Održivi razvoj – izazov za sveučilište? - euroac

Drugim riječima, održivi razvoj definira se kao razvoj koji vodi brigu o sadašnjim,
ali i potrebama budućih generacija pa ga definiramo kao „etičko-generacijski
argument“ (Lay (1998) ili argument inter-generacijske solidarnosti. Definicija
se, smatra Lay, gradi u dva dijela: na konceptu potreba i ideji o ograničavanju, a
vezano za sposobnost i mogućnost okoliša da zadovolji sadašnje i buduće potrebe.
Postoji i niz kritičara ovakve definicije: dok jedni smatraju kako ta definicija
zapravo ništa ne govori, jer ne nudi kriterij razlikovanja po kojem neki razvoj
jest održiv, a drugi nije, druge kritike idu u smjeru da mi niti ne možemo znati
potrebe koje će buduće generacije imati stoga je uopće suvišno o njima govoriti.
Prvu kritiku moguće je podržati, međutim druga kritika, čija je svrha direktno
zadržavanje statusa quo, ne može opstati, s obzirom da znamo da će ljudima i u
budućnosti trebati prirodni resursi, čisti zrak, voda i tlo kako bi mogli opstati.
Drugi pristup proučava kritike koje nastaju kao reakcija na prvu definiciju,
odnosno pristup i daje odgovor na njih. Sada se naglasak stavlja na obrani kvalitete
življenja i prirodnih temelja, a samu definiciju su razvili IUCN (Svjetska unija
za zaštitu prirode), UNEP (UN-ov program za okoliš) i WWF (Svjetski fond za
prirodu) (1991, prema Lay, 1998:35):
10 ° ° °
„održivi razvoj jest proces unapređivanja kvalitete ljudskog života koji
se odvija u okvirima tzv. nosivog kapaciteta održivih eko-sustava.“
U ovom slučaju se međutim javlja novi problem s ovim određenjem održivog
razvoja. Postavlja se pitanje što čini „nosive kapacitete održivih eko-sustava“?
Jedan smjer definira „nosivi kapacitet maksimalno dopustivom razinom upotrebe
resursa, ali bez da se dođe do točke u kojoj se sustav više neće moći oporaviti,
dok druga varijanta govori o maksimalnom broju pojedinaca u nekoj populaciji,
koja se može održavati unutar ograničenog eko sustava na duže vrijeme (Lay,
1998:36) 3 .
Lay (1998:66) smatra da bez obzira za koju se definiciju održivog razvoja odlučili,
sve one u središte stavljaju ljudski život, ljudske potrebe i kvalitetu življenja te
zaključuje: „Ekološka kriza i sve ono što u pitanje stavlja civilizacija brzog rasta jest
test lojalnosti ljudske rase za dublju naklonost životu“.
Leal Filho, Manolas, Pace (2009:19) ilustriraju raznolikost značenja održivog
razvoj kroz četiri perspektive. Jednu perspektivu čini polazište o sustavnom
i dugoročnom korištenju prirodnih resursa, a svoje korijene ona vuče iz
Brundtlandovog izvještaja. Ova perspektiva se primarno odnosi na politike (eng.
policy) državne i lokalne razine. Druga perspektiva sugerira da se radi o modalitetu
3 Pravdić upozorava da je do relativno točne prosječne vrijednosti moguće doći nakon procjena koje
se temelje na dugoročnijim mjerenjima, a najbolje u slučajevima kada postoji potpuna evidencija
o tome kada se i kakav čin prekršaja, odnosno određenog trošenja eko-sustav dogodio (prema Lay,
1998,36).