Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd Univerzitet Singidunum, Beograd

web.fmk.edu.rs
from web.fmk.edu.rs More from this publisher
07.08.2013 Views

Prvi deo: UVOD SADRŽAJ Istorijski razvoj, predmet i ciljevi razvojne psihologije ................................................................ 3 Pojam razvoja i ključna pitanja razvojne psihologije .................................................................. 12 Pregled osnovnih teorijskih pristupa razvoju i kriterijumi njihovog poređenja i vrednovanja.... 25 Metode, nacrti i etička načela u istraživanjima razvoja ............................................................... 32 Periodizacija razvoja .................................................................................................................... 47 Drugi deo: TEORIJSKI PRISTUPI RAZVOJU Psihometrijski pristup razvoju..................................................................................................... 51 Teorije učenja i razvoj: shvatanja Votsona, Skinera i Bandure.................................................... 61 Psihodinamski pristup razvoju: Frojdova i Eriksonova teorija .................................................... 73 Etološki pristup razvoju: Bolbijeva teorija afektivnog vezivanja ................................................ 88 Univerzalno-konstruktivistički pristup razvoju: Pijažeova teorija kognitivnog razvoja.............. 97 Kolbergova teorija moralnog razvoja ........................................................................................ 112 Kognitivno informacioni pristup razvoju .................................................................................. 121 Sociokulturni pristup razvoju: teorija Vigotskog .......................................................................131 Ekološki pristup razvoju: Bronfenbrenerova teorija ekoloških sistema .................................... 143 2

RAZVOJ, PREDMET I CILJEVI RAZVOJNE PSIHOLOGIJE Filozofski preci razvojne psihologije Interesovanje za psihički razvoj čoveka postojalo je još od davnina, iako se psihologija, kao naučna disciplina, formirala tek krajem XIX veka. Mnogi filozofi antičke Grčke, kao i mislioci kasnijih epoha, zanimali su se za razvoj deteta pre svega iz praktičnih – pedagoških razloga. U svoje teorije o najadekvatnijem sistemu vaspitanja ugrađivali su shvatanja o razvoju dece i njihovim osobinama. Ova shvatanja gradili su spekulativno, na osnovu razmišljanja i ličnih iskustava, a ne na osnovu sistematskog, naučnog proučavanja dece. Platon je govorio o onome što danas nazivamo individualnim razlikama u sposobnostima. Smatrao je da, u idealnoj državi, te razlike treba da se koriste pri određivanju zanimanja. Na primer, mladići iz viših klasa koji do dvadesete godine ne pokažu sklonost ka umnom radu – postaju vojnici, dok se oni koji pokažu tu sklonost i sposobnost školuju dalje i zauzimaju upravljačka mesta u državi („filozofi“). Zbog ovih ideja, savremeni psiholozi nazivaju Platona praocem profesionalne orijentacije. Aristotel je takođe imao svoju teoriju o razvoju i vaspitanju dece. On je prvi napravio periodizaciju razvoja deteta, koja sadrži tri perioda: prvi traje do 7. godine, drugi od 7. godine do puberteta, a treći od puberteta do 21. godine. Jedan deo svojih razmišljanja o razvoju Aristotel je posebno posvetio pubertetu. Takođe se interesovao i za razvoj pre rođenja, anticipirajući danas važnu oblast prenatalnog razvoja. Preovlađujuća shvatanja o prirodi deteta i razvoja, odražavala su i dominantna filozofska učenja date epohe. Na primer, u srednjem veku je pod uticajem crkve dominiralo shvatanje da je dete po prirodi rđavo, jer se rađa sa praroditeljskim grehom. Decu je vaspitanjem trebalo voditi i usmeravati, da bi se ispravno razvila i izborila sa grehom i „zlom“ koji su smatrani sastavnim delom ljudske prirode. Cilj vaspitanja bio je ne samo da se suzbiju manifestacije ove „grešne prirode“, već i da se kod dece razviju samokontrola i sposobnost odupiranja grehu. Stoga su vaspitne metode počivale na strogoj disciplini, kažnjavanju i samoodricanju. Dete kao „čovek u malom“ Razlike između odraslih i dece dugo su shvatane isključivo kao kvantitativne razlike, a razvoj se svodio samo na rast. Deca su jela manje od odraslih, oblačila su odeću koja je bila ista kao odeća odraslih, samo manja, radila su iste poslove kao odrasli, samo sa manjim opterećenjem (npr. nosila su manji teret). Nije se uviđala ni kvalitativna razlika u prirodi njihovih sposobnosti i načinu mišljenja. Deca su prosto shvatana kao bića manjih sposobnosti i znanja. U istoj učionici mogla su da se nađu deca različitog uzrasta (sedmogodišnjaci, petnaestogodišnjaci, pa i odrasli), jer su svi „bili isti“ – nepismeni i neobrazovani. Ovakvo „nepoznavanje detinjstva“ i nepriznavanje dečjih osobenosti i prava primetno je i u kulturnim produktima – sve do XIII veka u slikarstvu nije bilo portreta dece, a i kada su prikazivana, na slikama su izgledala kao umanjeni odrasli ljudi. Tek u XIII veku pojavljuju se portreti porodica koji uključuju i decu, a tek od XVII veka i portreti same dece (Arijes, prema Jerković i Zotović, 2005). Epoha renesanse donela je naprednije, humanije ideje koje su se odrazile i na humaniji odnos prema deci. Počela su da se otvaraju utočišta za nezbrinutu decu, koja su finansirali bogati pojedinci. Opšti procvat interesovanja za nauku doveo je i do većeg interesovanja za decu i probleme razvoja. Postavljeni su temelji shvatanja da fizički i biološki mehanizmi upravljaju ljudskim ponašanjem, pa i ponašanjem i razvojem deteta. Takođe, na dete se više nije gledalo kao na čoveka u malom, nego kao na biće koje se kvalitativno razlikuje od odraslog čoveka. Rene Dekart (1596-1651), osnivač modernog racionalizma, zastupao je dualističko shvatanje. Smatrao je da za duh (misaona supstancija) i telo (protežna supstancija) važe različite zakonitosti. Njegovo učenje o dominaciji duha (uma) nad 3

Prvi deo: UVOD<br />

SADRŽAJ<br />

Istorijski razvoj, predmet i ciljevi razvojne psihologije ................................................................ 3<br />

Pojam razvoja i ključna<br />

pitanja razvojne psihologije .................................................................. 12<br />

Pregled osnovnih teorijskih pristupa razvoju i kriterijumi njihovog poređenja<br />

i vrednovanja.... 25<br />

Metode, nacrti i etička načela u istraživanjima razvoja ............................................................... 32<br />

Periodizacija razvoja .................................................................................................................... 47<br />

Drugi deo: TEORIJSKI PRISTUPI RAZVOJU<br />

Psihometrijski pristup razvoju..................................................................................................... 51<br />

Teorije učenja i razvoj: shvatanja Votsona, Skinera i Bandure.................................................... 61<br />

Psihodinamski pristup razvoju: Frojdova i Eriksonova teorija .................................................... 73<br />

Etološki pristup razvoju: Bolbijeva teorija afektivnog vezivanja ................................................ 88<br />

Univerzalno-konstruktivistički pristup razvoju: Pijažeova teorija kognitivnog razvoja.............. 97<br />

Kolbergova teorija moralnog razvoja ........................................................................................ 112<br />

Kognitivno informacioni pristup razvoju .................................................................................. 121<br />

Sociokulturni pristup razvoju: teorija Vigotskog .......................................................................131<br />

Ekološki pristup razvoju: Bronfenbrenerova teorija ekoloških sistema .................................... 143<br />

2

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!