07.08.2013 Views

Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

2. Kod deteta će se ispoljiti efekti oba alela i<br />

razviće se osobina koja je između<br />

karakteristika dece koja su homozigotna po<br />

jednom alelu i dece koja su homozigotna po<br />

drugom alelu.<br />

3. Kod deteta će se ispoljiti osobina kojoj su<br />

doprinela oba alela, ali umesto da bude<br />

između, ova osobina će biti različita od<br />

karaktersitika određenih datim alelima. Ovaj<br />

ishod se naziva kodominacija.<br />

Razlika između genetskog koda određene<br />

osobine i njenog stvarnog ispoljavanja javlja se<br />

kod mnogih karaktersitika. Zbog toga genetičari<br />

moraju da ispituju organizme na dva nivoa, da bi<br />

otkrili efekte gena. Jedan nivo je genotip –<br />

genetska struktura osobe, posebni aleli koje je<br />

nasledila. Genotip je konstantan tokom životnog<br />

ciklusa osobe. Drugi nivo predstavlja fenotip –<br />

opažajne karaktersitike osobe koje se razvijaju<br />

kroz interakciju genotipa i sredine.<br />

Proučavanje genotipa usmereno je na<br />

karakteristike gena i genskih kombinacija, dok je<br />

proučavanje fenotipa usmereno na stvarne<br />

organizme koji se razvijaju. Diskusija o genetskim<br />

uticajima na razvoj u mnogome počiva na<br />

zaključcima o genotipu zasnovanim na<br />

posmatranju fenotipova. Donošenje takvih<br />

zaključaka je rizičan i često kontroverzan zadatak,<br />

jer je obično nemoguće izolovati genetske i<br />

sredinske varijable.<br />

Određivanje genetskog uticaja dalje je otežano<br />

činjenicom da su ljudske osobine većinom<br />

poligene – nisu određene samo jednim genom,<br />

već interakcijom nekoliko gena. Štaviše, većina<br />

fenotipskih karakteristika, određenih interakcijom<br />

brojnih gena, pod značajnim je uticajem i sredine<br />

(Futuyuma, 1990).<br />

Geni, organizam i sredina<br />

Znanje o zakonima genetskog nasleđivanja<br />

neophodno je ako želimo da razdvojimo uticaj<br />

prirode i odgoja na razvoj. Međutim, ono nije<br />

dovoljno za razumevanje genetskih doprinosa<br />

razvoju, jer izostavlja važan element – sredinu,<br />

ukupnost uslova u kojima se jedinka razvija.<br />

Razvoj uvek podrazumeva interakciju gena<br />

(genotipa) i sredine. Ovaj odnos je složen i<br />

višeslojan, a često se shvata uprošćeno.<br />

Pretpostavka o razvojnom programu. Analogija<br />

koja se često sreće je poređenje genetičkog koda<br />

sa kompjuterskim programom. Genetski kod<br />

shvata se kao program određen pri začeću, koji od<br />

tada determiniše ishod, tj. razvoj organizma.<br />

Međutim, interakcija gena i sredine mnogo je<br />

komplikovanija, pa ova analogija ima samo<br />

ograničenu vrednost. U slučaju kompjutera,<br />

program + podaci = ishod.<br />

Osobine živog organizma, međutim, nisu<br />

određene mehaničkim odvijanjem unapred<br />

zadatog „programa“. One u velikoj meri zavise od<br />

neizvesnih ishoda interakcije gena i sredine koja<br />

se odvija tokom vremena.<br />

Pretpostavka da genotip determiniše fenotip.<br />

Iako neuverljiva u svetlu važnosti interakcije gena<br />

i sredine, i dalje se često sreće ideja da kada je<br />

jednom dat genotip, i fenotip je „gotov“. Kod<br />

nekih osobina postoji jedan-prema-jedan odnos<br />

između genotipa i fenotipa: krvna grupa je jedna<br />

takva karaktersitika. Međutim, fenotip u principu<br />

nije fiksiran genotipom. Razmotrimo primer<br />

alkoholizma. Podaci koje su prikupili<br />

bihejvioralni genetičari sugerišu da postoje neki<br />

genetički uticaji na alkoholizam, ali niko ne<br />

postaje alkoholičar samim tim što postoji bilo koja<br />

genetička predispozicija za to.<br />

Prenošenje stečenih karakteristika<br />

U odsustvu znanja iz genetike, mnogi istaknuti<br />

biolozi tokom XIX i početkom XX veka<br />

pretpostavljali su da se karakteristike stečene<br />

tokom života biološki prenose na sledeću<br />

generaciju. Ovakvo gledište nazvano je<br />

Lamarkizmom, po francuskom biologu Žan-<br />

Batist Lamarku (Lamarck, 1744-1829).<br />

Iako je nasleđivanje stečenih osobina osporeno<br />

kao mehanizam biološke evolucije, ideja u<br />

njegovoj osnovi nije nevažna za proučavanje<br />

razvoja. Kulturna evolucija čoveka funkcioniše<br />

„po Lamarkovom principu“. Uzmimo za primer<br />

kako se običaj obeležavanja objekata postepeno<br />

razvio u simboličke sisteme za pisanje i<br />

numeričko računanje. Danas deca širom sveta u<br />

školi uče da čitaju i računaju. Ona vladaju<br />

simboličkim sistemima koji su mnogo složeniji od<br />

onih kojima su se koristili ljudi u prošlosti.<br />

Povećanje ljudskih sposobnosti nije posledica<br />

biološke evolucije, već kulturne evolucije:<br />

stvaranja i prenošenja materijalnih i simboličkih<br />

oruđa, koja posreduju čovekove fizičke i psihičke<br />

funkcije. Izumi ranijih generacija – znanja o tome<br />

kada loviti jelene ili saditi biljke, znanja o azbuci<br />

ili geometrijskim teoremama – prenose se na<br />

sledeće generacije posredstvom jezika i drugih<br />

simboličkih sistema (videti više u okviru<br />

sociokulturnog pristupa razvoju).<br />

24

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!