Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ekološke etike u društvu, u skladu s načelima utvrđenim u Magna Carti europskih<br />
sveučilišta te sveučilišnim deklaracijama, a na tragu UNCED-ovih (Konferencije<br />
Ujedinjenih naroda o okolišu i <strong>razvoj</strong>u) preporuka <strong>za</strong> okoliš i <strong>razvoj</strong> obrazovanja. 24 .<br />
I sljedeća dva aspekta prikazuju što se od sveučilišta očekuje na području<br />
obrazovanja i istraživanja: Potaknite sva sveučilišta da se uključe u obrazovanje,<br />
istraživanje, formaciju politika i razmjenu informacija o stanovništvu, okolišu i<br />
<strong>razvoj</strong>u kako bi se pomaknuli prema održivoj budućnosti. Uspostavite programe <strong>za</strong><br />
proizvodnju stručnosti u upravljanju okolišem, održivom gospodarskom <strong>razvoj</strong>u,<br />
stanovništvu, i drugim srodnih područja kako bi se osiguralo da svi diplomanti<br />
budu ekološki pismeni i odgovorni građani. Drugim riječima, naglasak je stavljen<br />
na kurikulum, učenje i poučavanje prema ekološkoj pismenosti, uz potrebu<br />
razvijanja interdisciplinarnih pristupa u kurikulumu, istraživanju, djelovanju u<br />
<strong>za</strong>jednici i u upravljanju institucijom.<br />
Nakon toga uslijedila je Halifax deklaracija (1991) koja je pridodala novu dimenziju<br />
održivosti u visokom obrazovanju. Ponudila je Akcijski plan kojeg su sveučilišta<br />
trebala slijediti, a u njemu su jasno naznačene kratkoročne i dugoročne mjere<br />
u posti<strong>za</strong>nju održivih institucija. Međutim, recentna anali<strong>za</strong> koju je ponudila<br />
Wright (2002) poka<strong>za</strong>la je da su mnoge inicijative navedene u Akcijskom planu<br />
iz perspektive ustanova visokog obrazovanja bile ili neprikladne ili irelevantne <strong>za</strong><br />
potpisnice te su stoga bile od slabe pomoći.<br />
Zatim je uslijedila i Kyoto deklaracija (1993) u organi<strong>za</strong>ciji Internacionalne<br />
asocijacije sveučilišta (International Association of Universities, IAU), u kojoj su se<br />
sudionici složili da treba razvijati sveučilišni kapacitet <strong>za</strong> učenjem i poučavanjem<br />
u smjeru „principa održivog <strong>razvoj</strong>a, povećanja ekološke pismenosti i poboljšanja<br />
razumijevanja okolišne etike unutar sveučilišta kao i šire javnosti“. 2009 IAU je<br />
brojala 1200 članova, a svi su svojim članstvom u organi<strong>za</strong>ciji prihvatili deklaraciju<br />
(Jones, Selby, Sterling, 2010:3).<br />
U Europi se javio i pokušaj implementacije Povelje COPERNICUS 25 (1994) koja<br />
je usvojena na Konferenciji europskih rektora (Conference of European Rectors,<br />
CRE). Navedena Sveučilišna povelja <strong>za</strong> održivi <strong>razvoj</strong> (The University Charter for<br />
Sustainable development) sadržavala je akcijski plan koji kroz deset točaka sumira<br />
ulogu sveučilišta:<br />
1. dobrovoljno obvezivanje sveučilišta,<br />
2. ekološka etika i održivi uzorci potrošnje,<br />
24 Dostupno na www.ulsf.org / programs_talloires.html.<br />
25 www.copernicus-campus.org<br />
° ° ° 33
Change language