07.08.2013 Views

Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Društvene implikacije nativizma i empirizma<br />

Verovanja o relativnom doprinosu nasleđa i<br />

sredine u razvoju imaju nesporne društveno<br />

relevantne implikacije. Na primer, ako se prihvati<br />

da devojčice po svojoj „prirodi“ nemaju<br />

interesovanje za matematiku ili nauku, kao i da su<br />

njihove sposobnosti za matematičko i naučno<br />

mišljenje niže nego kod dečaka, one neće biti ni<br />

podsticane da postanu naučnici ili matematičari.<br />

Ako se, s druge strane, pretpostavi da je uspeh u<br />

matematici ili nauci najvećim delom rezultat<br />

delovanja sredine i učenja, društvo će s jednakom<br />

podsticajnošću obučavati devojčice i dečake ovim<br />

aktivnostima. Na isti način možemo posmatrati i<br />

shvatanja o poreklu polnih razlika u pogledu<br />

agresivnosti i brojnih drugih aspekata razvoja.<br />

Prihvatanje nativističkih tumačenja razvoja<br />

(radikalnijih teza) vodi jednoj vrsti socijalnog<br />

defetizma – umanjuju se ili obezvređuju mogući<br />

kompenzatorni efekti iskustva i vaspitanja.<br />

Poseban problem je nativistička<br />

(pseudo)argumentacija za različite vrste opasnih<br />

stereotipija - npr. nasledno ograničene mogućnosti<br />

određenih etničkih ili rasnih grupa. Moderna<br />

genetika ne potkrepljuje ovakvo determinističko<br />

shvatanje ljudskog razvoja (videti kraj Priloga 1),<br />

a brojna iskustva pokazuju koliko snažni mogu<br />

biti kompenzatorni efekti stimulativnih sredinskih<br />

uslova.<br />

Dilema nasleđe ili sredina pokazala se,<br />

dakle, kao pseudodilema. I nasleđe i sredina<br />

neophodni su za razvoj svake psihičke<br />

funkcije. Osim što uvek deluju zajedno, ova<br />

dva faktora razvoja i uzajamno utiču jedan na<br />

drugog. Upravo to je ključno značenje pojma<br />

interakcije i osnovna teza interakcionizma.<br />

Prihvatajući interakcionističko stanovište,<br />

razvojni psiholozi nastoje da reše dva<br />

(povezana) problema: (1) odrediti relativni<br />

doprinos nasleđa i sredine u razvoju različitih<br />

psihičkih funkcija i ponašanja, i (2) otkriti u<br />

kakvom su međudejstvu nasleđe i sredina pri<br />

oblikovanju razvoja deteta.<br />

Neslaganja u vezi relativnog uticaja nasleđa<br />

i sredine, kao i prirode njihove interakcije,<br />

doprinela su formiranju različitih teorijskih<br />

pristupa razvoju. Četiri takva opšta pristupa<br />

biće razmatrana već u okviru naredne teme:<br />

biološko-maturacionistički pristup, pristup<br />

teorija učenja, univerzalno-konstruktivistički<br />

pristup i sociokulturni pristup.<br />

3. Pitanja o individualnim razlikama<br />

Svaka osoba je po nečemu slična svim<br />

ostalim ljudima, po nečemu je slična samo<br />

nekim ljudima, dok po nečemu nije nalik ni<br />

na jednu drugu osobu. Svi ljudi slični su po<br />

nečemu, jer smo svi pripadnici iste vrste. Svi<br />

ljudi slični su „samo nekim ljudima“ u meri u<br />

kojoj dele važne biološke karakteristike<br />

(muškarci i žene) ili kulturne karakteristike<br />

(Aboridžini su međusobno sličniji u<br />

poređenju sa Eskimima). Konačno, svi ljudi<br />

su po nečemu jedinstveni. Čak i identični<br />

blizanci, koji imaju istu genetsku konstituciju,<br />

nisu isti u svakom pogledu.<br />

Kada pokušavamo da razumemo prirodu<br />

razvoja, važno je uzeti u obzir dva pitanja o<br />

individualnim razlikama: (1) zbog čega se<br />

ljudi razlikuju jedni od drugih, i (2) u kojoj<br />

meri su individualne karakteristike stabilne<br />

tokom vremena?<br />

Pitanje izvora individualnih razlika<br />

povezano je sa pitanjem o faktorima razvoja:<br />

da li smo međusobno različiti zbog našeg<br />

nasleđa ili zbog naše sredine? Ako je beba<br />

plačljiva, da li je to zato što je nasledila<br />

tendenciju da se lako uznemiri (koja je blisko<br />

povezana sa temperamentom), ili je na nju<br />

preneta anksioznost roditelja? Ako dete ima<br />

ima veliki apetit, da li je to zato što je<br />

nasledilo tendenciju ka gojaznosti, ili zato što<br />

hrana koju jede sadrži veliku količinu šećera i<br />

masti? Moćne statističke tehnike koriste se<br />

kako bi se u istraživanju razdvojili osnovni<br />

izvori individualnih razlika, ali neslaganja u<br />

vezi činjenica i njihovog objašnjenja ostaju.<br />

U onoj meri u kojoj su individualne razlike<br />

stabilne, one pružaju uvid u to kakva će deca<br />

biti u budućnosti. Plačljiva beba iz<br />

prethodnog primera verovatno će, kada<br />

poraste, biti osetljivo i razdražljivo dete, a<br />

dete „izelica“ ostaće takvo i u adolescenciji.<br />

Intuitivno je prihvatljivo da neke od naših<br />

individualnih psihološkh karakteristika ostaju<br />

nepromenjene tokom dužeg vremenskog<br />

perioda. Međutim, naučna demonstracija<br />

takve stabilnosti pokazala se problematičnom.<br />

21

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!