Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
susretanja) ovih dviju struja, čiji inicijator treba biti država, dakle oni koji „imaju<br />
ovlasti i autoritet da ideje pretvaraju i stvarnost, te da ciljevima nađu korelate u<br />
sredstvima <strong>za</strong> reali<strong>za</strong>ciju“ (185).<br />
S druge strane, u procesu obrazovanja <strong>za</strong> održivost, dakle u procesu stjecanja<br />
teorijskih znanja i vrednota te primijenjenih znanja i vještina, postoje dva<br />
subjekta: edukatori i educirani. Edukatori, pojedinci i grupe, dolaze iz redova<br />
elita znanja i elita novih vrijednosti, jer upravo oni raspolažu znanjima koje<br />
mogu otvoriti artikulaciju osnovne konceptualne ravni obrazovanja <strong>za</strong> održivi<br />
<strong>razvoj</strong>. Na tragu izloženog, cilj ovog poglavlja je analizirati stavove sveučilišnih<br />
nastavnika (edukatora) i studenata (educiranih) o percepciji odgovornih aktera,<br />
ali i o vlastitoj odgovornosti <strong>za</strong> implementaciju obrazovanja <strong>za</strong> održivi <strong>razvoj</strong>.<br />
Ispitanici su na ljestvici od 1 do 5 (1= najmanje, 5=najviše) ocjenjivali kolika je<br />
odgovornost pojedinih aktera u promicanju i provedbi obrazovanja <strong>za</strong> održivi<br />
<strong>razvoj</strong>.<br />
Sveučilišni nastavnici u najvećem postotku tu ulogu primarno dodjeljuju<br />
ministarstvima (najviše=53,6%), a odmah <strong>za</strong>tim istaknuta je uloga medija<br />
(52,5%). Na trećem mjestu prepoznaju odgovornost škola (47,8%). Na četvrtom<br />
i petom mjestu nalaze se udruge, dakle organi<strong>za</strong>cije civilnog društva i vlada<br />
(45%). Bilo je, međutim, <strong>za</strong> očekivati kad se uspoređuju rezultati percepcije<br />
odgovornosti u državnom sektoru da vlada bude na istaknutijem mjestu u odnosu<br />
na ministarstva, jer ministarstva rade po smjernicama i politici vlade. Odmah<br />
<strong>za</strong>tim slijedi uloga lokalne i regionalne samouprave te visokog školstva. Čudi<br />
međutim da se obrazovanje, u usporedbi s ostalim akterima, našlo tek na 7. mjestu<br />
od ukupno 11 kategorija, posebno <strong>za</strong>to što se eksplicitno navodi da je riječ o<br />
obrazovanju <strong>za</strong> održivi <strong>razvoj</strong> pa ako institucije obrazovanja nisu najpozvanije da<br />
implementiraju odgoj i obrazovanje <strong>za</strong> održivi <strong>razvoj</strong>, ostaje pitanje tko jest. Znači<br />
li to, s obzirom na visoko prvo mjesto koje su <strong>za</strong>uzela ministarstva, da akademska<br />
<strong>za</strong>jednica očekuje naputke kako bi znala kojim se sadržajima baviti?<br />
Također, izuzetno nisko mjesto <strong>za</strong>uzela je percepcija vlastite odgovornosti, što je<br />
relativno pora<strong>za</strong>n podatak, s obzirom da su nastavnici predvodnici elita znanja i<br />
upravo su oni odgovorni <strong>za</strong> generiranje i diseminiranje (novih) znanja i vještina.<br />
Razlozi ovom stavu mogu se generalno tražiti u dva smjera. Moguće je da niska<br />
razina vlastite odgovornosti proizlazi iz (ne)razumijevanja samog koncepta i<br />
općenito percepcije kako ova problematika nije važna. Prethodna anali<strong>za</strong> je<br />
uka<strong>za</strong>la da je kod dijela nastavnika <strong>za</strong>stupljen upravo ovakav stav. Druga skupina<br />
razloga vjerojatno je pove<strong>za</strong>na s preprekama ili motivacijom, odnosno spremnosti<br />
sveučilišnih nastavnika <strong>za</strong> aktivnije uključivanje u promociju i integraciju<br />
problematike održivosti o čemu će biti riječ kasnije u radu. Legitimno je upitati<br />
se jesu li nastavnici preopterećeni postojećom raspodjelom radnog vremena pa<br />
° ° ° 109
Change language