugog faktora prepoznaju ulogu udruga,<br />
116 ° ° °
Change language