Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF

Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF

10.08.2013 Views

304 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA Odabrani učesnici ove radionice su policajci iz velikih urbanih stanica u gradovima gde su utvrđene veze između policije i članova kriminalnih grupa. Seminar se održava u zgradi crkvenog semeništa, daleko od policijskih stanica i drugih vladinih objekata. Ideja je obezbediti neutralan teren gde se različiti ljudi osećaju slobodnim da govore i gde se bezbedno mogu razmenjivati različita viđenja stvari. Male grupe su formirale osobe koje su izvan policije, kako činovi ne bi uticali na dijalog. Grupe rade sa posterima kako bi podelili iskustva koja se tiču teme seminara. Takođe, data im je i matrica rizika da bi se diskusija oblikovala oko područja rizika i verovatnoće i štetnosti tih rizika. Koriste se vežbe dodeljivanja uloga da bi učesnici prepoznali kako ovi rizici mogu da nastanu u svakodnevnom policijskom radu, i da nauče kako da na izazove ove vrste odgovore čuvajući integritet. Policijski instruktori posmatraju i komentarišu glumljenje ovih uloga po njihovom završetku, i pomažu u izvođenju časova i ostvarivanju ciljeva obuke, postavljenih u okviru seminara. U završnoj fazi, učesnici seminara u celini, razmatraju matricu za procenjivanje rizika, i osoba koja vodi seminar izvlači zaključke o relevantnim rizicima, kao i ključne lekcije iz prethodnih diskusija i iz rada u grupi, koje se odnose na mere za smanjenje rizika i podsticanje na jačanje integriteta. Učesnici se anketiraju na temu korisnosti seminara, u smislu i znanja i svesti i razvoja korisnih tehnika za upravljanje rizicima. Učesnicima je rečeno da će se ponovo za tri meseca sastati kao grupa, kako bi procenili koliko je seminar promenio njihov pristup radu, ako uopšte, i šta bi još moglo biti neophodno za ostvarivanje ciljeva seminara. 3.1.5. Komunikacija Uspešna komunikacija je od ključnog značaja za dobar rad policije. Od suštinskog je značaja za dobre policijske prakse i za ugled policije u široj zajednici. Slanje i primanje jasnih poruka su dve strane uspešne komunikacije. Komunikacija se odvija u okviru policijske organizacije (unutrašnja komunikacija), i između policije, javnosti i drugih organa (spoljašnja komunikacija). Obe zahtevaju sposobnost pažljivog slušanja i jasnog saopštavanja. Uspešna komunikacija koja se odnosi na obe ove vrste je ključna za delotvornu antikorupcijsku strategiju. 3.1.5.1. Unutrašnja komunikacija Sa organizacione i operativne tačke gledišta, u policiji mora da postoji uspešna međusobna komunikacija, među činovima, i u smeru ka višim i u smeru ka nižim činovima. Komunikacija se jednim delom odnosi i na uspešan operativni rad policije, jer obezbeđuje da se prava politika sprovodi na pravi način. Stoga, komunikacija je važna za kontrolu rada policije, i za obezbeđivanje procesa u kom različiti elementi policije sarađuju na način koji za rezultat ima operacije koje su uspešne, efikasne i odgovorne. Komunikacija u okviru organizacije može da se odvija na nekoliko načina. Neformalni sastanci lice u lice, susreti. Formalni govori i izjave (ceremonije, brifinzi). Zvanični dokumenti, kao što su strateški planovi, izjave o misiji, godišnji izveštaji. Administrativni cirkulari (u štampanoj i elektronskoj formi). Programi regrutacije. Programi obuke.

Izjave za medije i štampu. Organizacioni vebsajtovi (websites), sajtovi društvenih mreža. Neke od ovih mreža imaju ulogu i u komunikaciji sa javnošću koja se tiče korupcije i drugih problema u policiji. Policijske službe moraju da budu u mogućnosti da primaju saopštenja od svojih članova, bilo da su ona pohvalna ili kritički nastrojena. Organizacije uglavnom ne prihvataju dobro internu kritiku, spisak neprimerenog postupanja prema „uzbunjivačima” u mnogim zapadnim zemljama je dug i nečastan deo istorije rada policije. Pronalaženje načina za zaštitu i nagrađivanje pravih uzbunjivača, ostaje važan izazov za sve policijske službe koje su istinski posvećene dvosmernoj komunikaciji i organizacionom učenju. Uokvireni tekst br. 7: Mehanizmi unutrašnje kontrole i komunikacija 3.1.5.2. Spoljašnja komunikacija UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA Ukazivanje na uspešnost mehanizama unutrašnje kontrole (disciplinske, administrativne) same policije, pomaže u prenošenju poruke da se organizacija protivi korupciji i jača njen kredibilitet u očima javnosti. Obrazac ponašanja u okviru kojeg policija ne preduzima delotvorne mere protiv policajaca koji su predmet verodostojnih optužbi koje se odnose na neprimereno postupanje, uzdrmaće poverenje javnosti u poruku organizacije koja tvrdi da se snažno protivi takvom ponašanju. U pitanjima korupcije i integriteta, policija ne može da se osloni na „pričanje priča”; svojoj zajednici mora da pokaže i da „radi posao”. Kako bi se pomoglo u ostvarivanju cilja koji se odnosi na očuvanje integriteta policije, komunikacija sa javnošću treba da bude otvorena i za kritiku i za negativne povratne informacije. Utvrđivanje područja organizacionog rizika u radu policije često se javlja kao rezultat komunikacije javnosti sa policijom ili nekim drugim organima, a koja se tiče incidenta u određenom području rada policije. Postojanje sistema u organizaciji koji prima negativne poruke i koji se njima bavi na konstruktivan način, važno je za kanalisanje relevantnih informacija o radu policije, kao i za održavanje poverenja javnosti. Telefonske linije za optužbe i prijavljivanje korupcije su jedna od metoda uz pomoć kojih policija može da prima informacije, čak i anonimne prijave, od ljudi koji nisu voljni da podnesu zvanične prijave. Ovo je često korisno u zemljama gde, kroz istoriju, policija nije bila otvorena prema optužbama javnosti, niti je na njih reagovala, te su ljudi plaše da javno podnesu prijave koje se odnose na korupciju ili zlostavljanje. U ovakvom okruženju, novi organi za spoljašnji nadzor, takođe mogu da igraju važnu ulogu u jačanju sposobnosti policije da sasluša optužbe građana (videti Poglavlje 6). Naprotiv, i policija takođe treba da na delotvoran način širi stav o svom javnom protivljenju korupciji i neprimerenom postupanju od strane policajaca, šaljući jasnu poruku da je takvo ponašanje neprihvatljivo i protivno vrednostima organizacije. 305

Izjave <strong>za</strong> medije i štampu.<br />

Organi<strong>za</strong>cioni vebsajtovi (websites), sajtovi društvenih mreža.<br />

Neke od ovih mreža imaju ulogu i u komunikaciji sa javnošću koja se tiče korupcije i drugih problema u policiji.<br />

Policijske službe moraju da budu u mogućnosti da primaju saopštenja od svojih članova, bilo da su ona<br />

pohvalna ili kritički nastrojena. Organi<strong>za</strong>cije uglavnom ne prihvataju dobro internu kritiku, spisak neprimerenog<br />

postupanja prema „uzbunjivačima” u mnogim <strong>za</strong>padnim zemljama je dug i nečastan deo istorije rada policije.<br />

Pronalaženje načina <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu i nagrađivanje pravih uzbunjivača, ostaje važan i<strong>za</strong>zov <strong>za</strong> sve policijske službe koje<br />

su istinski posvećene dvosmernoj komunikaciji i organi<strong>za</strong>cionom učenju.<br />

Uokvireni tekst br. 7: Mehanizmi unutrašnje kontrole i komunikacija<br />

3.1.5.2. Spoljašnja komunikacija<br />

UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA<br />

Ukazivanje na uspešnost mehani<strong>za</strong>ma unutrašnje kontrole (disciplinske, administrativne) same<br />

policije, pomaže u prenošenju poruke da se organi<strong>za</strong>cija protivi korupciji i jača njen kredibilitet u<br />

očima javnosti. Obra<strong>za</strong>c ponašanja u okviru kojeg policija ne preduzima delotvorne mere protiv<br />

policajaca koji su predmet verodostojnih optužbi koje se odnose na neprimereno postupanje,<br />

uzdrmaće poverenje javnosti u poruku organi<strong>za</strong>cije koja tvrdi da se snažno protivi takvom ponašanju.<br />

U pitanjima korupcije i <strong>integriteta</strong>, policija ne može da se osloni na „pričanje priča”; svojoj <strong>za</strong>jednici<br />

mora da pokaže i da „radi posao”.<br />

Kako bi se pomoglo u ostvarivanju cilja koji se odnosi na <strong>očuvanje</strong> <strong>integriteta</strong> policije, komunikacija sa javnošću<br />

treba da bude otvorena i <strong>za</strong> kritiku i <strong>za</strong> negativne povratne informacije. Utvrđivanje područja organi<strong>za</strong>cionog<br />

rizika u radu policije često se javlja kao rezultat komunikacije javnosti sa policijom ili nekim drugim organima,<br />

a koja se tiče incidenta u određenom području rada policije.<br />

Postojanje sistema u organi<strong>za</strong>ciji koji prima negativne poruke i koji se njima bavi na konstruktivan način, važno<br />

je <strong>za</strong> kanalisanje relevantnih informacija o radu policije, kao i <strong>za</strong> održavanje poverenja javnosti. Telefonske linije <strong>za</strong><br />

optužbe i prijavljivanje korupcije su jedna od metoda uz pomoć kojih policija može da prima informacije, čak<br />

i anonimne prijave, od ljudi koji nisu voljni da podnesu zvanične prijave. Ovo je često korisno u zemljama gde,<br />

kroz istoriju, policija nije bila otvorena prema optužbama javnosti, niti je na njih reagovala, te su ljudi plaše da<br />

javno podnesu prijave koje se odnose na korupciju ili zlostavljanje. U ovakvom okruženju, novi organi <strong>za</strong><br />

spoljašnji nadzor, takođe mogu da igraju važnu ulogu u jačanju sposobnosti policije da sasluša optužbe građana<br />

(videti Poglavlje 6).<br />

Naprotiv, i policija takođe treba da na delotvoran način širi stav o svom javnom protivljenju korupciji<br />

i neprimerenom postupanju od strane policajaca, šaljući jasnu poruku da je takvo ponašanje neprihvatljivo<br />

i protivno vrednostima organi<strong>za</strong>cije.<br />

305

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!