07.08.2013 Views

Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd

Univerzitet Singidunum, Beograd

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

U prilog tvrdnji o evolucionom<br />

kontinuitetu govori nalaz da čovek deli čak<br />

98% genetičkog materijala sa šimpanzama<br />

(Gribbin & Cherfas, 1982). Međutim, takođe<br />

je jasno i da postoji nešto bitno drugačije u<br />

karakteristikama i načinu funkcionisanja<br />

ljudske vrste. Teško pitanje glasi - šta je to<br />

nešto?<br />

Jedna karakteristika čoveka, po kojoj je on<br />

očigledno drugačiji od svih ostalih živih bića,<br />

jeste činjenica da se razvija u sredini koja je<br />

oblikovana od strane brojnih ranijih<br />

generacija ljudi (Geertz, 1973). Ova<br />

specifično ljudska sredina sastoji se od<br />

materijalnih proizvoda (kao što su, npr. razne<br />

vrste oruđa), znanja kako da stvorimo i<br />

koristimo te proizvode, ali i verovanja o svetu<br />

i vrednosti koje nas vode. Sva ta materijalna i<br />

simbolička oruđa oblikuju interakciju ljudi sa<br />

fizičkom sredinom, ali i njihove međusobne<br />

interakcije. Antropolozi nazivaju ovu<br />

akumulaciju proizvoda, znanja, verovanja i<br />

vrednosti kulturom. To je sredina stvorena<br />

„ljudskom rukom“, koja nas dočeka već na<br />

rođenju (Herskovitz, 1948); način života koji<br />

usvajamo kao članovi određene zajednice.<br />

Ključna osobenost kulture jeste njeno<br />

prenošenje s generacije na generaciju, putem<br />

jezika. Jezik, kao simbolički sistem,<br />

posreduje sve više psihičke funkcije čoveka.<br />

Zato se upravo sposobnost usvajanja i<br />

korišćenja jezika vidi kao distinktivna odlika<br />

čoveka – ono nešto po čemu smo kvalitativno<br />

različiti od svojih filogenetskih predaka<br />

(čovek kao anymal symbolicum).<br />

Mnogi veliki mislioci su, još od davnina,<br />

prepoznavali jezik kao distinktivnu<br />

karakteristiku ljudske vrste. U XVII veku,<br />

Dekart je rekao:<br />

„Jezik je u stvari jedini siguran znak skrivenih<br />

misli u telu. Svi ljudi ga koriste, čak i oni<br />

glupi ili poremećeni, oni kojima nedostaje<br />

jezik ili glasovni organi, ali nijedna životinja<br />

ga ne koristi. Zbog toga je prihvatljivo uzeti<br />

jezik kao stvarnu razliku između čoveka i<br />

zveri (citirano u Lane, 1976, str. 23)<br />

Čak i Darvin, koji je čvrsto verovao u<br />

kontinuitet vrsta, slaže se da naša različitost<br />

(u meri u kojoj je ljudska vrsta različita),<br />

jeste rezultat naše sposobnosti da<br />

komuniciramo putem jezika. U skorije vreme<br />

naučnici su pokazali da se izvesni začeci<br />

kulture i ponašanja sličnog korišćenju jezika<br />

mogu naći kod šimpanza i drugih primata<br />

(Parker & Gibson, 1990). Ipak, ljudska<br />

kultura, sposobnosti koje se oslanjaju na jezik<br />

i sve psihičke funkcije koje su posredovane<br />

jezikom, posmatrane zajedno, čine nas<br />

kvalitativno drugačijim, uprkos tome što<br />

začeci ovih karakteristika postoje i kod<br />

drugih vrsta.<br />

Da li je individualni razvoj kontinuiran?<br />

Drugo veliko pitanje o kontinuitetu odnosi<br />

se na ontogenezu - razvoj individue tokom<br />

života. Po pravilu, psiholozi koji veruju da je<br />

razvoj prvenstveno kontinuiran proces i<br />

postepena akumulacija malih promena,<br />

naglašavaju kvantitativne promene. Oni koji<br />

posmatraju razvoj kao proces obeležen<br />

naglim, diskontinuiranim promenama,<br />

naglašavaju javljanje kvalitativno novih<br />

obrazaca u razvoju.<br />

O ovim kvalitativno novim obrascima<br />

obično se govori kao o stadijumima<br />

razvoja. U svakodnevnoj upotrebi, ovaj<br />

pojam nekada se pogrešno koristi da bi se<br />

objasnilo ponašanje. Kaže se, npr. da se Ana<br />

„ponaša neobuzdano jer je adolescent“. Ne<br />

bismo bili zadovoljni objašnjenjem da leptir<br />

leti zato što je u stadijumu leptira, a ne<br />

gusenice. Želeli bismo da znamo šta je to kod<br />

leptira što mu omogućava da leti i koji<br />

mehanizmi dovode do promene od gusenice<br />

do leptira.<br />

Isto tako, nastojimo da otkrijemo šta je to u<br />

adolescenciji što dovodi do Aninog<br />

„neobuzdanog“ ponašanja. Da li je to sloboda<br />

koja dolazi sa pravom da vozi kola? Da li su<br />

to hormonalne promene koje idu sa<br />

pubertetom? Ili ona, možda, reaguje na<br />

pritisak od strane vršnjaka? Bez opisa<br />

procesa (mehanizma) koji dovode do<br />

promena u ponašanju, objašnjenje kojim se<br />

samo imenuje stadijum na kome se osoba<br />

nalazi, ne doprinosi razumevanju.<br />

Osetljivi na ovaj problem, psiholozi koji<br />

koriste pojam stadijuma nastoje da odrede šta<br />

pod njim podrazumevaju i kako su psihološki<br />

16

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!