Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF
Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF
298 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA suoči sa svojim stvarnim nadređenim, ili sa nekim ko jeste građanin, u simulaciji u okviru koje se ispituje dilema nuđenja mita policajcu. Stručnjaci mogu da imaju savetodavnu ulogu u razvijanju simulacije i u pružanju povratnih informacija o doprinosima učesnika. Što karakter više „liči na onaj iz stvarnog života”, to je iskustvo učenja intezivnije i naučeno dugotrajnije ostaje zapamćeno. U poređenju sa ostalim instrumentima promena, simulacije iziskuju više napora u pogledu organizacije i sprovođenja. Igre taktičkog odlučivanja/obuka koja se zasniva na scenarijima 237 Ovo je oblik veoma realistične simulacije, koja se posebno fokusira na psihološko okruženje u kom policajci rade. Takav pristup u velikoj meri razvijen je kao odgovor na potrebu da se obuče kadrovi za odgovor na kritične situacije. Fokusira se na netehničke veštine rasuđivanja i donošenja odluka, i nastoji da pruži simulaciju stresnih situacija u kojima se od policajaca očekuje da donose odluke o tome kako postupiti. Takođe, omogućava da zaposleni ovladaju veštinama svog posla kroz priliku za praktično vežbanje, kao i dobijanje povratnih informacija o izvršenim vežbama. Postoji šest faza u pristupu koji se zasniva na igrama taktičkog odlučivanja/obuci na bazi scenarija: 1. Definisanje cilja. Na čemu je glavni fokus vežbe, i koje su ključne uloge koje treba uvrstiti? 2. Izbor dilema. Izabrati kritičnu situaciju, uključujući i lokaciju, ozbiljnost, fazu incidenta i raspoložive resurse. Obezbediti postojanje nekoliko mogućih rešenja tih dilema i omogućiti da se u tom okruženju vežbaju netehničke veštine. 3. Uvrstiti podatke koje daju stručnjaci iz relevantne oblasti. Uvrstiti informacije o faktorima situacije, relevantne tehničke informacije i moguće pravce za razvoj scenarija izabranih dilema. 4. Razvoj informacija o scenarijima. One se crpe iz gorepomenutih izvora, ali uključene su i nejasne i pogrešne informacije. Takođe, treba da se izostave i neke važne informacije 5. Pripremanje scenarija, uključujući materijale i vizualizaciju. Scenario treba da se pripremi u obliku priče. Treba da postoje jasni pokazatelji koji se odnose na to šta se tačno od učesnika očekuje: na primer, organizovati brifing za ostale, ili izvestiti o procesu donošenja odluka i o preduzetim akcijama. 6. Utvrditi kriterijume izvođenja. Treba da se napravi šema odgovarajućih akcija, tako da određeno demonstrirano postupanje može da se klasifikuje kao primereno ili neprimereno. Šema treba da ima fokus na pokazivanju određenih veština, a ne na konceptu „tačnog odgovora”. Brejnstorming 238 Cilj je stvoriti veliki broj različitih, čak i kritičkih ideja na određenu temu, u vrlo kratkom vremenskom okviru. Ova tehnika je korisna zato što dovodi u pitanje „mišljenje grupe” i podstiče učesnike da razmotre nove ideje na koje nisu ranije nailazili, bilo tokom prethodnih obuka ili u svom radnom okruženju. Kao što ohrabruje grupe da stvaraju nove ideje o određenim temama ili problemima, takođe im dozvoljava i da organizuju nastale ideje u teme, i da vode diskusije o pitanjima koja proističu iz tih tema. Učesnici treba da se tretiraju kao jednaki, i razlike u činovima ne bi trebalo da utiču na proces ili na javljanje ideja. Treba da se izbegava kritikovanje tuđih ideja, kako se ne bi gušile nove i često provokativne i kritičke
perspektive. Stvaranje novih načina razmišljanja i pronalaženje novih načina za razmatranje borbe protiv korupcije, su ključni uspešni ishodi ovih vežbi. Ova aktivnost obično zahteva i osobu koja vodi proces i koja omogućava da svi imaju jednaku šansu da daju svoj doprinos, i nekoga ko može da beleži te nove ideje i perspektive, u pisanoj formi ili na neki drugi način. To znači da grupa ima stalnu evidenciju o svojim razmatranjima. Treba da se ograniči vreme trajanja ove vežbe (deset do petnaest minuta). Osim osobe koja vodi ovaj proces, osoba iz drugog miljea u odnosu na učesnike, često je od koristi u brejnstorming grupama, jer u diskusiju donosi sveže viđenje, viđenje van branše. Brejnstorming grupe ne treba da bude velike, i da na taj način ograničavaju mogućnost učesnika da daju svoj doprinos (maksimalno deset do petnaest učesnika). Na kraju faze u kojoj se stvaraju ideje, grupa treba da proceni ideje i da ih organizuje u teme, koristeći bele table ili velike postere kako bi se teme predstavile ispod tematskih naslova. Na kraju početne faze stvaranja ideja, predstavnik svake grupe, većoj grupi, predstavlja rezultate brejnstorming napora svoje grupe. 3.1.4. Seminari Ovaj odeljak se bavi različitim elementima koje treba uzeti u obzir prilikom pripremanja, vođenja i procenjivanja seminara. 3.1.4.1. Svrha seminara UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA Seminari pružaju platformu za učenje i obuku, koja može da ima značajnu ulogu u različitim fazama razvoja antikorupcijskih strategija i intervencija. Mogu da se koriste u svrhu strateškog planiranja, kao i za intervencije u obliku obuke. Faze koje se ovde razmatraju su iz promena u rukovođenju (koje se razmatraju u daljem tekstu), naročito iz Levinove trofazne analize: odmrzavanje, promena i ponovno zamrzavanje. Na početku (odmrzavanje), seminari mogu da imaju ulogu u pridobijanju članova organizacije i spoljnjih zainteresovanih strana u vezi sa potrebnim i poželjnim organizacionim promenama, pomažući da se postigne saglasnost o ključnim strateškim pravcima koje treba usvojiti i o operativnim vrednostima organizacije za budućnost. Ovo može da se postigne aktivnostima u okviru brejnstorminga i radnih grupa. Predavanja su važna komponenta u planiranju seminara. Mogu da se koriste da pruže informacije članovima organizacije i zainteresovanim stranama o trenutnom stanju u kom je organizacija, i o različitim opcijama za uvođenje promena. Predavanje pruža osnovne informacije za kasniju vežbu SWOT analize koju vrši grupa, a usmerena je na strateško planiranje. U drugoj fazi (promena), seminari mogu da se koriste za razvijanje pristupa i instrumenata za sprovođenje promene, kao što je stvaranje struktura i procesa kao podrške ciljevima reforme, koji su uspostavljeni u prvoj fazi. Seminari mogu da igraju ključnu ulogu u menjanju članova i grupa organizacije, kao i zainteresovanih strana, a u pravcu pozitivne promene. Strateški forumi, radne grupe i panel diskusije mogu da usvoje strukturu seminara, a kako bi se izvršili ovi zadaci. 299
- Page 258 and 259: Izgrađivanje kapaciteta mora da se
- Page 260 and 261: Prvo treba da se stvori čvrsta osn
- Page 262 and 263: matrica za procenu rizika POSLEDICE
- Page 264 and 265: Faza 2: Dokumentacija UPUTSTVA ZA O
- Page 266 and 267: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 268 and 269: Uokvireni tekst br. 4: Primena debr
- Page 270 and 271: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 272 and 273: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 274 and 275: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 276 and 277: 3.1.4. Lično i profesionalno usavr
- Page 278 and 279: 4 Uključivanje izgrađivanja kapac
- Page 280 and 281: Primer 3: Reforma policije u Nju Sa
- Page 282 and 283: Zakon, moral i ljudska prava Moć,
- Page 284 and 285: 5.5. Evaluacija i procena ishoda u
- Page 286 and 287: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 288 and 289: TABELA SAMOPROCENE Poglavlje 8 Izgr
- Page 290 and 291: Instrumenti9 9 POGLAVLJE Endrju Gol
- Page 292 and 293: 282 2 Zašto je važna tema ovog po
- Page 294 and 295: 284 3 3.1. Procenjivanje Kako koris
- Page 296 and 297: 286 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 298 and 299: 288 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 300 and 301: 290 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 302 and 303: 292 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 304 and 305: 294 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 306 and 307: 296 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 310 and 311: 300 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 312 and 313: 302 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 314 and 315: 304 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 316 and 317: 306 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 318 and 319: 308 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 320 and 321: 310 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 322 and 323: 312 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSK
- Page 324 and 325: 314 5 Zaključci i naučene lekcije
- Page 326 and 327: 316 TABELA SAMOPROCENE Poglavlje 9
- Page 329 and 330: Glosar UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICI
- Page 331 and 332: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 333 and 334: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 335 and 336: Dodatni resursi Postoje korisni res
- Page 337 and 338: Stejt Department SAD-a, Izveštaj o
- Page 339 and 340: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 341 and 342: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 343 and 344: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 345 and 346: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 347 and 348: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 349 and 350: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 351 and 352: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 353 and 354: Dž. R. Viver: „Vrline u organiza
- Page 355 and 356: UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG I
- Page 357 and 358: UN-ova konvencija o borbi protiv ko
298<br />
UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA<br />
suoči sa svojim stvarnim nadređenim, ili sa nekim ko jeste građanin, u simulaciji u okviru koje se ispituje dilema<br />
nuđenja mita policajcu. Stručnjaci mogu da imaju savetodavnu ulogu u razvijanju simulacije i u pružanju<br />
povratnih informacija o doprinosima učesnika. Što karakter više „liči na onaj iz stvarnog života”, to je iskustvo<br />
učenja intezivnije i naučeno dugotrajnije ostaje <strong>za</strong>pamćeno. U poređenju sa ostalim instrumentima promena,<br />
simulacije iziskuju više napora u pogledu organi<strong>za</strong>cije i sprovođenja.<br />
Igre taktičkog odlučivanja/obuka koja se <strong>za</strong>sniva na scenarijima 237<br />
Ovo je oblik veoma realistične simulacije, koja se posebno fokusira na psihološko okruženje u kom policajci rade.<br />
Takav pristup u velikoj meri razvijen je kao odgovor na potrebu da se obuče kadrovi <strong>za</strong> odgovor na kritične<br />
situacije. Fokusira se na netehničke veštine rasuđivanja i donošenja odluka, i nastoji da pruži simulaciju stresnih<br />
situacija u kojima se od policajaca očekuje da donose odluke o tome kako postupiti. Takođe, omogućava da<br />
<strong>za</strong>posleni ovladaju veštinama svog posla kroz priliku <strong>za</strong> praktično vežbanje, kao i dobijanje povratnih informacija<br />
o izvršenim vežbama.<br />
Postoji šest fa<strong>za</strong> u pristupu koji se <strong>za</strong>sniva na igrama taktičkog odlučivanja/obuci na bazi scenarija:<br />
1. Definisanje cilja. Na čemu je glavni fokus vežbe, i koje su ključne uloge koje treba uvrstiti?<br />
2. Izbor dilema. I<strong>za</strong>brati kritičnu situaciju, uključujući i lokaciju, ozbiljnost, fazu incidenta i raspoložive<br />
resurse. Obezbediti postojanje nekoliko mogućih rešenja tih dilema i omogućiti da se u tom okruženju<br />
vežbaju netehničke veštine.<br />
3. Uvrstiti podatke koje daju stručnjaci iz relevantne oblasti. Uvrstiti informacije o faktorima situacije,<br />
relevantne tehničke informacije i moguće pravce <strong>za</strong> razvoj scenarija i<strong>za</strong>branih dilema.<br />
4. Razvoj informacija o scenarijima. One se crpe iz gorepomenutih izvora, ali uključene su i nejasne i<br />
pogrešne informacije. Takođe, treba da se izostave i neke važne informacije<br />
5. Pripremanje scenarija, uključujući materijale i vizuali<strong>za</strong>ciju. Scenario treba da se pripremi u obliku priče.<br />
Treba da postoje jasni poka<strong>za</strong>telji koji se odnose na to šta se tačno od učesnika očekuje: na primer,<br />
organizovati brifing <strong>za</strong> ostale, ili izvestiti o procesu donošenja odluka i o preduzetim akcijama.<br />
6. Utvrditi kriterijume izvođenja. Treba da se napravi šema odgovarajućih akcija, tako da određeno<br />
demonstrirano postupanje može da se klasifikuje kao primereno ili neprimereno. Šema treba da ima<br />
fokus na pokazivanju određenih veština, a ne na konceptu „tačnog odgovora”.<br />
Brejnstorming 238<br />
Cilj je stvoriti veliki broj različitih, čak i kritičkih ideja na određenu temu, u vrlo kratkom vremenskom okviru. Ova<br />
tehnika je korisna <strong>za</strong>to što dovodi u pitanje „mišljenje grupe” i podstiče učesnike da razmotre nove ideje na koje<br />
nisu ranije nailazili, bilo tokom prethodnih obuka ili u svom radnom okruženju.<br />
Kao što ohrabruje grupe da stvaraju nove ideje o određenim temama ili problemima, takođe im dozvoljava i da<br />
organizuju nastale ideje u teme, i da vode diskusije o pitanjima koja proističu iz tih tema.<br />
Učesnici treba da se tretiraju kao jednaki, i razlike u činovima ne bi trebalo da utiču na proces ili na javljanje<br />
ideja. Treba da se izbegava kritikovanje tuđih ideja, kako se ne bi gušile nove i često provokativne i kritičke