Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac

Odgoj i obrazovanje ili edukacija za održivi razvoj postaje danas prioritet koji
nalaže promjenu, a ne samo puki transfer znanja. Rast interesa za ovu temu
pokazuje i analiza ERIC-ove baze podataka gdje je primjenom bibliometrije
utvrđeno da je u razdoblju od 1990. do 2005. godine više od 1000 autora iz 304
institucije u 23 zemlje objavilo ukupno 1479 radova (na engleskom jeziku) koji se
bave problematikom edukacije za održivi razvoj (Wright, Pullen, 2007.). Autori
smatraju da je porast broja radova na ovu temu izravna posljedica UNESCO-vog
desetljeća za odgoj i obrazovanje za održivi razvoj 2005. – 2015. i za očekivati je da
će i dalje rasti interes za ovu problematiku te primjećuju kako bi trebalo detaljnije
analizirati ove radove kako bi se pratilo i ustanovilo na koji se način mijenjala ova
problematika.
Na kraju ovog dijela ponuđena je jedna radna definicija odgoja i obrazovanja za
održivi razvoj, napominjući kako ona nije i jedina i isključivo moguća: odgoj i
obrazovanje za održivi razvoj podrazumijevaju korjenite promjene u kulturnoj i
obrazovnoj sferi jer teže drugačijem pristupu usvajanju i primjeni znanja, vještina i
ponašanja pojedinaca i zajednica, a sve temeljeno na novim vrijednostima.
1.3.1. Raznovrsnost ideja obrazovanja za održivi razvoj
Postoje brojne rasprave oko naziva i definicija obrazovanja za održivi razvoj
u postojećoj literaturi. Naime, različite definicije koncepta „održivi razvoj“,
posljedično imaju kao rezultat „zbrku“ oko različitih definicija „obrazovanja
za održivi razvoj“, pa se tako govori o primjerice: obrazovanju za okoliš (eng.
enviromental education) (UNESCO 1980), Obrazovanje za Zemlju (van Matre
1990); Okoliš i razvoj obrazovanja (EDE) (UNCED (Konferencije Ujedinjenih
naroda o okolišu, razvoj) 1992); obrazovanje za okoliš za održivost (EEfS) (Tilbury
1995), obrazovanje za održivost (EfS) (Huckle i Sterling 1996), obrazovanje za
održivu budućnost (EfSF) (UNESCO 1997), odgoj kao održivost (EAS) (Foster
2001), održivi razvoj obrazovanja (SDE) (Smyth, 2002) (prema Leal Filho,
Manolas, Pace, 2009:151).
Na analitičkoj razini moguće je izdvojiti četiri pristupa koji se javljaju u literaturi,
a koji nisu međusobno isključivi:
I. Obrazovanje za održivi razvoj teži: povećati ekološku pismenost; integrirati socijalne,
ekonomske i okolišne vrijednosti; fokusirano je na globalnu i internacionalnu razinu;
podiže svijest o okolišnim granicama i prijetnjama; razvija vještine i kapacitet za
analizu i intervenciju (Geiser, 2006:32).
II. Obrazovanje za tranziciju prema održivosti, fokusirano je na ljude (učenike) u
kontekstu njihovog svakodnevnog rada te upravo sveučilišta imaju obvezu učiniti
dostupnima vlastite resurse svim radno sposobnim ljudima kako bi odgovorili na
° ° ° 29