Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF

Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF

10.08.2013 Views

288 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA za nadzor. Važno je uključiti i podatke iz razgovora sa policajcima i iz ispitivanja policajaca, i iz medijskih izveštaja i drugih nezvaničnih izvora podataka. Analiziranje uspešnosti sadašnjih mehanizama sprečavanja korupcije i unutrašnje kontrole, je ključno za strateški razvoj antikorupcijskih mera, jer stvara osnovu za utvrđivanje činjenica koje se odnose na to gde procedure funkcionišu (ili ne funkcionišu), i šta bi trebalo da se promeni ili doda kako bi se te procedure ojačale (za više informacija videti Poglavlje 5). Raspoložive reformske strategije i metode Nakon analiziranja podataka u smislu rizika i posledica, strateško procenjivanje onda teži da pruži pravac u kom promene treba da se kreću i načine da se to ostvari. U okviru antikorupcijskih procena, širi pravac za promene je prilično očigledan. Međutim, način da se tim putem krene često nije tako jasno određen. Nekoliko stvari treba da se uzme u obzir prilikom traganja za delotvornim antikorupcijskim mehanizmima: Možda postoje antikorupcijske metode koje se već koriste u okviru organizacije, a koje bi mogle da funkcionišu i na drugim poljima policije. Možda je moguće njihovo proširivanje i adekvatno prilagođavanje. Primer je revizorska praksa iz oblasti finansija koja se proširila i na druga polja policijskog delovanja. U pokušaju reformi u mnogim zemljama u razvoju i postkonfliktnim zemljama, jednostavno usvajanje „najboljih praksi” iz razvijenih zemalja, često rezultira praćenjem skupih i neodrživih metoda koje na kraju ne daju uspeh. Bolje je razmotriti opcije koje imaju razumne izglede za uspeh uz uzimanje u obzir određenih okolnosti u toj zemlji ili okruženju. Na primer, možda je praktičnije fokusirati se na prakse nadgledanja (i osmisliti adekvatnu obuku), nego uvoditi novi kompjuterizovani sistem ranog upozoravanja koji zavisi od upoređivanja podataka iz različitih izvora. U mnogim takvim slučajevima ovo poslednje ne bi bilo izvodljivo u kratkom vremenskom periodu, pa čak verovatno ni u dužem vremenskom periodu. Uprkos prilično različitim okruženjima i izazovima, policijske službe još uvek mogu da uče jedne od drugih. Ovo posebno važi u slučajevima u kojima metode koje se razmatraju nisu ni posebno skupe niti preteške za sprovođenje. Primeri toga ovde su unapređivanje nadgledanja i uspostavljanje šeme unutrašnjih doušnika, jer ni jedan proces za svoje sprovođenje ne zahteva velika dodatna sredstva ili tehnologiju. Kakav rezultat može da se očekuje od procesa procenjivanja? Proces obično za rezultat ima formalni izveštaj, u kom su navedene korišćene metode prikupljanja podataka, nalazi nastali na osnovu analize podataka i niz preporuka koje se odnose na ono što je moguće uraditi da bi se popravio ili unapredio rad policije u ispitanom polju delovanja. U odnosu na korupciju u policiji, od analize se očekuje da utvrdi slabe tačke u organizaciji, kao i određene elemente okruženja u kom se odvija rad policije, a koji stvaraju koncentraciju koruptivnog delovanja. Izveštaj takođe može i da daje predloge za reorganizovanje aspekata policijskih operacija kako bi se smanjio rizik u aktuelnom visokorizičnom polju delovanja.

Uokvireni tekst br. 2: Saobraćajna policija i korupcija UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA U zemlji sa posebno velikim problemom korupcije u saobraćajnoj policiji, može da se predloži, na primer, da se ovaj posao preda drugom organu. Ukoliko ovo nije moguće iz političkih ili praktičnih razloga, u izveštaju može da se preporuči strožiji nadzor tih policajaca, ili ukidanje saobraćajne policije kao posebne jedinice i njeno spajanje u opšte dužnosti u radu policije. Oni koji pišu izveštaje treba da budu realni u odnosu na to šta može i šta treba da se uradi. Moraju precizno da razmisle o raznim uticajima koji definišu polje mogućih reformi u svakoj oblasti procenjivanja, pa tako i ograničenja u pogledu toga šta može da se ostvari. Preporuke treba da se zasnivaju na raspoloživim dokazima, a ne na pukom nadanju da stvari mogu da se poprave. Strateško procenjivanje treba da odredi pravce i ciljeve organizacionih promena, ali uz to treba da postoje i praktični, ostvarivi koraci. Kako studije o izgrađivanju kapaciteta pokazuju, bitna promena se ne postiže preko noći. Prava, trajna promena često zahteva mnogo godina ili decenija rada. Kako bi promena uzela maha, dobro strateško procenjivanje treba da uključuje preporuke za kratkoročne ciljeve; da se ne bi činilo da se rezultati preduzetih reformi predugo odlažu. Primer 1: Definisanje novih pravaca – srpski dokument o viziji Postojanje ukupnog strateškog plana koji se odnosi na pravac u kom policija treba da se kreće, kao rezultata strateškog procenjivanja, može da dovede do velikih promena. U toku procesa reformi u policiji Srbije, postojalo je nastojanje da se stvori takav „plan” i stvoren je dokument o viziji. Ovaj dokument o viziji opisan je kao „otvoreno unutrašnje sagledavanje problema sa kojima se u svom radu susreće policija u Srbiji”. 226 Ovaj dokument je proizvod četrnaest radnih grupa iz različitih operativnih područja koje je oformio Ministar unutrašnjih poslova, i svaka je jednim poglavljem doprinela stvaranju ovog dokumenta. Pristup ministarstva kritikovan je zbog toga što je suviše fokusiran na „vrh”. Samo mali broj „zainteresovanih strana” je konsultovan u toku pripremanja ovog dokumenta, uključujući i policajce nižih činova. Kriterijumi za merenje uspeha bili su nejasni. Samom dokumentu o viziji bilo je potrebno daljnje usavršavanje u smislu procesa strateškog planiranja, a pre nego što se počne sa njegovim sprovođenjem. Značajan korak napred, u procesu policijskih reformi, predstavljalo bi stvaranje šire zasnovane verzije ovog dokumenta, sa značajnijim učešćem i konsultovanjem zainteresovanih strana, uz pomoć međunarodne zajednice u razvijanju strateškog plana. Isto važi i za sve zemlje koje nemaju tradiciju u vršenju strateških procenjivanja u oblasti sektora bezbednosti. 289

288<br />

UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA<br />

<strong>za</strong> nadzor. Važno je uključiti i podatke iz razgovora sa policajcima i iz ispitivanja policajaca, i iz medijskih izveštaja<br />

i drugih nezvaničnih izvora podataka.<br />

Analiziranje uspešnosti sadašnjih mehani<strong>za</strong>ma sprečavanja korupcije i unutrašnje kontrole, je ključno <strong>za</strong> strateški<br />

razvoj antikorupcijskih mera, jer stvara osnovu <strong>za</strong> utvrđivanje činjenica koje se odnose na to gde procedure<br />

funkcionišu (ili ne funkcionišu), i šta bi trebalo da se promeni ili doda kako bi se te procedure ojačale (<strong>za</strong> više<br />

informacija videti Poglavlje 5).<br />

Raspoložive reformske strategije i metode<br />

Nakon analiziranja podataka u smislu rizika i posledica, strateško procenjivanje onda teži da pruži pravac u kom<br />

promene treba da se kreću i načine da se to ostvari. U okviru antikorupcijskih procena, širi pravac <strong>za</strong> promene je<br />

prilično očigledan. Međutim, način da se tim putem krene često nije tako jasno određen.<br />

Nekoliko stvari treba da se uzme u obzir prilikom traganja <strong>za</strong> delotvornim antikorupcijskim mehanizmima:<br />

Možda postoje antikorupcijske metode koje se već koriste u okviru organi<strong>za</strong>cije, a koje bi mogle da<br />

funkcionišu i na drugim poljima policije. Možda je moguće njihovo proširivanje i adekvatno prilagođavanje.<br />

Primer je revizorska praksa iz oblasti finansija koja se proširila i na druga polja <strong>policijskog</strong> delovanja.<br />

U pokušaju reformi u mnogim zemljama u razvoju i postkonfliktnim zemljama, jednostavno usvajanje<br />

„najboljih praksi” iz razvijenih zemalja, često rezultira praćenjem skupih i neodrživih metoda koje na kraju<br />

ne daju uspeh. Bolje je razmotriti opcije koje imaju razumne izglede <strong>za</strong> uspeh uz uzimanje u obzir<br />

određenih okolnosti u toj zemlji ili okruženju. Na primer, možda je praktičnije fokusirati se na prakse<br />

nadgledanja (i osmisliti adekvatnu obuku), nego uvoditi novi kompjuterizovani sistem ranog<br />

upozoravanja koji <strong>za</strong>visi od upoređivanja podataka iz različitih izvora. U mnogim takvim slučajevima ovo<br />

poslednje ne bi bilo izvodljivo u kratkom vremenskom periodu, pa čak verovatno ni u dužem<br />

vremenskom periodu.<br />

Uprkos prilično različitim okruženjima i i<strong>za</strong>zovima, policijske službe još uvek mogu da uče jedne od<br />

drugih. Ovo posebno važi u slučajevima u kojima metode koje se razmatraju nisu ni posebno skupe niti<br />

preteške <strong>za</strong> sprovođenje. Primeri toga ovde su unapređivanje nadgledanja i uspostavljanje šeme<br />

unutrašnjih doušnika, jer ni jedan proces <strong>za</strong> svoje sprovođenje ne <strong>za</strong>hteva velika dodatna sredstva<br />

ili tehnologiju.<br />

Kakav rezultat može da se očekuje od procesa procenjivanja?<br />

Proces obično <strong>za</strong> rezultat ima formalni izveštaj, u kom su navedene korišćene metode prikupljanja<br />

podataka, nalazi nastali na osnovu analize podataka i niz preporuka koje se odnose na ono što je<br />

moguće uraditi da bi se popravio ili unapredio rad policije u ispitanom polju delovanja.<br />

U odnosu na korupciju u policiji, od analize se očekuje da utvrdi slabe tačke u organi<strong>za</strong>ciji, kao<br />

i određene elemente okruženja u kom se odvija rad policije, a koji stvaraju koncentraciju<br />

koruptivnog delovanja.<br />

Izveštaj takođe može i da daje predloge <strong>za</strong> reorganizovanje aspekata policijskih operacija kako bi se<br />

smanjio rizik u aktuelnom visokorizičnom polju delovanja.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!