Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF

Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF Uputstva za očuvanje policijskog integriteta - DCAF

10.08.2013 Views

UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA policije koji je usmeren na zajednicu”, a koji je popularizovan 189 1970-ih u Engleskoj od strane bivšeg direktora policije Devona i Kornvola, gospodina Džona Aldersona 190 . Svaka policijska služba u UK-u sada radi po principu „rad policije u komšiluku”(kako je se sada zove). Međutim, tačna filozofija ili pristup iza ideologije rada policije ovde nije toliko važan, koliko prihvatanje činjenice da je primarna svrha policije da štiti javnost i njene zajednice, a ne državu, kao što je to bio slučaj u totalitarnim ili bivšim komunističkim režimima 191 . Ovaj pristup za cilj treba da ima dobre standarde služenja javnosti sa odličnim uslugama za građane i osobe koje su u zatvoru. Regrutovanje, selekcija, unapređenja Policija mora da bude sigurna da novi regruti i policajci odabrani za unapređenje nisu umešani ili povezani sa bilo kojom aktivnošću u vezi sa korupcijom. Većina policijskih službi ima standarde i zahteve koje regruti treba da ispune. Takođe, obavljaju „psihometrijske” testove, vrše se provere imena i prošlosti u smislu krivičnog osuđivanja. Primer je proces kojim policija Vest Midlenda u UK-u procenjuje kandidate, koristeći spisak sedam neophodnih osobina: 1. Poštovanje svih rasa i različitosti 2. Sposobnost uspešne komunikacije 3. Lična odgovornost 4. Sposobnost rešavanja problema 5. Timski rad 6. Fokusiranje na zajednicu 7. Otpornost Policija može da uvrsti antikorupcijske principe u proces unapređivanja, tako što će jasno staviti do znanja da samo policajci koji nemaju veze sa korupcijom mogu da budu kandidati za unapređenje. Uokvireni tekst br. 2: Sistem ranog upozorenja i testiranje integriteta Ostale mere za sprečavanje korupcije i otkrivanje potencijalne korupcije su „sistemi ranog upozorenja” koji postoje u mnogim policijskim službama širom sveta, i testiranje integriteta koje je uvedeno poslednjih nekoliko decenija. Na ove teme postoji brojna literature koja daje informacije kako tačno one funkcionišu i kako ih sprovesti; ovde su objašnjeni samo osnovni principi. Sistemi ranog upozorenja i intervenisanja u policiji se sprovode korišćenjem mera koje se odnose na policajce pojedinačno, kao što je upoređivanje broja tužbi koje se odnose na nju ili njega, sa ostalim faktorima. Neki sistemi su složeni, koriste brojne statističke podatke čiji je cilj uravnotežavanje negativnih faktora za vredne policajce i unošenje većeg stepena osetljivosti i oštrine u sam proces. Kada određeni policajac dođe do određenog okidača u sistemu, onda mu se priđe i porazgovara i posavetuje da bi se utvrdilo da li postoje neki problemi u vezi sa profesionalizmom ili standardima rada u policiji. U ovoj fazi mogu da se primene različite metode intervenisanja. 257

258 UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA Postoje široka tumačenja značenja pojma testiranje integriteta. Može da se podrazumeva jednostavno redovno testiranje urina i krvi zaposlenih u policiji kako bi se utvrdilo da nemaju nikakve probleme sa alkoholom ili drogom ili neke druge zdravstvene probleme. Ili može da podrazumeva namerno „namamljivanje” u operativnom policijskom zadatku novcem ili nekim drugim poželjnim stvarima, da bi se otkrilo da li su zaposleni koji su osumnjičeni, zaista otvoreni za korupciju. Ova vrsta testova integriteta može da postane prilično složena, a veoma su pogodni za otkrivanje korupcijskog delovanja. Ovi testovi se rutinski snimaju i mogu da pruže čvrste dokaze o korupciji. Uspostavljanje sigurnih, bezbednih sistema prijavljivanja i procesa zaštite svedoka da bi se omogućilo da se svedoci osećaju slobodno da istupe i prijave primećenu korupciju ili neetičko policijsko postupanje, takođe može da pomogne u otkrivanju korumpiranih policajaca. Neke policijske službe su uvele „linije za pomoć” i linije za anonimne telefonske pozive kako bi se potpomogao ovaj proces. Uokvireni tekst br. 3: Rešavanje tužbi protiv policije Od suštinskog je značaja da policija raspodeli odgovarajuće resurse za sprovođenje istraga povodom tužbi protiv policije i povodom unutrašnjih disciplinskih pitanja. Broj tužbi može da varira od godine do godine u zavisnosti od broja i vrste operativnih incidenata u radu policije, ali neophodno je doneti odluku na visokom nivou koja obezbeđuje dovoljan broj izuzetno dobro obučenog kadra koji bi delotvorno i blagovremeno rešavao tužbe. Ovo bi moglo da znači da se od lokalnih rukovodilaca traži da rešavaju lokalne, manje probleme, dok bi ozbiljnije probleme rešavala odeljenja za profesionalne standarde ili unutrašnju kontrolu. Obuka i usavršavanje Izgrađivanje kapaciteta je mnogo širi pristup rešavanju problema korupcije od puke obuke i razvoja. Međutim, obuka je veoma važan faktor za uspeh antikorupcijskog pristupa. Ova tema biće detaljnije obrađena u odeljku o praktičnim modelima i primerima. Organizaciono učenje Kada se u organizaciju uvode antikorupcijske mere, neophodno je uključiti i sledeća dva faktora: 1) sposobnost učenja na osnovu grešaka ili iskustava policajaca koji su ili bili umešani u korupciju ili joj se oduprli; 2) zaštitu onih zaposlenih u policiji koji prijavljuju neetičke ili korumpirane aktivnosti, a koje vrše njihove kolege. U prvom slučaju, organizacija treba da uključi mehanizme učenja putem kojih policajci koji iskuse korupcijsko delovanje, mogu da podele te informacije sa ostalima, i na taj način organizacija uči i iz toga se razvija.

UPUTSTVA ZA OČUVANJE POLICIJSKOG INTEGRITETA<br />

policije koji je usmeren na <strong>za</strong>jednicu”, a koji je popularizovan 189 1970-ih u Engleskoj od strane bivšeg<br />

direktora policije Devona i Kornvola, gospodina Džona Aldersona 190 . Svaka policijska služba u UK-u sada<br />

radi po principu „rad policije u komšiluku”(kako je se sada zove).<br />

Međutim, tačna filozofija ili pristup i<strong>za</strong> ideologije rada policije ovde nije toliko važan, koliko prihvatanje<br />

činjenice da je primarna svrha policije da štiti javnost i njene <strong>za</strong>jednice, a ne državu, kao što je to bio<br />

slučaj u totalitarnim ili bivšim komunističkim režimima 191 . Ovaj pristup <strong>za</strong> cilj treba da ima dobre<br />

standarde služenja javnosti sa odličnim uslugama <strong>za</strong> građane i osobe koje su u <strong>za</strong>tvoru.<br />

Regrutovanje, selekcija, unapređenja<br />

Policija mora da bude sigurna da novi regruti i policajci odabrani <strong>za</strong> unapređenje nisu umešani ili<br />

pove<strong>za</strong>ni sa bilo kojom aktivnošću u vezi sa korupcijom. Većina policijskih službi ima standarde i <strong>za</strong>hteve<br />

koje regruti treba da ispune. Takođe, obavljaju „psihometrijske” testove, vrše se provere imena i prošlosti<br />

u smislu krivičnog osuđivanja. Primer je proces kojim policija Vest Midlenda u UK-u procenjuje kandidate,<br />

koristeći spisak sedam neophodnih osobina:<br />

1. Poštovanje svih rasa i različitosti<br />

2. Sposobnost uspešne komunikacije<br />

3. Lična odgovornost<br />

4. Sposobnost rešavanja problema<br />

5. Timski rad<br />

6. Fokusiranje na <strong>za</strong>jednicu<br />

7. Otpornost<br />

Policija može da uvrsti antikorupcijske principe u proces unapređivanja, tako što će jasno staviti<br />

do znanja da samo policajci koji nemaju veze sa korupcijom mogu da budu kandidati <strong>za</strong> unapređenje.<br />

Uokvireni tekst br. 2: Sistem ranog upozorenja i testiranje <strong>integriteta</strong><br />

Ostale mere <strong>za</strong> sprečavanje korupcije i otkrivanje potencijalne korupcije su „sistemi ranog<br />

upozorenja” koji postoje u mnogim policijskim službama širom sveta, i testiranje <strong>integriteta</strong> koje je<br />

uvedeno poslednjih nekoliko decenija. Na ove teme postoji brojna literature koja daje informacije<br />

kako tačno one funkcionišu i kako ih sprovesti; ovde su objašnjeni samo osnovni principi.<br />

Sistemi ranog upozorenja i intervenisanja u policiji se sprovode korišćenjem mera koje se odnose na<br />

policajce pojedinačno, kao što je upoređivanje broja tužbi koje se odnose na nju ili njega, sa ostalim<br />

faktorima. Neki sistemi su složeni, koriste brojne statističke podatke čiji je cilj uravnotežavanje<br />

negativnih faktora <strong>za</strong> vredne policajce i unošenje većeg stepena osetljivosti i oštrine u sam proces.<br />

Kada određeni policajac dođe do određenog okidača u sistemu, onda mu se priđe i porazgovara<br />

i posavetuje da bi se utvrdilo da li postoje neki problemi u vezi sa profesionalizmom ili standardima<br />

rada u policiji. U ovoj fazi mogu da se primene različite metode intervenisanja.<br />

257

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!