07.08.2013 Views

Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

PSIHOMETRIJSKI PRISTUP RAZVOJU<br />

Opšte karakteristike<br />

psihometrijskog pristupa<br />

Pažnju psihometrijski orijentisanih istraživača<br />

privlači činjenica da se deca istog uzrasta<br />

razlikuju po uspešnosti u rešavanju kognitivnih<br />

zadataka: neka deca su izuzetno uspešna, neka<br />

su prosečna, a neka su prilično neuspešna.<br />

Većina razvojnih psihologa zanemaruje<br />

individualne razlike među decom određenog<br />

uzrasta, jer je njihov cilj da otkriju opšte<br />

pravilnosti u načinu na koji deca tog uzrasta<br />

rešavaju kognitivne zadatake, tj. u načinu na<br />

koji misle. Za razliku od njih, istraživači<br />

psihometrijske orijentacije zanimaju se<br />

prvenstveno za prirodu i poreklo individualnih<br />

razlika među decom, u pogledu uspešnosti<br />

rešavanja kognitivnih zadataka.<br />

Psihometrijski pristup 6 počiva na ideji da je<br />

ljudsko ponašanje određeno ograničenim<br />

brojem relativno stabilnih psiholoških<br />

karakteristika (npr. sposobnosti). Individualne<br />

razlike u ponašanju posledica su individualnih<br />

razlika u stepenu izraženosti ovih<br />

karakteristika. U skladu sa tim, istraživači<br />

psihometrijskog pistupa nastoje da utvrde:<br />

• Koliko takvih sposobnosti postoji –<br />

problem broja sposobnosti;<br />

• Kako se one mogu meriti na što pouzdaniji<br />

i valjaniji način – problem merenja<br />

sposobnosti;<br />

• Kakva je psihološka priroda tih<br />

sposobnosti – problem interpretacije<br />

prirode sposobnosti;<br />

• Da li su različite sposobnosti međusobno<br />

povezane i na koji nači – problem<br />

strukture sposobnosti.<br />

6 Opšte karakteristike psihometrijskog pristupa preuzete<br />

su iz knjige A. Baucala (1998). Kognitivni razvoj:<br />

kognitivno-informacioni pristup. <strong>Beograd</strong>: Institut za<br />

psihologiju.<br />

Uopšteno govoreći, cilj psihometrijskog<br />

pristupa je da se utvrdi broj ovih sposobnosti,<br />

njihova psihološka priroda, kao i njihove<br />

međusobne relacije. Faktorska analiza je<br />

postupak kojim se ostvaruje taj cilj. Ovaj<br />

postupak je isti, bez obzira na to koji se<br />

konkretni fenomeni izučavaju.<br />

Preduslov psihometrijskih istraživanja je da<br />

se utvrde individualne razlike u pogledu<br />

velikog broja karakteristika (npr. razlike u<br />

postignućima na različitim vrstama testova<br />

inteligencije). Na osnovu tih podataka utvrđuju<br />

se interkorelacije, tj. kovariranje individualnih<br />

razlika u pogledu ispitanih karakteristika.<br />

Psihometrijskim rečnikom iskazano, autori<br />

ovog pristupa nastoje da utvrde strukturu kovariranja<br />

(zajedničkog variranja): koje<br />

dimenzije međusobno visoko koreliraju, a<br />

istovremeno slabo koreliraju sa drugim<br />

dimenzijama. Pri tome se oslanjaju na<br />

pretpostavku da u osnovi visokih korelacija<br />

unutar jedne grupe dimenzija leži jedinstveni<br />

izvor. Kada je ovaj izvor kovariranja<br />

matematički definisan (preko korelacija) govori<br />

se o faktoru, a kada se psihološki interpretira,<br />

govorimo o sposobnosti (ili nekoj drugoj<br />

psihološkoj karakteristici).<br />

Upotrebom složenih statističkih tehnika,<br />

analizira se matrica korelacija (kovarijansi) i<br />

“otkrivaju se” faktori koji leže u osnovi<br />

dobijenih korelacija (kovarijansi), kao i njihove<br />

relacije. Zbog toga se psihometrijski pristup<br />

nekada naziva i pristup individualnih razlika ili<br />

faktorski pristup.<br />

Na primer, zadavanjem niza testova i poređenjem<br />

rezultata velikog broja dece, prvo je utvrđeno da<br />

postoji visoki stepen povezanosti između<br />

individualnih razlika u zapamćivanju konkretnih i<br />

apstraktnih reči. To znači da deca koja su dobra<br />

na jednom testu (zapamćivanja apstraktnih reči)<br />

postižu dobar rezultat i na drugom testu<br />

(zapamćivanja konkretnih reči). Takođe, deca<br />

koja su loša na jednom testu, loša su i na drugom,<br />

itd. Objašnjenje ove povezanosti psihometričari<br />

traže u definisanju neke nadređene sposobnosti –<br />

npr. opšte sposobnosti zapamćivanja reči.<br />

51

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!